Ove je godine, po prvi put u povijesti, Zagreb dobio mrežu gradskih vrtova. To je novost vrijedna pažnje, mada je ovo što smo dobili još daleko od ispunjenja svojega punoga potencijala. Proceduru za ustupanje parcela treba pojednostavniti, a potrebno je i omogućiti samoorganizaciju vrtlara formiranjem njihovih vijeća.

Daleko više treba uložiti u zajedničke dijelove vrtova i dopustiti na njima sadnju stabala.

Ove je godine, po prvi put u povijesti, Zagreb dobio mrežu gradskih vrtova.

Inicijalno ih je sedam. Prvi vrt otvoren je u Svetoj Klari, u Čavoglavskoj ulici, a jedan od najvećih je na prostoru Lakuna, južno od Islandske ulice. Upravo je s potonjom lokacijom, koja je po prvi put kao potencijalna lokacija za zajednički vrt spomenuta na H-Alteru,  pokrenuta priča o potrebi institucionalnog uspostavljanja gradskih vrtova kao sadržaja za kojim postoji potreba i koji je nedvojbeno koristan po nizu osnova.  

Uklanjanje starih vrtova zapravo je pokrenulo inicijativu za uspostavu novih

Zagrebački projekt gradskih vrtova koji građanima omogućuje korištenje obradivog zemljišta za uzgoj hrane za osobne potrebe na trenutno neiskorištenim površinama u javnom vlasništvu, pojavio se kao odgovor na sveprisutni globalni trend ali i  tradiciju urbanog vrtlarenja na gerilski zaposjednutim površinama koja u Zagrebu postoji već desetljećima, te prije svega zahvaljujući angažmanu građanskih inicijativa poput Parkticipacije i suradnika,  koja je iznijela i najveći dio posla oko razrade i zagovaranja ideje institucionalno podržanih vrtova.  

Ta prva građanska inicijativa pokrenuta je u travnju 2012. godine, kao reakcija i neposredno nakon uklanjanja starih vrtova u Travnom, na prostoru budućeg parka sa zapadne strane Mamutice. Prostor je to koji, međutim, još uvijek nije priveden parkovnoj namjeni, već sada kao održavana zelena površina čeka javni natječaj za krajobrazno uređenje tj. pretvaranje u javni park. Taj budući park, baš kao i onaj koji je planiran na mjestu gdje je sada formiran jedan od obližnjih gradskih vrtova, dio su niza u cjelinu povezanih postojećih i budućih javnih parkova novozagrebačke Plave potkove. Tako je uklanjanje starih vrtova zapravo pokrenulo inicijativu za uspostavu novih.

lakun_1_ssimpraga.jpg lakun_1_ssimpraga.jpg

U sklopu te inicijative za zajednički vrt, tada je oživljen i povijesni toponim - Lakun, od nastanka Novog Zagreba naziv namijenjen prostoru koji je od početka predlagan za novu lokaciju vrta i to  kao jedan od niza autohtonih toponima s područja današnjeg Novog Zagreba, a po kojima su nazvani svi tamošnji planski izgrađeni kvartovi.

Na mnogim dijelovima Lakuna već odavno postoje gerilske prakse vrtlarenja, budući da taj prostor od definiranja svog urbanističkog obuhvata, već desetljećima čeka formiranje planiranog velikog javnog parka koji se tamo ima u budućnosti dogoditi.   

Parcela na kojoj je formiran gradski vrt odabrana je od strane Prakticipacije, a potom i Grada, upravo zato jer je bila u gradskom vlasništvu i privremeno neiskorištena.  

