H-Alter
Foto: HDPFoto: HDPNada Topić, autorica knjige Knjižara Morpurgo u Splitu (1860. – 1947.) i razvoj kulture čitanja: "Iako je bilo najava da će Knjižara Morpurgo otvoriti svoja vrata već u rujnu, to se nije dogodilo. Morpurgo nije bila samo trgovina knjiga, iako je knjige prodavala. Zatvorena je uslijed sloma Algoritma, koji je posljedica lošeg poslovanja koje knjigu tretira kao običan proizvod. Knjiga je kulturni proizvod, za nju ne bi smjeli vrijediti zakoni običnog tržišta. U smiješno malom proračunu koji se izdvaja za kulturnu djelatnost u Hrvatskoj tek mali dio odlazi na knjižni sektor."

Nada Topić je autorica više stručnih i znanstvenih radova iz područja knjižničarstva, povijesti knjige i čitanja. Objavila je dvije zbirke pjesama (Svetac u trajektnoj luci, 2005. i Meteorologija tijela, 2015.), slikovnicu za djecu (Kako se rodila roda, 2008.) te zbirku kratkih priča (Male stvari, 2016.). Predsjednica je Društva knjižničara u Splitu te članica međunarodnog udruženja Society for the history of autorship, reading and publishing (SHARP) i Hrvatske udruge školskih knjižničara (HUŠK).

Ove je godine objavljena njena knjiga Knjižara Morpurgo u Splitu (1860. – 1947.) i razvoj kulture čitanja, koja istražuje doprinos splitske Knjižare Morpurgo stvaranju i razvoju kulturnoga života u Splitu i Dalmaciji.

Prije pola godine objavljena je vaša knjiga Knjižara Morpurgo u Splitu (1860. – 1947.) i razvoj kulture čitanja. Kada ste počeli rad na knjizi i otkud interes za slučaj Morpurgo?

Knjiga je nastala na osnovu disertacije koju sam obranila 2015. godine na Sveučilištu u Zadru, a u kojoj sam se bavila poslovanjem Knjižare Morpurgo u Splitu u periodu dok je knjižara bila u vlasništvu obitelji Morpurgo, od 1860. do 1947. godine. Za razliku od povijesti knjižnica i čitaonica, povijest hrvatskog knjižarstva gotovo je potpuno nepoznata. Nemoguće je baviti se poviješću knjige i čitanja bez poznavanja infrastrukture koja je omogućavala cirkulaciju knjige društvom, a jedan od važnijih dijelova te infrastrukture bile su knjižare, kao mjesta susreta literarne proizvodnje i potražnje, odnosno knjige i čitatelja.Trebao bi postojati veći senzibilitet svih institucija kada je knjiga u pitanju. Knjižnice imaju brojne programe i kamapnje za poticanje čitanja, ali to nije dovoljno ukoliko se ne djeluje sustavno i u svim segmentima

Knjižara Morpurgo je u tom smislu imala značajno mjesto u Splitu, Dalmaciji, ali i šire budući je imala bogatu knjižarsku ponudu koja je uključivala veliki broj recentnih stranih i domaćih publikacija te veliki broj kupaca. Jedna je od rijetkih europskih knjižara koje posluju na istoj lokaciji više od stoljeća, a o njenom uspješnom poslovanju svjedoči i obimna arhivska, muzejska i knjižnična građa čuvana u brojnim institucijama. Usprkos tome nije postojala ni jedna monografija u kojoj bi njeno poslovanje bilo prikazano, kao što uostalom ne postoji ni jedna monografija o bilo kojoj drugoj hrvatskoj knjižari.

Kako ste i spomenuli, Knjižara Morpurgo od prvog dana postojanja, srpnja 1860. godine, nikad nije mijenjala svoju lokaciju, bila je konstanta splitskog javnog prostora i života. Ove je godine, nakon što je vaša knjiga tek nekoliko dana stajala u izlogu, knjižara zatvorena. Kako je do zatvaranja došlo?

Zatvaranje Knjižare Morpurgo u lipnju ove godine, nažalost, nije bilo iznenađenje budući da je u posljednjih nekoliko godina zatvoreno više knjižara u svim hrvatskim gradovima, ne samo u Splitu. Knjižara Morpurgo, koja je u privatnom vlasništvu, bila je u najmu knjižarskog lanca Algoritam koji je doživio poslovni slom, a novi najmoprimac, koliko mi je poznato, još se nije pojavio.

