Vandana Shiva: Ekonomska kriza, ekološka kriza i kriza hrane odraz su zastarjele i fosilizirane ekonomske paradigme - paradigme koja je izrasla iz mobilizacije resursa za ratovanje stvaranjem kategorije "ekonomskog rasta", a ukorijenjena je u doba nafte i fosilnih goriva.

Fosilizirana je zato što je zastarjela, ali i zato što je proizvod doba fosilnih goriva. Ako se mislimo pozabaviti ekonomskom i ekološkom krizom, moramo se odmaknuti od ove fosilizirane paradigme.

Ekonomija i ekologija imaju isti korijen oikos - što znači dom - ujedno i naš planetarni dom, Zemlju, i dom gdje živimo naš svakodnevni život u obitelji i zajednici. Ali ekonomija je odlutala od ekologije, zaboravila dom i usmjerila se na tržište. Umjetna "granica proizvodnih mogućnosti" stvorena je kako bi mjerila bruto domaći proizvod (BDP). Granica proizvodnje definirala je rad i proizvodnju za održanje života kao ne-proizvodnju i ne-rad - "ako proizvodiš ono što konzumiraš, onda ne proizvodiš". Doprinos prirode u pružanju dobara i usluga nestao je u jednom naletu. Proizvodnja i rad ekonomije održanja nestali su, rad više stotina milijuna žena nestao je.

Ekonomija je odlutala od ekologije, zaboravila dom i usmjerila se na tržište. Umjetna "granica proizvodnih mogućnosti" stvorena je kako bi mjerila bruto domaći proizvod

Lažnoj mjeri rasta dodana je lažna mjera "produktivnosti". Produktivnost je izlaz po jedinici ulaza. U poljoprivredi bi to trebalo uključiti sve izlaze bioraznolikih agro-ekosustava - kompost, energiju i mliječne proizvode od stoke, goriva i stočnu hranu i voće iz agrošumarstva i drveća s farmi, raznolike izlaze različitih kultura. Kada se mjeri pošteno u smislu ukupne proizvodnje, male bioraznolike farme proizvode više i produktivnije su.

Ulazi bi trebali uključivati sve ulazne jedinice - kapital, sjeme, kemikalije, strojeve, fosilna goriva, rad, zemljište i vodu. Međutim, lažna mjera produktivnosti odabire samo jedan izlaz od mogućih  - jednu robu koja se proizvodi za tržište, i jedan od mnogih ulaza - rad.

Tako kemijska, industrijska monokultura, koja s niskom proizvodnjom, a visokim ulaznim troškovima ustvari ima negativnu produktivnost, umjetno izgleda produktivnija od malih, bioraznolikih, ekoloških gospodarstava. A to je u korijenu lažne pretpostavke da male farme moraju biti uništene i zamijenjene velikim industrijskim farmama.

Ova lažna, fosilizirana mjera produktivnosti u korijenu je više kriza s kojima se suočavamo u hrani i poljoprivredi.

U korijenu je gladi i neishranjenosti. Dok je rasla proizvodnja roba, hrana i prehrana su nestale iz sustava uzgoja. "Prinos" mjeri izlaz samo jedne robe, a ne izlaz hrane i prehrane.

vandana_shiva.jpg vandana_shiva.jpg

U korijenu je poljoprivredne krize. Kada troškovi ulaza nastavljaju rasti, ali se ne broje u mjerenju produktivnosti, mali i sitni zemljoradnici natjerani su na ulazak u poljoprivredne modele s visokim troškovima, što rezultira dugom - te u ekstremnim slučajevima, epidemijom seljačkih samoubojstava.

U korijenu je krize nezaposlenosti. Kada se ljudi zamijene s energetskim robovima zbog lažnog mjerenja produktivnosti baziranog samo na ulaznom radu, uništenje života i poslova su neizbježni rezultati.

Isto je također u korijenu ekološke krize. Kada se povećavaju i ne uračunavaju ulazi prirodnih resursa, fosilnih goriva i kemikalija, troši se više vode i zemlje, koristi više otrova, potrebno je više fosilnih goriva. U smislu produktivnosti resursa, kemijska industrijska poljoprivreda je vrlo neučinkovita. Ona koristi deset jedinica energije da bi proizvela jednu jedinicu hrane. Odgovorna je za 75 posto potrošnje vode, 75 posto nestanka raznolikosti vrsta, 75 posto degradacije tla i 40 posto svih stakleničkih plinova, koji destabiliziraju klimu.  

