H-Alter
ytb-prtscytb-prtscImamo industrijsku strategiju! Nadam se da Škotska, ako se nakon današnjeg referenduma odcijepi od Ujedinjenog Kraljevstva, neće morati čekati do 2038. da dobije svoju. Nije li tragikomično da ministar poljoprivrede tek u zadnji tren uspijeva u Strategiju ubaciti prehrambenu industriju i proizvodnju namještaja?

Imamo industrijsku strategiju! Nadam se da Škotska, ako se nakon današnjeg referenduma odcijepi od Ujedinjenog Kraljevstva, neće morati čekati do 2038. da dobije svoju. Naime nakon 24 godine od osamostaljenja Hrvatska po prvi puta ima ovako važan dokument[1] - donesen na prošlotjednoj sjednici Vlade. I dobro je da ga ima kako bismo napokon mogli konstruktivnije raspravljati o načinu očuvanja i oživljavanja industrije. Međutim koliko god trenutna industrijska strategija bila opsežna, nije jasno kako će se ostvariti u njoj zacrtani ciljevi s obzirom na neke metodološke nedorečenosti i nerazrađen strateški okvir same strategije. No, krenimo redom.

Proizvodnja hrane je jedan od osnovnih stupova samodostatnosti i zdravlja društva, a proizvodnja namještaja nešto u čemu trebamo znatno povećati svoju proizvodnju s obzirom na podiskorištenost kvalitetnog drveta kojega nema posvuda u Europi – ali i znatne ekološke prednosti drveta u izgradnji zgrada. Spominje se nešto od te logike i u Strategiji, ali "sramežljivo“

Javnosti je dostupan skraćeni dokument Strategije, koji sadrži 343 stranice i u kojemu se industrijom smatraju prerađivačka industrija, građevinarstvo te djelatnost informacija i komunikacija. Njome se definiraju neke ključne djelatnosti za napredak industrije (str. 297): "1. C 21 Proizvodnja osnovnih farmaceutskih proizvoda i pripravaka, 2. C 26 Proizvodnja računala te elektroničkih i optičkih proizvoda, 3. C 25 Proizvodnja gotovih metalnih proizvoda, 4. J 62 Računalno programiranje, savjetovanje i povezane djelatnosti (ICT), 5. C 27 Proizvodnja električne opreme, 6. C 28 Proizvodnja strojeva i uređaja.“, dok su strateški važne i "1. C 10 Proizvodnja prehrambenih proizvoda, 2. C 31 Proizvodnja namještaja“. Strategijom se žele ostvariti neki ciljevi specificirani na 300. strani tog dokumenta: prije svega to je bolja pozicija ključnih djelatnosti na međunarodnom tržištu, ali i nekoliko kvantitativno određenih stvari: "1. Rast obujma industrijske proizvodnje po prosječnoj godišnjoj stopi od 2,85 posto; 2. Rast broja novozaposlenih za 85.619 do kraja 2020. godine, od čega minimalno 30 posto visokoobrazovanih; 3. Rast produktivnosti radne snage za 68,9 posto u razdoblju 2014. – 2020.; 4. Povećanje izvoza u razdoblju 2014. – 2020. za 30 posto i promjena strukture izvoza u korist izvoza proizvoda visoke dodane vrijednosti“. Na koncu su autori (ili autorice, ne zna se) scenario planiranjem došli do tri mogućnosti za daljnji razvoj industrije, ukratko (str. 306): u pesimističnom scenariju industrija bi nastavila svoju putanju kao da industrijska strategija nije donesena; realni scenarij "podrazumijeva ostvarivanje onog stupnja gospodarskoga razvoja kakav je bio 2008. godine. Pretpostavlja postizanje, do 2020. godine, razine fizičkog obujma industrijske proizvodnje i razine zaposlenosti kakve su bile 2008. godine.“; optimistični scenarij "podrazumijeva visoke stope rasta svih analiziranih pokazatelja. Osnova za ostvarivanje viših stopa rasta u odnosu na realni scenarij nalazi se u kvaliteti procesa provedbe strategije za koji je nužno provesti restrukturiranje javne uprave koja mora postati partner privatnoga sektora“.

