H-Alter
Foto: Swizz Beatz & A$AP Rocky, Street KnockFoto: Swizz Beatz & A$AP Rocky, Street KnockZašto je trap više od leana i autotunea i kako je postao najvažniji hip hop zvuk danas. Od Versace, Versace, Versace, pa do Gucci Gang, Gucci Gang, Gucci Gang i Percocets, Molly, Percocets svatko tko prati modernu glazbu ili hip-hop se već odavno susreo s trapom. Trap je od glave do pete promijenio hip-hop, izvršivši revoluciju beatova, slenga, ugođaja, tema, kreativnosti, kao i osvajanja mainstreama te i u 2018. nastavlja širiti vidike i pristupe hip-hop zvuka.

Trap – više od leana i autotunea

Od Versace, Versace, Versace, pa do Gucci Gang, Gucci Gang, Gucci Gang i Percocets, Molly, Percocets svatko tko prati modernu glazbu ili hip-hop se već odavno susreo s trapom. U slučaju da niste, riječ je o jedinom relevantnom hip-hop zvuku današnjice. Trap je od glave do pete promijenio hip-hop, izvršivši revoluciju beatova, slenga, ugođaja, tema, kreativnosti, kao i osvajanja mainstreama te i u 2018. nastavlja širiti vidike i pristupe hip-hop zvuka.

Naravno, kao i uvijek, svaka novina i odmak od uobičajene mediokritetnosti dočekana je na nož. Tako dio zaljubljenika u tzv. "old school" hip-hip "zlatne ere", tzv. "oldheads", napada trap za uništavanje hip-hopa te ga reducira na manjak liričnosti, političnosti i društvene osviještenosti, repanje o glupostima i općeniti nedostatak smisla, zamjenjivanje repanja pjevanjem, korištenje autotunea, glorifikaciju droga i opijata, poput kodeina i xanaxa, oblačenje u "žensku" odjeću, itd.Cijelo ovo vrijeme na američkoj sceni postoje MC-iji koji nisu trap. Uzmimo za primjer Tylera, The Creatora, čiji je Flower Boy zasigurno najbolji album 2017. godine, ili pak Kendricka Lamara koji je trenutno jedan od najboljih MC-ija današnjice

S takvim kritičarima je teško raspravljati jer nisu u stanju shvatiti kreativnu dinamiku razvoja određene glazbe, niti razumiju da određeni glazbeni zvuk odgovara određenom vremenu jer je nastao pod utjecajem šire društvene dinamike. Za njih je ono uvijek "prava glazba", a ovo "dekadentno smeće". Ako stvar stavimo u kontekst rock'n'rolla, to su ljudi koji očekuju da My Bloody Valentine zvuče kao Rolling Stones.

Takvo razmišljanje prisutno je među hip-hop publikom s područja bivše Jugoslavije, a ponajprije Hrvatske, koja još uvijek živi mitologizaciju Blackouta, Eminema, te sukoba zapadne i istočne obale. Zapravo je tužno to što je domaća publika na ovaj način prespavala mnoštvo interesantnih pravaca i scena u hip-hopu – primjerice dirty south zvuk 90-ih. Naravno, činjenica da ja osobno, a vjerojatno i ostatak trap publike, volimo i cijenimo i jedno i drugo, staro i novo, u kontekstu određenog vremena i ugođaja – takvim kritičarima ništa ne predstavlja.

No mnoge stvari za koje se trap napada postojale su i prije. Primjerice, nitko me ne može uvjeriti da razumije što je to točno Ol' Dirty Bastard mrmljao, bez obzira na to što će on uvijek imati mjesto u mom srcu kao najveći hip-hop čudak. Ljudi koji će prigovarati na melodiju i pjevanje danas će totalno zanemariti postojanje Bone Thugs-n-Harmony, koje kad su se pojavili nitko nije mogao smjestiti niti u jednu tada postojeću ladicu. Ljudi koji će prigovarati na redukciju liričnog sadržaja će se ponašati kao da su slušali DMX-a i Snoop Dogga zbog njihovih intelektualnih tekstova (obojica doslovno laju na pjesmama…), a ne razarajućeg flowa. Trap je imao veliki utjecaj i na moderni R&B, te nastaje tzv. "alternativni R&B" kojeg nose glazbenici poput kanadskog The Weekenda

