Zašto su ekstremno desno nastrojene? Zašto su im na čelu uvijek isti ljudi? Koliko imaju članova? Imaju li njihova vodstva legitimitet baze? Koliko novaca dobivaju od države? Na što troše državni novac? Zašto se ne ograđuju od ratnih zločina? Zašto podupiru ratne zločince? Zašto redovito podupiru HDZ-ovu vlast?

Zašto HDZ-ova vlast uvijek pregovara sa predstavnicima jednih te istih udruga?

decak.jpg
mercep.jpg
zvonko_milas.jpg
djakic.jpg

Ljiljana Canjuga iz Udruge dragovoljaca i veterana objašnjava da stvari nisu tako jednostavne, i razlog prvenstveno vidi u tome da je tek manji broj udruga  pronašao modus uspješnog prijavljivanja i dobivanja projekata, prilagođavajući se uvjetima Ministarstava ili lokalnih davatelja sredstava poput Grada Zagreba, dok većina drugih, manjih udruga, nema dovoljno obrazovan kadar i jedva krpa kraj s krajem.

Uz još nekoliko predstavnika „vidljivijih udruga", predsjednici pobrojanih pojavljuju se redovito na sastancima sa vrhom vlasti s kojom su, kako kaže, Magaš, potpisali sporazum o nenapadanju, čime HDZ branitelje drži u sustavu poslušnosti. Iskazivanje velike povezanosti HDZ-a i „predstavnika branitelja" moglo se vidjeti nedavno na primjerima davanja podrške premijerki Jadranki Kosor za krizne mjere Vlade  ili pak nakon šoka koji je nastao zbog hakerskog objavljivanja Registra braniteljaDvojbeno je na osnovu čega čelnici tih udruga crpe svoj legitimitet predstavnika branitelja i njihovih interesa, jer, za početak, broj branitelja povezanih u udrugama nije moguće doznati. Takve informacije se ne registriraju zbog pretpostavke da svaki pojedinac ima razne interese koje može ostvarivati u udrugama raznih profila. Također, ne postoji neki sustav izabiranja predstavnika braniteljske populacije, što ne bi bilo sporno da takve stvari nisu bitne kad se odlučuje tko će od njih sjediti u Upravnom odboru Fonda za branitelje. 

uhddr-1.jpg uhddr-1.jpg

 

Osim što teško da mogu biti predstavnici opće braniteljske populacije, upitno je da li mogu biti predstavnici i svojih udruga zbog upitnih demokratskih procedura unutar njih. Kako tvrdi Magaš, čest je slučaj da udruge uopće ne sazivaju skupštine, a kad ih i sazivaju to zna ograničen krug ljudi povezanih interesom. Canjuga pak tvrdi da su braniteljske udruge legalistički nastrojene zbog vojnog ustrojstva, ali da velik problem predstavlja ogromna količina pasivnog članstva koje naziva konzumentima. Oni ne sudjeluju u radu udruge, niti prisustvuju skupštinama, ali očekuju da im udruga pomogne u ostvarivanju njihovih prava.

Vjekoslav Magaš: „Ne daju se nikad  novci udruzi koja nema sigurnosne reference, odnosno nema smisla pisati projekt ako prethodno niste dogovorili njegovo odobravanje"

U medijima se stalno provlače priče o nezadovoljstvu branitelja radom udruga, a takvi komentari mogu se pronaći i na svakom braniteljskom portalu. Međutim, bez obzira na sazivanje ili nesazivanje skupština, nezadovoljstvo aktivnih članova se ipak ne bi  tako lako moglo ignorirati, što dovodi do pitanja zašto nezadovoljni branitelji na skupštinama ne smijene nekompetentno vodstvo. Magaš je uvjeren da se većinom radi o neagilnoj populaciji bez demokratske samosvijesti, a Canjuga drži da je odgovor više psihološke prirode, jer je u glavi prosječnog branitelja još uvijek prisutna struktura ratnog vođe, pa  je tako čin važniji od kompetencije. „U pet godina rata dobiješ tu crtu, htio ne htio", kaže Canjuga, te objašnjava da su naučeni funkcionirati unutar kategorije poslušnosti prema nekome koga su izabrali i za kojeg misle da ima pravo donositi odluke. „Tijekom izabiranja, ključan je čin, ali i nažalost, također da taj netko bude blizak vlasti, jer nam to omogućuje onu prodornost i glasnost koju inače ne dobivamo u civilnom društvu", kaže Canjuga. Ona smatra da su branitelji getoizirani i osuđeni samo na svoj zatvoreni krug u kojem mogu biti dovoljno glasni. Pogrešnom smatra i politiku ostvarivanja prava preko udruga, a rješenje vidi u inozemnim rješenjima poput zajedničkog osnivanja veteranskih centara od strane vlasti i civilnog društva.