Slom Algoritma posljedica je lošeg poslovanja koje knjigu tretira kao običan proizvod, a knjiga to nije niti može biti. Sigurno je više uzroka dovelo do zatvaranja knjižara: visoke cijene najmova prostora u centru grada, visoka cijena knjige, općenito pad interesa društva za knjigom itd. Nedavne inicijative Ministarstva kulture za pomoć nakladnicima i knjižarima su dobrodošle, ali sve su to jednokratne mjere koje neće polučiti veće rezultate dok se problem ne počne rješavati sustavno i dugoročno.

Bilo vam je izuzetno bitno stvaranje cjelovite slike o poslovanju Knjižare Morpurgo, ali i analiza utjecaja koji je imala na onodoban društveni život Splita i Dalmacije, pa i ukupan hrvatski kulturni prostor. Kakav je bio taj utjecaj?

Knjižara Morpurgo nije bila samo trgovina knjiga, iako je knjige prodavala. Ona je odmah po osnutku postala stožer dalmatinskih rodoljuba i narodnjaka koji su zajedno s Vidom Morpurgom razvijali ideju ujedinjenja Dalmacije s ostalim hrvatskim krajevima. Vid Morpurgo je u tim prvim godinama izdavao i političke brošure koje su za cilj imale širenje preporodnih ideja. Knjižara je i kasnije zahvaljujući slobodoumnim vlasnicima otvorenim za nove i napredne ideje bila okupljalište splitske i dalmatinske inteligencije: književnika, pravnika, svećenika, liječnika… koji su tu raspravljali o važnim političkim i društvenim pitanjima, čitali svjetske i domaće novine i časopise i drugu literaturu, ali i komentirali svakodnevna gradska zbivanja.Usprkos značaju Knjižare Morpurgo nije postojala ni jedna monografija u kojoj bi njeno poslovanje bilo prikazano, kao što uostalom ne postoji ni jedna monografija o bilo kojoj drugoj hrvatskoj knjižari

Također, knjižara je imala veliku dobavljačku mrežu koja je uključivala nakladnike i knjižare iz cijele Europe te bogatu ponudu različite literature koju su naručivali i udaljeni kupci, ne samo oni iz Splita. Među kupcima je, primjerice, bio i dubrovački književnik Ivo Vojnović koji je u više navrata naručio veći broj publikacija, zatim naši iseljenici u Australiji, Novom Zelandu, Belgiji, Italiji, Francuskoj itd.

Važna je u tom smislu bila i nakladnička djelatnost knjižare koja je uključivala različite publikacije: političke, pravne i književno-teorijske brošure, narodne pjesmarice, zbirke poezije, romane, drame, turističke vodiče, udžbenike itd. i na taj način smještala knjižaru u polje kulturne proizvodnje. U Morpurgovoj nakladi izašle su, primjerice, knjige Milana Begovića i Ante Cettinea.

Tko je bio Vid Morpurgo, osnivač i prvi vlasnik knjižare, i koliko mu toga Split duguje?

Vid Morpurgo (1838.-1911.) bio je knjižar, nakladnik, urednik prvog književnog časopisa u Splitu, bibliograf, bibliofil, političar, novinar, bankar i privredni djelatnik, vrlo aktivan do kraja života. Nije imao vlastitu obitelj, tako da je gotovo sav život podredio radu za javno i opće dobro. Osim važne političke uloge koju je imao u narodnom preporodu u Splitu, o čemu je detaljno pisao Duško Kečkemet, značajne su bile i njegove privredne i bankarske aktivnosti.Nacionalna strategija poticanja čitanja je izrađena za period od 2015. do 2020. godine, sada smo na pragu 2018., a taj prijedlog nije još došao do Vlade

Kako je bio vlasnik destilerije alkoholnih pića, otkupljivao je drop od težaka za proizvodnju alkohola, a kao dugogodišnji potpredsjednik i kasnije predsjednik Prve pučke dalmatinske banke štitio je i poticao razvoj gospodarstva dajući povoljne zajmove seljacima, obrtnicima i radnicima. Zahvaljujući ekonomskoj neovisnosti mogao se slobodnije baviti i političkim pitanjima te kulturnim razvojem grada.