Pomalo je smiješno i kada se prigovara osobnijim i emotivnijim temama u trapu, pogotovo onima koje govore o depresiji, dok će se uzdizati Eminem koji je karijeru izgradio plakajući o tome kako ne voli svoju mamu. A o zatvaranju očiju pred izrazito nazadnim sadržajima određenih pjesma "prosvjetljenog" hip-hopa, koji je u suštini omeđen religijskim konzervativizmom, homofobijom, mizogenijom i teorijama urota (od KRS-1-a, Buste Rhymesa, pa sve do A Tribe Called Quest), da i ne govorimo. Glazba i umjetnost su oduvijek reflektirali stanje u društvu i na tržištu, iako svatko može izabrati samo djelić jednog vremena, ignorirajući ostatak, kako bi napravio neku svoju jednodimenzionalnu poantu - no snobovski konzervativizam je najreakcionarnija pojava u svakoj umjetnosti jer sprječava evoluciju i razvoj.

Zlatno doba hip-hopa je tako 2012. godina, a trap ratna zastava se ponosno vijori visoko na našoj krstarici u kodeinskom oceanu. Skrrrrrt skrrrt.

No, dosta o kritikama, kritičarima, dosadnjakovićima i miševima. Već je previše pisano o trap glazbi kroz prizmu odgovora na kritike same glazbe, estetike koja ju okružuje ili pak pokušaj politizacije i pop-političke mistifikacije glazbenog žanra i njegove publike. Nedostaje nam ozbiljnijih Naravno, trap je već davno osvojio Europu i druge dijelove svijeta. Švedski Yung Lean pionir je tzv. "cloud repa", atmosferičnog europskog srednjoklasnog mrmljanja o apstrakcijama kroz vaporwave estetikutekstova o tome što je to zapravo trap, što ga čini drugačijim i posebnim od drugih oblika hip-hop glazbe, te koji su najvažniji MC-iji i producenti koji su postavili žanr na noge i uveli neke novine. Upravo je to i cilj ovog teksta: predstaviti trap u njegovoj cijelosti - zašto je on više od leana i autotunea.

Inspiraciju za tekst dobio sam pripremajući se za TRAP tribinu održanu u riječkom klubu Palachu 16. prosinca, te razgovorom o Futureu i njegovom albumu DS2 dan poslije u sklopu Audio kluba u Booksi u Zagrebu. Shvatio sam kako bi bilo važno staviti neke misli na papir i ponudit uvid u kompleksnosti trapa. U prvom trap poglavlju vrijeme je za korijene i kratku povijest trapa.

Samo "south side" – korijeni i kratka povijest trapa

"Put the pounds in the trash can, Gucci do the dishes / Don't nobody, nobody fuck with my kitchen", veličanstveni je hook koji me u veljači 2012. uveo u trap.

U poluamaterskom videu za pjesmu My Kitchen vidno razbijeni Gucci Mane se kroz nepravilne zube hvali svojim uličnim kredibilitetom koji mu donosi novce, mašući nam u lice dijamantnim lancem s Bartom Simpsonom na trijemu raspadnute kuće u Atlanti, dok mu u pozadini stoji, tada još nepoznati i jednako razbijeni, Waka Flocka Flame. Cijeli video je odisao dozom Guccijevog ludila, ali i nevjerojatnom zaraznošću njegove Atlanta je, kao jedan od prvih gradova u SAD-u, još 1932. započela s projektom javnog stanovanja. Pod utjecajem vremena, te globalne ekonomske i političke rekompozicije, taj se projekt u potpunosti raspao, što je prouzročilo eksploziju siromaštvakarizme i ugođaja koji je stvarao. Nije mi preostalo ništa drugo nego ponavljati hook za njim mrdajući glavnom sve dok nisam dobio blagi potres mozga. Tada nisam još niti znao što je trap, niti koliko će zapravo ta 2012. godina biti značajna. Šest godina kasnije evo me – sjedim za kompjuterom uz Bad Influence od La Chat, razmišljajući kako da uopće započnem predstavljanje trapa, te dočaram njegovu moć, ugođaj i značenje.

