U pozadini svađe o pripajanju lipičke ergele đakovačkoj, koja je bila jedna od hit tema ovogodišnje sezone kiselih krastavaca, nalazilo se falsificiranje ocjena za konje, trgovanje državnim poticajima, trošenje 30 milijuna kuna na nepostojeću bazu podataka, nebriga za zdravlje konja...

...što je sve zajedno urodilo kaznenim prijavama, gubitkom prava na podršku EU-fondova i gubitkom potpore Međunarodnog saveza uzgajivača lipicanaca.

Pokazalo se istinitim da je ravnatelj Čačić davao dobre ocjene lipicancima samo onih uzgajivača koji su mu pokazivali naklonost

Konjogojstvo je uvršteno u Nacionalni program očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj. Krajem 2009. godine statistički podaci pokazali su da je u  Hrvatskoj broj konja znatno porastao u odnosu na prethodnih 10 godina - sa početnih tri tisuće na 17 490 konja. Od 43 registrirane pasmine, čak  11 981 konja pripada u četiri zaštićene autohtone pasmine, za čiji uzgoj država plaća poticaje. Od ukupnog broja konja 80 posto je u privatnom vlasništvu. Vlasnici i uzgajivači najbrojnijih autohtonih pasmina "lipicanac" i "hrvatski posavac" udruženi su u konjogojske saveze radi lakšeg trgovanja i poslovanja. Konji se najviše koriste u rasplodne i sportsko-rekreacijske svrhe, iako se dio konja uzgaja za klanje u mesnoprerađivačke svrhe. Uzgajivači domaćih, autohtonih pasmina konja dobivaju godišnje poticaje od Ministarstva  poljoprivrede. Udruge i savezi uzgajivača konja zarađuju novce i trgovanjem koje često balansira na rubu zakona. Kontrola u konjogojstvu svedena je samo na veterinarsku inspekciju, a koja je pod utjecajem pojedinih privatnih uzgajivača i privatnih interesa.

Da bi uvela nekakvog reda među konjogojce, hrvatska Vlada osnovala je Hrvatski centar za konjogojstvo (HCK) radi usklađivanja i provedbe propisa pravne stečevine EU u Poglavlju 12. - Sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarni nadzor. Usuglašavajući koalicijske političke interese, većinska HDZ-ova vlada imenovala je ravnatelja HCK iz redova HSS-a, dopustila zapošljavanje 27 ljudi, većinom administracije. Za hladni

mato_ai_u_sredini.jpg mato_ai_u_sredini.jpg

Bez obzira što je došlo do smjene u vodstvu Hrvatskog konjogojskog centra, Ministarstvo poljoprivrede nije pokrenulo nikakvu istragu o radu bivšeg ravnatelja, o nenamjenskom trošenja najmanje četiri milijuna kuna iz državnog proračuna, o plaćanju velikih telefonskih troškova za čak 27 mobitela s kojih se telefoniralo u HCK, i još mnogo toga. Isto tako Ministarstvo poljoprivrede neće pokrenuti istragu o trošenju poticaja koje uzgajivači i "uzgajivači" konja uzimaju iz državnog proračuna.

Kontrola je pokazala da nacionalna baza kopitara ne postoji, iako je pod izgovorom izrade baze podataka u godini dana HCK potrošio 30 milijuna kuna

