24.05.2012.
Što nam znači pobjeda Karanikolića
Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Što nas čeka
- Akcija stadion/ Okrugli stol
- Poziv na prosvjed protiv transporta životinja
- Eko zona dijeli LED žarulje
- Globalni trendovi u zaštiti ljudskih prava i uloga UN-a/ Predavanje
- Zarez broj 335.
- Voda ili profit/ Javna tribina
- Kamo vode dokumenti?/ Tribina
- Biciklopopravljaona četvrtkom
- → Više
- Prikazivanje filma "Nevrijeme" i diskusija o problemu silovanja u ratu
- Vilim Matula / Siniša Labrović: Postdiplomsko obrazovanje
- Šesti Festival židovskog filma
- Što intendant može promijeniti?
- Čovjek na Zemlji 2012.
- 15. Festival alternativnog kazališnog izričaja
- "Moj bosonogi prijatelj" i "Draquila" u Dokukinu
- Kultura u Močvari
- → Više
Trg Burze
- Natječaj za dodjelu sredstava Zaklade Adris
- Natječaj za Projekte građana unutar programa Europa za građane
- Natječaj za financijske potpore projektima udruga u području izvaninstitucionalnoga odgoja i obrazovanja djece i mladih
- Natječaj Zagrebačke županije za udruge za zaštitu okoliša
- Natječaj Ureda za ljudska prava i nacionalne manjine
- Financijska potpora za projekte za održivi razvoj otoka
- UNESCO International Fund for Cultural Diversity 2012
- Natječaj za neobjavljenu SF&F priču na temu demokracije
- → Više
- Poziv mladim Zagrepčanima na davanje doprinosa u razvoju aktivnosti za mlade
- Henkel Art.Award. 2012
- Izložba fotografija na "Pedalafestu"/ Izložba
- Doniraj emotivnu baštinu Prajdovoj izložbi prekinutih queer veza
- Natječaj za izlaganje u Galeriji VN u 2013.
- doFuraj svoj film! 2012 - poziv
- Re-Thinking Humanities and Social Sciences
- Snimi kratki biciklistički video i osvoji Veliku pedalu!
- → Više
Deutsche welle
- Politika Nacionalizmi u europskoj čekaonici
- Panorama Finale Eurosonga bez "Neba"
- Gospodarstvo Smije li Grčka uopće napustiti eurozonu?
- Kultura Djela najpoznatijeg njemačkog umjetnika na okupu
- Priča dana Hannelore ili Angela? Koju Nijemci više vole?
BABA JAGA JE SNIJELA JAJE
Dubravkom Ugrešić volimo se hvaliti: književni krugovi nazivaju je najuspješnijom i najprevođenijom hrvatskom književnicom. Ona taj identitet hrvatske književnice nikada nije do kraja prihvatila, pa je odbila i ući u Društvo hrvatskih književnika. Nazivaju je predstavnicom 'ženskog pisma', što ona tumači kao šovinizam.
Danas je Ugrešić jedna od od najzanimljivih književnica uopće, disidentica koja se kroz romane i brojne eseje nastavlja baviti 'ženskim temama' na autoironijski i duhovit način, te temama nacionalizma i identiteta koje secira i dovodi u banalnost i ironiju.
Raspadom Jugoslavije i početkom rata zamjerila se mnogima nepristajanjem na sigurnost konformističkog nacionalizma, i ubrzo biva razapeta u 'Globusovom' članku 'Hrvatske feministice siluju Hrvatsku', koji je ostao upamćen po egidi 'Vještice iz Rija'.
Pod stigmom izdajice ubrzo emigrira iz Hrvatske.
Danas živi u Amsterdamu, predano piše i predaje po raznim sveučilištima u Americi i Europi.
Početkom lipnja ove godine u nakladi 'Vuković & Runjić' izlazi njezin novi roman 'Baba Jaga je snijela jaje' u sklopu projekta 'Mitovi', škotskog nakladnika 'Canongatea', čija je glavna ideja bila dati slobodu piscima da, prema vlastitom izboru, na nov način obrade već postojeće mitove.
Dubravka Ugrešić odabrala je Babu Jagu, lik iz slavenske mitologije, poznatiju pod imenom Baba Roga. Nakazna čarobnica i vještica obično je prikazana kao starica koja stanuje u kolibi postavljenoj na četiri kokošje noge, koje joj omogućavaju da se okreće i miče, a koliba okružena je ljudskim kostima i lubanjama.
Kroz lik Babe Jage, Ugrešić je kao glavnu temu provukla tabu starosti i bolesti, nasuprot težnji i opsjednutosti sa mladošću i ljepotom, transformirajući drevni mit u moderni, koji bolno odražava 'duh vremena'.
U recenziji vaše najnovije knjige Baba Jaga je snijela jaje piše da je oživljavanje drevnog mita o ženskoj emancipaciji, autentično slavenski, ali i univerzalni i svevremenski. Ipak, koje su to njegove autentično slavenske karakteristike?
