Nenad Dragaš, bivši predsjednik Statutarne komisije i Tonči Majica, bivši predsjednik Nacionalnog vijeća Hrvatskih laburista, svjedoče o zbivanjima unutar te nove parlamentarne stranke: ignoriranju stranačkih propisa, autoritarnim postupcima Dragutina Lesara, "zadržavanju" 100 000 kuna namijenjenih radnicama "Kamenskog"...

"Cijeli život se nisam bavio politikom i onda sam se najednom susreo s onim najgorim što politika nudi!" 

"Ukoliko vjerujete da politika mora izvirati iz vrijednosti demokracije, istine, poštenja, društvene solidarnosti i prava na dostojanstvo radnika, ako ste spremni na pošteni, javni, otvoreni i transparentni politički rad i prihvaćate naš moto 'ne u vlast pod svaku cijenu i ne u vlast sa svakim', tada ste vi Hrvatski laburist", riječi su kojima se poziva na učlanjenje u Stranku rada - Hrvatske laburiste. No, kako u svojim ispisnicama i žalbama tvrde bivši Laburisti, upravo zbog nepridržavanja navedenih vrijednosti od strane istaknutih pojedinaca unutar same stranke, Stranka rada je ostala bez stotine članova.

Jedan od njih je i umirovljenik Nenad Dragaš, koji se zbog želje da nešto učini za vlastiti kvart i posrnuli sustav u cjelini, te simpatija koje je gajio prema saborskim istupima Dragutina Lesara, u svibnju 2010. odlučio priključiti se toj novoosnovanoj


Nenad Dragaš

dragas.jpg dragas.jpg

stranci. Dragaš je uskoro postao jedan od osnivača i predsjednik novog stranačkog Ogranka Novi Zagreb - Istok. "U to doba sastao sam se s tadašnjim povjerenikom stranke za Grad Zagreb Zvonimirom Međeralom koji mi je tvrdio da se Laburisti razlikuju od ostalih stranaka po tome što se ideje donose od dna prema vrhu, odnosno da ne postoje direktive iz Predsjedništva", prisjeća se Dragaš. No da i nije sve baš tako idealno, predsjednik Ogranka shvatio je već nakon nekoliko mjeseci. "Lesar me pozvao na sastanak i pitao želim li biti predsjednik Statutarne komisije, koja je na prvom Saboru stranke ujedno bila i Izborna. Predsjednik te komisije izabire se na način da ga imenuju članovi same komisije. Kako imam srednju stručnu spremu, a neke od članica su pravnice, glasovao sam za jednu od njih. Rezultat je na kraju bio neriješen, odnosno nas troje je imalo podjednak broj glasova. Potom me Lesar ponovno nazvao i upitao: 'Dragaš, što vi izvodite? Koji je razlog zašto niste glasali sami za sebe?'. Odgovorio sam mu: 'Poštenje'. Dva dana nakon toga dobio sam e-mail u kojem stoji da te pravnice najednom glasaju za mene".

Dragaš je shvatio da situacija izmiče kontroli i kada je kao član Izvršnog odbora zagrebačke podružnice svjedočio da njen predsjednik Međeral učestalo smjenjuje ostale članove

Godinu dana od njegova učlanjenja, stranka se spremala za održavanje prvog Sabora prije kojeg su svi članovi dobili dopis u kojem ih se pozvalo da, ukoliko imaju primjedbe na Statut i pravilnike stranke, iste dostave Nacionalnom vijeću stranke. "Naš ogranak poslao je Tonču Majici, tadašnjem predsjedniku Nacionalnog vijeća stranke, dva prijedloga koje je trebao staviti  na raspravu u Vijeću prije održavanja Sabora. U prvom prijedlogu stajalo je da jedan čovjek ne može obnašati više funkcija u stranci, primjerice, potpredsjednici stranke su automatizmom ulazili u Nacionalno vijeće, a u drugom da podružnice ne budu nadređene ograncima", tvrdi Dragaš, te napominje kako njegov ogranak niti nakon slanja požurnice nije dobio nikakav odgovor. "Nedugo nakon toga me ponovno nazvao Lesar i rekao: 'Dragaš, kakve su ovo pizdarije i nebuloze? Kaj vi hoćete s tim prijedlozima? Kako mislite da vam to može proći?'. Pitao sam ga zašto me on zove kada se prijedlozi upućuju Nacionalnom vijeću s kojim on ne bi trebao imati veze, na što mi je odgovorio: "Samo da znate, to vam ne bu prošlo!" Tad mi je postalo jasno da Nacionalno vijeće zapravo nema nikakav značaj".

