Građanski prosvjedi Hrvatske udruge sindikata i prije svog početka bili su osuđeni na propast u smislu broja ljudi koje će privući kao i u smislu same svrhe. Već sam naziv „građanski" za demonstracije u organizaciji sindikata ukazivao je na nedosljednost i neartikuliranost samih stavova i ideja.

 

Nekih tisuću ljudi koji su se okupili na finalnom prosvjedu na Trgu djelovali su rezignirano, bezvoljno i potpuno promašeno tj. odavali su pravu sliku Hrvatske danas. Tužna lica radnika iz Osijeka, solinskog Salonita, pulskog Uljanika, penzioneri i malobrojni radikalni simpatični dugokosi studenti s transparentima u rukama slušali su jednoipolsatnu govoranciju s bine. No oštri govori nisu zasjenili sjetnu atmosferu koja je vladala polupraznim trgom.

Sa same pozornice čule su se nebulozne izjave poput pozivanja „Božjeg naroda", pozdravljanja „Purgera i Purgerica, pa onda građana" (iako je valjda samih Zagrepčana tamo bilo jednako koliko i onih što su došli autobusima) i tako redom. Ako se našao tamo neki neupućeni prolaznik i zastao, vjerojatno je ostao zbunjen parolama koje je vidio na majicama i onim što je čuo s bine.

Naslonjeni o svoje transparente, od kojih su neki bili i duhoviti poput onog „Sve dok vlada HDZ, dresirat će nas kao pse", zagrebački prosvjednici su izgledali kao da jedva čekaju vratiti se kući, razočarani jer ih je tako malo, razočarani onim što čuju.

prosvjed_15.9.09.1.jpg

Njegov nastup ne treba čitati kao novu mladu snagu koja će nas spasiti. A vjerojatno ni njegove koju godinu starije kolege koji su pod imenima Crvene akcije i Radničke borbe dijelili letke. Njihov prosvjednički folklor i malobrojni entuzijazam proizašao iz studentskog pokreta u vidu blokade bio bi divno radikalan u nekoj uređenoj državi. Ovako je njihova želja za osnivanjem radničko-studentskog saveza ili poziv na revoluciju više sumorni dodatak prosvjedu na hrvatski način nego simpatičan izraz buntovnih studenata.

Osvrtati se na završni govor Ozrena Matijaševića i zahtjeve s kojima su u prosvjed krenuli bilo bi zamorno. On sam rekao je da neće spominjati kolege koji su mu igrali iza leđa no nije propustio optužiti novinare za nekorektno izvještavanje i medijsku hajku koju su digli na njega.

prosvjed_15.9.09.jpg

Oni koji su HUS optuživali da radi za Vladu (čak i ako je to točno) mogli su ga zafrknuti i pridružiti se prosvjedu te svojim članstvom omasoviti događaj. Umjesto toga, neki od njih izabrali su diskreditirati svoje kolege olajavajući ih u novinama ili pak pomirljivo šutjeti sa strane. Stoga nije samo HUS-ova nezgrapnost u organizaciji, taština vođa i pretpostavljena zavjera s vlašću kriva za neodazivanje radnika na prosvjed. Njihov glas nezadovoljstva, kojem bi se pridružili i ostali građani, kao cilj trebao je stajati ispred osobnih netrpeljivosti i mogućih neusuglašenosti. Ali, srećom po Vladu, nije.

<
Vezane vijesti