Nakon Vidove smrti knjižaru je vodio nećak Eugen Morpurgo, a kasnije je preuzeo Eugeonov sin Aldo. U izjavi koju je Aldo Morpurgo 1946. uputio sudu u Splitu, u vezi s postupkom za povrat svoje imovine, naveo je između ostalog: "Poslije svršetka nauka preuzeo sam upravu Knjižare Morpurgo i dao joj izričito napredno-ljevičarski pravac. Izlozi moje knjižare izazivali su srdžbu njemačko-talijanskih diplomatskih predstavnika i agenata i bio sam više puta upozoren da prestanem s tom propagandom. Ali se ja nijesam dao zastrašiti i vršio sam uvijek intenzivniju propagandu. Bio sam često fizički napadan od fašističke rulje i zatvoren po njihovim vlastima. Knjižara je bila nekoliko puta razlupana i opljačkana. Na sve ponude da je prodan ili suradjujem sa fašistima, nikako nisam htio pristati." Kakvu je ulogu knjižara imala u to vrijeme i koliko je bitno mjesto bila za antifašistička djelovanja?

Važno je napomenuti da je za cijelo vrijeme poslovanja knjižare u manjoj ili većoj mjeri postojala cenzura koja je utjecala na tržište knjigama. U međuratnom razdoblju za vrijeme Kraljevine Jugoslavije kada je cenzura bila rigorozna, Knjižara Morpurgo bila je dobro opskrbljena stranim Vlast je uvijek bila zainteresirana za tržište knjigama, odnosno za sadržaje i informacije koje su se prenosile putem tiska. Usprkos tome, Vid Morpurgo je krijumčario knjige zabranjenih pisaca iz Italije i objavljivao provokativne političke brošure u preporodnom razdobljuknjigama i časopisima te djelima naprednih i socijalnih pisaca. Aldo Morpurgo vodio je knjižaru od 1936. godine kada je završio studij ekonomije u Zagrebu pa sve do svoje deportacije na Liparske otoke 1941. godine. I prije tog uhićenja bio je više puta napadan i pretučen zato što je u knjižari prodavao djela Guglielma Ferrera i drugih antifašističkih pisaca.

Uoči i za vrijeme Drugog svjetskog rata cenzura je bila otvorena, knjižara je nekoliko puta opljačkana, a knjige na engleskom i francuskom jeziku spaljene. Vlasnici knjižare bili su zlostavljani zbog svog židovskog porijekla, a knjižara je tada promijenila i ime u A.D. Dalmatia. Eugen Morpurgo je ubijen 1943. godine u koncentracijskom logoru Banjica kraj Beograda, a Aldo je prebjegao u Palestinu.

Knjižaru je tada do konačne nacionalizacije vodio njihov opunomoćenik Hilarije Perić. Vlast je uvijek bila zainteresirana za tržište knjigama, odnosno za sadržaje i informacije koje su se prenosile putem tiska. Usprkos tome, Vid Morpurgo je krijumčario knjige zabranjenih pisaca iz Italije i objavljivao provokativne političke brošure u preporodnom razdoblju, a tu tradiciju su nastavili i njegovi nasljednici koji su također pronalazili načine da izbjegnu stroge propise i cenzuru te da u Split prve polovice 20. stoljeća donesu nove i napredne ideje.

Kako se poslovanje knjižare mijenjalo nakon što je bez nje ostala obitelj Morpurgo?

Nakon Drugog svjetskog rata knjižara je nacionalizirana i nosila je dugo godina ime Luka Botić, a od devedesetih godina prošlog stoljeća ponovo je privatizirana. Zadnjih godina bila je u najmu izdavačkih kuća Algoritam, Profil i Mozaik, a zatim samo Algoritam. Istraživanjem je obuhvaćen period dok je knjižara bila u vlasništvu obitelji Morpurgo, tako da ne mogu puno reći o poslovanju knjižare nakon toga. Znam da je mnogi Splićani pamte i uz nju vezuju svoje prve susrete s knjigom. I sama sam kao dijete odlazila s majkom po školske knjige u Morpurga i redovito se vraćala ne samo s udžbenicima i priborom već i s knjigama za lektirno ili slobodno čitanje.Važna je bila i nakladnička djelatnost knjižare koja je uključivala različite publikacije: političke, pravne i književno-teorijske brošure, narodne pjesmarice, zbirke poezije, romane, drame, turističke vodiče

Više ste puta istaknuli kako hrvatski nakladnici i knjižari trebaju biti svjesni da knjiga nije biznis i da baveći se izdavanjem i prodajom knjiga neće steći materijalno bogatstvo. Sustav u kojem živimo nužno nam nameće pretvaranje svega u biznis i zaradu kao imperativ, a ukoliko nešto nije isplativo od toga se odustaje. Gdje je knjiga u svemu tome, kako da preživi?