Stjecajem okolnosti, Lakun ipak nije postao prva lokacija na kojoj je zaživio zajednički gradski vrt već je to postala lokacija u Svetoj Klari gdje su prvi vrtlari ušli u svibnju 2013. godine, a ubrzo i na još nekoliko lokacija, uključujući onu na Lakunu  gdje su prve sadnice zasađene u lipnju ove godine.

lakun_2ssimpraga.jpg lakun_2ssimpraga.jpg

Sada kada je početak sadnje dobrano iza nas, prvi plodovi već ubrani, a vrhunac sezone pred vratima, moguće je kritički sagledati projekt gradskih vrtova, i to na primjeru vrta na Lakunu, te ukazati i ponuditi moguća poboljšanja.

Naime, premda je činjenica da je Zagreb dobio mrežu gradskih vrtova nedvojbeno  pozitivna, realizacija projekta nije ispunila svoj puni potencijal, a sve to moguće je u budućnosti vrlo lako i bitno poboljšati.

Prostorni raspoded vrta je bazičan, ali funkcionalan.

Kriteriji dodjele parcela dijelom su favorizirali socijalno ugrožene skupine ali su vrtovi bili otvoreni i drugima, što je vrlo važno za heterogenost zajednice i demokratičnost pristupa javnom dobru. Parcele su ustupljene besplatno, a manji trošak bile su potvrde koje je trebalo pribaviti. Mjesta poboljšanjima sada ima ponajviše u pojednostavljivanju procedure i otvaranju vrtova svim zainteresiranima, posebno tamo gdje ima još nedodijeljenih parcela, poput Lakuna. Na dotičnoj lokaciji, a s obzirom na kriterije i proceduru, svi prijavljeni zapravo su parcelu i dobili.

Jedan od lakunskih novopečenih vrtlara je i Ivica Banović iz Dugava koji je za vrt saznao slučajno, prijavio se i sada u vrtu boravi svakodnevno.

lakun_3_ivica_banovic_ssimpraga.jpg lakun_3_ivica_banovic_ssimpraga.jpg

"Vrt je zadovoljstvo. Gušt mi je doći i porazgovarat s ljudima. Otkad imam vrt došla ga je pogledat cijela obitelj, ali i niz susjeda iz zgrade koji su se i sami zainteresirali za vrtlaranje. Prve sadnice dobio sam od susjede koja ih uzgaja na balkonu", kaže gospodin Banović.

Neki od problema vrta rješavaju se već u hodu, poput problema osiguravanja vode za zalijevanje kao nužnog preduvjeta održivosti svakog vrta. Odlukom nadležnih gradskih službi, za sve je gradske vrtove opskrba vodom inicijalno organizirana putem spremnika koji su razmješteni po lokacijama.

Taj se model od početka pokazao lošim jer su se spremnici brzo praznili, a njihovo punjenje nije bilo redovito. Na Lakunu za to su jedno vrijeme bila zadužena i vatrogasna društva budući da raspolažu cisternama.

Iako je kao najučinkovitiji, najjednostavniji i najjeftiniji model zalijevanja od početka od strane Parkticipacije predlagano postavljanje pumpi, gradske su službe to uvažile tek nakon što su znatna sredstva utrošena na spremnike koji su se pokazali neučinkovitima.

Na mnogim dijelovima Lakuna već odavno postoje gerilske prakse vrtlarenja

Istaknuti valja da je upravo model pumpi koje se napajaju iz prirodnih izvora vode kojom zagrebačko područje obiluje, model koji postoji na lokacijama mnogih gerilskih vrtova po gradu, te da je u tome slučaju voda besplatna jer se ne crpi iz gradskog vodovoda.

Dakle, sva sila gradskih službi i službenika koji su se bavili razradom modela koji su im istovremeno doslovno servirani, nisu bili u stanju, ili iz nekih razloga nisu htjeli, odmah odabrati onaj najbolji, najednostavniji i najučinkovitiji način pa su pumpe na neke od lokacija uvedene naknadno. Na Lakunu sada postoje dvije koje nisu dostatne za potrebe tako velikoga vrta te bi ih svakako trebalo biti još nekoliko.

lakun_4_plava_potkova_ssimpraga.jpg

Vrtlara na Lakunu ima u gotovo svako doba dana i večeri, a najveća je gužva rano ujutro i predvečer, kad je sunce slabije.