Dragaš je shvatio da situacija izmiče kontroli i kada je kao član Izvršnog odbora zagrebačke podružnice svjedočio da njen predsjednik Međeral učestalo smjenjuje ostale članove. "Kako sam bio i predsjednik Statutarne komisije, znao sam da izbor članova Izvršnog odbora mora biti tajan, i shvatio sam da on to radi mimo Statuta i pravilnika. Upozorio sam ga da krši obrasce i da ne možemo pretendirati na vođenje države, ako se u vlastitoj stranci ne držimo propisa". Bivši Laburist tvrdi kako se potom požalio Lesaru, no on mu je poslao pismo u kojem se stavio na Međeralovu stranu, a kojeg je Dragaš potom proslijedio svim članovima da vide što se događa unutar stranke. No uskoro je uslijedilo novo neugodno iznenađenje.

Nenad Dragaš: Nacionalno vijeće je, samo na Lesarovu riječ, a bez da je saslušalo mene ili ostale članove, ukinulo naš stranački ogranak

Predsjednik Ogranka Novi Zagreb dobio je novo pismo od predsjednika Izvršnog odbora u kojem je stajalo: "Zadatak odrađuješ na način koji je samo vama svojstven: lažima. Tko je ono rekao da sto puta ponovljena laž mijenja istinu. Mislim da je to srpska doktrina, dobro je koristiš, pravi si predstavnik svoje vrste." "Nakon Lesarovog dopisa u kojem podržava Međerala, a meni spočitava da sam bolestan i da mrzim članove Predsjedništva, shvatio sam da više nemam što tražiti u toj stranci, ali sam se odlučio boriti za svoja prava i saznati kako taj sustav funkcionira do kraja", kaže Dragaš. Na njegovu adresu je potom stiglo još jednu pismo iz Predsjedništva, a u kojem je pisalo da njegov ogranak treba poštivati hijerarhiju te ih se pozvalo da sazovu sastanak na kojem će glavna tema biti odnos nižih prema višima. "Valjda su mislili da ćemo na sastanak pozvati i njih, no to nigdje nije bilo propisano. Na sastanku smo odlučili da je njihov odnos prema nama neprimjeren. Nacionalno vijeće je zatim, samo na riječ Lesara, a bez da je saslušalo mene ili ostale članove, ukinulo naš ogranak. U međuvremenu je i glavni tajnik stranke Ivan Pavleka dao ostavku, uz objašnjenje da se u stranci ne poštuju dogovori koji su utvrđeni prilikom osnivanja", kaže Dragaš kojeg je potom šest članova Predsjedništva prijavilo Sudu časti jer je izjavio da Lesar prima plaću kao Laburist, te da njegov sin prima honorar za IT poslove stranke. "I dan danas tvrdim kako je on u Saboru istupao u ime Laburista, odnosno više nije bio neovisan, a kako je primao saborsku plaću, znači da je jedini u stranci imao materijalne koristi. Njegov sin je tražio honorar za rad na web stranici Podružnice Zagreb od kojeg je odustao nakon što su se ostali članovi pobunili. No Sud časti nikada se nije sastao, budući da po Kodeksu on treba imati najmanje tri člana, a na zakazanoj sjednici pojavila su se samo dva. To ih ipak nije spriječilo da me isključe iz stranke, a žalbu sam jedino mogao uložiti Predsjedništvu, čiji su me članovi tužili. Na kraju su je, očekivano, i odbacili".

Kada je, kako kaže, shvatio da je "mrtav Laburist", odlučio je ići do kraja. Tužio je Lesara istom Sudu časti zbog samovoljnog odlučivanja u ime Nacionalnog vijeća, te javnog istupanja protiv ulaska u EU na protuvladinom skupu u Čakovcu koji je organizirala njegova kći, iako je službeni stav stranke bio da Hrvatska treba ući u Uniju, javnog podržavanja potpredsjednika Međerala koji je zbog prozivanja članstva po nacionalnoj osnovi bio suspendiran, krađe intelektualnog vlasništva i nelegalnog isključenja iz stranke. No kako tvrdi, ponovno su se na sjednici pojavila samo dva člana Suda časti, pa nije donesena nikakva odluka.  