Trap se nije razvio preko noći, niti je od početka imao formu i zvuk koju je ima danas. Ako pogledamo unazad trap je prošao kroz nekoliko faza svog razvoja i važnih trenutaka koju su obilježili određene trendove i utjecali na ono što čujemo i vidimo danas. Dakako, ne smijemo isključiti ni utjecaj glazbene industrije kao takve.

Sami korijeni trapa proizlaze iz hip-hopa juga SAD-a kasnih 80-ih i 90-ih, koji tada nije dobivao toliku pozornost kao onaj istočne i zapadne obale. Rani južnjački hip-hop su obilježile grupe poput Geto Boysa iz Hustona, 2 Live Crewa iz Miamija, UGK-a iz Port Arhura, atlantinih TLC-a, Kriss Krossa, Goodie Moba, pa sve do OutKasta koji su prvi uspjeli parirati reperima istočne i zapadne obale po prodaji albuma. Naravno, sam njihov zvuk se znatno razlikovao od bilo čega što čini trap, no predstavlja prvu fazu u razvoju južnjačkog repa, sa svojim specifičnim zvukom (npr. Miami bass) koji ga je razlikovao od istoka i zapada.

No, čak je i ovaj rani južnjački hip-hop, često inspiriran soulom i Motownom, iznio vrlo bitan i važan element današnje trap glazbe – južnjački Dirty south, osim prevladavajuće vibre i slenga, u trap unosi i mnoštvo tematskog sadržaja. U startu okrenut ulici, dilerima, huslterima i bandama, dirty south unosi i repanje o korištenju za jug karakterističnih droga – poput purple drankasleng. Samo značenje trapa potječe iz slenga. "Trap", odnosno trap kuća, je sleng za raspadnutu kuću u siromašnim četvrtima američkog juga u kojoj se prerađuje (kuha) i distribuira droga – najčešće crack kokain, koji je svojevremeno bio jedna od najvećih pošasti crnačkih zajednica, ali i druge droge poput heroina.

Trap kuća je zamka iz koje nema izlaza, ne samo za korisnike, nego i za dilere koji ju drže, jer je nemoguće samo odšetati od takvog načina života. Jedno od ranijih spominjanja ovog termina je OutKastova SpottieOttieDopaliscious, gdje možemo čuti Big Boiev vers gdje se, u njihovoj klasičnoj maniri, igra sa riječima i njihovim značenjima: "So now you back in the trap just that, trapped".

90-ih i ranih 2000-ih dolazi do razvoja specifičnog južnjačkog dirty south zvuka, koji je tematski stao na stranu UGK-a, umjesto OutKasta, a s druge strane prekinuo s plesnom tradicijom Kriss Krossa i TLC-a (iako je kasnije Lil Jon s crunkom pokušao vratiti ovaj trenutak). Dirty south u suštini možemo opisati kao specifični gangsta rep američkog juga, zvukom koji je teme pjesama usmjerio ka ulici i hustlerima, te se u potpunosti utopio u sleng.

Tako nam je Memphis podario grupe i MC-ije poput Three 6 Mafia, La Chat, Project Pata i Tommya Wrighta III, New Orleans Birdmana, Lil Waynea, Juvenillea i Master P-a, koji se hvalio na naslovnici svog legendarnog albuma Ghetto D kako je on taj koji je doveo gangsta rep zapadne obale na jug, Atlanta Lil Jona itd. Dirty south zvuk usmjerio sve veću pozornost na jug, a izdavačke kuće poput Cash Money Records i No Limit Records iz New Orleansa, te Hypnotize Records iz Memphisa doživljavaju mainstream uspjeh. I upravo se iz te scene izrodio trap u svojoj prvoj fazi.

