H-Alter

Bez boga, bez gospodara

09.12.2009. Slobodan Šnajder Kultura Komentiraj Print
Fotografija članka
Recenzija "Ateološkog traktata" Michela Onfraya ili mali praktikum o "ortopediji uspravnog hoda". Piše Slobodan Šnajder.

Michel Onfray, "Ateološki traktat", Poduzetništvo Jakić, Cres, u suradnji s Liberom, Rijeka 2009.

"Koliko ćemo morati čekati da Onfrayeva knjiga obuče ruho hrvatskoga jezika? Pa to me mora biti teško, nama se Bog objavio iz druge ruke, pa nam onda i ovaj prijeko potrebni a-teološki traktat smije doći iz druge ruke. Ili nam je prestati misliti?", ovo je citat iz moje recenzije francuskog izvornika (Grasset, Pariz 2005), objavljene u travnju prošle godine. Imao sad tada u vidu da je knjiga promptno prevedena na engleski. Također, imao sam u rukama i žurni srpski prijevod. Moja recenzija bila je ispisana gotovo u formi apela. Smijemo li mi uopće a-teološki misliti, smijemo li pitati o "fizici metafizike" (što će reći: pitati o njezinim posve materijalističkim, to jest materijalnim pretpostavkama), kad eto živimo usred opće navale vjerskih fundamentalizama koji raspolažu moćnim sredstvima da ušutkaju one koji propituju "fundamente". Neće ih doduše danas više spaljivati, Bruno je izgorio prije više od četiri stotine godina, već će ih naprosto preplaviti i otplaviti svojom doktrinarno naređenom ljubavlju za bližnjega. Napokon, i Giordano Bruno, kao i deseci tisuća žena i nešto manje muškaraca čija imena povijest uglavnom propušta zabilježiti, spaljeni su isključivo u ime te ljubavi, to jest radi njihova vlastita spasa. Smijemo li se dakle pitati o ne baš tako tajnoj vezi zemaljskih i nebeskih gospodara? Ili, ako ne smijemo, da prestanemo uopće misliti? To je citat Onfraya: "Si oui, alors cessons de penser..."

Naravno da sam  u ovom svom apelu pretjerao. Ogromna većina onih koji se danas opredjeljuju kao kršćani primila je objavu križa iz druge ruke, s obzirom da su iskonski jezici te objave (ili tih objava) hebrejski, armenski, grčki. Htio sam ukazati na to da tako nešto kao a-teološki traktat, u današnjim uvjetima naše "duhovne proizvodnje", i nije mogao biti ispisan na hrvatskom. Htio sam, dakle, potaći prijevod na hrvatski. Kao u još nekoliko slučajeva (naprimjer Todorov, Zimbardo), imao sam u tome uspjeha. Knjiga je upravo izašla u hrvatskom prijevodu. "Mali nakladnik", s ruba "duhovne proizvodnje", spašava stvar. Nije prvi put. "Ateološki traktat" može se sada čitati i na hrvatskom, u izdanju koje je naprosto uzorno opremljeno. Odvažujem se reći, bolje nego francuski izvornik.

Onfrayeva knjiga tako je bogata idejama i uvidima da mi nije nikakav problem NE ponoviti detalje svoje recenzije francuskog izvornika. Gdje god pogledam, stavio bih neki uskličnik, rijetko i poneki upitnik. Možda na jednom mjestu. U polemičkom žaru i Onfray zna pretjerati. Iz nekog razloga njemu je stalo dokazati da evangelisti nisu mogli imati osobno iskustvo Isusa. Naravno, njemu je stalo dokazati da takvo iskustvo i nije bilo moguće, jer Isus Krist vjerojatno nije uopće postojao kao zbiljska historijska osoba. No, u tumačenjima nekih mjesta Ivanova evanđelja, autoritativnim, ali ne i dogmatskim, neka se mjesta danas čitaju kao nesporna potvrda da je evanđelist Ivan imao osobno iskustvo Spasitelja. Naravno, nekome kome je stalo cijelu povijest religijskog iskustva iznova istumačiti "materijalistički", stalo je osporiti samu mogućnost takvog iskustva.

