S e-Novina prenosimo detaljan opis kako je Hrvatski fond za privatizaciju poklonio Slobodnu Dalmaciju Nini Paviću.

Prije nekoliko dana e-Novine su ekskluzivno objavile kompletnu dokumentaciju o dokapitalizaciji Slobodne Dalmacije koja je izvršena nakon samog čina prodaje ove novinske kuće EPH-u 2005. godine. Ista dokumentacija o dokapitalizaciji SD je u posjedu Državnog odvjetništva Hrvatske već godinu i po dana, ali bez rezultata. Ona potvrđuje pisanje e-Novina da je vlada Ive Sanadera dozvolila Nini Paviću da gotovo bez imalo kapitala uđe u Slobodnu Dalmaciju time što mu je dopustila mogućnost da se dogovorenih 271 milijun kuna "ulaganja" provede putem prijenosa prava i obveza, da je EPH obaveze iz ugovora izvršavala na osnovu kredita koji je podigla na teret SD i to prikazivala kao ulaganje, da je kupovina izvršena udjelima poduzeća koja nemaju vrijednosti te da je na ovaj način EPH nezakonito prisvojio najveću novinu u Dalmaciji i time sebi osigurao gotovo monopl na hrvatskom tržištu tisaknih medija čime je oštećena SD, država i cjelokupno novinarsko tržište.

Objava dokumentacije je podigla veliku prašinu u Hrvatskoj, no jedina osoba koja je pristala da govori o ovome za e-Novine je predsjednik nevladine udruge nezakonito razvlaštenih dioničara "Kulin Ban", Sulejman Tabaković koji je potvrdio da su navedene teze tačne. 

tabakovic_sulejman.jpg

"Dokapitalizacija Slobodne Dalmacije je vrlo karakteristična i interesantna. Godine 2004. ured za državnu reviziju, na čijem čelu je bila Šima Krasić, u svom izvještaju navodi da pretvorba Slobodne Dalmacije nije izvedena u skladu sa zakonom, kao i još 95 odsto analiziranih i nadgledanih preduzeća. Samo da napomenem da je u Hrvatskoj pretvorba završena 1996. godine kada su trebali u sudskom registru Trgovačkog suda biti unešeni dijelovi vlasništva koje je privatizirano. Dakle, prema tom izvještaju u Slobodnoj Dalmaciji 2004. godine nije izvršena ni pretvorba ni privatizacija, ili je to učinjeno samo djelimično. Pretvoren je jedan OUR, od četiri postojeća, a ostali su pridodavani. Sama osnova pretvorbe i privatizacije koja je trebala biti izvršena 1996. godine nije napravljena, kao ni revizija da bi se uopšte moglo nešto privatizirati. No, i pored tog izvještaja, Hrvatski fond za privatizaciju ipak prodaje Slobodnu Dalmaciju, dakle prodaje tuđe vlasništvo, što nema nigdje na svijetu. To ne može niko da uradi. To je prva nezakonita greška", navodi Tabaković.

Sulejman Tabaković već se godinama bori protiv kriminala u pretvorbi i privatizaciji, a zbog nekoliko karakterističnih slučajeva preuzimanja (Nama, Tvornica duhana Rovinj i Zagreb), njegova udruga predala je sudu u Strazburu prijavu protiv države Hrvatske. O svemu tome pisao je u knjizi Pravom u glavu. Tabaković je bio i jedan od sagovornika u cenzuriranom prilogu emisije Latinica o Nami, emisije koja će ući u povijest borbe za slobodu medija u Hrvatskoj kao jedina koju je zabranio Trgovački sud na zahtjev HTV.

Kad je riječ o Slobodnoj Dalmaciji, kaže da je zahvalan što je dobio priliku da govori jer o tome u Hrvatskoj vlada informativna blokada. Istakao je da je napravljeno još nekoliko grešaka: nisu pozvani bivši zaposlenici i umirovljenici zajedno sa sadašnjim zaposlenicima da sudjeluju u toj pretvorbi, dakle da uzmu svojih 50 posto kako je zakon govorio; vrijednosti poduzeća nisu bile procjenjene a tek kasnije, pretumbacijama dionica, zaposlenici su imali pravo na 50 posto, 25 posto HFP, a 25 vlasništva Slobodne Dalmacije trebao je imati Mirovinski fond. To se, prema Tabakovićevim riječima, nije ispoštovalo.

"Kompletna pozicija Slobodne Dalmacije 2005. godine nije bila pravno riješena, nije se moglo dokazati da je bilo tko stvarni vlasnik tvrtke. Postoje presude Vrhovnog suda Hrvatske koje kažu da se od nevlasnika ne može steći vlasništvo, da je to ništavan posao. I sad dolazimo do situacije da EPH kupuje Slobodnu Dalmaciju. Svi ugovori koji su napisani su opisni, to nisu ugovori sa bitnim elementima - promet, rok izvršenja i cijena, nego je samo napisano da EPH i SD imaju pravo vršiti određene dokapitalizacije. EPH jeste potpisao sve to, ali je došlo do jedne prave inverzije, odnosno do jedne cinične priče", napominje Tabaković.

