Zajednički vrt, Foto: M.F.Zajednički vrt, Foto: M.F.Može li se učenje, prehrana, rad, organizirati na drugačijim principima? Nekoliko manjih zajednica koje su se okupile u posljednjih nekoliko mjeseci traže odgovor na ovo pitanje. U Zagrebu tako djeluje Grupa solidarne razmjene, aktivisti Zelene akcije održali su do sada tri radionice razmjene vještina...

...a Puljani su pokrenuli Banku vremena gdje jedinica plaćanja za robe i usluge nije novac, već - vrijeme.

Može li se učenje, prehrana, rad, organizirati na drugačijim principima? H-Alter predstavlja nekoliko manjih zajednica koje su se okupile u posljednjih nekoliko mjeseci u potrazi za odgovorom na ovo pitanje. U Zagrebu tako zadnjih sedam mjeseci djeluje Grupa solidarne razmjene koja okuplja tridesetak članova koji žele maknuti posrednike između kupca i proizvođača hrane i temeljiti ovu razmjenu na solidarnosti, umjesto profitu. Aktivisti Zelene akcije održali su do sada tri radionice razmjene vještina za sve one koji ne mogu ili ne žele plaćati skupe tečajeve, a Puljani su pokrenuli Banku vremena gdje jedinica plaćanja za robe i usluge nije novac, već - vrijeme.

GRUPA SOLIDARNE RAZMJENE: Otkuda dolazi moja hrana?

"Ideja je da se stvori novi sistem razmjene u ovoj otuđenoj kupovini. Želimo razmjenu temeljenu na osobnom kontaktu i solidarnosti. Iako nismo izbacili novac, želimo mijenjati robno-novčanu razmjenu i unijeti u nju ljudski segment koji nedostaje", ispričala je za H-Alter krajobrazna arhitektica Martina Fiolić zašto sudjeluje u Grupi solidarne razmjene i kako Grupa funkcionira.

Kada kupujete u trgovini ne znate kroz koliko je posredničkih ruku taj proizvod prošao, a tridesetak trenutnih članove ove grupe želi znati tko je uzgojio hranu koju jedu. "Mi sami tražimo mala obiteljsko-poljoprivredna gospodarstva i kontaktiramo ih. Neki od njih dođu i na naše tjedne sastanke i razmjenjujemo iskustva i razmišljanja. Naglasak je na međusobnom razumijevanju. Bitan nam je ekološki aspekt, zato biramo proizvođače iz okolice grada, kako bi transport trošio što manje resursa i kako bi proizvodnja i potrošnja odvijale na lokalnoj razini", rekla je Fiolić.

"Želimo razmjenu temeljenu na osobnom kontaktu i solidarnosti. Iako nismo izbacili novac, želimo mijenjati robno-novčanu razmjenu i unijeti u nju ljudski segment"

Preko Grupe zasad nabavljaju ekološko povrće, voće, bučino i maslinovo ulje, pekmeze, kruh, ječam i druge žitarice. Ne žele da grupa znatno više raste, već da se osnivaju nove ovakve grupe. U Italiji su, primjerice, ovakvi oblici organizacije rašireni.

Međutim, osim nabavke hrane, zahvaljujući ovakvom tipu okupljanja, grupa je imala prilike naučiti i neke zaboravljene, a vrlo korisne vještine.

"Održali smo radionicu divljeg bilja na Ponikvama gdje smo učili kako prepoznati i iskoristiti divlje biljke. Kasnije smo od ubranih kopriva i sedmolista skuhali fenomenalno varivo na maslinovom ulju", opisuje.

Od potrošača neki članovi žele napredovati i sami proizvoditi svoju hranu. Tako Martina i petero njenih prijatelja planiraju sijanje zajedničkog vrta u Maloj Mlaci na permakulturnim principima. "Posijali smo ječam zasad, a već smo jeli salatu iz vrta. Grupa solidarne razmjene već nam se pokazala korisnom i u ovom aspektu, jer smo, primjerice, od jedne žene s Obiteljsko-poljoprivrednog gospodarstva saznali kako se boriti s puževima bez kemijskih sredstava", ističe.

Na vrtu radi šestero ljudi različitih struka, od stjuardese do informatičara. "Da, može se govoriti o povratku prirodi mlađih gradskih ljudi. Ako ništa, svi žele jesti hranu iz vrta, a ne kupovati ju u trgovini", zaključuje Fiolić.

RAZMJENA VJEŠTINA: Od kantarenja do popravljanja kompjutera

radionicarazmjenevj.jpg

Aktivisti i aktivistice najveće hrvatske udruge koja se bavi problemima okoliša organizirali su do sada tri nedjelje razmjene znanja i vještina. Vještine koje su razmijenili su se kretale u rasponu od široj javnosti možda neobičnih, kao što je kantarenje, do vrlo praktičnih vještina, gdje su polaznici naučili reinstalirati računalni sustav ili ukiseliti povrće.

S obzirom na trenutnu ekonomsku situaciju koja, čini se, ide samo nizbrdo, sve više ljudi uviđa korisnost ovakvih vještina koje su nekima i neophodne za golo preživljavanje, pa ne čudi da su radionice sve posjećenije. Uključuju se ljudi od rane studentske dobi do umirovljenika.