Kasnija iskustva na koje se oslanja kršćanska predaja, naprimjer egzaltacije od Svetoga Pavla do više hemoglobinski zanimljivih fenomena Zlatka Sudca, Onfray tumači kao psihijatrijske fenomene, koji svakoga mogu spopasti, ali će tek rijetki na njima osoviti religijsku sljedbu, i tako, tvrdi Onfray, unerediti povijest čovječanstva. Freud se pita o "budućnosti jedne iluzije", držeći religiju neurozom. Neuroza tamo, neuroza ovamo - gotovo nikuda se više čovjek ne može maknuti a da mu ne nalijepe neku neurozu.

Problem je, međutim, kad se ona uzima kao fundament (fundamentum inconcussum, nenarušivi temelj, Petar-stijena) na kojemu se uopće smije zasnovati neku zajednicu. Onfray, kao neko zapitano dijete koje viče da car nema ništa na sebi (i da mu je možda zima, ali ne smije to priznati), ukazuje na to da je taj fundament životu duboko neprijateljski nastrojen; da je, dakle, nezdravo i nemoguće zasnovati život zajednice na tako oglodanom i golom  kamenu na kojemu više ne bi mogao opstati ni običan priljepak. No, to se ipak čini, uz ogromnu cijenu. Da se sva golotinja tih religijskih istina ne bi vidjela, sve tri monoteističke religije razvile su do danas svoje verzije fundamentalizma. Onfrayev pristup vrlo je intelektualno pošten: on nesmiljeno kritizira SVE fundamentalizme jer je to jedini način da se ospori fundamentalizam kao takav. U tome se Michel Onfray razlikuje od mnogih u Evropi još mislećih ljudi lijeve inspiracije. Mnogi od potonjih drže da se beskrajnom tolerancijom koja, budući beskrajna, obuhvaća i očito totalitarne tendencije naprimjer u islamu,  imaju obeštetiti žrtve zapadnog imperijalizma. Gotovo bi se moglo reći, radi se o svojevrsnim fanaticima "multikulturalnosti" koji strahuju jedino od toga da se potre, ili ocrni, ova ili ona razlika. Oni, naprimjer, čitaju Kuran tako da u njemu nalaze oslobodilačke šifre, pozive na toleranciju, skrb za siromašne, pozive na vjersku snošljivost, itd. Takvih mjesta ima, ali apsolutno postoje i takve sure koje ih posvema potiru, kao što u starozavjetnom opisu "svetoga rata", "svetog uništenja" (to se zove herem) svak može pronaći prilično precizne upute za ono što se tek odnedavno smije zvati genocidom. Onfray je tu pošteniji: on ne daje nikakav popust onom vjerskom fanatizmu koji je doveo do rušenja tornjeva u New Yorku. Otud je i njegova kritika ratova pod znamenom križa utoliko uvjerljivija.

"Moj se ateizam budi kad privatno vjerovanje postaje javnom stvarju, i kad se u ime jedne osobne duhovne patologije prema njoj organizira i svijet za drugoga." Ovo je u srži program i razlog Onfrayeve knjige, u Jakićevu prijevodu on se nalazi na str. 25, i ja tom stavu ne bih imao što prigovoriti. Jedino bih okrenuo argument u smislu da javno propovijedana stvar nalazi obično slabu potporu u privatnom ponašanju, to jest, ona nekako, premda nestajući u procijepu između javnog i privatnog,  ipak sveudilj vlada kao okamina iz muzeja. Kako je to moguće? Pa moguće je zato što mi, protivno strahovanjima mnogih kršćana, uopće ne živimo u "ateističkim vremenima", ona su tek stvar budućnosti.