Futureconomics, ekonomija budućnosti, temelji se na ljudima i biološkoj raznolikosti - ne na fosilnim gorivima, energiji robova, otrovnim kemikalijama i monokulturama

U hrani i poljoprivredi, kada prevladamo lažnu produktivnost fosilizirane paradigme i odmaknemo se od uskog fokusa na monokulturne prinose kao jedinog izlaza i ljudskog rada kao jedinog ulaza, štitit ćemo, a ne uništavati mala gospodarstva i poljoprivrednike - jer su oni produktivniji u stvarnim uvjetima. Intenzivirat ćemo, umjesto da uništavamo biološku raznolikost, jer daje više hrane.

Futureconomics, ekonomija budućnosti, temelji se na ljudima i biološkoj raznolikosti - ne na fosilnim gorivima, energiji robova, otrovnim kemikalijama i monokulturama. Fosilizirana paradigma hrane i poljoprivrede donosi raseljavanje, izvlaštenje, bolesti i ekološko razaranje. Donijela je i epidemiju samoubojstava seljaka i epidemiju gladi i neishranjenosti. Paradigma koja je oduzela živote 250 000 poljoprivrednika, a milijunima egzistenciju, koja krade polovici budućih generacija život, uskraćujući im hranu, očito je disfunkcionalna. Dovela je do rasta protoka novca i korporativnih profita, ali je uništila  životne uvjete i dobrobit naših naroda. Nova paradigma koju stvaramo na terenu - i u našim umovima - obogaćuje životne uvjete, zdravlje ljudi, ekosustava i kultura.

Dana 2. travnja 2012. godine Ujedinjeni narodi organizirali su sastanak na visokoj razini o dobrobiti i sreći, "Definiranje nove ekonomske paradigme za provedbu rezolucije 65/309 (jednoglasno usvojene na Općoj skupštini u srpnju 2011.)". Sa sviješću da je potraga za srećom temeljni ljudski cilj i "priznavanje da bruto domaći proizvod ne odražava primjereno sreću i blagostanje ljudi", rezolucija postavlja sreću na globalnu agendu.

Domaćin sastanku bilo je malo himalajsko kraljevstvo Butan, čiji je premijer Jigmi  Thinley prepoznao da "organski uzgoj" i "rast sreće i blagostanja" idu ruku pod ruku. Zato je zatražio Navdanyu i mene da im pomognemo u tranziciji na 100 posto organski Butan.

U Indiji, Navdanya surađuje s državama Uttarakhand, Kerala, Madhya Pradesh, Jharkhand i Bihar u organskoj tranziciji. Ciljamo na organsku Indiju do 2050, kako bismo zaustavili epidemije samoubojstava poljoprivrednika, gladi i neishranjenosti,  zaustavili eroziju našeg tla, biološke raznolikosti, vode, uz stvaranje održivih životnih uvjeta i okončanje siromaštva. To je ekonomija budućnosti.


Tekst je originalno objavljen 25. travnja 2012. u The Asian Age. Autorica, Vandana Shiva, doktorirala je iz područja fizike na Sveučilištu Zapadnog Ontarija u Kanadi. Poznata je filozofkinja, ekološka aktivistica, ekofeministica i autorica nekoliko knjiga od kojih su dvije prevedene i na hrvatski jezik, "Ratovi za vodu" i "Biopiratstvo". Sudjelovala je u nenasilnom Chipko pokretu u Indiji u 70-ima kada su prosvjednice formirale ljudske štitove oko drveća da bi spriječile njihovu sječu. Kasnije se borila za promjene praksi i paradigmi u poljoprivredi i hrani. Aktivno je sudjelovala i pisala o pravima intelektualnog vlasništva, bioraznolikosti, biotehnologije, bioetike, genetičkog inžinjerstva, vode. Osnivačica je Research Foundation for Science, Technology and Ecology, koja je dovela do osnivanja Navdanye, mreže čuvara sjemenja i organskih poljoprivrednika. Navdanya je dosad pomogla u osnivanju 54 banki sjemenja u lokalnim zajednicama, educirala više od 500 000 farmera o suverenosti hrane i održivoj poljoprivredi te pomogla u uspostavljanju "fair trade" organske mreže. Dobitnica je niza priznanja, a među njima i Right Livelihood Award koja se često naziva alternativnim Nobelom, "za pozicioniranje žena i ekologije u središte modernog razvojnog diskursa". (op. M.K.)

<
Vezane vijesti