Glad i neuhranjenost je stvorio čovjek. One su ukorijenjene u dizajnu industrijskog kemikaliziranog modela poljoprivrede. Ali baš kao što je dizajn stvorio glad, zdrava i hranjiva hrana za sve također može biti dizajnirana kroz demokraciju hrane.

Uporno nam govore da ćemo gladovati bez kemijskih gnojiva. Međutim, kemijska gnojiva, koja su u biti otrov, potkopavaju demokraciju hrane uništavajući plodnost tla ubijanjem bioraznolikosti organizama u tlu, prijateljskih insekata koji kontroliraju nametnike te oprašivača kao što su pčele i leptiri neophodni za razmnožavanje biljke i proizvodnju hrane. Industrijska proizvodnja dovela je do ozbiljne ekološke i društvene krize. Kako bismo osigurali dotok zdrave hrane, moramo se okrenuti agro-ekološkom i održivom sustavu proizvodnje hrane koji radi s prirodom a ne protiv nje. To je ono što pokreti koji promoviraju zaštitu bioraznolikosti, poput naše Navdanye, dizajniraju s razlogom.


Monokulturna poljoprivreda

derfaswns1805_468x394.jpg derfaswns1805_468x394.jpg

Industrijalizacija poljoprivrede stvara glad i pothranjenost, a daljnja industrijalizacija prehrambenog sustava nudi se kao rješenje krize. U indijskom kontekstu, poljoprivreda, hrana i prehrana promatraju se odvojeno jedni od drugih, iako izbor hrane koja se sadi i način na koji se sadi određuje njenu hranjivu vrijednost. Glad i neuhranjenost je stvorio čovjek. One su ukorijenjenje u dizajnu industrijskog kemijskog modela poljoprivrede, ali baš kao što je dizajn stvorio glad, zdrava i hranjiva hrana za sve također može biti dizajnirana kroz demokraciju hrane. To također određuje obrasce distribucije i prava. Ako posadimo proso i grahorice, dobit ćemo više hranjive vrijednosti po glavi. Ako uzgajamo hranu koristeći fertilizatore, uzgajamo monokulture - što znači da ćemo dobivati manje hranjive vrijednosti po hektaru, po glavi. Ako uzgajamo hranu ekološki, s unutarnjim inputima, više će hrane ostati unutar seoskog kućanstva i biti će manje neishranjenosti među ruralnom djecom.

Naša se poljoprivredna politika bazira na povećanju prinosa individualnih usjeva a ne na izlaznoj jedinici hranidbenog sustava i njegove nutritivne vrijednosti.  Sustav sigurnosti hrane - temeljen na javnom sustavu distribucije - ne bavi se pitanjima hranjivosti i kvalitete hrane, a prehrambeni programi su odvojeni i od poljoprivrede i od sigurnosti hrane.

Cilj poljoprivredne politike ne može se temeljiti na promoviranju industrijskog procesuiranja hrane.

Agrarna kriza, kriza hrane i krize prehrane i zdravlja su intimno povezane. Treba se njima baviti zajedno. Cilj poljoprivredne politike ne može se temeljiti na promoviranju industrijskog procesuiranja hrane. Kemikalizacija poljoprivrede i hrane su recepti za "denutrifikaciju". To ne može riješiti problem gladi i pothranjenosti. Rješavanje pothranjenosti počinje s tlom.

Industrijska poljoprivreda, koja se prodaje zemljama Trećeg svijeta kao Zelena revolucija ili druga Zelena revolucija, kemijski je intenzivna, kapitalno intenzivna i intenzivna po pitanju fosilnih goriva. Po svojoj samoj strukturi ona mora gurati poljoprivrednike u dugove, a potom prezadužene poljoprivrednike otjerati s njihove zemlje. U siromašnim zemljama, poljoprivrednici uhvaćeni u mrežu duga zbog kupovanja skupih kemikalija i neobnovljivog sjemenja, prodaju hranu koju uzgoje kako bi otplatili dugove. Zato je danas glad ruralni fenomen. Gdjegod su se kemikalije i komercijalno sjeme proširili, poljoprivrednici su zaduženi. Oni gube pravo na svoje vlastite proizvode i zato upadaju u siromaštvo i gladuju.


nutrients.jpg nutrients.jpg

Industrijska kemikalizirana poljoprivreda također stvara glad seljenjem i uništavanjem bioraznolikosti koja osigurava hranjivost. Zelena revolucija raselila je grahorice, bitan izvor proteina, kao i uljarice, tako smanjujući hranjivu vrijednost po hektaru. Monokulture ne proizvode više hrane i hranjive vrijednosti. One koriste više kemikalija i fosilnih goriva, te su zato profitabilne agrokemijskim tvrtkama i naftnim kompanijama. Proizvode više prinose pojedinačnih roba, ali manje izlaznih jedinica hrane i hranjivih tvari.