U isto vrijeme kada su dokumenta objavile e-Novine, i Slobodna je objavila na svojim stranama navodno svu dokumentaciju u kojoj nedostaju ključni ugovori, poput onog o omogućavanju da Ivica Todorić sa Agrokorom preuzme Tisak i na taj način dobije monopol nad distribucijom medija. Takođe nije objavljen dokument "Obvezujuća ponuda za kupnju" iz kojeg se vidi da EPH nije ispunio obećanja koja su zagarantovana ugovorom: novinarima nije omogućio učešće u izboru i razriješenju glavnog urednika, nije zadržao jednak broj zaposlenih u razdoblju od pet godina, nije pokrenuo Novinarsku akademiju u Splitu, "savremena" oprema za rad je zapravo rabljena, nabavljena još 2002. godine od bugarske podružnice WAZ-a. Kreditom koji je prikazan kao ulaganje u SD, izgrađena je nova zgrada na periferiji grada, gdje je redakcija preseljena iz samog centra Splita a kreditom se plaćalo i uvođenje novog redakcijskog sistema od njemačke firme DTI.

todoric.jpg todoric.jpg

Tabaković tvrdi da je fiktivna privatizacija izvedena da bi Todorić došao do Tiska, enormnog bogatstva, gdje se svakodnevno skuplja keš novac, i na taj način dobio potpunu kontrolu nad tržištem prodaje štampe.

"Ivica Todorić i ekipa koja je već pomenuta htjeli su da dođu do nekretnina koje nisu pretvorene, nisu privatizirane, nego se nalaze u praznom prostoru. Privatizirali su ih bez ikakvog zakonskog osnova, odnosno bez uporišta u Zakonu o Trgovačkim društvima i svim pravnim uzusima, jer dokapitalizacija ne može da se izvrši dugovima. To je totalna prevara. I to je ono što su EPH, Todorić i država Hrvatska uradili u slučaju SD".

Tabaković dodaje da je za sve itekako znao tadašnji premijer Hrvatske, Ivo Sanader: "Predsjednik Vlade, tzv. uži kabinet i povjerenstvo Vlade postoje u zakonima države. Sedam ministara zajedno s predsjednikom Vlade dlučuju o prodaji imovine. Pošto je imovina bila sva unešena u Hrvatski fond za privatizaciju, Vlada RH morala je donijeti odluku i potpisati ugovor prema zakonima. Ivo Sanader je u tome imao ogromnu ulogu jer se bez njega ništa nije moglo napraviti, pa ni pogledati kroz prozor, a sada je u javnost izašlo da je jedan od ugovora potpisala i današnja premijerka".

Godine 2008. EPH je počeo dokapitalizaciju Slobodne Dalmacije dionicama svog posrnulog turoperatera Adriatica.net, što je izazvalo buru negodovanja kod malih dioničara i sumnje u "pumpanje" vrijednosti. Naime, u kapital splitske tvrtke uneseno je 25 posto dionica te turističke agencije, ali po višestruko većoj cijeni od tržišne. Tako je Adriatica.net, koja je navodno vrijedila 35 milijuna kuna, iako njegova vrijednost nikada nije procjenjena, u Slobodnoj Dalmaciji uknjižen u vrijednosti od 75, 3 miliona kuna, što je Pavić prikazao kao ulaganje EPH.

pavic_orekovic.jpg pavic_orekovic.jpg

"U dokumentima je vidljivo da Adriatica.net nije procijenjena prije unošenja u dokapitalizaciju, jer je to uslužna djelatnost koja nije imala velikog kapitala, bez obzira što u Trgovačkom sudu piše da je vrijednost 35 miliona kuna. To je čista fikcija. EPH uzima 35 milijuna kuna sa kojima Slobodnoj Dalmaciji uzimaju Tisak, a oni fakturiraju Slobodnoj Dalmaciji da ta ista Adriatica.net košta 75 milijuna kuna. To je potpuno šizofrena situacija bilo kom pravnom stručnjaku. Tim potezom se direktno opterećuje SD, a tim dugom se vrši dokapitalizacija. Na isti način je firma "Znanje" upotrijebljena da bi Todorić dobio "Tisak"", kaže Tabaković.

Problem sa Adriatica.netom je i u tome što je firma ubrzo nakon ovog posla zapala u ozbiljne finansijske probleme iz kojih su je udruženim snagama vadili Agrokor, Croatia osiguranje i nekoliko velikih državnih kompanija.

Slobodna Dalmacija je 1993. godine nakon djelimične pretvorbe, prema Tabakoviću, prvi put ukradena svojim vlasnicima zaposlenicima. Sve ove godine raznoraznim manipulacijama služila je kao vrijednost za bogaćenje tajkuna i ratnih profitera, a onda je, kaže Tabaković, ponovno ukradena 2005. godine "prodajom" koncernu EPH.