Na stranu sada s time što je Strategija vjerojatno nastala kao plod pritiska Europske komisije i što su autori/ce ove studije nepoznati (ili nepoznate), pred nama je opsežni dokument u kojem se nudi analiza nekoliko djelatnosti i koja treba poslužiti za daljnju razradu. Na ovaj se način po prvi puta omogućava javna rasprava o dostupnom nam dokumentu, a u tu svrhu pišemo i ovu kolumnu. Što se predloženih ključnih djelatnosti tiče, nije li tragikomično da ministar poljoprivrede tek u zadnji tren uspijeva u Strategiju ubaciti prehrambenu industriju te proizvodnju namještaja[2]? Te djelatnosti su 2012. godine zapošljavale više od 52 tisuće osoba prema satima rada (podatak iz Strategije). Međutim tu se radi o nečemu puno fundamentalnijem, a tiče se načina na koji je sama Strategija donesena.

Naime, proizvodnja hrane je jedan od osnovnih stupova samodostatnosti i zdravlja društva, a proizvodnja namještaja nešto u čemu trebamo znatno povećati svoju proizvodnju s obzirom na podiskorištenost kvalitetnog drveta kojega nema posvuda u Europi – ali i znatne ekološke prednosti drveta u izgradnji zgrada.

Znatne prednosti ekološkog načina proizvodnje hrane pri zapošljavanju, energetskoj efikasnosti odnosno emisiji štetnih plinova u atmosferu otkrila je nedavna studija Heinrich Böll fondacije Zagreb. Kamo sreće kada bi država ovu studiju uvažila kao relevantnu i temeljnju za razvoj poljoprivrede!

Spominje se nešto od te logike i u Strategiji, ali "sramežljivo“, bez da se nazire način na koji će ekološka proizvodnja hrane odnosno kvalitetnija proizvodnja namještaja doista i zaživjeti. Znatne prednosti ekološkog načina proizvodnje hrane pri zapošljavanju, energetskoj efikasnosti odnosno emisiji štetnih plinova u atmosferu otkrila je nedavna studija Heinrich Böll fondacije Zagreb[3]. Kamo sreće kada bi država ovu studiju uvažila kao relevantnu i temeljnju za razvoj poljoprivrede!

Međutim konstatacija autora tog važnog teksta da pri njegovoj izradi nisu imali na raspolaganju strategije: razvoja prometa, upravljanja prirodnim resursima, regionalnog razvoja odnosno dokumente u kojima se specificira zaštita okoliša te reforma radnog zakonodavstva (str. 302) baca svjetlo na način na koji je on donesen. Stoga ne čudi – iako jako zabrinjava – činjenica da su su autori predvidjeli da će se gospodarska razvojna strategija tek napraviti (str. 15). Narodskim rječnikom rečeno, gradimo kuću od krova. EU to naoko radi pametno, jer kaže "koncept integrirane industrijske politike znači da uključuje puni raspon EU politika kao što su tržišno natjecanje, trgovina, inovacije ili energija, budući da sve one imaju utjecaj na konkurentnost industrije. Povrh toga, integrirana politika jednakovrijednima smatra konkurentnost i održivost. Konačno, integrirani pristup naglašava potrebu za kooperacijom i koordinacijom napora između Europske komisije i zemalja članica“[4]. Naravno, i kod EU u ovom malom paragrafu možemo uočiti kontradikciju – ili barem naznaku kotradikcije – s obzirom na nastojanje Europske komisije da održivost promatra kao neku varijablu kojom se može manipulirati jednako kao što se može i konkurentnošću. Iako je ekonomski rast vrlo vjerojatno neraskidivo povezan s većim korištenjem prirodnih resursa kojih, sasvim sigurno, nemamo u neograničenim količinama. No, barem je logika izrada strategija i pratećih dokumenata – počevši od fundamentalnog dokumenta Europa 2020[5] nadalje – tu.