Svoje iskustvo u Stranci rada za H-Alter je odlučio podijeliti i Tonči Majica, koji je nakon neproduljena sudačkog mandata otišao u neželjenu prijevremenu mirovinu. Budući da je, kako objašnjava, još uvijek imao energije za radom, politika mu se učinila


Tonči Majica

majica.jpg majica.jpg

najprivlačnijom. "Ona mi je bila izazov jer s njom u životu još nisam bavio, a htio sam napraviti nešto korisno; dakle ne politika kao izvor egzistencije nego kao način društvenog angažmana", kaže Majica.  Iako tada još uvijek nije imao stranku, najzanimljivijim mu se učinio Lesar, jer se u svojim javnim istupima doticao tema socijalnog karaktera. "Dok sam bio odvjetnik zastupao sam radnike, a kao sudac sam radio na dosta radnih sporova i logično je da je onda u tom pravcu išlo i moje političko opredjeljenje. Pri tome sam mislio da u politici vrijede pravila kakva vrijede i u pravosuđu, odnosno da se poštuje zakonitost. Međutim svih 35 godina iskustva kojeg sam stekao radeći u pravosuđu nije ništa prema ove tri godine amaterskog bavljenja politikom jer toliko ljudskog smeća u životu još nisam vidio".

Umirovljeni sudac bio je jedan od suosnivača stranke i tvrdi da je unutarstranački život otpočetka bio vođen metodom čvrste ruke. "Lesar je sve vodio bez obzira na statutarne odredbe, što mi je u tom trenutku smetalo u principijalnom smislu, ali sam smatrao da je na početku stvaranja organizacije uputno da jedna osoba vodi organizaciju iz praktičnih razloga. Međutim, nakon godinu danu i sazivanja prvog Sabora, smatrao sam da je vrijeme da zaživi unutarstranačka demokracija, no to se nije dogodilo. Moj habitus nije mogao podnijeti kršenje najosnovnijih pravnih standarda. Lesar je imao apsolutni upliv u kadrovsku politiku, a sve ostalo su bile formalne potvrde njegove volje", kaže Majica.

Tonči Majica: Mislio sam da u politici vrijede pravila kakva vrijede i u pravosuđu, odnosno da se poštuje zakonitost. Međutim svih 35 godina iskustva kojeg sam stekao radeći u pravosuđu nije ništa prema ove tri godine amaterskog bavljenja politikom jer toliko ljudskog smeća u životu još nisam vidio

Umirovljeni sudac u razgovoru za H-Alter potvrdio je da je prisustvovao sjednici Predsjedništva stranke na kojoj je Lesar rekao da postoji jedan građanin koji je na lutriji dobio veliku količinu novaca, a koji želi ostati anoniman. Od toga je želio da se preko stranke radnicama Kamenskog podijeli 100 000 kuna. "Na sljedećoj sjednici Lesar je rekao kako je teško odrediti kriterije po kojima bi se dijelili ti novci, i sve je navodilo na to da bi novci trebali ostati stranci. Na sjednici Predsjedništva zatim  je rekao kako je građanin odlučio sve donirati Laburistima". Budući da je tadašnja verzija Zakona propisivala kako se stranci ne može donirati više od 90 000 kuna, na kraju je uplaćen taj umanjeni iznos, tvrdi Majica te nastavlja kako mu je radnica Kamenskog Đurđa Krnjak kasnije potvrdila da uopće nije znala da im netko želi donirati novac. "Sve mi ukazuje na to da je cijela priča iskonstruirana, a uostalom zašto bi netko tražio modus preko kojeg bi se sredstva rasporedila radnicama? U svakom slučaju, radnice taj novac nisu vidjele".

