Ultralijevi? - Mislim da su ljudi koji surađuju na H-alteru ideološki dosta heterogeni. Zabavni? - Potrudit ćemo se da to budemo sve više i više. Relevantni? - Tko u to više uopće sumnja. H-alter se ne bavi intrigama i samopromocijom, već istinskim političkim novinarstvom. Opasni? - Je li H-alter nehotice zapečatio sudbinu Zorana Milanovića? Ili je naprosto posredovao da Milanović dođe na nišan desetak opinion makera koji su samo čekali priliku da otvore vatru po onomu koji može detronizirati Sanadera, jer to odgovara interesima njihova poslodavca?
Hajde, nismo uzbudili čitav Balkan kao onomad kada je news portal Indeks provalio s kim se i kako ševi Severina ali, ako ćemo stvar staviti u realan okvir hrvatskog političkog novinarstva i u gabarite svega onoga što se posljednjih godina komentiralo i kritiziralo u vezi izjava hrvatskih političara i političarki, intervju koji je Zoran Milanović dao H-alteru ima sve karakteristike pravog medijskog i društvenog potresa. Toliko se toga napisalo i potpisalo, što od strane poznatih što nepoznatih po raznim forumima i blogovima, tolika se prašina digla, toliko su se uskovitlale i uznemirile hrvatske koke kada je prvi SDP-ov pijetao zakukurikao, da to ne može proći bez naše reakcije.
Markantne reakcije
Nije i ne može biti moj posao da ovdje tumačim što je Milanović želio reći, odnosno koje su mu bile intencije kad je izgovorio pojedine riskantne rečenice. Ne pada mi na pamet da vam dociram ili da budem trbuhozborac predsjednika SDP-a. Ta, radi se o odraslom gospodinu, a i vi niste djeca. Sami zaključite. Pustimo barem za sada to što dosta komentatora i komentatorica nije, kao što nalaže dobro novinarstvo, navodilo H-alter kao izvor odnosno medij u kojem je Milanović kazao ono što ih je natjeralo da ga razapnu (neki su ga prije toga izbičevali više nego Mel Gibson svojeg Isusa u filmu Pasija, kada je na podu filmskog seta ostalo dva puta više krvi nego što odraslo ljudsko biće ima u sebi). Pozabavimo se tim fenomenalnim, ponekad degutantnim, ali, svakako, dosad neviđenim reakcijama nad intervjuom s čovjekom koji je zasjao na hrvatskom političkom Olimpu, a onda se, kako je rečeno, od jednom, preko noći, pretvorio u glavnog političog nepoćudnika u Hrvatskoj.
Komentar pišem tako što citiram, po mom skromnom mišljenju, neke markantne reakcije pa ih povezujem s vlastitim razmišljanjima i dijelovima interne diskusije koju smo imali i još traje unutar redakcije našega portala ne navodeći tko je što u toj diskusiji rekao jer to nije važno.
Predsjedniku SDP-a Zoranu Milanoviću dogodila se komunikacijska i politička inverzija koja bi, da se izbori održavaju za mjesec dana, a ne za tri mjeseca, mogla opasno naštetiti ambicijama socijaldemokrata da se vrate na vlast. Tako piše komentator Jutarnjeg lista Davor Butković i dodaje: Zorana Milanovića, nakon njegova intervjua ultralijevom, ali relevantnom i zabavnom portalu H-alter, odrekao se veći dio hrvatske lijeve i liberalno orijentirane javnosti, dok ga, s druge strane, brani Milan Ivkošić, jedan od istaknutijih tuđmanofila u hrvatskim medijima.
zoran_milanovic_05.jpg
Ultralijevi tajkun
Zapravo, to što je Nino Pavić postao novinski tajkun, a ne Miroslav Kutle, bitno je oblikovalo političku konfiguraciju Hrvatske, u smislu da je ova zemlja danas bitno tolerantnija i liberalnija no što bi se dalo očekivati obzirom na većinsko mišljenje. Bez obzira na deal s aktualnim premjerom, Pavić je u srcu jedan od rijetkih istinskih ljevičara u poslu izdavanja novina. Kažu upućeni da nikad nikoga nije otpustio, da zagovara ljudska prava koliko može, itd. Nekako zbog toga, ali i zbog karaktera, kada za nekoga Butković kaže da je ultralijevi onda uzme Bronhi – jer tada sam lakše diše.
