"Ako misliš pisati, ne spominji mi ime ni državu iz koje dolazim, izbjegavaj prevođenje teksta na engleski. Jer, vjeruj mi, sve detaljno prate, zbrajaju i oduzimaju" , kaže novinar iz jedne pacifičke državice koji je osuđen uvjetno na šest mjeseci zatvora uz dvije godine kušnje, plus pedesetak tisuća kuna globe.

Novinska kuća u kojoj je glavni urednik mora platiti nešto manje od dva milijuna kuna zbog pisanja o pravosudnom sustavu.

"Ako misliš pisati, uspostavimo osnovna pravila; ne spominji mi ime, ne spominji državu iz koje dolazim, izbjegavaj prevođenje teksta na engleski. I još jedna stvar: kad budeš nabrajao novčane kazne koje mi je režim udijelio, nabrajaj ih u svojoj nacionalnoj valuti. Jer, vjeruj mi, sve detaljno prate, zbrajaju i oduzimaju" , kaže novinar iz jedne pacifičke državice - Danny za ovu priliku - koji je prije dva tjedna osuđen uvjetno na šest mjeseci zatvora uz dvije godine kušnje, plus pedesetak tisuća kuna globe, dok novinska kuća u kojoj je glavni urednik mora platiti nešto manje od dva milijuna kuna tijekom sljedeća dva tjedna. Na uvjetnu zatvorsku kaznu je osuđen zbog svega dvije kartice teksta kojeg je matična mu redakcija prenijela iz jednog "stranog" medija. Tekst je sporan jer je u njemu izjava nekog tamošnjeg uglednika koji je izrazio određene dvojbe u pravičnost njihovog pravosudnog sistema, što je osjetio na vlastitoj koži. A pravosudni sistem funkcionira otprilike ovako: počini li čak i netko od Dannyjevih uredničkih podređenika ili novinara slično kazneno djelo tijekom sljedeće dvije godine, Danny će završiti iza rešetaka.

 

Danny: Kad bi doznali da sam ovdje, a kamoli da znaju kako nekome spominjem i cenzuru, vjeruj mi da bi to značilo novu kaznu, ovaj puta vjerojatno za veleizdaju.

"Kad bi doznali da sam ovdje, a kamoli da znaju kako nekome spominjem i cenzuru, vjeruj mi da bi to značilo novu kaznu, ovaj puta vjerojatno za veleizdaju. Ovo putovanje, za razliku od vas, shvaćam striktno turistički", priča mi Danny u centru Washingtona, gdje je, poput nas, u aranžmanu američkog veleposlanstva, došao na desetodnevno okupljanje novinara povodom Svjetskog dana slobode medija. 

Razgovor vodimo 1. svibnja, nedugo nakon što je kroz centar glavnog grada SAD-a protutnjala grupa od 150-ak prosvjednika - povodom međunarodnog praznika rada - sa zviždaljkama u ustima i marksističkom borbenom poetikom o "radnicima svih zemalja" na transparentima, inače sasma nekonvencionalnima za ove krajeve (ili, riječima vodiča kroz znamenitosti Washingtona: "nekad je to bio važan dan za ovu naciju, ali je Amerikance nakon rasturanja sindikata prije puno desetljeća prestalo biti briga za May Day").

Danny kaže da je ovaj datum značajan i za njegovu zemlju, ali ne u opisanom kontekstu. Od četiri vojna udara koja su se desila zadnjih desetljeća, dva su pukim slučajem bila 1. svibnja. "No, za razliku od vas, koji prosvjedujete za radnička prava toveći se po parkovima grahom i kobasicama, kod nas je to daleko od nacionalnog praznika; aktualna vlast, za razliku od prethodne dvije, nije počinila vojni udar na ovaj datum".

Država kojom komandira vlast sastavljena od vojnih lica jedna je od onih turističkih destinacija za kojima slini svaki Hrvat s nešto ugodnijom platežnom moći i godišnjom pretplatom na Gloriju. Turizam je tamo, uz proizvodnju šećera, glavna privredna grana, koja godišnje privlači milijune turista iz svih dijelova svijeta, a zadnjh godina i unosne međunarodne investicije. "Što se toga tiče, moja je država jedna od najgostoljubljivijih i najotvorenijih na svijetu", kaže. Međutim, iza te turističke razglednice - kojom dominira ležaljka zavezana za dva palmina drveta što rastu iz omanje pješčane izbočine usred oceana - krije se sofisticirani represivni aparat koji melje svaki oblik kritički intoniranih mišljenja u domicilnim okolnostima. To se, kaže, posebno odnosi na novinare, prvenstveno one koji pišu u najvećoj tiskovini u državi, koja se dnevno prodaje u devedeset tisuća primjeraka.

Danny: Doista nije neuobičajeno da ti uniformirana lica pod okriljem noći kucaju na vrata i vode na ispitivanje.