Mjerenja produktivnosti industrijske kemikalizirane poljoprivrede fokusira se na rad kao glavnu ulaznu vrijednost dok mnoge inpute energije i resursa eksternalizira. Ta pristrana produktivnost tjera poljoprivrednike sa zemlje i zamjenjuje ih s kemikalijama i strojevima, što zauzvrat pridonosi stakleničkim plinovima i klimatskim promjenama. Zatim, industrijska se poljoprivreda fokusira na proizvodnju pojedinačnog usjeva kojim se može globalno trgovati kao robom. Fokus na "prinos" pojedinačnih roba stvara ono što ja nazivam "monokulturom uma". Promoviranje takozvanih usjeva s visokim prinosom vodi u uništenje bioraznolikosti.

Bioraznoliki sustavi imaju veće izlazne vrijednosti od monokulturnih, zato je organska poljoprivreda korisnija poljoprivrednicima i planetu Zemlji od kemijske poljoprivrede.

Industrijska kemijska poljoprivreda također uzrokuje glad i pothranjenost oduzimanjem hranjivih tvari iz usjeva. Industrijski proizvedena hrana nutritivno je prazna, ali je zato napunjena kemikalijama i toksinima. Hranjivost u hrani dolazi iz hranjivih tvari u tlu. Industrijska poljoprivreda, temeljena na sintetskom dušiku,  fertilizatorima baziranim na fosforu i kaliju, vodi iscrpljenju vitalnih mikro nutrienata i elemenata u tragovima kao što su magnezij, cink, kalcij, željezo. Povećanje prinosa ne može se tumačiti kao povećana hranjivost. Ustvari, to vodi u pothranjenost. Kako bi dobili potrebnu količinu hranjivih tvari, ljudi moraju jesti mnogo veće količine hrane. Zato je bioraznolika organska poljoprivreda najučinkovitija, i po troškovima jeftina, strategija za borbu protiv gladi i pothranjenosti. Ona obogaćuje tlo, a tla bogata hranjivim tvarima daju nam hranu bogatu hranjivim tvarima.

Bioraznoliki sustavi imaju veće izlazne vrijednosti od monokulturnih, zato je organska poljoprivreda korisnija poljoprivrednicima i planetu Zemlji od kemijske poljoprivrede.

Humus od glista sadrži pet puta više nitrogena, sedam puta više fosfora, tri puta više izmjenjivog magnezija, jedanaest puta više kalij-karbonata i jedan i pol put više kalcija nego tlo. Njihov rad u tlu potiče aktivnost mikroba neophodnu za plodnost većine tala. Tla bogata mikro organazmima i glistama su tla bogata hranjivim tvarima. Njihovi su produkti također bogati hranjivim tvarima.

U prosjeku, pokazalo se da organska hrana sadrži 21 posto više željeza, 14 posto više fosfora, 78 posto više kroma, 390 posto više selena, 63 posto više kalcija, 70 posto više bora, 138 posto više magnezija, 27 posto više vitamina C, te 10 do 50 posto više vitamina E i beta karotena. A što je više bioraznolikosti na našim farmama, veća je hranjivost po hektaru, uz male troškove.

Biljke, ljudi i tlo dio su iste mreže hrane koja je mreža života. Test za dobru poljoprivredu je taj koliko uspijeva poboljšati zdravlje i otpornost mreže hrane.


 


Tekst je izvorno objavljen pod nazivom The Hunger Games 15. kolovoza 2012. godine u The Asian Age. Autorica, Vandana Shiva, doktorirala je iz područja fizike na Sveučilištu Zapadnog Ontarija u Kanadi. Poznata je filozofkinja, ekološka aktivistica, ekofeministica i autorica nekoliko knjiga od kojih su dvije prevedene i na hrvatski jezik, Ratovi za vodu i Biopiratstvo. Sudjelovala je u nenasilnom Chipko pokretu u Indiji u 70-ima kada su prosvjednice formirale ljudske štitove oko drveća da bi spriječile njihovu sječu. Kasnije se borila za promjene praksi i paradigmi u poljoprivredi i hrani. Aktivno je sudjelovala i pisala o pravima intelektualnog vlasništva, bioraznolikosti, biotehnologije, bioetike, genetičkog inžinjerstva, vode. Osnivačica je Research Foundation for Science, Technology and Ecology, koja je dovela do osnivanja Navdanye, mreže čuvara sjemenja i organskih poljoprivrednika. Navdanya je dosad pomogla u osnivanju 54 banki sjemenja u lokalnim zajednicama, educirala više od 500 000 farmera o suverenosti hrane i održivoj poljoprivredi te pomogla u uspostavljanju "fair trade" organske mreže. Dobitnica je niza priznanja, a među njima i Right Livelihood Award koja se često naziva alternativnim Nobelom, "za pozicioniranje žena i ekologije u središte modernog razvojnog diskursa". (op. M.K.)

vandana2.jpg vandana2.jpg
<
Vezane vijesti