Osnivanje HCK-a sa sjedištem u Lipiku i povratak iz Srbije većeg broja konja lipicanaca odvedenih ratne 1991. godine iz tadašnje ergele Lipik, usko su povezani. Čak je konačnica nakon višegodišnjih pregovaranja o vraćanju konja bila povod za hitnim osnivanjem HCK. Početak nesreće za lipicance iz ergele Lipik dogodio se u jesen 1991.g. na samom početku rata u Hrvatskoj. Osamdesetak lipicanaca iz bivše ergele Lipik preživjelo je masakr koji su 1991.godine izveli srpski pobunjenici i JNA. Tadašnji konjušar Milan Komasović poveo je preživjele konje u "zbijeg" u Bosnu pa u Srbiju, gdje je šesnaest godina pokušavao održavati lipicance na okupu u nekim privatnim štalama u Vojvodini. Iako je Hrvatska kroz Državno povjerenstvo za povrat konja tražila njihov povrat, tek kada se razigravala predizborna kampanja u jesen 2007.godine, medije su preplavile slike izgladnjelih lipicanaca kako izgubljeno stoje u nekom vojvođanskom dvorištu. Iako je Srbija tražila 300 tisuća eura naknade za lipicance, postignut je dogovor o neplaćanju, pa su se u noći 13. listopada 2007.godine u Lipik vratili izbjegli konjušar Komasović i 45 lipicanaca, 19 toplokrvnjaka i dva ponija, dijelom potomaka onih prognanih. Iako ergela Lipik nije više fizički postojala, na brzinu su pripremljene štale na posjedu Poljoprivrede Lipik, kojoj je država u međuvremenu prodala objekte bivše ergele.

U Lipiku, ali i u cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj bila je to noć visoko emotivnog naboja. Iz te emocijama nabijene situacije izronio je inženjer poljoprivrede Mato Čačić, tadašnji voditelj uzgojnih programa konjogojstva RH u Hrvatskom stočarskom centru. Uz podršku nekadašnje dožupanice Sisačko-moslavačke županije, Marijane Petir, s kojom je surađivao na jednom projektu o konjima, te preporuke Ivana Jakopovića, načelnika u Upravi za poljoprivredu i prehrambenu industriju, Mato Čačić je odlukom Vlade RH imenovan je 25. srpnja za v.d. ravnatelja Hrvatskog centra za konjogojstvo - Državne ergele Lipik. Tada je Čačić objasnio medijima da "slijedi imenovanje Upravnog vijeća, za što je pripremio svu dokumentaciju, a potom će se ići prema Trgovačkom sudu radi registracije, kako bi se 2,5 milijuna kuna koje je dala Vlada RH moglo prebaciti na račun ove ustanove."

Nakon privremenog smještaja HCK u gradskom poglavarstvu Lipika, u proljeće 2009.godine gradonačelnik Lipika darovao je HCK-u kuću na kraju grada, bivše dječje jaslice. Na sjednici u prosincu 2008. godine premijer Ivo Sanader odobrio je HCK-u 

budua_konjika_akademija.jpg budua_konjika_akademija.jpg

U proljeće 2009.godine na ergeli Lipik uginulo je osamnaest ždrijebaca lipicanaca koje su oždrebile majke kobile-povratnice iz Srbije. Željko Cvetnić, ravnatelj Veterinarskog instituta, potvrdio je da su majke kobile bile zaražene herpes virusnom infekcijom, a nisu bile cijepljene na vrijeme, premda je ravnatelj HCK-a Čačić u preventivu lipicanaca nakon dolaska iz Srbije uložio 136 tisuća kuna! Problem nije bio u kobilama, nego u štalama u kojima su se smjestile lipicanke - povratnice, jer je virus herpesa živio u tim štalama još od 1986. godine, te nije nikada uklonjen.

Neocijenjeni ili loše ocjenjeni konji često postaju žrtve razljućenih vlasnika, koji ih se vrlo brzo rješavaju prodajući ih klaoničarima, po cijeni kilograma mesa

