Kad se male ruke slože: Ovoga ljeta u Istri, kod Bala, grupa volontera-prijatelja dovršava kuća od bala slame. U tijeku je završni sloj žbukanja. Volonteri prosijavaju zemlju crljenicu koju su iskopali za buduće jezerce nedaleko kućice od slame. Zatim tu zemlju, koja je ujedno pigment koji daje crvenkastu boju zidovima, u tačkama miješaju s glinom, pijeskom i vapnom, dodavajući vodu kako bi dobili kompaktnu, žitku smjesu koja potom rukama mogu lako nanositi na zidove od slame. No, ništa bez odgovarajućeg omjera...

Stavljamo četiri mjerice vapna, četiri zemlje, ili ovisno o željenoj boji može dvije mjerice zemlje i dvije gline, i dvanaest mjerica pijeska, priča nam bacajući rukama žbuku na zidove Igor Drandić iz Eko-art centra Eia koji usred mediteranske šume kod Bala gradi održivo imanje i edukacijski centar. Završnom, trećem sloju žbuke prethodila su dva sloja od zemlje, gline, pijeska i usitnjene slame, uz dodavanje vode. Umjesto miješalice, poslužile su ljudske noge koje su u improviziranom bazenu gazile smjesu. Slamnati zidovi se obavezno moraju ožbukati kako bi se slama zaštitila od vanjskih utjecaja. Cementna žbuka neprikladna je za korištenje u kombinaciji sa slamom, jer stvara nepropusni sloj i zid ne diše, što može uzrokovati kondenzaciju vlage s unutrašnje strane zida i truljenje slame.

dsc_0234.jpg

Za razliku od nekih drugih građevinskih materijala, slama pruža mogućnosti gradnje nepravilnih oblika koji nerijetko završavaju više kao umjetničko djelo. Tako su se u Istri odlučili za nepravilan zid što je kućici dalo poseban šarm. Ali kuća od slame može biti izvedena i tako da potpuno izgleda kao objekt građen konvencionalnim materijalima. Slama neprimjetno ostaje među slojevima žbuke i jedini dokaz njene prisutnosti je znatno niži račun za grijanje. Unutrašnjost kuće, iako još nema ugrađene prozore i vrata, pružala nam je ugodnu svježinu, tijekom vrućeg vikenda kojeg smo proveli u Istri. To smo mogli zahvaliti zidovima od bala slame debelim oko pola metra i zelenom krovu, na kojem u zemlji i šljunku, koji su zamijenili crjepove, rastu biljke. Slama je, naime, odličan izolacijski materijal, kao i šljunak i zemlja.

dsc_0298.jpg
dsc_0088.jpg

A sada da krenemo od temelja. Teren na kojem je počela gradnja prvo je očišćen i poravnan. Zatim su određene dimenzije kućice, u Istarskom sluča ju četiri na četiri metra. Za potporne stupove iskopane su rupe u zemlji dubine oko 25 centimetara koje su ispunjene armiranim betonom, a na željezne šipke, koje su ostavljene da vire iz središta stupića utaknuti su noseći stu povi na kojima je sagrađena drvena konstrukcija i na njoj krovište. Tlo je posuto šljunkom debljine oko deset centimetara koji je potom dobro utaban. Na šljunak gdje će doći zid od bala slame postavljene su daske izolirane ljepenkom. Zatim su ugrađeni okviri za prozore i vrata koji moraju biti širi s obzirom da je širina bala sijena oko 40 do 45 centimetara.
Važno je da su bale dobro prešane i suhe. Za našu kućicu trebalo je 170 bala, dugih 90, te visokih oko 45 centimetara
, priča Igor. Bale se ne slažu jedna na drugu već poput cigli, ali bez vezivnog sredstva. Povezuju ih metalne šipke ili naoštreni drveni kolci koji se probijaju kroz njih. Bale se još mogu povezati i s daskama koje se u razmacima postavljaju s vanjske strane zida od slame. Materijal za ovu kućicu od 16 četvornih metara, visine 3,20 i 3,70 metara, kako bi dobili pad radi odvodnje vode, koštao nas je 10.000 kuna, kaže Igor.

dsc_0309.jpg

Na gotovo isti način rađena je i prva kuća od slame, u ovo naše moderno vrijeme, na Recikliranom imanju koje je projekt otvorenog edukacijskog centra Zelene mreže aktivističkih grupa (ZMAG), u selu Vukomerić na Vukomeričkim goricama nedaleko Zagreba, kao i kućica Društva za kulturu i suživot s prirodom Kneja u Lopatincu kod Čakovca. Sve tri kućice su proizvod otvorenih radionica koje su organizirale ekološke udruge. Radi se o malim objektiva, veličine oko 15 četvornih metara, koji će se koristit kao pokaz ni primjerci u svrhu edukacije o gradnji slamom. Kuća u Vukomeriću primjer je gradnje s lokalnim materijalima. Naime, kao nosivi stupovi poslužila su debla bagrema iz susjedove šume, glina za žbuku izvađena je sa samog Recikliranog imanja, slama je iz okolnih sela, a prozori i vrata pokupljeni su s odlagališta krupnog otpada i uređeni. Pregradni zidovi u kućama od slame mogu biti od pečene ili nepečene opeke, koja se suši na suncu, a izrađuje od odgovarajuće smjese gline i pijeska. Zida se na isti način kao s pečenom ciglom jedino što se za povezivanje ne koristi cementni mort, nego smjesa gline i pijeska. Pregradni zidovi mogu se napraviti i od žitke smjese gline i slame. Smjesa se stavlja u oplatu (šalung) ili se nabacuje na pleter ispleten od šiblja. Instalacije se postavljaju na slamu, ispod žbuke, ili na žbuku.

dsc_0307.jpg

Problem pri gradnji kuća od slame predstavlja nedostatak zakona za slamu kao građevinski materijal. Balirana slama u Hrvatskoj, naime, još uvijek nije certificirani građevinski materijal. Tako da se slama, iako ima bolja izolaciona svojstva od nekih priznatih izolacijskih materijala, zasad ne smije legalno koristiti u graditeljstvu. U Austriji i Njemačkoj provedena su sva potrebna
ispitivanja na slami i dozvoljeno je njeno korištenje
, ističe sociolog Dražen Šimleša iz ZMAG-a. Literatura o detaljnim opisima gradnje kuće od slame i njenim prednostima može se nabaviti u ZMAG-u, www. zmag.hr.


