Lidija Gajski, autorica knjige "Lijekovi ili priča o obmani": Stvara se pritisak da se neki vrlo skupi preparati stave na listu zdravstvenog osiguranja, što naravno pogoduje proizvođaču, ali mnogo od toga što nam se danas nudi kao čudotvorno, kao preparati koji spašavaju život, vrlo je skromne ili nejasne djelotvornosti.

„Lijekovi su kao proizvod pretvoreni u robu, a to ne bi trebali biti", tvrdi zagrebačka liječnica Lidija Gajski, autorica opsežne knjige "Lijekovi ili priča o obmani" koja je krajem siječnja nagrađena i priznanjem "Hipokrat" za znanstvene doprinose razumijevanju i unapređenju zdravstvenog sustava. Autorica je specijalist za unutarnje bolesti, zaposlena u jednom od zagrebačkih Domova zdravlja, te tako jedna od kod nas rijetkih ljudi koji djeluju unutar sustava, ne samo zdravstvenog, koji se odlučuju kritički progovoriti o struci. Još rjeđe se to čini argumentirano i na 450 stranica, pa smo s Dr. Gajski razgovarali o sve većoj potrošnji lijekova u Hrvatskoj i u svijetu općenito, o utjecaju farmaceutske industrije na zdravstvene sustave i s time povezanom korupcijom 

lijekovi_ili_prica_o_obmani.png

Ne znam koje pitanje dolazi prvo, kako ste našli interes za ovakvu opširnu analizu ili zašto tako malo ljudi unutar struke razumije i pokazuje interes za nju?

Presudno je bilo to što se družim sa stručnjacima iz društveno-humanističke sfere. Otuda su došli poticaji, a i neki širi uvidi koje danas razmjerno usko obrazovani liječnici nemaju. S druge strane svi liječnici su svjesni činjenice da pacijenti uzimaju sve više lijekova, da naše kliničke smjernice nalažu propisivanje sve većeg broja preparata u sve većim količinama i za stanja koja do prije nekoliko godina nisu liječena medikamentima. Osjeća se pritisak farmaceutske industrije, njihovi predstavnici svakodnevno su u našim ordinacijama, svjedoci smo da naši edukativni skupovi sve više nalikuju sajmištima i promidžbenim skupovima, a sve manje edukativnim. Krenula sam u istraživanje i ova knjiga je plod nekoliko godina rada.

U predgovoru ste napisali: „Priča o lijekovima vrlo je indikativna za ono što nam se općenito događa; ona nam govori o pojavama i trendovima modernog doba. Lijekovi su zahvalna tema za promišljanje čitave naše epohe i to nažalost u kontekstu njezine degeneracije."  Kako to lijekovi personificiraju našu epohu?

Lijekovi su kao proizvod pretvoreni u robu, a to ne bi trebali biti. Svjedoci smo da se danas, ne samo proizvodi, nego i kategorije iz sfere duhovnog i nematerijalnog, kao što je znanje recimo, pretvaraju u robu. Zavladao je tržišni princip, interes zarade na račun života. Prioritet dobivaju privatna poduzeća, poduzetništvo, svačime se može trgovati i to je onda evidentno i u medicini. Sigurno je da komercijalizacija i tržište u nekim područjima života nisu dobri, a takva su područja i zdravstvo i medicina, znanost i edukacija.

Lijekovi su kao proizvod pretvoreni u robu, a to ne bi trebali biti.  Zavladao je tržišni princip, interes zarade na račun života

U Hrvatskoj je, na primjer, 1995. godine kod 27,7 posto stanovništva dijagnosticirana hipertenzija, da bi u idućih osam godina porasla za više od 10 posto. Definicija bolesti se širi. Citirate dosta često Ivana Illicha, koji kaže i da se sužavanjem kriterija „normalnoga" i pojavom definicije lošeg zdravlja društvo pretvara u kliniku i svi građani postaju pacijenti. Jesmo li uistinu svi postali pacijenti?

U ovakvom gospodarsko-političkom modelu, tržišnom modelu, zdravstvo i medicina su područje gdje se vrlo lako zarađuje. Tu se može prodati gotovo sve, pa se tako danas prodaju proizvodi koji su potpuno nedjelotvorni, precijenjeni su i često škodljivi. To se ne može u nekom drugom segmentu života, i zato se komercijalizacija razmahala u području zdravstva, i neprimjereno zavladala tim područjem. U situaciji gdje su proizvođači medicinskih preparata zavladali velikim dijelom sustava, i potrošili stvarno bolesne ljude, imamo trend da se zdravi ljudi proglašavaju bolesnima kako bi se moglo zarađivati. To je ono što je Ivan Illich zapazio još prije 40 godina, a što je aktualnije sada nego ikad.

Istaknuli ste nedostatak holističkog pristupa u medicini. Pošto radite kao liječnica u praksi na koji način pristupate pacijentima kada pod utjecajem propagande traže lijekove koji im možda nisu potrebni?