Baba Jaga je slavenski mitski karakter koji se pojavljuje u bajkama, u književnosti, muzici, slikarstvu, pretežno u ruskoj kulturi. Svatko tko je čitao ruske bajke zna za Baba Jagu. Baba Jaga je rezultat mješavine starogrčkih, pretkrišćanskih i folklornih tradicija u oblikovanju ženskih likova. Ona je istodobno i moćna drevna boginja iz vremena matrijarhata i groteskna starica, to jest žena koja je degradirana, zbačena sa svoga trona i pretvorena u staro ruglo.
Strah od starenja, bježanje od ružnoće kroz koja su provučena simbolizacijska jaja mita o Babi Jagi okosnica su vašeg novog romana. Imam osjećaj da se Baba Jaga vraća danas u svojem najstrašnijem obliku, dok se toliko užasavamo starosti i neljepote? Koji su razmjeri babajagalogije i antibabajaga industrije?
Dovoljno je pogledati ostarjele filmske zvijezde s napuhanim usnicama i obrazima, sa zategnutim mačjim osmijesima, ili Michael Jacksona, uostalom, pa da vam bude jasno da se radi o patologiji. Ti koji žele zaraditi pare proglasili su patologiju zdravljem. I u tome je cijeli trik. Pritom Zapadnjakinje, kojima se raspadaju usta od silikona, gledaju sa sažaljenjem na primitivne afričke žene čije istegnute vratove pridržavaju obruči. Ili te iste Zapadnjakinje s dojkama koje pucaju od silikona protestiraju protiv strašnog običaja klitoridektomije, ne videći da je to zapravo isto, da se tobože civilizirane zapadne žene podvrgavaju oblicima nasilja nad vlastitim tijelom da bi bile privlačnije i da bi se lakše uklopile u zajednicu koja inzistira upravo na tim vrijednostima. Baš kao što se i afričke žene podvrgavaju nasilju da bi ostale unutar vjerskih, ritualnih ili estetskih kodova svoje zajednice.
Kažete da se ženska povijest kreće od ružne Baba Jage prema lijepoj Bogorodici, koja je iznijela apsolutnu pobjedu, pa zahvaljujući tome danas mnoge žene izgledaju kao jeftine plastične Bogorodice po seoskim crkvicama. Koliko je to u korelaciji sa našim estradnim fenomenima u kojima Nives Celzijus piše knjigu u maniri pročišćene bludnice Marije Magdalene, a Severina se svjesno poigrava identifikacijom s Gospom?
Žene svjesno idu na stereotip za koji misle da je muškarcu najmiliji. Na taj način ponižavaju inteligenciju muškaraca, svodeći svoga recipijenta na – stereotip.
Baba Jagina kuća, autor je Reuben C. Dodd
Kraj osamdesetih bilo je vrijeme afirmacije tzv. ženskog pisma, na čelu s Irenom Vrkljan, Vesnom Krmpotić i vama. Kako danas gledate na njegov razvoj, i postoji li uopće žensko pismo kao temeljni izraz naših književnica?
Degradirajuće je po same žene da se sve žene trpaju u isti koš samo što su istoga spola, kao što je šovinizam trpati u isti koš sve Cigane zato što su Cigani, kao što je rasizam trpati zajedno sve Crnce zato što su Crnci. Zašto po istoj logici ne tretirate Andrića, Krležu i Kiša kao muške pisce, a njihove knjige kao - muško pismo? Sama pojava spisateljica na tržištu još uvijek ne znači emancipaciju, niti to ima veze s feminizmom, niti sa ženskim pismom. Dapače, nagla popularizacija ženskih spisateljica može naprosto značiti afirmaciju patrijarhalnog ženskog mišljenja, koju one u svojim knjigama propagiraju. Otvoreno pisati o seksu danas nije više emancipatorski čin, nego obratno. Pokušajte vidjeti što u Srbiji i Hrvatskoj pišu neke političke kolumnistice, na primjer. S mnogima me ne povezuje baš ništa, jer stojim na posve suprotnom političkom stajalištu. Vrijeme je da se žene prestanu povezivati po spolu tamo gdje tome nije mjesto. Jer i to je oblik samo-getoizacije i samo-kolonizacije. Spisateljice koje ste spomenuli imaju različiti književni ukus od mojega, različiti kulturni background, različiti književni prosede i različito književno pismo. Vrijeme je da to kritičarska i čitateljska okolina konačno nauči prepoznavati. Kao što je vrijeme da u Kinezu na ulici vidi ljudsku individu, a ne - Kineza.
Biste li voljeli da se npr. Štefica Cvek ili bilo koje vaše djelo nađe u nagradnoj igri Profila, Osvojite knjigu za plažu, poput knjige Slavenke Drakulić?
U tom smislu ja sam gubitnik, moje knjige se ne čitaju na plaži. Bolje su na lešo, s maslinovim uljem, i uz svijeće.
U trenutku raspada Jugoslavije i početka rata bila ste književna zvijezda i cijenjena znanstvenica. Razmišljate li ponekad kako bi izgledala vaša karijera da se to sve nije dogodilo?
Da mi je karijera bila na prioritetnom mjestu, vjerojatno bih ostala. Otišla sam jer su moji prioriteti bili moralne prirode.