"Nije tu samo sudjelovao EPH nego i javni bilježnici, što se također vidi iz dokumentacije. Sad ispada da su odvjetnici koji su sklapali te ugovore, Trgovački sud koji je sklapao i aminovao te ugovore, bez obzira što je napravio određene rezerve, kao i javni bilježnici, nisu znali šta potpisuju, odnosno da nisu znali da je to fikcija. A fikcija je evidentna. Na jedan potpuno drzak način je izvršena "kupnja" Slobodne Dalmacije fiktivnim ugovorima i dokapitalizacijama koje apsolutno ne mogu nigdje proći. U slučaju dokapitalizacije Adriatica.net-om imate jednu specifičnu situaciju: vrijednost firme je nula bodova, a vrijednost koji registrira Trgovački sud je 35 milijuna kuna, pri čemu tu uopće nije izvršena procjena, nego je priznata fiktivna vrijednost.

Da li je moguće vratiti pokradeno vlasništvo vlasnicima, zaposlenima u Slobodnoj Dalmaciji? Svakako, jer tako kažu zakoni, jer vlasnici na to imaju pravo, kao i pravo na odštetu za sve ove godine u kojima su ratni profiteri raspolagali njihovim vlasništvom nezakonito.

Vlasništvo se ne može steći od nevlasnika, to kažu zakoni, to kaže revizijski nalaz Ureda Državne revizije, to kaže u svojim presudama, Vrhovni sud RH. To potvrđuje i izmjena Ustava RH 2010. godine, koji izričito navodi da 'ne zastarijevaju kaznena djela ratnog profiterstva, kao ni kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države, propisana zakonom, ili ona koja ne zastarijevaju prema međunarodnom pravu. Imovinska korist, ostvarena tim djelima ili povezana s njima, oduzet će se.' U jednoj od Ženevskih konvencija to se zove ratni zločin pljačke civilnog stanovništva. Zaposlenici koji bi trebali biti de jure vlasnici tog preduzeća, oni su uposlenici koje se baca na burzu, a baca ih na burzu ljudi koji su nezakonito stekli njihovo vlasništvo. Pa to je takva jedna tragedija ovoga prostora. ".

Državno odvjetništvo Hrvatske, kao što smo već napisali, ima svu dokumentaciju vezanu za dokapitalizaciju Slobodne Dalmacije već godinu i po dana, no u nju ne dira. Dokumentaciju im je zajedno sa krivičnom prijavom predao Ozren Matijašević, predsjednik Hrvatske udruge sindikata. Iako su e-Novine objavile dokumenta, još niko u Hrvatskoj, sem nekoliko portala poput Index.hr, Nacional.hr, Dnevno.hr i Lupiga.hr, te Radija 101, ovim se nije bavio, a sagovornika za ovu temu bilo je skoro pa nemoguće naći.

Prodajom Slobodne Dalmacije, može se slobodno reći, započeo je sunovrat jednog od zaštitnih znakova tog dijela Hrvatske. List, bez kojeg je rijetko koji Dalmatinac provodio svoj dan, počeo je da gubi tiraž, veliki broj kvalitetnih novinara je otpušten, a redakcija je preseljena iz centra grada na periferiju.

Slučaj Slobodne Dalmacije jedan je od najvećih privatizacijskih skandala u Hrvatskoj u vrijeme Ive Sanadera. Na žalost, to je samo jedan u nizu primjera krađe građana koja je na isti ili sličan način sprovedena u skoro svim bivšim republikama SFRJ. No slučaj SD, prema informacijama koje stižu iz Austrije nije jedini poveznik bivšeg premijera i medijskog mogula. Između ostalog, o povezanosti Sanadera i Pavića ovih dana će sa bivšim premijerom u zatvoru u Salzburgu razgovarati i Rolf Holub, predsjednik istražnog povjerenstva koruškog parlamenta za slučaj Hypo banke. Pavić i Sanader se pominju u tekstu austrijskog Der Standarda koji tvrdi da su uz Vladimira Zagorca kao "emisari Tuđmanove stranke prljavi novac prenosili na 77 računa u inozemstvu, neke i u Hypo banci".

Nezakonitosti

1. Prodaja kompanije čija pretvorba i privatizacija nisu provedeni - HFP prodaje vlasništvo uposlenika SD

2. Bivši zaposlenici i umirovljenici zajedno sa sadašnjim zaposlenicima nisu sudjelovali u pretvorbi, i nisu mogli dobiti svojih 50 posto, jer je SD prije same pretvorbe bila razbijena u četiri poduzeća

3. Na pravilan način nisu bile procjenjene vrijednosti poduzeća, tek kasnije pretumbacijama dionica zaposlenici su imali pravo na 50 posto, 25 posto HFP a 25 vlasništva Slobodne Dalmacije trebao je imati Mirovinski fond

4. EPH nije ispunio svoje obaveze prema SD koje su navedene u ugovoru, poput osnivanja akademije za novinarstvo, modernizacije kompanije i sl.

5. Kupovina je izvršena udjelima poduzeća koja nemaju vrijednosti