Umjesto veteranskih centara ipak imamo udruge branitelja koje su, kao i sve druge udruge, dio civilnog društva, i kao takve trebale bi sudjelovati u povećavanju javnog dobra i uopće biti dio nastojanja za demokratizacijom društva i svojevrsna kontrola vlasti. S druge strane, vlastima vjerovatno odgovara strogo kontrolirani kaos unutar tih udruga koje onda mogu koristiti za razne političke potrebe. Ipak, kako je borba protiv korupcije i transparentnost kao odlučujuća mjera za ostvarenje tog cilja glavna papagajska recitacija političkih elita, Vlada je još 1998. osnovala Ured za udruge koji bi trebao, birokratski rečeno, osiguravati transparentnost u davanju financijskih potpora organizacijama civilnog društva, bez obzira o kojem se području djelovanja udruga radilo.

Ljiljana Canjuga: "Tijekom izabiranja vodstva braniteljskih udruga ključan je čin, ali i nažalost, također da taj netko bude blizak vlasti, jer nam to omogućuje onu prodornost i glasnost koju inače ne dobivamo u civilnom društvu."

U praksi to izgleda tako da bismo, ukucavanjem bilo koje udruge u tražilicu, trebali dobiti podatke o prihodima svih registriranih udruga koji im stižu s različitih razina vlasti. Kako su braniteljske udruge, odnosno udruge proizašle iz Domovinskog rata, popularnog naziva UDR, također dio civilnog društva, ne postoji razlog da se njihovi podaci ne nalaze u spomenutoj bazi.

Do prije nekoliko je dana na službenoj stranci Vlade RH, u opisu djelatnosti Ureda za udruge, crno na bijelo pisalo da je taj ured nadležan za transparentnost financiranja svih udruga, osim braniteljskih koje potpadaju pod djelokrug  rada Ministarstva branitelja. Nakon upita koji smo uputili Uredu na osnovu ovog podatka, Ured je munjevito demantirao navod uz ogromno čuđenje nadležne osobe kako se tako nešto moglo naći na službenoj stranici Vlade. Podaci su u roku nekoliko sati promijenjeni. Toliko o sporosti državne administracije.

vlada_staro.jpg vlada_staro.jpg

„Ured za udruge ima nepotpune podatke", tvrdi Liljana Canjuga, koja je ujedno i članica Vladinog Savjeta za razvoj civilnog društva. Prema njezinim riječima, Ured još uvijek nije sredio svoju bazu podataka, niti je pokazao interes za tim sređivanjem, jer braniteljske udruge naprosto ne smatra dijelom civilnog društva. Naglašava da Ministarstvo branitelja ne može biti nadležno za njih, iz jednostavnog razloga što se nijedna udruga ne bi smjela vezivati uz organ uprave.

S druge strane, Ured bi morao imati sve podatke o financiranju i crpiti ih iz Registra udruga, koji pak svoje podatke prikuplja na osnovi podataka Fine. Ali treba li naglasiti, na stranici Registra možete pronaći samo najšturije podatke o udrugama kao što su naziv, lokacija i misija. Eventualno broj telefona, a e-mail je na razini traženja nemogućeg.

kosor_branitelji.jpg

Zanimljivi su podaci o tome koja su područja najviše financirala od strane svih državnih institucija i kakvi su programi dobivali najveću podršku. Na prvom mjestu je sport, koji, izgleda, jako unapređuje vrijednosti civilnog društva i povećava opće dobro. Za njega je izdvojena čak četvrtina ukupnog iznosa, odnosno 135.748.468,00 kn. Za kategoriju koju se naziva "sudionici i stradalnici Domovinskog rata" izdvojeno je ukupno 18.792.550,00 kuna. Pregled specifičnih područja za koje se najviše izdvaja unutar te kategorije još je zanimljiviji. Na prvom mjestu su organizacije sportskih manifestacija hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, na drugom zaštita digniteta Domovinskog rata, a tek na trećem psihosocijalna rehabilitacija sudionika i stradalnika Domovinskog rata!