"Doista nije neuobičajeno da ti uniformirana lica pod okriljem noći kucaju na vrata i vode na ispitivanje. Ja sam već veteran po tom pitanju, što svjedoči i izrazito visoko pozicioniranje mojeg imena na njihovoj 0crnoj listi'. Nekad je bilo i premlaćivanja novinara te periodičkih gašenja nepoćudnih medija, ali se danas više-manje aktualna vlast ograničava na metodu mrkve i batine: malo te puste na miru a malo kažnjavaju drastično povećavajući namete investitorima koji se odluče oglašavati u našim novinama, a koji nakon toga rijetko ulaze u marketinške avanture s nama. Shvatili su da je to puno bolje od zabrane rada novinskih redakcija, jer su svjesni da bi im takvo opipljivo gušenje novinarskih sloboda izrazito štetilo imidžu i razbilo privid zemlje koja barem djelomično njeguje pluralizam mišljenja i slobodu govora. Ako na koncu ne uspiju sve raspoložive metode satiranja medijskih sloboda, onda te jednostavno nazovu i kažu da znaju gdje ti živi obitelj", kaže Danny, dodajući kako, međutim, ni novina u kojoj radi nije ostala dužna režimu.

"Shvatili smo da se najinovativniji otpor rađa u okolnostima najžešće represije".
Jedan od smjelijih primjera simboličnog otpora nametnutoj cenzuri dogodio se prije više godina. Bivša vojna vlast je naime, uoči tiskanja lista, "intervenirala" na naslovnici, prekriživši teme koje im se nisu svidjele, a koje su sačinjavale sedamdestak posto cjelokupne naslovnice.

"Novina je sutradan izašla s naslovnicom na kojoj je bilo sedamdesetak posto praznine, odnosno onoliko koliko je režim izbacio sadržaja. Malo je reći kako se režimu nije svidio takav postupak, te kako se uredništvo već sljedeći dan moralo ispričati zbog ovog profesionalnog "propusta", kaže kroz smijeh, dodajući da se nada kako je ovim informacijama pomalo približio okolnosti u kojima se kao novinar i urednik svakodnevno nastoji boriti za pošteno i etičko novinarstvo, pružajući otpor čak i pod cijenu nametnutih drastičnih sankcija.

 

Ukoliko Dannyjeva priča završi zatvorskim epilogom on će se pridružiti društvu od oko 250 drugih novinara, koliko ih se u svijetu trenutno nalazi iza rešetaka zbog obavljanja svoga posla.

Nije pametno sumnjati da bi priča novinara, kojeg smo za potrebe ovog teksta nazvali Danny, na koncu mogla završiti i zatvorskim epilogom. Ukoliko do toga dođe, Danny će se pridružiti društvu od oko 250 drugih novinara, koliko ih se u svijetu trenutno nalazi iza rešetaka zbog obavljanja svoga posla.

"Prije tri mjeseca jedan je aktivist za ljudska prava na ulici, pred nešto znatiželjne publike, kazao: "znamo tko je odgovoran za situaciju u zemlji", pokazavši pritom kažiprstom desne ruke prema nebu, ustima prekrivenima dlanom lijeve. Osuđen je na godinu dana zatvora. U obrazloženju presude stoji kako je nedvojbeno dokazano da je osuđenik opisanom gestikulacijom vrijeđao kralja", priča jedna novinarka iz Tajlanda, države koja je u očima zapadnih promatrača po mnogim elementima liberalno društvo gdje se ljudska prava i pripadajuće slobode sve bolje štite te, na koncu, jamče Ustavom. "To je više-manje istina. Sve do trenutka dok netko ne napiše slovca o članovima kraljevske obitelji. Ustav, naime, sadržava i odredbu Lese majeste, stotinu godina staru uredbu prema kojoj je zabranjeno klevetati i vrijeđati kralja, odnosno sve što ima veze s monarhijom. U prijevodu, svaka kritika kralja završava teškom kaznom za počinitelja delikta", navodi sugovornica, koja radi na portalu specijaliziranom, među ostalim, i za promicanje te zalaganje za ljudskih prava. Jedna novinarka i urednica upravo je u ovoj zemlji, po uređenju parlamentarnoj monarhiji, prošle godine uvjetno osuđena na osam mjeseci, zato jer je na portalu kojeg je uređivala dvadeset i nešto dana stajao komentar čitatelja ispod teksta, u kojem je "slijepac" prokazan kao sukrivac za vojni puč 2006. godine. "Sud je odlučio kako se iza toga komentara krije uvreda kralja (koji je slijep na jedno oko, ne i na oba, op.a.), što je urednicu tog medija koštalo uvjetne kazne zatvora."

Metode nominalno demokratskih društava po pitanju ograničavanja ljudskih te inih prava su raznolike, što pokazuje i priča novinara iz Ruande, koji godinama radi u jednom tamošnjem listu. "Prije sam radio za režimski list, a sad sam se prebacio na 'drugu stranu', odnosno za privatni list jednog stranog vlasnika. Jer, tako to gleda aktualna vlast; ako nisi s nama, onda si sasvim sigurno protiv nas, odnosno protiv domovine", sarkastično će ovaj novinar, dodajući kako njegova zemlja - u kojoj su tijekom zadnjih dvadeset godina pod nerazjašnjenim okolnostima ubijeni brojni novinari - bilježi značajan gospodarski rast ali da je najveći problem što odnos države prema medijskim slobodama ne prati takav ekonomski trend.

Štoviše, navodi, nerijetko se dešava da vlast i dalje svaku istraživačku priču koja ukazuje na kriminal proglašava pokušajem ciljanog rušenja vlasti, odnosno poticajem na nastavak genocida iz 1994. godine koji bi iz toga, tvrde oni, proizašao.
Na djelu je novinarstvo koje se nalazi negdje između plaćanja globe i plaćanja glavom.

Ključne riječi: sloboda medija
<
Vezane vijesti