Predajete po Americi i Europi. Kako objašnjavate nedostatak interesa ovdašnjih sveučilišta za vašim mentorstvom, dok vas u isto vrijeme stalno navode kao jednu od najuspješnijih i najprevođenijih hrvatskih književnica?
Naprosto ne objašnjavam.
Nedavno je u Puli održan okrugli stol na temu Nevidljivost žena u hrvatskoj kinematografiji, na kojoj je porazno zaključeno da je od 1991.godine do sada samo šest filmova režirala žena. Ako povežemo to sa ženama u književnosti, slažete li se da je u književnosti na ovim prostorima broj žena možda statistički veći, ali da svejedno ostaju nevidljive u odnosu na muške autore?
Kulturna vlast ili kulturna birokracija (tu mislim na izdavače, urednike, profesore, kritičare, kulturne institucije) uglavnom je u muškim rukama, što i nije neka osobita stvar, jer novaca za kulturu ima, pretpostavljam, malo, jagma je velika, a i to malo novaca troši se, pretpostavljam, na mrtve projekte. Žene koje pogoduju trenutnoj kulturnoj vlasti, nisu nevidljive, štoviše. Žena koja ide niz dlaku, koja propagira vladajuću političku ideologiju ili vladajući trend - vidljiva je. Žene Severinina tipa najvidljivije su, kao i svugdje, one su popularan masmedijski role-model djevojčicama. Ali, kad smo kod masmedijske kulture, ni dječaci u Hrvatskoj ne prolaze bolje. Njihov domaći muški role-model je - Marko Perković Thompson.
Dubravka Ugrešić: Ideju evropskog ujedinjenja ubili su oni čiji je posao da je promoviraju
Nakon više od 15 godina emigracije, vidite li da se u Hrvatskoj nešto promijenilo nabolje, dišemo li slobodnije, ili je političku cenzuru zamijenila tržišna?
Mislim da političku cenzuru nije zamjenila tržišna, nego se tako samo želi predstaviti.
Uvjerena sam da cenzura postoji. S druge strane, mislim da nedostatak kritičkog mišljenja u Hrvatskoj nije toliko rezultat cenzure koliko općeg konformizma i apatije.
Živite u zemlji Europske Unije. Kakvom je vidite iznutra, i kako gledate na hrvatsku perspektivu unutar EU?
Potpuno je razumljivo da Hrvatska stremi Evropi, da joj je tu i mjesto, i da će se tu naći i prije nego što se nada. Što se mene tiče, meni cio taj paket - Evropa, evropsko ujedinjenje i evropska ideja - nije više toliko uzbudljiv niti intelektualno poticajan. Ideju su, između ostaloga, ubili oni čiji je posao da je promoviraju: brojni kulturni manageri i birokrati.
Evropa je muzej, pa je, prema tome, i muzej ideja. Znakovito (nadam se da sam dobro upotrijebila tu riječ?) je da se u svakom evropskom gradu otvaraju muzeji moderne umjetnosti i opere – kao arhitektonski izazovi i simbolički toposi gradova. Ako imamo muzej, imat ćemo, majku mu, i umjetnost. Ako imamo opersku zgradu, imat ćemo, majku mu, i tu operu... Ta opća muzealizacija govori da nešto s idejom kulture duboko nije u redu. Sve u svemu, pojmovi centra i periferije radikalno su se promijenili. Evropa, čini se, odavno više nije centar.
Danas je Ugrešić jedna od od najzanimljivih književnica uopće, disidentica koja se kroz romane i brojne eseje nastavlja baviti 'ženskim temama' na autoironijski i duhovit način, te temama nacionalizma i identiteta koje secira i dovodi u banalnost i ironiju.
Raspadom Jugoslavije i početkom rata zamjerila se mnogima nepristajanjem na sigurnost konformističkog nacionalizma, i ubrzo biva razapeta u 'Globusovom' članku 'Hrvatske feministice siluju Hrvatsku', koji je ostao upamćen po egidi 'Vještice iz Rija'.
Pod stigmom izdajice ubrzo emigrira iz Hrvatske.
Danas živi u Amsterdamu, predano piše i predaje po raznim sveučilištima u Americi i Europi.
Početkom lipnja ove godine u nakladi 'Vuković & Runjić' izlazi njezin novi roman 'Baba Jaga je snijela jaje' u sklopu projekta 'Mitovi', škotskog nakladnika 'Canongatea', čija je glavna ideja bila dati slobodu piscima da, prema vlastitom izboru, na nov način obrade već postojeće mitove.
Dubravka Ugrešić odabrala je Babu Jagu, lik iz slavenske mitologije, poznatiju pod imenom Baba Roga. Nakazna čarobnica i vještica obično je prikazana kao starica koja stanuje u kolibi postavljenoj na četiri kokošje noge, koje joj omogućavaju da se okreće i miče, a koliba okružena je ljudskim kostima i lubanjama.
Kroz lik Babe Jage, Ugrešić je kao glavnu temu provukla tabu starosti i bolesti, nasuprot težnji i opsjednutosti sa mladošću i ljepotom, transformirajući drevni mit u moderni, koji bolno odražava 'duh vremena'.