Zdravlje za ljude i prirodu Načini gradnje kuća kroz povijest su varirali ovisno o klimatskim uvjetima, raspoloživom građevinskom materijalu i ljudskim potrebama. Pojavom industrijskih građevinskih materijala gradnja svuda postaje uniformirana, bez obzira na klimatske uvjete i raspoloživost prirodnih resursa. Rezultat je život u često nehumanim, energetski neefikasnim kućama i zgradama, čija funkcionalnost i estetika često ne zadovoljavaju naše potrebe. Nerijetko se događa i da je zdravlje ljudi ugroženo.
Dokazano je da mikrovlakna iz kamene i staklene vune, koje se koriste kao toplinska izolacija, mogu biti štetna za čovjeka ako dospiju u pluća. Isparavanja od raznih umjetnih materijala, boja i lakova također dugoročno mogu utjecati na zdravlja ukućana. No, trpi i priroda. Proizvodnja industrijskih građevinskih materijala često uzrokuje onečišćenje
, ističe sociolog Dražen Šimleša iz ZMAG-a. U proizvodnji cementa se, na primjer, troši golema količina energije koja dolazi od fosilnih goriva. Moderno graditeljstvo stvara pri gradnji i rušenju objekata velike količine otpada. Prilikom i nakon gradnje kuće od slame nema otpada. Slama je obnovljivi materijal koji se može uzgajati svake godine, jer energija potrebna za njenu proizvodnju dolazi od sunca. Život u kući od bala slame pruža zdravo životno okruženje, jer slama je prirodan materijal. Ne uzrokuje ni alergije jer ne sadrži pelud, kao sijeno. Za razliku od betona, slamnati zidovi dišu, što rezultira bitno svježijim zrakom u prostorijama.

p6165969.jpg

Za 100 četvornih metara 4000 kuna Priča o tri praščića česta je asocijacija pri spomenu na slamnate kuće. Vuk je s lakoćom otpuše, a nesretni praščić beskućnik bježi k bratu u kućicu od cigle. Da je to zbilja tako, ova tehnika gradnje ne bi toliko dugo opstala. Praščić, u biti, nije znao da treba koristiti baliranu slamu i da se slama, kao i bilo koji drugi zid, može ožbukati, priča Bruno Motik iz ZMAG-a. Razlog zašto je ova tehnika gradnje danas sve popularnija, pretpostavlja, je u ekonomskoj računici. Slama je poljoprivredni nusproizvod i može se nabaviti po cijeni, od tri do 10 kuna po bali uključujući često i dostavu, a dobiva se vrijedna kombinacija izolacijskih i statičkih svojstava. Proizvodnja slame veća je od potražnje i uglavnom se smatra otpadnim materijalom. Za objekt od 100 četvornih metara treba oko 400 bala slame. Ako u obzir uzmemo najveću cijenu zidovi će koštati 4000 kuna, što je, opet, puno jeftinije nego zidovi od cigle ili blokova koje treba i povezati vezivnim materijalom i postaviti toplinsku izolaciju, objašnjava Bruno Motik.

p6176057.jpg

Slama ima odlična izolacijska svojstva. Trenutni građevinski propisi zahtijevaju da koeficijent toplinske provodljivosti ne prelazi 0,35 W/m2K. U Europskoj uniji postoji tendencija da se to smanji na 0,25. A zid od slame, debljine oko 45 centimetara, ima koeficijent toplinske provodljivosti oko 0,13 W/m2K. Bale slame su i izuzetna zvučna izolacija i pružaju nizak rizik od požara. Ožbukani slamnati zidovi manje su skloni požaru nego tradicionalne drvene kuće. Budući da je slama u balama vrlo gusto stisnuta, u njoj nema dovoljno kisika da bi se zapalila.


Ovčja vuna odličan toplinski izolator Pri izolaciji zidova, krova i poda kuće mogu se koristiti prirodni materijali. Ovčja vuna, čije se ogromne količine u Hrvatskoj bacaju, odličan je toplinski izolator, a može se nabaviti besplatno. Energetski koeficijent ovčje vune daleko je bolji od onog kamene i staklene vune, kaže Matko Šišak iz ZMAG-a. Vunu prije upotrebe kao izolacijsko sredstvo treba učiniti inertnom za životinjski mikrosvijet. Vuna se treba oprati u čistoj vodi pa umočiti u otopinu vode i boraksa i zatim dobro osušiti. Jedna od tehnika ugradnje ovčje vune kao izolacijskog materijala je stavljanje između dva sloja tvrđeg, masnog papira. Može se i direktno ugraditi u zid, ali ne bi se smjela staviti direktno na žbuku jer bi to spriječilo prosušivanje. Onaj tko ne želi biti sam svoj majstor može ovčju vunu pripremljenu kao izolacijski materijal kupiti u inozemstvu, u Austriji na primjer, no ona dosta košta.


Tekst je izvorno objavljen u Vjesniku.

Ključne riječi: održivi razvoj, ZMAG, kuća od slame
<
Vezane vijesti