Gangsta Boo i La Chat (foto: ytb-prtsc) Gangsta Boo i La Chat (foto: ytb-prtsc)

Dirty south, osim prevladavajuće vibre i slenga, u trap unosi i mnoštvo tematskog sadržaja. U startu okrenut ulici, dilerima, huslterima i bandama,U poluamaterskom videu za pjesmu My Kitchen vidno razbijeni Gucci Mane se kroz nepravilne zube hvali svojim uličnim kredibilitetom koji mu donosi novce, mašući nam u lice dijamantnim lancem s Bartom Simpsonom na trijemu raspadnute kuće u Atlanti dirty south unosi i repanje o korištenju za jug karakterističnih droga – poput purple dranka. Purple drank, poznat još i kao lean, dirty Sprite ili sizzurp, je opijat koji se sastoji od kodeinom i prometazinom bogatog sirupa za kašalj i slatkih sokova poput Spritea ili Mountain Dewa. Boje u sirupu za kašalj daju piću prepoznatljivu ljubičastu boju. Iako je lean jedan od zaštitnih znakova DJ Screwa i Lil Waynea, jedna od najvećih posveta leanu je pjesma Three 6 Mafiae, UGK-a i Project Pata Sippin' on Some Syrup. Nažalost,  lean ima grozne posljedice za ljudski organizam te je rezultirao smrću DJ Screwa, Pimp C-ja iz UGK, Big Moea, a i sam Lil Wayne pati od napadaja izazvanih konzumacijom droge. 

Iako je tada već neko vrijeme postojao kao underground scena, trap kao ime za žanr prvi koristi T.I. 2003. za ime svog drugog albuma Trap Muzik. 2005. godine izlaze dva iznimno važna albuma koja definiraju zvuk ranog trapa: Let's Get It: Thug Motivation 101 Young Jeezya i Trap House Gucci Manea. Sva trojica repera dolazila su iz Atlante i njihov je rad stavio Atlantu u centar hip-hop svijeta u kojem se danas još uvijek nalazi. Ova prva faza trapa je bila pod velikim utjecajem dirty south ostavštine i dok svaki od ova tri velikana ima svoj prepoznatljivi stil, on je u mnogočemu više "bouncy", nego stil trapa koji je dominirao 2017."Trap", odnosno trap kuća, je sleng za raspadnutu kuću u siromašnim četvrtima američkog juga u kojoj se prerađuje (kuha) i distribuira droga – najčešće crack kokain, koji je svojevremeno bio jedna od najvećih pošasti crnačkih zajednica

Karakteristike trap zvuka su teški bas bubanj napravljen na Roland TR-808 ritam mašini (poznati 808 beat), brze hi-hat činele, izraženi bas, sintesajzer koji stvara mračni ugođaj. Producent trapa Drumma Boy je jednom izjavio kako je trap južnjački trance, u smislu da je cilj zvuka bio stvoriti ugođaj kao da ste u Zoni sumraka tj. samom trapu – zamci.

Kada bismo analizirali tekstualni sadržaj ranog trapa moramo se vratiti samoj Atlanti. Atlanta je, kao jedan od prvih gradova u SAD-u, još 1932. započela s projektom javnog stanovanja. Pod utjecajem vremena, te globalne ekonomske i političke rekompozicije, taj se projekt u potpunosti raspao, što je prouzročilo eksploziju siromaštva. To je bilo posebno problematično s "war on drugs" politikom Reganove ere kada je došlo do eksplozije cracka. Ove teme se dakako već od prije bile obrađene u pjesmama hip-hopa iz Atlante, ali trap ovdje donosi novu perspektivu.

