H-Alter objavljuje zapisnike sjednica na kojima je zagrebačko Vijeće za časopise sastavljalo prijedlog javnih potreba u kulturi za 2011. godinu. Zapisnici ne nude nikakvu analizu sadržaja, kao niti jedan suvisli argument na osnovu kojeg je neki časopis proglašen potrebnim u kulturi, ni zašto mu pripada odobreni iznos potpore.

Agencija za zaštitu osobnih podataka (AZOP) položila je prošli mjesec jedan od, vjerojatno, prvih ispita otkad je proglašena žalbenim organom po pitanju prava građana na pristup informacijama. Njezinim posredovanjem, zapisnici triju sjednica Kulturnog vijeća grada Zagreba za knjižničnu djelatnost i časopise na kojima se odlučivalo o novinama, časopisima i portalima koji će biti uvršteni na popis javnih potreba u kulturi za 2011. godinu postali su dostupni javnosti.

Gomila površnih fraza ujedno je sve što se u zapisnicima sa svih triju sjednica može pročitati o "ocjenjivanju" kandidiranih publikacija koje je provelo Vijeće za knjižničnu djelatnost i časopise

Zabavljen načinom na koji zagrebački Gradski ured za kulturu donosi i obrazlaže odluke o javnim potrebama u gradskoj kulturi, potpisnik ovih redaka još je u ožujku od GUK-a zatražio fotokopiju natječajne dokumentacije Vijeća za knjižničnu djelatnost i časopise: zapisnike sa svih sjednica Vijeća na kojima se odlučivalo o javnim potrebama u kulturi, popis svih časopisa, novina i portala koji su se prijavili na natječaj, pismene ocjene za nekoliko časopisa i portala čije uvrštavanje ili neuvrštavanje na popis posebno iznenađuje. Zanimali su me i detalji o kriterijima za dodjelu stimulacija, za koju je u ovogodišnjem budžetu predviđeno 148 000 kuna, a ni iz kojeg dokumenta nije jasno vidljivo tko i na osnovu čega može postati sretni dobitnik tih sredstava.

Umjesto zatraženih dokumenata, desetak dana kasnije stiglo je pismo pročelnika Gradskog ureda za kulturu Ivice Lovrića. U pismu, pročelnik je pozvao novinara na "slobodan pristup informacijama", koji može ostvariti "dolaskom u prostorije GUK-a, Ilica 25" gdje će mu tražena dokumentacija "biti uručena na uvid".

Savjetnica za časopise Gradskog ureda za kulturu dobila je instrukcije da Lovrićevo dopuštenje provede u djelo doslovce onako kako stoji u dopisu: jednokratnim & kratkotrajnim pokazivanjem zapisnika sa sjednica Vijeća. Mogućnost fotokopiranja, detaljnije analize, citiranja ili objavljivanja faksimila, dakle svega onoga što podrazumijeva uobičajeni novinarski postupak, i to za dokumentaciju koja bi, da se radi po Zakonu, odavno trebala biti svakom dostupna na službenim stranicama Grada - bila je u startu otklonjena.

Ovaj novinar potom piše drugo pismo Lovriću i opet traži odobrenje za fotokopiranje zapisnika, ali pročelnik se ovoga puta opredjeljuje za strategiju ignoriranja. Uslijedila je žalba AZOP-u koja je, za divno čudo, urodila plodom. Kopije zapisnika sa sjednica Vijeća osvanule su već nakon nekoliko tjedana u H-Alterovoj redakciji.

Zajedno s njima stiglo je i Lovrićevo ljutito pismo u kojem se pročelnik brani da davanje na uvid "također predstavlja jedan od načina pružanja zatraženih informacija".

"Mišljenje je  Agencije da je uvid u dokumente koji sadrže traženu informaciju  vezan sa pravom na preslik", opovrgava ga Dubravka Bevandić, načelnica AZOP-ova Odjela za zaštitu prava na pristup informacijama.

Nakon razočaranja novim Zakonom o pravu na pristup informacijama koji je u nekim dijelovima još represivniji od prethodnoga, a u čijem je procesu donošenja dio organizacija civilnog društva bio praktički izmanipuliran, prvih nekoliko telefonskih kontakata s AZOP-om, kao žalbenim i nadzornim organom po pitanju prava na informaciju, vraća nadu da se ipak može, ako se hoće. AZOP-ovi službenici rade brzo i susretljivo, ostavljaju dojam kompetentnosti i zainteresiranosti. Barem zasad, ugodno su iznenađenje u odnosu na poslovično učmalu hrvatsku birokraciju.