Ubrzo nakon tih događaja počeo je otvoreni sukob unutar saveza uzgajivača konja lipicanaca. Sedamdesetak uzgajivača otkrilo je da je ravnatelj HCK Čačić mnogo toga radio na štetu po konje i po one uzgajivače koji mu nisu pokazali dovoljnu razinu sklonosti. Untar saveza uzgajivača lipicanaca došlo je do fizičke podijele "za" i "protiv" Čačića, pa je u travnju 2010. godine, većinskim glasovanjem smijenjeno staro rukovodstvo Saveza. Novo vodstvo preuzeo je odvjetnik Stanko Vujčić iz Broda, te zatražio unutarnju kontrolu trošenja novaca. Prve kontrole rezultirale su kaznenim prijavama Državnom odvjetništvu protiv starog predsjedništva  i ravnatelja HCK, Mate Čačića. Jedna je prijava poslana i Međunarodnom savezu uzgajivača lipicanaca (LIF) u Beč, s molbom da ga se opozove kao predstavnika Hrvatske, jer da je delegirao sam sebe bez bilo čijeg službenog pristanka.

Daljom kontrolom koju je zatražio odvjetnik Vujčić, novoizbarani predsjednik saveza uzgajivača konja lipicanaca, ispostavilo se da Hrvatski konjogojski centar za godinu dana od osnutka još nije prijavio u Europski registar kopitara niti jednu od četiri uzgojne pasmine u Hrvatskoj, te je tako izgubljeno pravo na apliciranje za sredstva iz EU fondova. Nacionalna baza kopitara nije još postojala, iako je pod izgovorom izrade baze podataka u godini dana HCK potrošio 30 milijuna kuna. Evidentrano je i otuđivanje oko 100 000 kuna dobivenih na humanitarnom koncertu za pomoć lipicancima-povratnicima, održanom u Zagrebu, u jesen 2008. godine.

Najteža optužba na račun Čačića i HCK-a, podnesena u prijavi državnom odvjetništvu

otvorenje_suvenirnice1.jpg otvorenje_suvenirnice1.jpg

Upravo takva siva zona "gospodarenja" konjima odgovarala je ravnatelju HCK Čačiću. Odgovarala je i klaoničarima i trgovcima konjima, obaveznim pratiocima sajmova i smotri konja. Naime, oni neocijenjeni ili loše ocjenjeni konji često postaju žrtve razljućenih vlasnika, koji ih se vrlo brzo rješavaju prodajući ih klaoničarima, po cijeni kilograma mesa.

Hitnim spajanjem Lipika i HCK-a s bogatom državnom ergelom Đakovo, pokrio bi se HCK-ov bankrot, i namaknuli bi se novci za dalje aktivnosti

Novonastala situacija u HCK-u, pogotovo u uzgoju lipicanske pasmine, vrlo je brzo dobila međunarodni značaj. Naime, u proljeće 2010. godine ravnatelj Državne ergele lipicanaca Đakovo, požalio se na nemogućnost suradnje sa HCK-om, te na probleme oko uzgoja i ocjenjivanja konja koje je prouzročio ravnatelj HCK. Istovremeno je problematični ravnatelj od LIF-a zatražio novčanu pomoć za HCK i ergelu u Lipiku. Obzirom da su Austrijanci to odbili, Čačić se žestoko sukobio sa predsjednikom LIF-a, spočitavajući mu da "ne voli Hrvatsku". Odgovor Austrijanaca bio je kratak i jasan: "Tražite od nas financijsku potporu i donacije, a nenamjenski trošite, svađate se međusobno, ali i s rukovodstvom LIF-a. Zato do daljega obustavljamo pomoć", poručili su u završnoj prepisci s Matom Čačićem predsjednik Karl J. Reiter i glavni tajnik Christian G. M. Manz.

Ministarstvo poljoprivrede, u čiju nadležnost spadaju i konji i HCK, osim što je donosilo odluke o osnivanju i imenovanu, te uplaćivalo sve veći iznos novaca za potrebe hladnog pogona, izdavaštva, putnih troškova - nije marilo niti za konje niti za događaje oko HCK i saveza uzgajivača lipicanaca.