Sigurno je da komercijalizacija i tržište u nekim područjima života nisu dobri, a takva su područja i zdravstvo i medicina, znanost i edukacija

Postoje ljudi koji vole dijagnostičke pretrage i uzimanje lijekova, ali postoje naravno i ljudi koji su zadovoljni kada im se pretrage smanjuju i terapija skida. Uvijek nastojim svojim pacijentima dati informaciju koja je ispravna i za koju sam se osvjedočila da je istinita. Onda prepuštam pacijentu da sam odluči. Znam da su mnogi pacijenti zbunjeni jer su izloženi različitim informacijama, ali ne mogu ih natjerati, prepuštam im da sami odluče tko im je uvjerljiviji i da se tome priklone. Takav pristup naravno zahtijeva više vremena i više energije, a to je ono što liječnici ne vole. Sustav nas je preopteretio i najmanje zahtjevno po pitanju vremena i energije je propisati tabletu. I upravo zato sustav funkcionira kako funkcionira.

Čini se da su svi već indoktrinirani, liječnicima je najlakše propisati lijek, farmaceutskoj industriji je to ionako u interesu, mediji nisu dovoljno educirani, znanstvenici su upregnuti u službi profita, pacijenti uvjereni da im je lijek neophodan. Od kuda bi trebala početi promjena stava prema lijekovima?

Ne možemo očekivati da to krene od farmaceutske industrije jer je njihov primarni interes prodaja proizvoda. Očekivala sam da će se pokrenuti novi vjetrovi i način razmišljanja u struci, međutim ova moja knjiga nije u tome uspjela. Ili barem nije još uspjela. Struka je inertna i radi u uvjetima koji otežavaju ovakav pristup. Bolesnik je u sustavu gdje liječnik  mora zadovoljiti razne institucije poput HZZO-a, Ministarstva zdravsta, ravnatelja svojih institucija, zatim ekonomske zahtjeve, na način da su postali zakupci ordinacija pa moraju razmišljati kako da opstanu. U svim tim interesima o kojima moraju voditi računa pacijent jednostavno nestaje, postaje malo važno na koji način ga se liječi, liječi li ga se uopće, kakav je ishod tog liječenja. Sustav ih čini inertnima i nezainteresiranima za liječenje bolesnika. Obradovala me dobra recepcija knjige kod običnih ljudi, bolesnika, i novinara, osim onih koji prate zdravstvo. Oni su već dio tog sustava koji ima interesa, dio zdravstvenog sustava gdje se nalazi otpor ovakvim novim pristupima. Međutim, novinari koji nisu specijalizirani za zdravstvo jako su dobro reagirali na ovu temu i osjećam da ćemo morati krenuti na ovakav način, da će bolesnici i javnost morati prisiliti struku, liječnike i zdravstvenu politiku da počnu razmišljati na drugi način i da mijenjaju praksu.

lidija_gajski_027_21d.jpg

Lidija Gajski: "Država bi trebala uspostaviti sustav objektivne evaluacije lijekova i drugih medicinskih postupaka."

Kažete da je struka inertna. Je li bilo negativnih reakcija na vašu knjigu? Jeste li se našli izloženi pritiscima lobija?

Apsolutno nikakvih negativnih reakcija nije bilo. Vjerujem da ih neće ni biti jer je prošlo dosta vremena od izlaska knjige. Knjiga je dobro argumentirana i nema joj se što prigovoriti. S druge su strane, svjesni su da je pametnije primijeniti strategiju ignoriranja i ne dizati preveliku prašinu, jer se otvaranje, rasprave koja je meni bila cilj, establišmentu ne isplati. Mogle bi izaći za njih neugodne stvari.

U medijima se prilično često pojave priče koje dirnu čitateljstvo. Obično je riječ o mlađoj osobi koja je teško bolesna i obrati se medijima za pomoć u kupnji nekog vrlo skupog i često novog lijeka od kojeg očekuje ozdravljenje. Tada se uglavnom Ministarstvo zdravstva predstavlja u negativnom svjetlu jer je odbilo platiti ili slično. Međutim, nakon čitanja vaše knjige, ove priče ipak vidim u malo drugačijem svjetlu. Tvrdite da su novi lijekovi vrlo često neučinkoviti, te što je lijek skuplji, da je njegova učinkovitost često manja.

U situaciji gdje su proizvođači medicinskih preparata zavladali velikim dijelom sustava, i potrošili stvarno bolesne ljude, imamo trend da se zdravi ljudi proglašavaju bolesnima kako bi se moglo zarađivati

To su uistinu često vrlo potresne priče, i legitimno je i razumljivo od svakoga bolesnika da traži svoja prava i pristup liječenju. Problem je što su takvi ljudi nesvjesno iskorišteni za potrebe promocije industrije koja iskorištava njihov jad. Tu ima vrlo mnogo etički problematičnoga, jer postavlja se pitanje javnosti privatnih podataka ljudi koji su dovedeni u očajne situacije. Stvara se pritisak da se neki vrlo skupi preparati stave na listu zdravstvenog osiguranja, što naravno pogoduje proizvođaču, ali mnogo od toga što nam se danas nudi kao čudotvorno, kao preparati koji spašavaju život, vrlo je skromne ili nejasne djelotvornosti. Istovremeno, velik broj ljudi ostaje zakinut, a to su oni koji boluju od takozvanih neprofitabilnih bolesti. 