U recenziji vaše najnovije knjige Baba Jaga je snijela jaje piše da je oživljavanje drevnog mita o ženskoj emancipaciji, autentično slavenski, ali i univerzalni i svevremenski. Ipak, koje su to njegove autentično slavenske karakteristike?
Baba Jaga je slavenski mitski karakter koji se pojavljuje u bajkama, u književnosti, muzici, slikarstvu, pretežno u ruskoj kulturi. Svatko tko je čitao ruske bajke zna za Baba Jagu. Baba Jaga je rezultat mješavine starogrčkih, pretkrišćanskih i folklornih tradicija u oblikovanju ženskih likova. Ona je istodobno i moćna drevna boginja iz vremena matrijarhata i groteskna starica, to jest žena koja je degradirana, zbačena sa svoga trona i pretvorena u staro ruglo.
Strah od starenja, bježanje od ružnoće kroz koja su provučena simbolizacijska jaja mita o Babi Jagi okosnica su vašeg novog romana. Imam osjećaj da se Baba Jaga vraća danas u svojem najstrašnijem obliku, dok se toliko užasavamo starosti i neljepote? Koji su razmjeri babajagalogije i antibabajaga industrije?
Dovoljno je pogledati ostarjele filmske zvijezde s napuhanim usnicama i obrazima, sa zategnutim mačjim osmijesima, ili Michael Jacksona, uostalom, pa da vam bude jasno da se radi o patologiji. Ti koji žele zaraditi pare proglasili su patologiju zdravljem. I u tome je cijeli trik. Pritom Zapadnjakinje, kojima se raspadaju usta od silikona, gledaju sa sažaljenjem na primitivne afričke žene čije istegnute vratove pridržavaju obruči. Ili te iste Zapadnjakinje s dojkama koje pucaju od silikona protestiraju protiv strašnog običaja klitoridektomije, ne videći da je to zapravo isto, da se tobože civilizirane zapadne žene podvrgavaju oblicima nasilja nad vlastitim tijelom da bi bile privlačnije i da bi se lakše uklopile u zajednicu koja inzistira upravo na tim vrijednostima. Baš kao što se i afričke žene podvrgavaju nasilju da bi ostale unutar vjerskih, ritualnih ili estetskih kodova svoje zajednice.
Kažete da se ženska povijest kreće od ružne Baba Jage prema lijepoj Bogorodici, koja je iznijela apsolutnu pobjedu, pa zahvaljujući tome danas mnoge žene izgledaju kao jeftine plastične Bogorodice po seoskim crkvicama. Koliko je to u korelaciji sa našim estradnim fenomenima u kojima Nives Celzijus piše knjigu u maniri pročišćene bludnice Marije Magdalene, a Severina se svjesno poigrava identifikacijom s Gospom?
Žene svjesno idu na stereotip za koji misle da je muškarcu najmiliji. Na taj način ponižavaju inteligenciju muškaraca, svodeći svoga recipijenta na – stereotip.
Baba Jagina kuća, autor je Reuben C. Dodd
Kraj osamdesetih bilo je vrijeme afirmacije tzv. ženskog pisma, na čelu s Irenom Vrkljan, Vesnom Krmpotić i vama. Kako danas gledate na njegov razvoj, i postoji li uopće žensko pismo kao temeljni izraz naših književnica?
Degradirajuće je po same žene da se sve žene trpaju u isti koš samo što su istoga spola, kao što je šovinizam trpati u isti koš sve Cigane zato što su Cigani, kao što je rasizam trpati zajedno sve Crnce zato što su Crnci. Zašto po istoj logici ne tretirate Andrića, Krležu i Kiša kao muške pisce, a njihove knjige kao - muško pismo? Sama pojava spisateljica na tržištu još uvijek ne znači emancipaciju, niti to ima veze s feminizmom, niti sa ženskim pismom. Dapače, nagla popularizacija ženskih spisateljica može naprosto značiti afirmaciju patrijarhalnog ženskog mišljenja, koju one u svojim knjigama propagiraju. Otvoreno pisati o seksu danas nije više emancipatorski čin, nego obratno. Pokušajte vidjeti što u Srbiji i Hrvatskoj pišu neke političke kolumnistice, na primjer. S mnogima me ne povezuje baš ništa, jer stojim na posve suprotnom političkom stajalištu. Vrijeme je da se žene prestanu povezivati po spolu tamo gdje tome nije mjesto. Jer i to je oblik samo-getoizacije i samo-kolonizacije. Spisateljice koje ste spomenuli imaju različiti književni ukus od mojega, različiti kulturni background, različiti književni prosede i različito književno pismo. Vrijeme je da to kritičarska i čitateljska okolina konačno nauči prepoznavati. Kao što je vrijeme da u Kinezu na ulici vidi ljudsku individu, a ne - Kineza.
Biste li voljeli da se npr. Štefica Cvek ili bilo koje vaše djelo nađe u nagradnoj igri Profila, Osvojite knjigu za plažu, poput knjige Slavenke Drakulić?