Tonči Majica je u stranci bio predsjednik Nacionalnog vijeća, što je u formalnom smislu čak jača funkcija od samog predsjednika stranke. No iako je na Saboru dobio najviše glasova od članova Nacionalnog vijeća, isto nije valorizirano. "U skladu s demokratskom procedurom, sam sam se prijavio za novi mandat predsjednika Nacionalnog vijeća, no Lesar je predložio svoja dva kandidata koja sam apsolutnom većinom pomeo na prvoj sjednici nakon Sabora. Tad je nastao lom - on se ustao, uzeo papire, bacio ih pred osamdeset ljudi i rekao: 'Evo ti, pa sad ti vodi stranku'. Jednostavno nije mogao podnijeti da sam nadjačao njegove kandidate. U kandidacijskom govoru predlagao sam da se uvede unutarstranački referendum za sastavljanje lista za Sabor. Drugi dan nakon što sam postao predsjednik, zabranio mi je pristup podacima o članstvu kako bi mi onemogućio provođenje referenduma. Također, jedan od razloga zašto mi je zabranjen pristup podacima je i činjenica da moraju postojati tri ogranka kako bi se uspostavi podružnica. U aktima stoji da, ako predsjednik ogranka podnese ostavku, ukida se i sam ogranak, a time i podružnica. Da bi se takva situacija zaobišla, ispisi nekih članova uopće nisu evidentirani", tvrdi Majica.

Tonči Majica: U kandidacijskom govoru predlagao sam da se uvede unutarstranački referendum za sastavljanje lista za Sabor. Drugi dan nakon što sam postao predsjednik, Lesar mi je zabranio pristup podacima o članstvu kako bi mi onemogućio provođenje referenduma

Na drugoj sjednici Nacionalnog vijeća Majica je sastavio  dnevni red na kojeg sam uvrstio točku o žalbi na raspuštanje Ogranka Novi Zagreb. Kako objašnjava, statuti svih stranaka, osim Laburista, imaju odredbu u kojoj stoji da postoji mogućnost na žalbu ako se raspusti neki ogranak, no po sili Ustava to je pravo ipak omogućeno. "Iako taj postupak spada u ustavnu kategoriju, ta točka je na inzistiranje Lesara skinuta s dnevnog reda. Lesar me onda pokušao skinuti s mjesta predsjednika, ali on takve postupke uvijek radi indirektno, pa je jedna članica, za koju sam mislio da mi je prijateljica, predložila da me se razriješi dužnosti. I to sam uvrstio kao točku dnevnog reda, no ta odluka nije donesena jer je falio jedan glas. Članovi izborne komisije su se zanijeli i donijeli odluku kako sam razriješen, iako se to zapravo nije dogodilo. Riječ je o neistinitoj odluci", prisjeća se Majica. "Nakon nekoliko dana sam shvatio da više nemam što raditi s takvim ljudima pa sam se odlučio ispisati iz stranke. To je bio velik udarac za Lesara jer sam unutar stranke uživao visok stupanj uvažavanja, što je imalo za posljedicu da se veći broj članova intelektualaca ispisalo iz Stranke. Zatim je okolo počeo govoriti da sam otišao jer nisam dobio prvo mjesto na listi za Sabor, što zapravo nije istina, jer se tada o listama još nije niti govorilo, niti sam se namjeravao samostalno kandidirati". Na pitanje zašto prijedlozi za izmjenu Statuta Ogranka Novi Zagreb nikada nisu uvršteni na dnevnik red, bivši predsjednik Nacionalnog vijeća odgovara kako je rok za te prijedloge bio neznatno promašen, no kako su, bez obzira na to, oni mogli biti predmet razmatranja. "Da je prijedlog i ispunjavao sve formalne uvjete da bude točka dnevnog reda, sigurno ne bi bio stavljen na sjednicu Nacionalnog vijeća i to ne zato što to ja ne bih htio, nego zato što to Lesar ne bi dopustio, jer se to isto desilo i sa žalbom", tvrdi Majica.

Njegov bivši kolega Nenad Dragaš nakon svega se odlučio obratiti Ministarstvu uprave, a u čijem odgovoru je, iznad potpisa tadašnjeg ministra Davorina Mlakara, stajalo kako sve stranke imaju svoje statute i pravilnike i da se Ministarstvo ne može miješati u unutrašnji rad stranaka. "Najveći problem je u tome što država nema i ne želi imati upliva u strankama u kojima se događa svašta jer su upravo stranke generatori korupcije i kriminala", kaže Dragaš. Trenutni sustav upliva države u političke stranke je isključivo formalno-organizacijske i financijske naravi. Uz Zakon o financiranju političkih stranaka postoji i Zakon o političkim strankama, koji nalaže da se promjene u rukovodstvu stranke u roku od petnaest dana moraju obavijestiti Ministarstvo uprave. "Laburisti to nisu učinili u mom slučaju, pa sam podnio prijavu zbog svoje odgovornosti koja je proizlazila iz činjenica da sam u Ministarstvu registriran kao član rukovodstva. Osim u ta dva segmenta, u sve ostalo se država uopće ne upliće".

