franak_copy17330.jpgKako se moglo dogoditi da bude donesen ovakav zakon o konverziji kredita u francima?

Rješenje je na stolu i realizacija je tu. Konverzija kredita indeksiranih uz švicarski franak se događa i švicarski franak izlazi iz hrvatskog sustava. Većina involviranih u tu problematiku upoznata je sa tijekom cjelokupne priče. A kako to kod nas obično biva, i većina ostalih ima svoje mišljenje o tome, najčešće formulirano u hodu i sa snažnim medijskim utjecajem. Rijetko kada bazirano na činjenicama, ali često kritizirajuće.

Situacija je djelovala dosta čisto. U razmišljanju vječite paradigme "vuk sit, a ovce na broju", krenulo se na administrativno rješenje proglasom, Bankama zasigurno više odgovara da se obavi konverzija na ovaj način, a pogotovo kada bi se naknadno srušila na Ustavnom sudu ili arbitražom u Washingtonuna nivou provjerenih srednjovjekovnih rješenja. Kako bismo spasili ovce, vuk ima biti javno streljan, a ovce zahvalne. Dežurni vučji bilteni oplakuju vučju sudbinu kletu u toj mjeri da se i susjedno stado sažali. No trezveno ipak sve razmisle da im je takav pastir ipak pravi čuvar, i da su preostali vukovi sada tek pitomi susjedi. U takvoj kutiji granice su određene tom paradigmom te u njoj događaje možemo vidjeti kao takve i teško drukčije. Nije ova ilustracija usporedba ikoga sa ovcom, a još manje pitomim vukom, nego tek simplifikacija događaja.

Kad bismo pokušali postaviti neka osnovna pitanja, možda bismo dobili uvid što se događalo izvan te švicarske kutije. Npr. je li ovo ispravno rješenje, zašto dolazi sada i koji su stvarni benefiti, a koje štete određenim zainteresiranim stranama.

Ako pokušamo podržati tezu da je rješenje namjenjeno dužnicima, to nikako ne bi moglo biti ovakvo rješenje, već ono koje bi svakako trebalo biti sustavno i koje bi stiglo puno prije. Kod sustavnog rješenja mislim prije svega na legalne mehanizme kojima vlast raspolaže - ciljane poreze na aktivu koji bi destimulirali vjerovnicima držanje CHF portfelja i poticalo ih da sami krenu u ponudu konverzije s otpisom duga dužnicima. Na taj Konverzija je da na ovaj način anulirala pravomoćnu presudu kojom su banke proglašene krivima za poslovanje koje nije u skladu sa hrvatskim zakonima, na što se nadovezuje izbjegavanje tisuća sudskih procesa s dosta izvjesnim, za banke negativnim ishodomnačin nikako se ne bi moglo dovoditi u pitanje dugoročni opstanak mjere, a vjerovnicima bi samima bilo u interesu dati što bolju ponudu za konverziju kako bi se rješili proizvoda koji im ne odgovara. Ovakvim bi rješavanjem izostao efekt "bombastične" mjere, jer je populizam u predizbornom kaosu vjerojatno i bio ključni čimbenik odigranih događaja.

Druga bitna stvar u ovoj konverziji je da je ona na ovaj način anulirala pravomoćnu presudu kojom su banke proglašene krivima za poslovanje koje nije u skladu sa hrvatskim zakonima, a vezano na to i izbjegavanje tisuća sudskih procesa sa dosta izvjesnim, za banke negativnim ishodom i dodanim zateznim kamatama na njihov trošak. Trošak naplate razlike kamata koje su banke svojevoljno, jednostrano i netransparentno mijenjale uz pripadajuće zatezne kamate, dok bi ocjene da su cjelokupni krediti temeljem ništavnih kamata ništavni, a koje se mogu čuti i među većim brojem odvjetnika upućenih u materiju, značile i pravu financijsku katastrofu za banke.

Konverzija je kao takva dala šarene rezultate, opet na temelju netransparentnih kamatnih stopa u reobračunatim kreditima. Tako da postoje i preplate i potplate kod dužnika, nešto manje ili čak veće nove rate i anuiteti, ovisno čisto matematički o varijablama kamatnoga računa, osnovici (glavnici), periodu i naravno, kamatnoj stopi. Satisfakciju dakle dužnici prije svega nalaze u umanjenju glavnice, ali rijetko u ostalim elementima. S druge stranke banke korigiraju bilance, ali dobivaju i porezne olakšice, smanjuju se loši krediti, smanjuju se rezerSustavno rješenje znači  prije svega legalne mehanizme kojima vlast raspolaže - ciljane poreze na aktivu koji bi destimulirali vjerovnicima držanje CHF portfelja i poticali ih da sami krenu u ponudu konverzije s otpisom duga dužnicimavacije, a koletarali se privode stvarnoj vrijednosti.

Bankama zasigurno više odgovara da se obavi konverzija na ovaj način, a pogotovo kada bi se naknadno srušila na Ustavnom sudu ili arbitražom u Washingtonu (za koju je pokrenut proces) i tako naplatila šteta od države. Tome u prilog ide i ovaj igrokaz u kojem banke medijski kmeče i podvaljuju anekse ugovora koji će se lako pobiti i rade simbolične otpore u procesu konverzije. Time se zaokružuje i priča kojom se ublažava reputacija lihvara i preuzima uloge žrtve, tj. oštećenika u ovom procesu. Dosadašnja narušena reputacija definitivno je najveći problem banaka, a nema boljeg načina da se započne vraćati povjerenje od jedne ovakve konverzije i eventualno kozmetičke promjene čelnika interesnog udruženja.

To nas i vraća na suštinu konverzije koja je pomakla sva bitna pitanja u stranu. Kako se moglo dogoditi da je, nakon što su država i regulator samo promatrali kako banke neregularno posluju, donešen ovakav zakon? Zakon koji će poništiti dosadašnje neregularnosti? Zakon koji će omogućiti da se opet fokus vraća na sve češće besmislene priče o financijskoj pismenosti potrošača, da su svi ostali akteri oprali ruke unatoč onim istim ogromnim propustima i nezakonitostima? Zakon koji će omogućiti bankama da započnu sa čišćim obrazom?

Moguće je jedino kad vukovi pišu zakon.

A nakon provedene konverzije, kada budu i naplaćavali štetu od države, to će i ptičicama biti jasno.

Ključne riječi: Udruga Franak, krediti
<
Vezane vijesti