"Pumpa radi do kasno u noć, škripanje se čuje sve do Dugava", kaže gospodin Banović. 

Dio problema oko dodatnih pumpi predstavlja i kretanje kamiona za bušenje tla koje je, sada kad su vrtovi parcelirani i dobrim dijelom ograđeni, onemogućeno te je u tome smislu i položaj dodatnih pumpi među vrtovima, a gdje bi bile najkorisnije, blokiran, barem do kraja sezone.

Radi se o problemu koji je odgovornijim planiranjem mogao biti vrlo jednostavno riješen te bi sve skupa koštalo manje nego je Grad ulupao u spremnike koji se od uvođenja pumpi sada više ne koriste. 

Taj primjer samo je jedan slučaj u kojem oni koji su plaćeni znati, u praksi provode pogrešne odluke, a što se odražava na neposrednim korisnicima, ali i gradskom proračunu.

Na primjeru propusta kod rješavanja vode, jasno je da i drugi prijedlozi koji su stizali od strane građanskih inicijativa koje su koncept zajedničkog vrta vrlo detaljno razradile, nisu mogli biti lako uvaženi, iako bi to bilo bolje rješenje.

U kontekstu Parkticipacijine ideje za Lakun, pritom je ključna razlika između onoga što se predlagalo i zagovaralo, a to je koncept društvenoga vrta, i onoga što je realizirano kroz Gradske vrtove. Razlika je u činjenici da su gradski vrtovi, na način kako su sada organizirani, svedeni na iznajmljivanje ili ustupanje zemljišta za obrađivanje, dok kod koncepta društvenog vrta oni podrazumijevaju formiranja vijeća vrta koje bi vrtom i zajednički upravljalo.

lakun_7_ssimpraga.jpg

Formiranje vijeća vrta tj. samoorganizacija vrtlara, praktične je naravi te uz temeljni pravilnik koji propisuje Grad, imala bi ulogu rješavanja svakodnevnih pitanja vezanih uz vrt. Sudjelovanje u vijećima svakako bi bilo dobrovoljno, ali bi od vijeća svi vrtlari mogli imati koristi. Naime, preko vijeća vrtlari bi lakše mogli formulirati i realizirati zajedničke zahtjeve prema Gradu, poput onoga za više pumpi.   

Nadalje, važan dio društvenoga vrta je i formiranje zajedničkih dijelova unutar vrta, koji bi funkcionirali kao specifični javni prostor.  

U procesu zagovaranja vrtova uspješno je izboreno da su ti dijelovi u sklopu svakog gradskog vrta ipak predviđeni, ali zasad nisu adekvatno opremljeni i u tome smislu (još) ne ispunjavaju svoju funkciju.

Za zajednički dio svakog gradskog vrta predlagano je da imaju zajednički voćnjak, nadstrešnicu, malo dječje igralište itd., no u projektu gradonačelnika Milana Bandića od navodno uloženih 5 milijuna kuna zajednički dio u sklopu vrta na Lakunu sveden je na četiri klupe i dva stola.

bandic_vrtovi.jpg bandic_vrtovi.jpg

Na potrebu nekakvog zajedničkog prostora ukazuje i slika lakunskoga vrta u kojem su u sivoj zoni prema sjevernoj ogradi, odnosno tamo gdje nisu parcele, a gdje ima i nekoliko od vručina spasonosnih stabala, vrtlari samoinicijativno već konstruirali kućice.

Zamjetna je i činjenica da mnoge parcele imaju improvizirane klupice kao izraz potrebe i kreativnosti vrtlara. Smisao vrta svakako nije samo u vrtlarenju već i samom boravku na otvorenom, te druženju.