U tom smislu ja sam gubitnik, moje knjige se ne čitaju na plaži. Bolje su na lešo, s maslinovim uljem, i uz svijeće.
U trenutku raspada Jugoslavije i početka rata bila ste književna zvijezda i cijenjena znanstvenica. Razmišljate li ponekad kako bi izgledala vaša karijera da se to sve nije dogodilo?
Da mi je karijera bila na prioritetnom mjestu, vjerojatno bih ostala. Otišla sam jer su moji prioriteti bili moralne prirode.
Predajete po Americi i Europi. Kako objašnjavate nedostatak interesa ovdašnjih sveučilišta za vašim mentorstvom, dok vas u isto vrijeme stalno navode kao jednu od najuspješnijih i najprevođenijih hrvatskih književnica?
Naprosto ne objašnjavam.
Nedavno je u Puli održan okrugli stol na temu Nevidljivost žena u hrvatskoj kinematografiji, na kojoj je porazno zaključeno da je od 1991.godine do sada samo šest filmova režirala žena. Ako povežemo to sa ženama u književnosti, slažete li se da je u književnosti na ovim prostorima broj žena možda statistički veći, ali da svejedno ostaju nevidljive u odnosu na muške autore?
Kulturna vlast ili kulturna birokracija (tu mislim na izdavače, urednike, profesore, kritičare, kulturne institucije) uglavnom je u muškim rukama, što i nije neka osobita stvar, jer novaca za kulturu ima, pretpostavljam, malo, jagma je velika, a i to malo novaca troši se, pretpostavljam, na mrtve projekte. Žene koje pogoduju trenutnoj kulturnoj vlasti, nisu nevidljive, štoviše. Žena koja ide niz dlaku, koja propagira vladajuću političku ideologiju ili vladajući trend - vidljiva je. Žene Severinina tipa najvidljivije su, kao i svugdje, one su popularan masmedijski role-model djevojčicama. Ali, kad smo kod masmedijske kulture, ni dječaci u Hrvatskoj ne prolaze bolje. Njihov domaći muški role-model je - Marko Perković Thompson.
Dubravka Ugrešić: Ideju evropskog ujedinjenja ubili su oni čiji je posao da je promoviraju
Nakon više od 15 godina emigracije, vidite li da se u Hrvatskoj nešto promijenilo nabolje, dišemo li slobodnije, ili je političku cenzuru zamijenila tržišna?
Mislim da političku cenzuru nije zamjenila tržišna, nego se tako samo želi predstaviti.
Uvjerena sam da cenzura postoji. S druge strane, mislim da nedostatak kritičkog mišljenja u Hrvatskoj nije toliko rezultat cenzure koliko općeg konformizma i apatije.
Živite u zemlji Europske Unije. Kakvom je vidite iznutra, i kako gledate na hrvatsku perspektivu unutar EU?
Potpuno je razumljivo da Hrvatska stremi Evropi, da joj je tu i mjesto, i da će se tu naći i prije nego što se nada. Što se mene tiče, meni cio taj paket - Evropa, evropsko ujedinjenje i evropska ideja - nije više toliko uzbudljiv niti intelektualno poticajan. Ideju su, između ostaloga, ubili oni čiji je posao da je promoviraju: brojni kulturni manageri i birokrati.
Evropa je muzej, pa je, prema tome, i muzej ideja. Znakovito (nadam se da sam dobro upotrijebila tu riječ?) je da se u svakom evropskom gradu otvaraju muzeji moderne umjetnosti i opere – kao arhitektonski izazovi i simbolički toposi gradova. Ako imamo muzej, imat ćemo, majku mu, i umjetnost. Ako imamo opersku zgradu, imat ćemo, majku mu, i tu operu... Ta opća muzealizacija govori da nešto s idejom kulture duboko nije u redu. Sve u svemu, pojmovi centra i periferije radikalno su se promijenili. Evropa, čini se, odavno više nije centar.
prethodno1
Vezane vijesti
Korumpirana Unija
Unatoč zakonima za borbu protiv korupcije, ona u EU svake godine proguta gotovo 120 milijardi eura ili jedan posto europskog BDP-a
Objavljeno: 05.09.2011.
Nitko nam ne čuva leđa
Marko Pogačar, "Bog neće pomoći": Naslov ukazuje na nepobitnu činjenicu - na neko apstraktno, metafizičko utočište nije nam se osloniti.
Objavljeno: 17.05.2012.
"EU neće preživjeti"
Američki milijarder George Soros usporedio je krizu eurozone s čimbenicima koji su doveli do kolapsa Sovjetskog Saveza početkom 1990-ih
Objavljeno: 26.04.2012.
EK zabrinuta zbog sukoba interesa
Prijedlog promjene zakona o sprečavanju sukoba interesa izaziva zabrinutost, posebice u pogledu nadzornih i upravnih odbora javnih…
Objavljeno: 24.04.2012.
Lekcije iz Rima
Nizozemski povjesničar Fik Meijer objavio je knjigu Lekcije iz Rima s podnaslovom Stranci u Rimskome Carstvu i Europskoj uniji, nedavno…
Objavljeno: 10.04.2012.
POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE
21.05.