Potpuno autistično prema nacionalnom blagu, odnosno konjima lipicancima, odnosila se i Vlada. Na zadnjoj sjednici prije godišnjih odmora u ljeto 2010. godine, u sklopu gospodarskih mjera za racionalizaciju troškova zbog recesije, prihvatila je prijedlog ministra uprave Davora Mlakara, da se dvije postojeće ergele konja lipicanaca, u Lipiku i Đakovu, administrativno spoje u jednu, a uprava obaju ustanova u postavi u Lipiku, spojivši se sa upravom HCK. Njima bi upravljao ravnatelj Čačić. Povod ovom prijedlogu bio je bankrot HCK-a. Kako se kasnije u inspekcijskom nadzoru pokazalo, ravnatelj Čačić je do srpnja 2010. godine potošio gotovo sav svoj godišnji proračun. Hitnim spajanjem Lipika i HCK sa bogatom državnom ergelom Đakovo, taj bi se bankrot ne samo pokrio, nego bi se namaknuli i novi novci za dalje aktivnosti:

gradonaelnik_akova_zoran_vinkovi_u_obrani_ergele_akovo.jpg gradonaelnik_akova_zoran_vinkovi_u_obrani_ergele_akovo.jpg

Iako tek prijedlog odluke, moguće ukidanje najstarije hrvatske ergele Đakovo izazvalo je u srpnju i kolovozu prosvjede seljaka i gradonačelnika Đakova, Zorana Vinkovića, padale su teške riječi i uvrede, a prijetnje i ultimatumi upućeni su i Jadranki Kosor. No, premijerka baš i nije pokazala interes da ispita razlog nastalog problema. Naime, doznalo se kako je proljetni posjet premijerke Kosor svom rodnom zavičaju - Lipiku, iskoristio ravnatelj HCK, te ju poveo u obilazak ergele. Ništa značajno, reklo bi se, da Čačić nije zatražio spajanje dvaju ergela koje uzgajaju dvije različite vrste konja lipicanaca, uz davanje nezakonitih ovlasti sebi i HCK-u. Ubrzo se otkrilo da je taj zahtjev ustvari prikrivanje spomenutog bankrota HCK-a.

Nakon prosvjeda Đakovčana, krajem kolovoza je ministar poljoprivrede Petar Čobanković povukao prijedlog odluke o spajanju dvaju ergela i HCK u jedno tijelo s "jednom dušom". Statistički podaci su pokazali apsolutnu neopravdanost tog prijedloga: HCK sa ergelom Lipik godišnje troši 4 milijuna kuna (oko 550 000 eura), a od toga oko 90 000 eura godišnje odlazi za plaćanje najma za štale u kojima je smješteno pedesetak konja lipicanaca. Ostatak ide za hladni pogon i plaće 30 djelatnika, te telefonske troškove i "stručne konzultacije". Za prehranu konja i veterinarske usluge nagomilano je dugovanje raznim dobavljačima, čak i Poljoprivredi Lipik, u čijem su podstanarstvu konji!

Istovremeno, državna ergela Đakovo koja ima 200 konja, dobiva iz državnog proračuna za hladni pogon oko milijun kuna više, gradi vlastitu jahaonu, najveću na potezu Beč-Budimpešta, koja vrijedi 27 milijuna, ima oko 300 hektara vlastitih livada i  poljoprivrednih površina za uzgoj konjske hrane, te stvara svoj vlastiti prihod od djelatnosti dopuštenih zakonom. Ujedinjenjem dvaju ergela, HCK, time i ravnatelj Mato Čačić postaju sveukupnim  gospodarom najatraktivnijeg i najbogatijeg konjogojskog područja u Hrvatskoj, uz mogućnost raspolaganja sa svom nekretninom, pokretninom i konjima.