Za uvođenje reda unutar stranačkih struktura svojevremeno se zalagao profesor na Fakultetu političkih znanosti Ivan Prpić, no unutar stranaka se i dalje mogu kršiti statuti i pravilnici, a da se za to ne snose sankcije. "Država je strankama ostavila autonomiju, što ima neke logike, no to je ipak otišlo predaleko. Danas se u strankama radi što god tko hoće, a s druge strane njihovi statuti izgledaju kao san snova demokracije", objašnjava Majica i dodaje: "U svakoj stranci praktički postoji vlast jedne osobe koja odlučuje o svemu i ponaša se kao Tito, a njihov unutarstranački život identičan je Savezu komunista Jugoslavije. Problem je što ljudi glasaju za stranku, a ne za pojedince, pa nakon svakih izbora svjedočimo situaciji u kojoj u Saboru sjede nepoznati i nekvalificirani, ali stranački podobni ljudi. Izborni sustav u Hrvatskoj dovodi do negativne selekcije, i umjesto da na površinu isplivaju najkvalitetniji društveni slojevi i inteligencija, događa se obrnuta situacija, u kojoj najgore ljudske osobine postanu odlučujuće za dolazak na poziciju. Mene je kao građanina strah tih ljudi kad dođu u Sabor. Cijeli život se nisam bavio politikom i onda sam se najednom susreo s onim najgorim što politika nudi".

Nenad Dragaš: Najveći problem je u tome što država nema i ne želi imati upliva u strankama u kojima se događa svašta, jer su upravo stranke generatori korupcije i kriminala

Dragaš tvrdi da su najvjerniji primjer te situacije upravo Laburisti. "Cijela priča počinje i završava s Lesarovom željom za moći i vlasti. Njega zanima isključivo mjesto u Saboru, a ne radnička prava. Nije dopuštao unutarstranački referendum koji smo predlagali, a s druge strane se na nacionalnoj razini zalaže za izmjenu Zakona u referendumu - sve ono što traži u Saboru ne dozvoljava u svojoj stranci. Osobno sam mu smetao jer me postavio na mjesto u Statutarnoj komisiji koje je mislio kontrolirati, a nije me poznavao. U toj stranci ima svega - od nacionalizma do čistog autoritarizma. Svim članovima sam slao sve prepiske i dokumente, a znam da sam bio u pravu jer da nisam, Lesar bi me  već davno tužio".  Osim toga, Dragaš je i putem bloga na domeni Blog.hr cijelo vrijeme obavještavao javnost što se zapravo događa. "Zbog toga je Lesar vršio i politički pritisak na redakciju Nova TV koja je vlasnik bloga. Na njegov pritisak morao sam ukloniti taj blog, a s drugog, kojeg sam nakon toga otvorio na novoj domeni, bio sam od administratora upozoren da uklonim sadržaj jer da se radi o 'privatnoj stranačkoj korespodenciji i e-mailovima'", kaže Dragaš. On dodaje da od nekih članova i dalje dobiva prijetnje koje prijavljuje policiji, te podsjeća kako je stranka civilna udruga građana pa ni jedan dokument ili e-mail nema oznaku tajnosti.

Predsjednik stranke Dragutin Lesar nije želio komentirati ove izjave te je potpisnici ovih redova poručio da ga "više nikad ne zove u vezi sa stvarima koje su izjavili bivši članovi".  A da sve ne bi ostalo zabilježeno samo u online verziji (laburisti_linkovi.doc), bivši Laburist Dragaš piše knjigu s radnim naslovom PJOT ili muške igre (PJOT - pošteno, javno, otvoreno i transparentno) u kojoj će sve navedene događaje detaljno opisati.

<
Vezane vijesti