Umjetnik koji nikad ne spava
Siniša Labrović: Bizarno je da se štedi na onima čija se potpora izražava u tisućama, a ne na onima koji dobivaju milijune.
19.05.
O krađi identiteta
Kakve veze ima "Prvi hrvatski festival knjiga - Što čitaš" s profiliranom izdavačkom kućom "Što čitaš?". Nikakve.
18.05.
Petak na Subversiveu
Večeras će na Subversive Festivalu Christian Marazzi govoriti o historijskoj krizi kapitalizma, a Gayatri Spivak predavat će na temu "Budućnosti, prošlosti, jezici, Balkan"
17.05.
Prema Balkanskom socijalnom forumu
Danas na Subversive Forumu u ZKM-u počinje panel "Prema Balkanskom socijalnom forumu" koji će trajati dva dana
17.05.
Marina opet među najboljim fotoreporterima regije!
Treću godinu zaredom fotografija H-Alter-ove novinarke Marine Kelava uvrštena je na izložbu najbolje novinske fotografije iz regije, koja se večeras otvara u Beogradu, u organizaciji srpske novinske agencije Beta
17.05.
Nitko nam ne čuva leđa
Marko Pogačar, "Bog neće pomoći": Naslov ukazuje na nepobitnu činjenicu - na neko apstraktno, metafizičko utočište nije nam se osloniti.
15.05.
Uskoro Jewish Film Festival
Od 20. do 26. svibnja, u sklopu festivalskoga filmskog programa domaćoj će publici biti prikazana 54 filma koji na različite načine progovaraju o toleranciji
dodaj komentar 46 komentara
Želim što prije pročitati!
a to podrazumijeva, odbacivanje starih u domove, maltretiranje tijela, strah i odbojnost od prirode stvari i protoka vremena, krajnji materijalizam i konzumerizam, odbacene ljude koji ne hvataju estetski i ekonomski speed, pa postaju neprihvatljivi okolini
ali kad žena, pri tom još i književnica, sebe naziva "gubitnikom", "piscem", dakle govoriti o sebi u muškom rodu, to je definitivno samo-degradirajuće, diskriminirajuće i "kastrira" jezik.
zivot je takav ako vam je dosadno ili ako vam smetaku druge stvari ..MOLITE SE BOGU..ne mijenjajte svijet ,,,,sve sto covjek radi radi sam sebi nikome drugome ZAPAMTITE TOOOO..SVE STVARI NA KOJI NACIN DODU NA TAKAV NACIN ODU....
Zar ti nisi nikad cuo za onu cuvenu misao da je "najvece ropstvo ono koje ucni covjeka da ga sam dobrovoljno bira".
I don't give a shit to a so-called "free will".To je cisti mit laznog liberalizma...
Tzv.slobodna volja Zapadnog kapitalizma je produkt teskih drustvenih i medijskih manipulacija..."manufactured consent"..kao sto to sasvim ispravno kaze Noam Chomsky....
Covjek moze biti lijep i kad je star.Ljepota dolazi iznutra,i neodvojiva je od mudrosti.
Ono sto se danas reklamira je sex-appeal,koji cak nije ni to,jer su nekad,u doba seksualne revolucije zene bile mnogo eroticnije nego danas.
Danas je sve tehnologija,konstrukcija,mehanika.
Jednom rjecju kao sto Dubravka kaze-stereotip.
Strah od istinske individualnosti,strah od bivanja drukcijim nego sto to sve fiksiranije norme drustva baziranog na pomahnitalom kapitalu zahtjevaju...
Za tebe se vidim oci9gledno problem rjesava da covjek sagiba glavu pred realnoscu koju u pravilu drugi stvaraju,ni manje ni vise nego manipulacijom.
Nisi uopce razumio sto sam napisao,govorio sam o medijski eksponiranim stereotipima vremena...
ali ti si reagirao opet stereotipno,shvacajuci moje pisanje onako kako zelis shvatiti.odnosno uopce ga i ne pokusavajuci shvatiti vec utrpati u otrcani stereotip,jer je valjda lakse ne misliti svojom glavom.
Inace ,problem stereotipa i neshvacanja,te na osnovu toga napadanja drugih,tako da moraju traciti dragocjeno vrijeme na obranu,i objasnjavanje,je sasvim "normalna" stvar u Hrvatskoj.
Naravno da je prijasnje vrijeme bilo bolje.Ako nista postojali su vrhunski geniji i klasici.Danasnje vrijeme je vrijeme povrsnosti i prevare.Naravno da oni koji uzivaju u takvoj prevari misle da su "boga za bradu uhvatili".Uostalom sve sto se dogadja u svijetu nam govori da zivimo u jednom izrazito dekadentnom dobu.Degeneriranom,no arogantnom i cinicnom u isto vrijeme.
A bez ikakvog kvalitativnog opravdanja za to.
I nije mi potreban psihijatar kako bi me prilagodio bolesnom vremenu.
.
Jer i duh djeluje na tijelo,na privlacnost,puteno zracenje. fiziologiju...
Danas se osjeca praznina i nedostatak individualnosti,stereotipnost....