U Strategiji postoje neke procjene međunarodnih tržišta, po djelatnostima, međutim, kao što kaže Zoran Aralica, da "su u industrijskoj strategiji nužne usporedne vrijednosti produktivnosti faktora rada i kapitala hrvatskih industrija u odnosu na industrije vanjskotrgovinskih partnera jer se na taj način može doći do usporednih vrijednosti o ukupnoj produktivnosti, kao i do vrijednosti o tehnološkoj produktivnosti. Na taj je način moguće procijeniti međunarodnu relevantnost izabranih djelatnosti, što je ključni nedostatak ove strategije“[6]. Naime, ne možemo računati samo s time da ćemo jednostavno – što se već dešava – sniziti cijene naših proizvoda i biti "konkurentni“ na tržištu EU i drugamo.

Iako se u tekstu Strategije naglašava kako su potrebne provedbene mjere da bi ona uspjela, ipak nije jasno kako će se provoditi – osim ako se bitne stvari ne naprave kroz operativne planove. Međutim, ne postoji niti predviđeni budžet za nabrojane mjere

Potrebna je procjena tih potencijalnih nišnih pozicija koju tek treba napraviti. I onda djelovati ekonomskom diplomacijom (koja je kod nas još uvijek u povojima). Na koncu, niti ne možemo sniziti cijene proizvoda koje nemamo, što će reći da (tek) trebamo izgraditi industrijsku strukturu kakvu želimo. A taj je problem nadmašio domet postojeće Strategije čiji realni scenarij, kao što smo gore pisali, seže samo do granice hvatanja onoga što smo 2008. imali. A to nije bilo bogznašto.

Iako se u tekstu Strategije naglašava kako su potrebne provedbene mjere da bi ona uspjela, ipak nije jasno kako će se provoditi – osim ako se bitne stvari ne naprave kroz operativne planove. Međutim, ne postoji niti predviđeni budžet za nabrojane mjere. A niti reforma javne uprave nikako da se desi. A ako završimo u programu MMF-a/EU-a[7] onda se ne može očekivati milost niti za socijalno ugrožene skupine stanovništva, a kamoli za industriju. Kada se podvuče crta, da malo karikiramo stvari, uspjeh Strategije ne ovisi o njoj samoj, već o općenitim manjkavostima sustava u kojemu bi se ona trebala provoditi.


 [1] Ministarstvo gospodarstva RH: "Industrijska strategija Republike Hrvatske 2014. – 2020.“, http://www.mingo.hr/userdocsimages/industrija/Industrijska_strategija.docx. U nastavku teksta ćemo se na taj dokument referirati kao na "Strategiju“ citirajući njene ključne dijelove.

[2]http://www.vecernji.hr/hrvatska/vlada-otvorit-cemo-85000-radnih-mjesta-ekonomisti-necete-ni-jedno-960459.

[3]Znaor, D. and S. C. Landau (2014), Unlocking the future. Seeds of change: sustainable agriculture as a path to prosperity for the Western Balkans“, http://www.unlocking-the-future.com/media/boell/filer_public/69/c4/69c4d6c6-7347-467a-9a65-fdd65c22a57b/hbs_unlocking_the_future_seeds_of_change_020614_web.pdf.

[4]http://ec.europa.eu/enterprise/policies/industrial-competitiveness/industrial-policy/index_en.htm

[5]Vidjeti http://ec.europa.eu/europe2020/europe-2020-in-a-nutshell/index_en.htm.

[6]Aralica, Z. (2014), "Hrvatska prvak u deindustrijalizaciji, EU jača industrijsku proizvodnju“, Banka, str. 41.

[7]http://www.reuters.com/article/2014/09/15/us-croatia-poll-idUSKBN0HA17D20140915.

Vladimir Cvijanović član je Grupe 22.

aem.jpg

Članak je objavljen u sklopu projekta "Socijalna pravda" kojeg sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija). 

Ključne riječi: ekonomska politika
<
Vezane vijesti