U tabeli predviđena je još i rubrika "Napomena", ali u svega tri slučaja u njoj se doista nalazi i neka napomena

Ali, vratimo se zapisnicima Vijeća za časopise. Da podsjetimo, sadržaj neobjavljene natječajne dokumentacije zaintrigirao nas je nakon što smo proanalizirali što sve, i na osnovu čega, na razini Grada ulazi na popis javnih potreba u kulturi. Utvrdili smo da tu ima lažnih prikazivanja podataka o čitanosti pojedinih portala, podupiranja agresivnog nacionalizma ili pak jeftine pubertetske pornografije, da se u dokumentu Javnih potreba u kulturi kao osobito vrijedni spominju i časopisi koji su odavno prestali izlaziti, a da se obrazloženja iz godine u godinu kopipejstaju. Ti podaci naveli su nas na heretičku posmisao da sastanci Vijeća predstavljaju samo proceduralnu kulisu, a da se bitne odluke o donacijama donose na drugim mjestima, institucionalnim ili izvaninstitucionalnim.

Prijeđimo konačno na stvar: što se to nalazi ili ne nalazi u zapisnicima sa sjednica Vijeća, zbog čega nadležni nisu pokazivali preveliku volju da ti zapisnici ugledaju svjetlo dana?

Prva od triju sjednica Vijeća na kojima se odlučivalo o novinama i časopisima koji će, ili neće, ući na popis javnih potreba u kulturi za 2011. godinu, održana je 1. listopada 2010. Petero njegovih članova: predsjednica Spomenka Petrović, te Branko Maleš, Zoran Ferić, Grozdana Cvitan i Dalibor Šimpraga, prvo su se dogovorili da predložene publikacije razvrstaju u tri skupine koje se zovu: A - "prihvaćeno kao vrlo kvalitetan program", B - "prihvaćeno kao manje prioritetan program" i C - "nije prihvaćeno". U zapisniku je, pomalo nezgrapnim stilom, napomenuto da se takva "predikatizacija" provodi "prema kriterijima kvaliteta programa, redovitost izlaženja, te da li je od interesa, tj. odnosi li se sadržajno na grad Zagreb".

O toj A,B,C-podjeli u daljnjem se tekstu zapisnika s prve sjednice kaže:

"Programi ocijenjeni oznakom A) prihvaćeni su i uvršteni... kao programi visoko kvalitetnog sadržaja potrebnog Gradu, bez obzira je li riječ o programima koji se odnose na pojedine segmente kulture Grada, njegovu arhitekturu i spomeničku baštinu, šire obuhvaćenu likovnu kulturu i događaje vezane uz njenu prezentaciju, programima u kulturi za djecu, programima književnih časopisa ili pak časopisima nacionalnih manjina, kvartovskim časopisima, časopisima za osobe s posebnim potrebama ili raznorodnim časopisima koji se ističu kvalitetom, a obuhvaćaju popularnu, urbanu kulturu i sl."

Nakon čitanja zapisnika Vijeća, nismo dobili odgovor niti na jedno od pitanja koja smo postavili nakon objavljivanja ovogodišnjeg popisa Javnih potreba u kulturi

"Programi ocijenjeni sa oznakom B) prihvaćeni su i uvršteni... kao programi koji svojom kvalitetom zadovoljavaju postavljene kriterije, ali su neki segmenti ostali nedorečeni, bilo sadržajno, bilo da se radi o ponavljanju istih ili sličnih sadržajnih tema u više časopisa, upitnosti odnosi li se sadržaj časopisa baš na kulturu, da li je časopis možda orijentiran više na područje cijele zemlje, nego na grad Zagreb, te da li su od interesa za građane uopće. Također, vrlo je čest slučaj stagnacije ili opadanja kvalitete priloga u pojedinim tiskovinama. Dakle, programi pod oznakom B) usmjereni su na ispravljanje ili poboljšanje nekih aspekata, ali su ipak zadržali izvrsnu sadržajno-koncepcijsku osnovicu."

"Programi koji su ocijenjeni oznakom C) nezadovoljavajući su u pogledu kvalitete, ili nisu redoviti u izlaženju, poneki su dobili sredstva u prošloj godini, a budući da još nisu realizirali program, ta je sredstva potrebno iskoristiti za program u 2011. godini, poneki su predlagani i na druge natječaje, a nisu u potpunosti razrađeni ili realizirani, ili spadaju pod znanost, pomoćne znanosti, razna rubna područja koja se ni po čemu ne odnose na kulturu i sl".