Ja sam 100%-tni Medjimurec,vec godinama izvan domovine,jer i u paklu postoje krugovi.....
Na srecu zivim u zemlji u kojoj je manje juznjacke arogancije i artificijelnosti.
kao prvo ja nisam "onaj koji nije razumio", već eventualno ONA koja nije razumjela.
drugo, nitko te nije prsiljavao na triptih odgovor na kratku primjedbu.
posljednje, najvažnije, tvoja fikcija bolje, manje dekadentne prošlosti impregnirana je istim patrijarhalnim stereotipima i podjednako kloniranim "poželjnim izgledom".
remeber twigy iz vremena koje idealziraš. a tek rubensove tovljene ljepotice koje nisu ništa zdravije od onih žena u arapskom svijetu koje se, da bi bile erotične, šopa mlijekom. a tek srednjovjekovni pojas nevinosti!
ne negiram industriju ljepote koja ženama nameće kako da budu poželjnje. samo prokazujem iluziju bolje prošlosti.
Hoo-ore-ee-ell
Rubensove ljepotice su bile samo Rubensove ljepotice,nikako globalne ljepotice,i koliko ja znam nitko ih nikad nije idealizirao osim samog Rubensa.To sto je prihvacem kao sjajan slikar,bas kao i Renoir nema veze s njihovim ukusima.Meni osobno se vise svidja Botticelli i kasnije prerafaeliti,ali ne govorim o proslosti kao o nekakvom mjerilu.Twiggi nije bila nikakav pojam seksa,ni ljepote vec samo "prutic" za vjesanje haljina,doduse revolucionarno sofisticiran u revoluc.sezdesetima.I nije bila bas dugo prihvacen tip.Ti nadrobljavas stvari koje uopce nisam napisao ni mislio,i pokusavas ih pretvoriti u princip.Tko je govorio o pojasu nevinosti,iako mislim da bi tebi i tvom raspusnom jeziku trebao nekakav flaster,i brnjica sto mi sve drobis i prepisujes bez ikakvog skrupula.Nagonis me da se moram braniti iako ti je napad bez temelja.
Bila je Twiggi,ali su bile i prelijepe zene kao Anouk Aimee,Catherine Deneuve,Charlotte Rampling,Francoise Hardy,Maria Schneider,Sylvia Kristel,Valery Kaprisky,Marise Berenson,Kelly McGillis,Amy Irving.
Smatram da su sve one imale daleko vise eroticnosti(povezane s duhom),nego danasnje zvijezde,od kojih je tesko vise razabrati koja je koja,toliko slice.
A to sto mi pripisujes stereotipe,to je ono danas poznata tehnika inverzije;"Ne Thompson ne siri mrznju,vec vi svi koji ste protiv njega sirite mrznju"To je danasnji stereotip u koji i ti upadas,namjerno ne razumjevajuci neciji diskurs.Ili ti je tako misliti lakse..
Ne duso draga;pravo oslobodjenje nagona,eroticizam nemaju veze s homom tehnologicusom,vec samo podrazavaju laz da nesto doista postoji osim gole tehnike,i njene reprodukcije.
Ne mogu narcisoidni ljudi,imati bilo kakav realno kriticki odmak od svog iluzornog stanja.
Istina je,danasnji filmovi(gledam ih i uvijek sam nezadovoljan,neispunjen) su mediokritetski,iskompleksirani;Sophia Coppola kopira Godarda.Glazba ne pravi nikakvu revoluciju kao nekad Doors,Pink Floyd ili J.J.Cale,vec stvara razne eklekticke kombinacije iz postojeceg....Postmoderna je povrsna,plosna i blefira misljenje,ne uvazavajuci ono sto i kako je prije misljeno.jer ga totalno krivo interpretira,kao i ti..Romani;ne nasmijavaj me Houllenbec?.Koji jad kad se sjetim Singera,Kisa,Marquesa,Borghesa,a tek prije Huxleya,Hessea,Lawrencea.....
Svako od njih je bio daleko veci i neponovljiviji individualac od danasnjih epigona....
Zato ne mogu biti u stereotipu kad branim veci individualizam i dublje duhovne vrijednosti...
Zdrav duh u zdravom tijelu,i silikoni.ha ha ha ha.
Vidi se koliko znas o zdravlju.To je samo labudji pjev vase danasnje dijabolicke civilizacije zla koja se u metastazama prosirila po planeti.I jos jedno ti si dokaz da su te roditelji previse dopustali i razvijali tvoj narcisizam,a "moderno reformirana skola u kojem djaci samo sto ne seru profesorima na glavu ipak ti obuzdat arogantan i nakaradan,nepromisljen jezik.Sloboda bez znanja i odgovornosti je stvorila i kaos u svijetu i takvog nakaradnog monstruma,u stvari vjecitu prkosnu adolescenticu,poput tebe koja stalno mora dokaivati svoj samosumnjicavi ego.,Lijep ti je ovaj svijet jer je agresivan,povrsan i baz´iran na golom plosnom intelektu,bez spekulativne dubine,a senzibilitet mu se vraca u stanje simulirane jednostavnosti,zdravo seljastva i zdravo cobanstva.