Tako, naprimjer, ukucavanjem Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata u tražilicu, dobijete podatke da je na ime projekta naziva Finalni športsko-rekreativni kulturni susreti dragovoljaca Domovinskog rata od Ministarstva branitelja dobila 330 tisuća kuna, a za projekt Susreti djece hrvatskih branitelja je 2008.godine dobila tričavih milijun i 700 tisuća kuna!

Ipak, od svih sredstava koje je Ministarstvo branitelja izdvojilo, na kategoriji stradalnika i sudionika Domovinskog rata otpada „samo" 34 posto, odmah iza

hvidra.jpg hvidra.jpg

 

Kako kaže Canjuga, „metodološki pristup izradi Izvješća ne omogućuje komparativni pregled dodijeljenih sredstava niti u odnosu na opća područja financiranja, a niti u odnosu na korisnike sredstava. S obzirom da se za udruge proizašle iz rata prikazuje zbirni iznos za udruge ratnih sudionika i ratnih stradalnika, takav prikaz ne omogućuje uvid u stvarni iznos sredstava koja su dodijeljena udrugama, i po kojim programskim odnosno projektnim aktivnostima".

Ovakvi problemi nisu karakteristični samo za braniteljske udruge već i za cijelo civilno društvo, ali upravo te udruge predstavljaju oblik organizacije specifične populacije koja je unutar sebe potpuno heterogena, ali ujedinjena u traženju da im država osigura privilegije na osnovu sudjelovanja u ratu. Političke elite, prvenstveno HDZ, svoj legitimitet crpi velikim dijelom upravo iz rata, a nezadovoljstvo braniteljske populacije lakše je obuzdavati ukoliko su u sustavu koji s jedne strane služi da se preko „odabranih" vrši kontrola nad većinom nezadovoljnih, a s druge da ih se getoizira od ostatka društva koje je svjesno njihovog političkog utjecaja na vlast. U stvarnosti, utjecaj branitelja možda uopće nije velik, ali bitna je percepcija moći i utjecaja koji se stalno stvara u javnosti. Kako kaže Canjuga, radi se o igrama  moći i percepcije da zaista postoji vođa koji može povesti 500 tisuća branitelja, a da nitko nije stvarno propitao stavove tih ljudi niti propitao koje je pojmovno određenje kategorija kao što su dignitet Domovinskog rata na osnovu koje većina udruga dobiva svoja sredstva.

Načela zaštite digniteta Domovinskog rata koja su sastavni dio svakog natječaja namijenog braniteljskim udrugama uklapaju se kao sredstvo za ostvarenje instrumentalizacije branitelja, smatra Vjekoslav Magaš. On tvrdi da se radi o prodavanju magle, odnosno pukom odrađivanju forme: „Neke stvari prelaze mjeru dobrog ukusa da bih o njima uopće govorio, ali u svakom slučaju, koliko god novaca udruge dobivale za svoje performanse, dobivaju ga previše" Projekte poput sportskih susreta i promocije digniteta Domovinskog rata on smatra suštinski neproduktivnima i društvu apsolutno nepotrebnim i štetnim.  „Osim što postoje, većina braniteljskih udruga nema nikakvu društvenu produkciju. Povremeno se počerupaju oko love i onda novine o tome pišu, pa nije ni čudo da vlada mišljenje da su branitelji samo teret i opterećenje", rezigniran je Magaš. 

Ovakvo stanje dovodi do oštrog polariteta između branitelja i ostatka društva koje je već godinama iziritirano privilegijama koje uživa braniteljska populacija, dok ni sami branitelji nikad nisu zadovoljni načinom funkcioniranja toga sistema priveligija. Ostaje pitanje što će se dogoditi kada društvo zaključi da se braniteljima dovoljno „odužilo". Do tada, napetosti će se vjerovatno povećavati, pogotovo ukoliko programe psihosocijalne pomoći i branitelja nadležni nastave tretirati kao nebitne.  

<
Vezane vijesti