Eh sad, hajmo na skener. Što se tiče ultraljevice, meni je ta ocjena smiješna. Jedan od nas je pred jedno deset godina u jednom zaista lijevom mediju napisao da u Hrvatskoj ni jedan ljevičar nije nekome opalio šamar, a kamoli tražio nasilnu promjenu poretka, ili bilo kakvu nasilnu akciju, a opet se stalno vrti ocjena o nekim lijevim radikalima.

Nitko u nas ne traži promjenu vlasništva, čak ni nacionalizaciju imovine naših oligarha (recimo, Luki Rajiću se moglo naći, to bi već dobar lijevi radikal učinio, neko kršenje zakona pa mu se onda oduzme Dukat, umjesto da se baraba sad sunča na Alpama s 300 milijuna eura narodne imovine). Elem, Butković je pomodar - jedan dobronamjeran pomodar, ali ipak samo pomodar.
censorship_791503.jpg
Drama s U-jakom
Pođimo sad do drugog junaka naše priče. Do Milana Ivkošića. On u Večernjem listu opisuje neku vrstu obiteljske drame. Netko je iz rodbine na računalu ujakovu sliku u ustaškoj odori vratio u prvobitno stanje i povećao, a on je jedan primjerak uokvirio. Kad promatram tu sliku, kaže, to gotovo djevojačko lice mladića ispod kape sa slovom U, ujaka uopće ne osjećam kao ujaka, jer ga nisam poznavao, uniformu u koju je odjenut uopće ne osjećam kao ustašku, samo vidim jednu nevinu mladost u ratu koju je pogodio metak. Po načinu na koji je dospio u ustaše, moj bi ujak bio među onima prema kojima, kako je rekao u jednom intervjuu, predsjednik SDP Zoran Milanović “ima razumijevanja”, a ima ga za ustaške vojnike koji su “bili mobilizirani, ucijenjeni, poneseni ili vjerovali u nešto što nisu mogli sagledati u potpunosti”.
Ivkošić se ljuti što je Milanović u lijevo-liberalnim komentarima trenutačno glavnim političkim nepoćudnikom u Hrvatskoj. Smatra da nije bilo nijednog bitnog razloga zbog kojih se predsjednik SDP-a ovih dana trebao naći na udaru lijevo-liberalnih kritičara, ali razlozi zbog kojih se našao pokazuju kako je za te kritičare bitna jedino ideološka identifikacija. Ne bih rekao. Već sam naveo vjerojatan dogovor šefova EPH s Ivom Sanaderom.
Ivkošić ne spominje H-alter. Brani Milanovića, doduše, ne zbog politike, nego zbog svog ujaka. Pitamo se: Dokle će trajati drugi svjetski rat na Balkanu? Večernjakov komentator citira jednog komentatora, pa drugog, stavlja neki tekst u navodnike, no ne daje mogućnost da čitatelj sazna odakle se navedeni tekst izvlači. A onda bazira zaključak svog komentara na temelju tog navoda, u kojem se Milanoviću sugeriralo da bi mu pametnije bilo srolati jedan, nego se pojavljivat na Sinjskoj alki. Mislimo pak da bi Ivkošić trebao zapalit joint da se malo skulira.
Na braniku sinekure
A sada nešto što spada u hard core političkog novinarstva. Heni Erceg u najnovijem Feralu piše: Milanovićeve izjave govore, međutim, o čovjeku koji ili ne zna što govori, što je teže povjerovati, ili mu se u ostvarenju cilja, pridobivanju dijela desnog biračkog tijela, savršeno fućka za posljedice vlastitih riječi. Pa nastavlja: U današnje vrijeme, naime, malo je političara koji će mrtvi hladni pričati kako imaju razumijevanja za one koji su otišli u ustaše, „ako su bili mobilizirani, ucijenjeni, poneseni ili vjerovali u nešto što nisu mogli sagledati u potpunosti", pa teško da ostaje još koje opravdanje ili razlog za odlazak u ustaše izvan ovih koje je naveo predsjednik SDP-a, stranke koja istodobno polaže isključivo pravo manipuliranja i antifašizmom, kao tobože svojim stranačkim ishodištem. I ma koliko naprezali pamćenje, sve tamo do Tuđmanovih dana, teško se prisjetiti nekog drugog političara koji je pokazao takvo razumijevanje, koje naravno onda podrazumijeva i opravdanje, za ustaški pokret, kao što je to učinio Milanović.

Brani li dotična gospođa svoje radno mjesto s obzirom na nove vlasničke okolnosti između Ferala i EPH kada navodi slijedeće: Smije li se onda za takvu makijavelističku retoriku, dostojnu jedino ekstremne desnice, tražiti neko opravdanje ili je ipak riječ o skandalu koji bi u normalnoj zemlji za svakog političara značio politički krah?