Posljednja je nedjelja razmjene vještina održana na dan referenduma o pitanju ulaska u EU, a učilo se znakovni jezik, raditi veganske namaze i napraviti pastu za zube.

"Mnoge je stvari bitno jeftinije raditi sam nego kupovati. Istodobno čovjek postaje svjesniji samog procesa nastanka pojedinog proizvoda"

"Mnoge je stvari bitno jeftinije raditi sam nego kupovati. Istodobno čovjek postaje svjesniji samog procesa nastanka pojedinog proizvoda, zna da nisu došli iz korporativne ruke i da nemaju štetnih sastojaka", kaže Sven Janovski, jedan od organizatora.

Radionice se održavaju otprilike jednom mjesečno, a za veljaču su u pripremi radionice varenja i fotografije.

"Ovakve su razmjene razvijene u svijetu, ali uglavnom funkcioniraju kao jedan veliki prostor u kojem se radionice događaju u isto vrijeme. Mi smo htjeli da ljudi mogu sudjelovati u svemu", objašnjava Janovski.

Ova razmjena vještina u Zelenoj akciji nije prva u Zagrebu, primjerice razmjene vještina iz računalnih tehnologija još se od 2004. godine održavaju u Multimedijalnom institutu MaMa, a proširile su se i na neke druge gradove u Hrvatskoj.

Radionice u Zelenoj akciji se ne plaćaju i otvorene su za ljude svih dobi i predznanja.

"Svi koji žele učiti dobrodošli su na radionice. Spremni smo prihvatiti i sve ljude koji bi željeli održati neku radionicu", pozivaju organizatori.

Javiti se možete e-mailom na razmjenavjestina@gmail.com ili preko Facebook stranice.

BANKA VREMENA: Vrijeme je novac

bankavremena.jpg

Iako djeluju tek kratko vrijeme, u Banci vremena u razmjenu se nudi već poduži niz od osamdesetak usluga, od praktičnih stvari poput rada s motornom pilom, pomoći u učenju matematike ili ličenja zidova, do aktivnosti okrenutih duhu, poput plesne meditacije, društva za šetnju ili umjetničkih radionica. 

Prve banke vremena nastale su osamdesetih godina u SAD kao odgovor na tržišnu ekonomiju u kojoj je cijeli spektar ljudskih aktivnosti podcijenjen ili apsolutno nevrednovan i u kojoj se gube ljudska solidarnost i zajedništvo. Danas su banke vremena rasprostranjene u 26 zemlja na 6 kontinenata, a u Europi u Velikoj Britaniji, Italiji, Portugalu i Španjolskoj. Odnedavno Banku vremena ima i Pula, zahvaljujući Gradskoj radionici.

"Umjesto novca ulaže se vrijeme koje se razmjenjuje među članovima Banke. Svatko tko se želi učlaniti donosi određenu količinu osobnog slobodnog vremena i znanja koje je spreman podariti zajednici, a za uzvrat može dobiti jednaku količinu vremena ili određene pomoći nekog drugog", pojasnila je voditeljica projekta.

Pulska Banka zasad ima 56 članova, a razmijenjen je 131 sat. Razmjene se bilježe pomoću kompjuterskog programa koji je Puljanima ustupila talijanska Banka vremena.

"Umjesto novca ulaže se vrijeme koje se razmjenjuje među članovima Banke"

Primijetili su da među članovima postoji veća potreba za davanjem, nego primanjem usluga, a iz Gradske radionice najavljuju da će posebno raditi s udrugama umirovljenika i socijalnim ustanovama. "Osobe u mirovini trebaju osjećaj da su i dalje korisni članovi zajednice. U druge banke vremena u svijetu obično su najviše uključeni umirovljenici, studenti i nezaposleni, jer imaju više vremena. U Puli, međutim, imamo neobičnu strukturu članova, najviše zaposlenih ljudi, a najmanje umirovljenika i studenata", kaže Poropat.

Ponedjeljkom i srijedom prostorije Gradske radionice u ulici Ljudevita Posavskog 10 u Puli otvorene su za dolazak članova, a informirati se može i telefonski na broj 052 217 464.

Banke vremena najbolje funkcioniraju na lokalnom nivou, jer ljudi lakše mogu razmijeniti vještine. Jedan mjesni odbor u Puli izrazio je želju osnovati svoju banku, kao i udruga Hrast iz Rovinja.

"Stiže nam dosta upita iz cijele Hrvatske. U kriznim vremena potrebno je dijeliti. Osim što je korist od ovakve organizacije da ljudi dobiju usluge za koje nemaju novca, većina ljudi kao vrijednost ističu razvijanje zajedništva i povjerenja. Suvremenim načinom života ljudi postaju izolirani, oslanjaju se na novac, pa ako nemaju novaca za određenu uslugu ostaju uskraćeni. Prije je na selima bilo uobičajeno da ljudi jedni drugima pomažu, ali se to u gradovima izgubilo", zaključuje Poropat.

<
Vezane vijesti