Neki su nešto potpisali, oprali su svoje političke proračunate ruke, a nama ostaje pridružiti se Georgeu Monbiotu u pozdravu objavljenom u „Guardianu": „Zbogom Afriko, zbogom južna Azijo, zbogom glečeri, koraljni grebeni i prašume. Bilo vas je lijepo poznavati".
kopenhagen1.jpg
kopenhagen4.jpg

Nakon gotovo dva tjedna nakon kojih je ugledni britanski okolišni novinar George Monbiot u četvrtak navečer pisao da „samo Obama ovo može spasiti", on se pojavio u petak ujutro, održao govor na koji je cijeli press centar mahao glavama. Obama je ubio zadnju nadu ne ponudivši ama baš ništa, govoreći fraze koje smo slušali zadnja tri dana iz usta svih predsjednika i premijera. Svi su tako „zabrinuti" i „odlučni djelovati" da čovjek stekne dojam da neki izvanzemaljci zagađuju planet.

kopenhagen9.jpg

Dan prije Obame pojavila se Hillary Clinton. Pompozno je najavila, s velikim osmijehom i čupavom frizurom, da je došla najaviti da je Amerika "spremna sudjelovati u skupljanju" 100 milijardi dolara za pogođene zemlje, iako Amerikanci ne priznaju "klimatski dug". Zemlje u razvoju, naime, cijelo su vrijeme zahtijevale da je novac o kojem se razgovara povijesni dug, a ne humanitarna pomoć, zbog potpuno obrnutog efekta. Dok klimatske promjene uzrokuju zemlje sjevera posljedice osjećaju zemlje globalnog juga.

kopenhagen8.jpg

U konačnici se u petak navečer Obama opet sastao s kineskim premijerom i oni uz Brazil, Indiju i Južnu Afriku, sastavljaju nekakvu Deklaraciju dobrih namjera da se zadrži cilj  od najvišeg porasta temperature od 2 stupnja. Bez nuđenja daljnjih redukcija emisija ostaje visiti u zraku kako bi to trebalo i tko bi to trebao postići. Čak i da se zadržavanje porasta temperature na toj znamenki ostvari, a do toga je dalek put, to još uvijek znači da su otočne države i Afrika žrtvovane. Zemlje skupine G77, koja zapravo obuhvaća više od 130 zemalja, tražile su 1,5 stupanj, a Bolivija je istaknula 1 stupanj.

kopenhagen10.jpg

Koje god brojke izabrali, zapravo je manje bitno od činjenice da su klimatske promjene napokon natjeralo čovječanstvo, ili zasad barem jedan njegov dio, da je odnos čovjeka i okoliša u korijenima pogrešan, da se neodrživost ne može više nastaviti. U svakom je našem činu, svakoga pojedinca, u svakom izboru i svakoj konzumaciji hrane, odjeće, transporta, tehnologije, sadržano mnogo više nego što nam se činilo u sretnim danima kada smo si mogli dopustiti neznanje. Svaki naš izbor je izbor između života i smrti, isto kao što je politika u Kopenhagenu stala na stranu smrti, nemojmo se praviti da kao pojedinci nismo odgovorni.

Obama je pak herojski zbrisao iz Kopenhagena u petak navečer, njegov avion ni snijeg nije mogao zaustaviti., a prije toga je ipak održao konferenciju za medije, ali u američkoj ambasadi pred „odabranim" američkim novinarima. Prema informacijama od kanadskih kolega Kanada je cijelo vrijeme konferencije održavala press konferencije skrivajući se od međunarodnih medija i obavještavajući samo dio kanadskog pressa. Kanada koja je drugi dan konferencije dobila skupa s Hrvatskom antinagradu za najgore ponašanje u pregovorima, nastavila je nizati „Fosile dana".

Naime, Kanada posjeduje ogromno područje takozvanih naftnih pijesaka, mješavinu nafte, pijeska i bitumena čije je iskorišavanje vrlo skupo, ali je postalo vrlo profitno s porastom cijene nafte na svjetskom tržištu. Sada iskorištavanje te nafte stvara Kanadi probleme u vezi ispunjenja Kyota koji je imao početnu godinu 1990-u kada se nisu bavili s naftnim pijescima. „Moja je zemlja kriminalac", optužila ju je Naomi Klein.

Prema Monbiotu, konferenciju je moglo spasiti da je Obama obvezao SAD na smanjenje emisija od 50 posto u odnosu na razinu od 1990. do 2020. bez uvjetovanja drugim državama te također na ostavljanje dijela fosilnih rezervi u tlu i razvoj obnovljivih izvora energije.