Tako T.I. na svojem prvijencu iz 2001. govori o ovim problemima, ali iz pozicije dilera koji osjeća grižnju savjesti. On dakako nije nikada dilao, ali je izjavio kako bi, da mora birati između dilanja i toga da mu djeca umiru od gladi, znao što bi izabrao. Za razliku od T.I.-a, Jeezy i Gucci nemaju nikakvu distancu i grižnju savjesti već rade isključivo ulični rep za dilere i hustlere. Stoga, tekstualno i tematski, sadržaj trap pjesama je u potpuno isti klasičnom gangsta rapu, što vrlo lako vidimo i iz npr. videa za pjesmu Trap Goin Ham repera Pilla.

2011. je vrlo važna godina za razvoj trapa jer na scenu dolazi producent Lex Luger koji zajedno sa reperom Wacka Flocka Flameom, inače protežeom i "shooterom" Gucci Manea, radi Hard in da Paint. Zvuk koji nastao ovom suradnjom izmijenio je trap produkciju i cijeli žanr dodajući mu neviđenu agresivnost i energiju koja teče kroz cijeli Flockaveli, debitantski album Wacka Flocke.Sami korijeni trapa proizlaze iz hip-hopa juga SAD-a kasnih 80-ih i 90-ih, koji tada nije dobivao toliku pozornost kao onaj istočne i zapadne obale

Pojava Lex Lugera stavlja sve veći naglasak na ulogu producenta u trapu, otvorivši time vrata za mnoge druge producente koji trenutno vladaju scenom. On kreće na turneje, ljudi dolaze samo kako bi slušali njegove setove, što je rezultirao i razvojem trapa kao zasebnog pravca unutar EDM-a. Trap polako ulazi u mainstream pa i pop zvijezde poput Rihanne, Lady Gage, Katty Perry i Miley Cyrus koriste trap u svojim pjesmama.

Druga vrlo važna godina u razvoju trapa je 2012. Tada dolazi do eksplozije drilla u Chicagu, glazbe pod velikim utjecajem agresivnosti Flockavelia, kada Chief Keef, Lil Reese i Young Chop izbacuju svoj hit singl I Don't Like. Iste godine Keef izbacuje utjecajni album Finally Rich koji stavlja Chicago na kartu. Opušteni, pomalo amaterski i nonšalantni stil Keefa daje nadu ostalim mladim reperima da mogu uspjeti, a zbog istoga je često od kritike zanemaren njegov iznimno velik utjecaj na trap današnjice. Na sličan način je zanemaren utjecaj repera poput Lil B-a i Soulja Boya, koji doduše ne rade trap, ali su ostavili ogroman glazbeni trag. Drill je Karakteristike trap zvuka su teški bas bubanj napravljen na Ronald TR-808 ritam mašini (poznati 808 beat), brze hi-hat činele, izraženi bas, sintesajzer koji stvara mračni ugođaj. Producent trapa Drumma Boy je jednom izjavio kako je trap južnjački tranceutjecao na scenu diljem SAD-a, pa je tako New York dao svoj odgovor u obliku Bobby Shmurde i njegovog hita Hot Nigga.

I dok iz Chicaga bijesne polugoli drill klinci koji skaču u dnevnim boravcima i mašu dredovima, Atlanta 2012. otvara poglavlje atmosferičnog i melodičnog trapa. Najbolji primjer za to je Futureova pjesma Turn On The Lights, s njegovog debitantskog albuma Pluto, koju je producirao Mike Will Made-It. Future će upravo postati pionir ovog zvuka, koji u hip-hop po prvi put na velika vrata uvodi tamu, bol, očaj i depresiju, ali i melodiju i klaustrofobiju, stil koji je Future usavršio na svojem albumu DS2 iz 2015.

S druge pak strane, Atlanta izbacuje i odgovor na tamu Futurea – Migose. Gdje je Future posijao tamu i bol, Migosi su posipali zlato, dijamante, glamur i Versace. Trojac iz Atlante, prepoznatljiv po dobro namještenom i podmazanom stroju tripleta, pod utjecajem Lord Infamousa i Bone Thugs-n-Harmony, osvojili su mainstream. Dolazi do proboja novih snaga u mainstream - od 2 Chainza, Rich Homie Quana, pa sve do Young Thuga koji ne poznaje nikakve granice. Također, na scenu dolaze producenti Metro Boomin i London On Da Track.