Kanonizirane velicine?Da,naravno.
Ima li bolji kompoziror ozbiljne glazbe od Bacha?
Naravno kanonizirane,jer kvalitetu ne cini vrijeme,vec svijest koja je vjecna.Vrijeme je uostalom iluzija naseg subjekta.Zar to nije rekao i Einstein i Kant.
A ti si obican(-na?)tehnokratski mutant.
Pickice?
Da danasnje pickice su "najbolje" kao pojmovi ciste apstraktne,fizioloske pickice,lisene svakog sadrzaja,bez duhovno emocionalnih meta- dodataka.Osim povrsnih simulacija toboznje senzualnosti u lukavom oblacenju,i beskrajnim mogucnostima foto-shopa.Pickice kao pornografski entiteti,digitalno.tehnickog seksa.Intelektualke sa wikpiedijskim obrazovanjem maskiranim preko sirovih prostakusa koje su donedavno cugale pivu s stemerima i mafijom iz ulice i asfalta.Hipokrizija parvenujevskog gradjanskog slifa,iza kojeg se krije cista zvijer i ulica.....sirovina,
Cane danas ima tvojih vrsnjakinja i vrsnjaka koji se srame u kakvoj generaciji zive.
Odlaze masovno na koncerte "The Cream" -reunion",i znaju na pamet sve tekstove.
U nase vrijeme se nista slicno nije dogadjalo.
Jadni ste bijedni,iskompleksirani i jedino sto imate to je agresivna tehnika i agresivni kapitalizam,i znanstevna prostitucija.vasa generacija razara svijet,jer je umisljena,narcisoidna i sebicna,cime samo prikrica svoje komplekse.
problem je u tome sto ste vecinom nezeljena djeca,htjeli su vas vecinu abrotirati,pa nisu...i sad svojom arogancijom i dispetom,zelite sebe i svijet uvjeriti da je opravdano sto ste se rodili...Usput uma tu i mrznje i osvete prema prijasnjim generacijama,koje su zivjele znatno bolje nego vi...jadna tehno.mutantska sirocadi...
A sto se slobodne volje zena na Zapadu tice.,kao opcenito i radnika u kapitalizmu.
Rob u Grckoj bio je svjestan da je rob,bunio se,bio kaznjavan,ali nepokoran.To je sloboda,unutarjnja i prava,
Rob Zapada koji misli da je slobodan,cak se i bori za interese svog gospodara i brani ga,za sitan novac koji mu omogucava egzistenciju koju je i rob u Grckoj imao...
Cak i svoje gospodare biraju,na "izborima"(izmedju Kurta i Murta),i rade sve ono sto im oni preko masovnih medija agresivno sugeriraju.
"Imaju bar iluziju slobode",ha ha ha ha,a mene nazivas konzervativnim,Branis li ti svojom tezom o iluzijama razne "opijume za mase"?
Od kojih je liberalna demokracija vjerojatno najveci.Daj odkakakakakakakakakaki ti sa svojom
vec anakronom obranom istocnoeuropskog intelektualnog autiste,liberalne demokracije.
Pogledaj si malo njemacku mladez kako se bori s policijom protiv globalizma,ili americku.
Za njih ste vi tek sada,u kapitalizmu(ha ha ha vi nista ne "kanonizirate",jel da?) zajedno pokazali da ste iz 19.stoljeca.
Covjece koji mutanti,za SF filmove o novim oblicima totalitarizma.
Naravno iluzije,jer ste vi vrijeme i drustvo bez realnog bitka,jer realan bitak je Kapital,dakle gola apstrakcija,cak i apsurd,Sizifovog guranja kamenja.
Cak rob u Grckoj je bio svjestan bitka,znao je da je rob,i da je covjek i na osnovi toga je bio neposlusan,kaznjavan,ali nikad nije dopustio da kao danasnji robovi misli da je "slobodan".
Kad rob misli da je slobodan,kad zivi u iluziji,kad glasuje za svoje gospodare i slusa sto mu oni sugeriraju da radi,preko njihovih medija i propagande,kad se kao ovac predaje struji laznog izmanipukiranog zivota,naravno da nema veceg ropstva na svijetu.Nakaradnom,najmracnijem dosad svijetu,svijetu mutanata,svijetu koji ponovno otvara manihejski raskol kozmickog dobra i zla,svijetu koji je najlazniji dosad u povijesti i najneautenticniji,
Cista simulacija...
I pity you,ali to je uzaludno,Mutanti i ne mogu osjecati sucut,empatiju,sram,savjest,zelju za bitnom promjenom....
Priroda ce te otpuhati kao prljav,zguzvan papiric na vjetru....
A što se tiče komentara o Ugrešićkinoj "anonimnosti" na zapadu, ja nemam dojam da se ona pokušava prodati pod neku "zvijezdu". Poznata je među obrazovanijim ex-Jugoslavenima, što je i razumljivo jer još uvijek piše na istom jeziku na kojem je pisala prije 20 godina. Pa nije ona Candace Bushnell ili Joanne Rowling. Ne bavi se prodajom i marketingom, nego umjetnošću.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.