„Ostavite naftu u tlu, ostavite ugljen u rudniku, ostavite naftne pijeske u zemlji", strastveno je poručio predsjednik „Friend of the Earth" Nnimmo Bassey na otvaranju Klimaforuma, alternativnog skupa koji je održan istodobno s UN-ovom konferencijom, a u tekstu koji sam čitala prije Kopenhagena Arundhati Roy se pitala: „Da li će itko u Kopenhagenu postaviti jedino pitanje vrijedno pitanja: Možemo li ostaviti boksit u zemlji?"

Odgovor koji je stigao iz Kopenhagena jest da ovi političari tako nešto ne mogu učiniti, ni osigurati, a mnogi ni ne žele.

kopenhagen2.jpg

Dan kasnije sam naletjela na skupinu klauna koji su izveli performans u vezi dana bez granica ispred francuskog veleposlanstva, vrlo nenasilan i zabavan. „Kakvu vrstu glazbe slušate, gospon policajac"? Međutim, osiguranje je pozvalo policiju, ovi su skakutanje klauna sredili po kratkom postupku, za mene možda i jedan najfrustrijajućih trenutaka ova intenzivna dva tjedna, vrišteći klaunovi na podu i teško opremljena policija koja ih odvlači u maricu. „Vau", dodao je i pas.

U tim danima sveopće paranoje uspjeli su pritvoriti i nekoliko novinara, i mene su nekoliko puta odgurivali, a policija je koristila i taktiku odvajanja novinara od aktivista i zatim ograđivanja aktivista nizovima marica kako bi se zatvorio pogled.

kopenhagen7.jpg

Na razgovoru na Klimaforumu o nuklearnoj energiji George Monbiot, spominjao je nedavnu aferu s nuklearnim otpadom kojeg se rješavala talijanska mafija i kako je ispalo da su Norvežani ti čiji je nuklearni otpad završio na dnu mora. „Ako to rade Norvežani koji imaju najstrože zakone o okolišu na svijetu, što tek rade ostali"?, pitao se Monbiot.

Isto tako od Danaca smo ipak očekivali da ne otimaju tako sustavno pravo na miran protest i da dozvole sudjelovanje civilnog društva i neometan rad novinarima u „Hopenhagenu".

Ako se pitate što je bilo s Hrvatskom dobili smo jednog „Fosila dana", objavljeno je izvješće Germanwatcha gdje u ocjeni klimatskih politika stojimo jako loše i Mesić je održao govor u četvrtak navečer u kojem je slijedeći većinu ostalih državnika, prvo nahvalio Hrvatsku kako mi ulažemo u alternativne izvore energije, zaboravivši valjda na ne-baš-okoliš-friendly energetsku strategiju, i onda završio kako mi sad ne možemo baš puno, ali eto čim uđemo u EU bit ćemo bolji.

Hrvatska po predsjedniku na odlasku nije među velikim zagađivačima, a još nismo ni među pogođenima. Pa što onda? Predsjednik Maldiva izjavio je da je protiv ideje da se mali zagađivači ili zemlje u razvoju ne trebaju obvezivati na smanjenje emisija. Maldivi će postati prva CO2 neutralna zemlja, tvrdi. Iako su Maldivi i među najugroženijim zemljama, ja ne vidim zašto ako mogu Maldivi ne može i Hrvatska.

Čitam u subotu navečer, nakon što je obavljeno da je agonija u Bella centru napokon završila, da su Bandića pitali što bi on rekao u Kopenhagenu, a on nije imao pojma o čemu pričaju. Ne mogu reći da me to iznenadilo niti da bi drugi predsjednički kandidati bolje stajali.

kopenhagen5.jpg

„Nude novac, ali novac nije glavni problem. Ne žele promijeniti model koji nas je doveo ovdje", ustvrdio je Hugo Chavez, predsjednik Venecuele. Ako ne vjerujete Chavezu, i Albert Einstein je govorio da se problem nastao iz jednog načina razmišljanja ne može riješiti tim istim načinom razmišljanja.

„Razgovori u Kopenhagenu su najambiciozniji i najsloženiji ikad poduzeti u svjetskoj zajednici. Naša budućnost počinje danas", rekao je UN-ov glavni tajnik Ban Ki-Moon na otvaranju konferencije koja se kasnije raprsnula kao mjehurić od sapunice.

Neki su nešto potpisali, oprali su svoje političke proračunate ruke, a nama ostaje pridružiti se Monbiotu u pozdravu objavljenom u „Guardianu": „Zbogom Afriko, zbogom južna Azijo, zbogom glečeri, koraljni grebeni i prašume. Bilo vas je lijepo poznavati".

<
Vezane vijesti