Promovira se ne samo lijek, već i bolest. Očiti primjer stvaranja straha imali smo nedavno sa svinjskom gripom. I Hrvatska je potrošila milijune kuna na neprovjereno cjepivo. Kako se prema Vašem mišljenju država trebala ponijeti da bismo se othrvali toj navali straha?

Država bi trebala uspostaviti sustav objektivne evaluacije lijekova i drugih medicinskih postupaka. Evaluacija je u rukama proizvođača. Naravno, regulirati se mora i medicinsku znanost i edukaciju. Ne možete zabraniti ljudima da istražuju. Istraživati može tko god hoće, uključujući i medicinske kompanije, privatni sektor, ali danas se događa nedopustivo, da se država povlači iz znanosti pod izlikom da nema novca što je lažna izlika. Ostaje nam samo privatno financirana znanost, a ona je dokazano nevjerodostojna i daje nam nepouzdane informacije. Što se tiče edukacije, nedopustivo je da država to područje ne regulira i da tako dominiraju oni najagresivniji, a to je privatni sektor, koji isporučuje pristranu informaciju u korist proizvoda tih poduzeća.

U zemlji gdje je korupcija sveprisutna, na put nekih liječnika na safari u Keniju na račun farmaceutske kompanije, ljudi će lako slegnuti ramenima.

Liječnici zbog nedostatka uvida ni sami ne shvaćaju da su korumpirani. Ja tu liječnike puno i ne krivim, jer oni su često uvjereni da su lijekovi koje propisuju učinkoviti, da time čine dobro svojim pacijentima. Zbog netočnih informacija kojima su izloženi za vrijeme medicinske kvaziedukacije, vjeruju da im je ono što im prenose profesori i nastavnici točno. Ako ne znate da ste prevareni, onda se tu i ne radi o pravoj korupciji. Oni koji su doista korumpirani, stručni su autoriteti koji vrlo dobro znaju što rade. Kao i inače u državi, glavno žarište je pri vrhu, u zdravstvenoj politici i u stručnom taboru.

Ne govori se uopće ni o ekološkoj dimenziji, o tome kako velike količine lijekova dospijevaju u tlo i vodu.

To je evidentan problem, i nije riječ samo o kemijskom, već i o genetičkom zagađenju, jer se danas lijekovi rade na genskoj tehnologiji. Problem je to kojeg još nismo svjesni, a koji će još više rasti.

Bolesnik je u sustavu gdje liječnik  mora zadovoljiti razne institucije poput HZZO-a, Ministarstva zdravsta, ravnatelja svojih institucija, zatim ekonomske zahtjeve, na način da su postali zakupci ordinacija pa moraju razmišljati kako da opstanu. U svim tim interesima o kojima moraju voditi računa pacijent jednostavno nestaje

U Hrvatskoj, kao i većini Europe, postoji zakon o zabrani navođenja tvorničkog imena lijeka, međutim taj se zakon kod nas često ne poštuje. Tu je i malo korištenje u nas generičkih lijekova koji su jeftiniji od originalnih zaštićenih patentom.  U Europskoj uniji se ipak više nego kod nas prepisuju generički lijekovi. Hoće li nam ulazak u EU donijeti bar neke pomake u pozivitivnom smjeru ili ne?

Radi se o globalnom sustavu koji je nametnut od centara moći kao što je Europska unija. Svjedoci smo da je industrija općenito preuzela politiku za ostvarenje svojih interesa, države imaju sve manje vlasti, sve je manje regulacije. Država je praktički razmontirana i postala je servis velikih korporacija i velikih banaka. O tome se radi u globalizmu kao fenomenu kojeg smo svjedoci. Situacija se neće popraviti, mogla bi se i pogoršati, jer u takvom sustavu najviše stradavaju male države.

Može li se mala zemlja kao Hrvatska uopće othrvati svjetskim trendovima?

Imamo šanse, ali doduše bit će to vrlo teško. Trebali bismo izabrati doista odgovornu vlast koja ne bi predstavljala servis svjetskih moćnika, nego bi bila vođena interesima vlastitog naroda. Male države trebale bi se umrežiti na način kako su se moćnici umrežili i zavladali svijetom, organizirati se, formulirati svoje zahtjeve. Pod tim uvjetima bismo ipak mogli početi mijenjati sadašnje nepovoljne trendove. Vjerujem da će se to i dogoditi, jer ovakva je situacija neodrživa.

<
Vezane vijesti