Bilo je, naravno, i gotovo sumanutih teza. Recimo da SDP želi amortizirati porast popularnosti HDZ-a do kojega bi navodno došlo ako Gotovina bude pušten iz Haaga na kućni pritvor prije izbora, kako nas uči glavni urednik Slobodne Dalmacije Mladen Pleše. Ma kakva ludost! Niti će Gotovina biti pušten nakon sto je godinama bježao, niti bi bio pušten prije izbora, i kad bi bilo volje da ga se pusti, jer Tribunal nije toliko glup da intervenira u izbornu kampanju. Ukapirajte to, mudri nadbiskupe Prenđa.
man_with_huge_cock.jpg
Najteža izjava
Idemo ovo ipak privesti kraju. Realno? Politički, najteža Milanovićeva izjava i jest o NATO paktu. Sve ovo drugo: ustaše, domobrani, Tito, Tuđman, … to je za domaću legitimaciju, to je boza. Ali NATO? Eh, to je ozbiljna zajebancija. Pa uniformirani/e dečki i cure iz Bruxellesa svakih mjesec dana plasiraju nove propagandne akcije u Hrvatsku, pumpaju novac, forsiraju ankete gdje se vidi da su popularni - i što? Pojavi se Milanović i frka jer nema riječi o bazama nego o opasnom i kliznom terenu kao što je referendum.

Što se pak tiče samoga Zorana Milanovića, dojam je da je on samo bio iskren i da je iznio ono što misli u dubini duše, bez kalkulacija (ovaj kompleks ustaških pitanja). Što se tiče NATO-a, tu je on pogodio sve one koji znaju da je NATO Amerima najvažnija stvar i da ne žele referendum ni pod razno. Ako predsjednik SDP-a nastavi zagovarati referendum mogao bi izgubit podršku EU i SAD-a, ako ju uopće ima. Kako god bilo, Milanović neće moći ostvariti ideju o referendumu ili će, ako ju bude ostvarivao, morati unaprijed imati jamstva da će opcija ulaska bez sumnje biti izglasana.
No, nisu ga svi napadali. Branilo ga se. Iz SDP-a je ta obrana stigla kasno i nedovoljno glasno. Željka Antunović u Jutarnjem listu na pitanje: U dijelu javnosti neke se Milanovićeve izjave komentiraju kao koketiranje i lijevo i desno, od izjave kako će ukinuti glasovanje Hrvatima iz BiH do stajanja na stranu generala Gotovine?, odgovorila je ovako: Zoranovi humanistički, ideološki i socijaldemokratski stavovi za mene nisu nikad bili upitni. SDP-u skretanje udesno i koketiranje s desnim biračkim tijelom ne treba. Naš dobar rezultat u zadnjih sedam, osam mjeseci pokazuje da birači nisu samo lijevi ili desni nego da će glasovati za dobru politiku.
I za sam kraj. Iskreno? Uopće mi ne pada na pamet razbijati si glavu je li H-alter ultralijevi, middle lijevi, polulijevi ili bilo kako lijevi. Mislim da su ljudi koji surađuju u portalu ideološki dosta heterogeni. Sebe smatram kršćanskim ljevičarom, koji ima i neke liberalne političke i društvene ideje, ali to ne određuje sve moje postupke i stavove. Zabavni? Potrudit ćemo se da to budemo sve više i više. Relevantni? Tko u to više uopće sumnja. Barem smo pismeni i dosljedni. H-alter se ne bavi intrigama i samo-promocijom, već istinskim političkim novinarstvom. Ipak, vrijedi pitati se: jesu li H-alter, i njegovi suradnici ponaosob, zaista tako opasni novinari? Jesmo li nehotice zapečatili sudbinu Zorana Milanovića? Ili je H-alter naprosto posredovao da Milanović dođe na nišan desetak opinion makera koji su samo čekali priliku da otvore vatru po onomu koji može detronizirati Sanadera, jer to odgovara interesima njihova poslodavca?
To uključuje i slobodu da uz Danka Plevnika, komentatora Slobodne Dalmacije, neki od nas kažu: Od novih izbora možda ne očekujemo ništa, već iznemoglo strepimo od buduće pokvarenosti, jedine konstante u hrvatskoj politici.
Zorane, možeš li dokazati da griješimo ako tako razmišljamo?
Ključne riječi: h-alter, Zoran Milanović
<
Vezane vijesti