"Zajednički dijelovi kompleksa vrta bi se mogli idealno iskoristiti za razonodu i edukaciju, a također se pokazuju nužnim za stvaranje čvrščih veza sa stanovnicima okolnih naselja koji nisu nužno tražili parcelu, ali bi trebali biti dobrodošli u zajednički dio vrta - podsjetimo, to je još uvijek javna zelena površina", objašnjava Gordana Dragičević iz Parkticipacije.

Ideja da se uz gradske vrtove formira novi javni prostor na konkretnoj bi lokaciji Lakuna bio i nekakav simbolički začetak budućeg velikog javnog parka, jednog od dva najveća na novozagrebačkoj Plavoj potkovi. Jednom realiziran, raspored tog zajedničkog dijela, ali i vrta u cjelini, može i ne mora utjecati na buduće cjelokupno krajobrazno rješenje parka Lakun, a svakako je poželjno da gradski vrt, na postojećoj ili nekoj drugoj lokaciji, bude dijelom toga budućeg velikog parka. Sve to na tragu je Parkticipacijinog prijedloga da, kao odgovor na situaciju na terenu ali i realne potrebe i dobrobit, u gradskim urbanističkim planovima određeni prostori budu predviđeni za gradske vrtove.

Parcele su ustupljene besplatno, a manji trošak bile su potvrde koje je trebalo pribaviti. Mjesta poboljšanjima sada ima ponajviše u pojednostavljivanju procedure i otvaranju vrtova svim zainteresiranima

U međuvremenu i predstojećem razdoblju, potencijalna nadogradnja gradskog vrta na Lakunu u društveni vrt sa sadržajem ispunjenim zajedničkim dijelom, ovisit će o volji i angažmanu sadašnjih vrtlara i Gradu. 

"Prije nego se uvede neka infrastruktura korisnici bi trebali postići dogovor oko toga što im je potrebno i prihvatljivo - primjerice nije postojala suglasnost oko asfalta na prilaznom putu, ali postoji oko potrebe za rješavanjem problema otpada u vrtovima - koji nije riješen", kaže Gordana Dragičević iz Parkticipacije.

Uređenje novog vrta uvjetovalo je nedavno asfaltiranje Andrićeve ulice koja do njega vodi. Dolazak automobilima do vrta dijelom je uvjetovan i činjenicom da dio vrtlara nije iz okolnih kvartova odakle se lako može doći pješice ili biciklom i time doprinijeti smanjenju ekološkog otiska, već iz drugih dijelova grada, pa bi utoliko i dalje trebalo inzistirati da se mrežom gradskih vrtova pokrije čitav grad budući da mjesta za takve sadržaje ima, a očita je i potreba za njima.

Na tome tragu i u međuvremenu, gradonačelnik Bandić ovaj je tjedan, usred ljeta, otvorio još jedan gradski vrt, onaj na Borovju, koji je baš kao i Lakun, također na mjestu koje je u inicijalnom prijedlogu niza lokacija po gradu predložila upravo Parkticipacija

Formiranje vijeća vrta tj. samoorganizacija vrtlara, praktične je naravi te uz temeljni pravilnik koji propisuje Grad, imala bi ulogu rješavanja svakodnevnih pitanja vezanih uz vrt

Što se tiče uređenja zajedničkog dijela, najlakše bi bilo na jesen posaditi voćke, no sukladno pravilniku koji Grad propisuje za vrtove, zabranjena je sadnja trajnica, što uključuje i voćke i druge biljke, npr. maline.  Takva birokratska odluka za cilj ima spriječiti sadnju na malim parcelama, no već je pri letimičnom pogledu na vrt jasno da su postojeća, malobrojna, stabla, veliko olakšanje kod ljetnih vrućina te da na prostoru vrta svakako treba posaditi neka stabla, na način da ne ometaju vrtnu namjenu već da ju oplemenjuju. Za zajednički dio nema nijednog razloga zašto ne bi dobio voćnjak čiji bi plodovi bili dostupni svima. Voće uzgojeno na Lakunu, sasvim bi sigurno bilo zdravije od npr. onoga iz uvoza.      