Ova gomila površnih fraza ujedno je sve što se u zapisnicima sa svih triju sjednica može pročitati o "ocjenjivanju" kandidiranih publikacija koje je provelo Vijeće za knjižničnu djelatnost i časopise. Sve drugo, dugačka je tabela u kojoj je, uz svaku od prijavljenih publikacija, dodano neko od prva tri slova abecede. U tabeli predviđena je još i rubrika Napomena, ali u svega tri slučaja u njoj se doista nalazi i neka napomena: časopis Theoria dobio je odbijenicu s primjedbom "izrazito usko stručno-teorijski muzikološki časopis"; Grafika je dobila ocjenu B, s napomenom "usmjeren na Ministarstvo, radi opsežnosti i obuhvaćanja umjetnosti grafike na nivou cijele zemlje, inače izvrstan časopis"; časopis za djecu Zumi isto je ocijenjen B-om, a pripomenuto mu je da "duže vremena kasne s novim brojem". Ni uz koji drugi časopis nije navedeno ni slovo o analizi sadržaja na osnovu koje je Vijeće ocijenilo da mu pripada upravo ona kategorija koja mu je prišivena, A, B ili C.

Kako je moguće da fašistoidno Hrvatsko slovo uopće bude dotirano, i još k tome da bude ocijenjeno ocjenom A), dakle kao "program visoko kvalitetnog sadržaja potrebnog Gradu"?

Po završetku sjednica, Vijeće je zaključilo da su "najznačajnije promjene" u količini dodijeljenih kuna, i to "zbog znatno smanjenih sredstava", "doživjele" novine Vijenac i Zarez, zatim Libra Libera "koja je zaista previše sredstava dobivala tijekom povećanja u proteklih par godina, pa je trebalo ujednačiti sredstva u odnosu na druge časopise sličnoga profila". Među publikacijama koje su "doživjele najznačajnije promjene" navodi se i nešto što se zove Agrest 3D, što je prije nekoliko godina od Grada znalo uprihoditi i po četrdesetak tisuća kuna, a za koje se sada kaže da je "postao pomalo nepotreban u trendu povećanja i broja i kvalitete internetskih časopisa", zatim Frakcija, Knjigomat, Tvrđa. Kao "iznimno uspješne", Vijeće u zaključcima izdvaja Kazalište, Hrvatsku reviju i Poeziju. I još se u zaključcima kaže da će "se veća pažnja posvetiti programima koji su inovativni i svježi u svom sastavu, nego onima koji žive na 'staroj slavi'" Zastor se spušta, predstava je završena, Vijeće je obavilo svoj posao za 2011. godinu.

Nakon čitanja zapisnika Vijeća, nismo dobili odgovor niti na jedno od pitanja koja smo postavili nakon objavljivanja ovogodišnjeg popisa Javnih potreba u kulturi. Kako je moguće da fašistoidno Hrvatsko slovo uopće bude dotirano, i još k tome da bude ocijenjeno ocjenom A), dakle kao "program visoko kvalitetnog sadržaja potrebnog Gradu"? Kako je moguće da DOP Magazin, koji je od studenoga 2010. do danas uspio objaviti jedan jedini članak, a taj jedan jedini članak tek je poprilično nemušto sročena isprika nepostojećim čitateljima zbog vlastita nerada, pod naslovom Hakeri su bili jači, dobije od Vijeća ocjenu B? Na osnovu čega Vijeće misli da Teatar.hr, Kupus.net ili H-Alter nisu javna potreba u kulturi, ili da npr. portalu Moderna vremena pripada upravo onoliko koliko mu je odrezano, tj. 10 000 kuna?

Ne zna se, a kad će se znati, ne zna se ni to. No zavjesa će, hoćeš-nećeš, opet morati biti podignuta početkom 2012. godine.

Časopis

Donacija od Grada u 2010., kn.

Donacija od Grada u 2011., kn.

Agrest 3D

0

0

DOP Magazin

15.000,00

7.000,00

Frakcija

45.000,00

30.000,00

Hrvatska revija

40.000,00

30.000,00

Hrvatsko slovo

70.000,00

70.000,00

Kazalište

50.000,00

38.000,00

Knjigomat

10.000,00

7.000,00

Libra Libera

35.000,00

27.000,00

Moderna vremena info

18.000,00

10.000,00

Poezija

40.000,00

33.000,00

Tvrđa

40.000,00

33.000,00

Vijenac

200.000,00

160.000,00

Zarez

200.000,00

160.000,00

Vijeće je posebno pohvalilo Kazalište, Hrvatsku reviju i Poeziju, ali to ovima nije pomoglo da zadrže prošlogodišnje iznose donacija. Za razliku od ekstremno desnog Hrvatskog slova, čijih mu 70 tisuća nikakvo vijeće ne može oduzeti.

<
Vezane vijesti