Trap se nastavlja igrati s flowom, intonacijom i pjevanjem, a sve se češće koristi i autotune. 2014. Fetty Wap osvaja No. 2 na ljestvici sa svojom pjesmom Trap Queen, što je trenutak koji se uzima kao totalni proboj trapa u pop glazbu i dominaciju mainstreamom. Dolazi i do isprepletanja različitih trap scena. Keefovo mrmljanje se spaja s harmoničnošću Atlante i nastaje tzv. "mumble rap", dok drill sve više preuzima melodičnost i pjevanje kroz autotune.Iako je tada već neko vrijeme postojao kao underground scena, trap kao ime za žanr prvi koristi T.I. 2003. za ime svog drugog albuma Trap Muzik

Trap je imao veliki utjecaj i na moderni R&B, te nastaje tzv. "alternativni R&B" kojeg nose glazbenici poput kanadskog The Weekenda. Ali opet, alternativni R&B se ponovno spaja s još jednim slojem trapa kod glazbenika poput Post Malonea koji je 2017. godine izbacio hit singl Rockstar na kojem je gostovao i 21 Savage.

Govoreći o trapu 2017. možemo reći kako su ga obilježili MC-iji poput Futurea, Migosa i Lil Uzi Verta, prevladava je ova sveopća opijatska tama, koja obilježena i smrću (ubojstvom?) Lil Peepa, ali i Souncloud rap s južne Floride, odnosno MC-iji poput Lip Pumpa, XXXTentaciona i Ski Mask The Slump Goda. Također, sve je prisutnija fuzija hip-hopa i drugih glazbenih žanrova, poput punka, nu-metala i emoa, ovjekovječena u underground trapu Bonesa i $uicideboy$-a.

Naravno, trap je već davno osvojio Europu i druge dijelove svijeta. Švedski Yung Lean pionir je tzv. "cloud repa", atmosferičnog europskog srednjoklasnog mrmljanja o apstrakcijama kroz vaporwave estetiku. U Francuskoj se, kao drugom svjetskom tržištu hip-hopa, pak razvija pomalo izolirana scena vezana uz lokalni kontekst koja izbacuje agresivni, često i politički naoštreni, moderni hip-hop pod utjecajem trapa, ali se također utopila u Futureovskoj tami kroz grupu PNL. U UK-u pak dolazi do miješanja lokalnih utjecaja grimea i road rapa sa trapom te se probijaju glazbenici poput grupe 67, dancehallom inspirirane Stefflon Don, ali također fuzijom s drugim žanrovima nastaje i mračni anime lik – Scarlxrd.

Cijelo ovo vrijeme na američkoj sceni postoje MC-iji koji nisu trap. Uzmimo za primjer Tylera, The Creatora, čiji je Flower Boy zasigurno najbolji Trap kuća je zamka iz koje nema izlaza, ne samo za korisnike, nego i za dilere koji ju drže, jer je nemoguće samo odšetati od takvog načina životaalbum 2017. godine, ili pak Kendricka Lamara koji je trenutno jedan od najboljih MC-ija današnjice. Možemo spomenuti i mlade nade poput Young M.A i Kamaiyah, zajedljive dosadnjakoviće poput J. Colea, ratnice protiv vjetrenjača Princess Nokie, mnoštvo alternativnih hip-hop glazbenika, od Shabazz Palaces koji su ove godine izbacili genijalni album i počastili nas gostovanjem u Zagrebu, ili pak totalnog undergrounda poput njujorške reperice Leikeli47.

No, ovo je tek prvi u seriji tekstova o trapu. Kako bi pobliže objasnili razvitak trap glazbe, ali i problematizirali određene teme, u idućim tekstovima posebno ćemo predstaviti svakog MC-ija koji je zaslužan za razvoj trap glazbe.

Ključne riječi: SAD, glazba, kultura, hip hop, trap, atlanta
<
Vezane vijesti