"U sadnji i u odabiru vrsta mogu sudjelovati i korisnici vrtova, ali trebali bi i stanovnici okolnih naselja, primjerice djeca iz osnovnih škola. Dodatni sadržaji u obliku prigodnih edukacija (oko kojih mogu pomoći udruge) i zajedničkih druženja mogu obogatiti i prostor, ali i u vremenskoj dimenziji razviti ga u društveni vrt kao jedno od novih središta lokalne zajednice. Pritom se vtovima i vrtlarima može asistirati uz manje ali pametnije ulaganje, a zajednica se može poticati i razviti", pojašnjava Gordana Dragičević.

Osim pripreme i testiranja tla i postavljanja ograde, od opreme vrtova, Grad je na svim lokacijama osigurao alat koji se skladišti u spremnicima u samom vrtu, a ključevi su podijeljeni vrtlarima s kojima je potpisan ugovor o vrtlarenju. Postavljena  su i kompostišta i kemijski WC-i.

Najavljeno uvođenje video nadzora, zaštitarske službe i javne rasvjete posve je nepotrebno ulaganje. Čini se korisnijim uvesti dovoljan broj pumpi, dodatne klupe, igralište itd.

Važan dio društvenoga vrta je i formiranje zajedničkih dijelova unutar vrta

Eventualno zaključavanje vrta noću trebalo bi biti stvar dogovora vrtlara, ali u svakom trenutku treba uvažavati činjenicu da vrt preko dana mora biti otvoren za javnost jer on jest na javnoj površini, a smisao jednom uređenoga zajedničkog dijela je da on postane socijalni prostor pripadajućeg dijela grada. U tome je smislu moguće pomiriti zahtjeve za zaštitom povrtnjaka i interesa javnosti tako što bi vrt bio zatvaran noću.  

Novi su vrtlari i vrtlarice od Grada dobili i sjemenje, koje, međutim, nije bilo autohtono. U budućnosti bi se razmjena sjemenja vrlo lako mogla organizirati prije svake sezone sadnje, i to npr. u suradnji s udrugama koje promoviraju autohtono sjemenje i način uzgoja, pa i permakulturni pristup.

Ta se praksa, uz poželjnu edukaciju, može provesti već iduće sezone. 

Naime, iako je Grad ponudio vrtlarima i Vrtlarski priručnik, očita je potreba za terenskom edukacijom koja je jednokratno organizirana samo u prvom vrtu u Svetoj Klari.

Terenskom edukacijom, vrtlari bi mogli naučiti zašto je npr. važno malčirati vrt (prekrivanje zemlje slamom da bi se spriječilo ishlapljivanje vlage), koji je učinovitiji raspored vrsta u vrtu, tretiranja napasnika itd. Vidjeti znači znati. Uopće je, uz praktičnu i terapeutsku, edukativna uloga vrta jedna od njegovih velikih vrijednosti.

lakun_8_ssimpraga.jpg lakun_8_ssimpraga.jpg

Dok je, s jedne strane, Parkticipacija insistirala na institucionalnom pristupu što je u konačnici i rezultiralo uspostavom mreže gradskih vrtova, jedan je drugi zagrebački vrt također nastao ovoga proljeća, i to kao punokrvni društveni vrt.

Vrt Eko ekipe Prečko svoje začetke ima u pokušaju komunikacije s Gradom koja nije urodila plodom, pa je vrt gerilski formiran na gradskoj neiskorištenoj parceli.

Čitav projekt pokazao se kao izuzetan uspjeh. Upravo je taj vrt postao i prvi zagrebački društveni vrt i nešto čemu bi gradski vrtovi trebali težiti.

No, i takva kakva je, službena mreža zagrebačkih gradskih vrtova koja će s vremenom zasigurno i poboljšati, već je i sad stvorila novi socijalni prostor grada i nove zelene oaze koje treba pozdraviti.

Ključne riječi: urbano vrtlarenje, parkticipacija
<
Vezane vijesti