Kao što sam ranije rekla, knjiga je kulturni proizvod i tako je treba tretirati, za nju ne bi smjeli vrijediti zakoni običnog tržišta. U smiješno malom proračunu koji se izdvaja za kulturnu djelatnost u Hrvatskoj tek jedan mali dio odlazi na knjižni sektor. Na takav se način sigurno neće poboljšati položaj knjige. Potrebno je sustavnije promišljati sve segmente vezane uz proizvodnju, distribuciju i konzumaciju knjige te uzeti u obzir specifičnosti knjige kao proizvoda. U svemu tome važnu ulogu imaju i čitatelji, odnosno kupci kojima bi knjiga trebala biti dostupnija u svakom smislu.

Knjižara Morpurgo nalazi se na popisu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske, pa bi se i budući vlasnik u tom prostoru morao baviti knjižarstvom. Pregovori s budućim najmoprimcima traju već neko vrijeme. Ima li jasnijih naznaka o scenariju za budućnost Morpurga?

Iako je bilo najava da će Knjižara Morpurgo otvoriti svoja vrata već u rujnu prije početka nove školske godine, to se nije dogodilo, knjižara je i dalje prazna. Građani Splita su ljetos samoinicijativno organizirali šetnju s knjigom preko Pjace u znak potpore ponovnom otvaranju knjižare.  U međuratnom razdoblju za vrijeme Kraljevine Jugoslavije kada je cenzura bila rigorozna, Knjižara Morpurgo bila je dobro opskrbljena stranim knjigama i časopisima te djelima naprednih i socijalnih pisaca

Nedavno je u Slobodnoj Dalmaciji izašao i članak u kojem vlasnik prostora Knjižare Morpurgo Željko Katić kaže da su pregovori s mogućim najmoprimcima još uvijek u toku. Po meni, najbolje rješenje bi bilo da Grad Split kupi prostor, a onda ga daje u najam po nekoj realnoj cijeni koja bi knjižarima bila isplativa. Na taj način bi knjižara, koja nije samo poslovni prostor, nego simbol kulturnog života grada, bila i trajno zaštićena. 

U travnju ove godine predstavljen je Prijedlog Nacionalne strategije poticanja čitanja.  Tekst Nacionalne strategije poticanja čitanja prije dvije godine je prošao javnu raspravu i Ministarstvo financija, no nije došao do Vlade,  a trenutna ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek ponovno je aktivirala taj proces. Kako komentirate strategiju i općenito rad institucija na razvoju kulture čitanja u Hrvatskoj?

Jedino dugoročnim i strateškim promišljanjem i pristupom može se nešto postići. Na izradi Nacionalne strategije za poticanje čitanja radio je veliki broj stručnjaka i ona donosi niz mjera i aktivnosti kojima se ostvaruju strateški ciljevi stvaranja društvenog okvira za podršku čitanju, razvoja čitalačke pismenosti i povećanja dostupnosti knjiga i drugih čitalačkih materijala. Međutim, strategija je izrađena za period od 2015. do 2020. godine, sada smo na pragu 2018., a taj prijedlog nije još došao do Vlade.Nemoguće je baviti se poviješću knjige i čitanja bez poznavanja infrastrukture koja je omogućavala cirkulaciju knjige društvom

Trebao bi postojati veći senzibilitet svih institucija kada je knjiga u pitanju. Knjižnice imaju brojne programe i kamapnje za poticanje čitanja, ali to nije dovoljno ukoliko se ne djeluje sustavno i u svim segmentima. Također, treba uzeti u obzir da u našem društvu nije samo knjiga u krizi nego je u krizi cjelokupni pravni i ekonomski sustav, što se onda reflektira i na knjižni sektor. Kultura uvijek strada prva.

 

aem_copy70519.jpg
Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
Ključne riječi: Split, čitanje, kultura, Nada topić, knjiga, morpurgo
<
Vezane vijesti