Prijetnje đakovačkog gradonačelnika Zorana Vinkovića da će organizirati prosvjede velikih razmjera, uznemirena javnost, blokiranje hrvatskih prometnica traktorima i konjima i dolazak slavonske konjice u Zagreb pred zgradu Vlade, ukoliko premijerka

opomena_aiu_iz_lifa.jpg opomena_aiu_iz_lifa.jpg

Nakon smjene Čačića i postavljanja Pave Sabolskog iz HDZ-a za novog ravnatelja HCK i ustrojavanja ergele lipicanskih konja na način koji omogućava nezavisan rad objema, naglo su zaredale sve moguće inspekcije u državnu ergelu Đakovo. Državno odvjetništvo i krim-policija su tijekom rujna gotovo svakodnevno dolazili u ergelu Đakovo, s nalozima za pregled dokumentacije, projekata jahaone, brojčanog stanja konja, sanitarno-radne sposobnosti radnika na ergeli i slično. Premda nisu našli nikakve negativnosti u radu ergele, inspektori za gospodarski kriminal policijske uprave Osječko-baranjske u jednom od posljednjih obilazaka đakovačke ergele, neslužbeno su priznali kako "moraju doći u inspekciju", jer da je ovaj psihološki rat vođen iz "visokopozicioniranih fotelja". Po svemu sudeći, bila je to osveta iz HSS-a.

Nakon smjene Mate Čačića zaoštrio se sukob među uzgajivačima svih vrsta konja, a ne samo lipicanaca. U javnosti se doznalo da ne postoji jedinstvena metoda za ocjenjivanje kvalitete pastuha, kao i  što ne postoji ni cjenik za trgovanje konjima na domaćem i inozemnom tržištu. Privatni uzgajivači cijene formiraju otprilike, s tim da se

ergela_akovo_panjaci.jpg ergela_akovo_panjaci.jpg

Na cijene konja utječe i mesarski lobi, dobro povezan sa autoprijevoznicima i dijelom privatnih uzgajivača. U Slavonskom Brodu, okolici Novske, Popovače i okolnih sela nekoliko je prihvatnih štala za smještaj otkupljenih konja koji čekaju odvoz u klaonice. Veterinarske i sanitarne uvjete u njima nitko ne kontrolira. Često se šverc konja za klanje događa na liniji Bosna-Hrvatska, no istraživanje lanca trgovaca konjima vrlo je opasno.

Radi mogućeg dobivanja poticaja, dio uzgajivača pasmine "hrvatski posavac" i "hladnokrvnjak" već su se opredijelili za uzgoj konja isključivo za  potrebe mesne industrije. Najjače tržište su države EU-a - Njemačka, Italija, Francuska...  I u Hrvatskoj se u turističkim gradovima uz jadransku obalu otvaraju konjske mesnice. Najveće središte konjskih mesničara u kontinentalnom dijelu Hrvatske je u Sisku. Cijena konjskog mesa slična cijeni teletine, oko 70 kuna. Osnovana je i zadruga proizvođača konjskog mesa Kloštranka koja okuplja osam uzgajivača, koji zajedno imaju stado s više od 400 grla hrvatskoga posavca i hrvatskog hladnokrvnjaka. Po riječima ovih uzgajivača, kolju se stare životinje i one koje nemaju dobre karakteristike za daljnji uzgoj, ali i ždrebad. Ovi konjogojci vjeruju u razvoj konjogojstva kao dobro isplativog posla. Uzgajivači hladnokrvnjaka su se ovoga ljeta očitovali oko događanja u Hrvatskom konjogojskom centru, dajući podršku Mati Čačiću, zato jer je "uveo reda među konjogojce, dajući šansu za dobivanje poticaja i onima koji uzgajaju konje za prehrambenu industriju."  


Ljiljanka Mitoš Svoboda, autorica ovoga članka, dugugodišnja je ekološka novinarka iz Osijeka, osnivačica i voditeljica udruge Presscentar za okoliš Hrvatske, urednica nezavisnog magazina za okoliš ALERT. Članak je objavljen zahvaljujući podršci danske mreže za istraživačko novinarstvo Scoop. (op. ur.)

Ključne riječi: HSS, korupcija, Marijana Petir, konjogojstvo
<
Vezane vijesti