Naša je "epistema" potpuno judeo-kršćanski organizirana, mi živimo, htjeli-nehtjeli, u judeo-kršćanskim klišejima, čak i kad ih odbacujemo. Strahovi klera u pogledu dekristijaniziranog svijeta (nažalost) su pretjerani, jer mi živimo u kršćanskoj imanenciji, onako kao što pravovjerni Židovi žive u svojoj, muslimani pak u svojoj, i svi mi živimo kao posebno izabrani od jednog jedinog Boga na visini (koji je posebno birao čak tri puta, prema vjerovanju "triput Bog pomaže!). Kada nekakav propovjednik u svojoj zaturenoj župi (cijela je Hrvatska takva jedna zaturena, zagubljena župa) svojoj pastvi preporuči oprez spram bezbožnoga ateizma (dakako, i marksizma-komunizma) onda je on, u istome trošku, i uranio i zakasnio. On jako kasni uzmemo li u obzir prakomunizam kakav je u svojem najpotpunijem dosadašnjem vidu ostvaren u rimskim, prakršćanskim katakombama; uranio je, s obzirom da je ateizam program intelektualnog oslobađanja, i novog duševnog zdravlja, za budućnost. On je još uvijek moguć jedino kao a-teologija, kao a-teizam, što upućuje da se radi o negativnom određenju. Jedna posve nova, poslije-kršćanska svjetovnost tek je u naznakama. Paradoksalno je možda to što ona i ne mora "odbaciti Boga", to jest ne mora se odrediti kao negacija nekog postojećeg vjerovanja. Odredit će sebe kao život, pa ako to još hoće, u tom životu može živjeti i sam Bog.

Neumoran je Onfray ( i vrlo zabavan) u raskrinkavanju svih mogućih mistifikacija, zatamnjenja uma, nelogičnosti u najsvetijim, kanonskim spisima triju religija naroda Knjige, to jest Biblije. Ovdje se on koristi stečevinama prosvjetiteljstva, a novost je njegova prosvjetiteljstva u tome što se više ne radi o borbi u kojoj bi "šampioni duha" nokautirali apsolutnu monarhiju svojim otrovnim dosjetkama, već se radi o tome da se sama demokracija, koju Onfray drži jedinim protulijekom teokraciji, opremi za borbu sa svojim vjekovnim neprijateljem. Naravno, on u žaru polemike ne vidi da su novije borbe za demokraciju imale svoje "šampione" i među katoličkim intelektualcima Poljske, i da se istočnonjemački otpor totalitarnoj diktaturi također sklanjao u crkve (naprimjer, u Leipzigu). On, također, ne piše o Teologiji oslobođenja, pa je tu na istoj liniji s karizmatskim Svetim Ocem, Ivanom Pavlom II., kojemu, kao ni njegovu nasljedniku, ta tema nije bila jako na srcu; karizmatskom papi-putniku, međutim, odvažno predbacuje loše držanje u kontekstu afričkih plemenskih ratova, što su jedini na planeti, vođeni u bližoj prošlosti,  koji se, po brutalnostima i broju žrtava, mogu usporediti s posljednjim ratovima na Balkanu. Ovo je možda vrijedno tanjeg ispitivanja, to jest valjalo bi u nekom ekstenzivnijem komentaru knjige pogledati i vrednovati Onfrayeve izvore za taj vrlo nepovoljni sud.

Možda je važnije shvatiti da je Onfrayu jako stalo da ga razumiju i oni koji nisu čitali "veliku filozofiju", i koji ne znaju kako je naprimjer Immanuel Kant "izuzeo" problem religijskog iskustva iz oblasti uma i razuma, zapravo u želji da sačuva njegovu intaktnost. U osnovi, Onfray, s velikim šarmom, i dosta kreativne pakosti, pokušava razbistriti religijska pitanja čak i onima koji jedva da se snalaze i u pitanju najjednostavnijih dogmi i propisa u katekizmu. On u osnovi drži da je ateizam pitanje inteligencije, to jest, uključi li čovjek najrazumskiji razum, bez ikakve velike filozofije, dakle, i bez nekakve suptilne a-teologije, on neminovno dolazi na ateističku poziciju. U post-kršćanskoj civilizaciji sutrašnjice (jednako tako, post-islamskoj, post-judeo-kršćanskoj itd.) pojedinci i grupe neće više nijekati Boga jer on, tako reći, već "u startu" neće biti "uzet u obzir". Ta će se civilizacija odrediti kao pozitivum, kao prijateljska životu, tijelu i ženi, dakle, kao ona koja uzima stranu tih triju "kategorija" što ih kršćanstvo niječe, potiskuje, mortificira. I uvijek to čini za gospodare koji su malokad pravi i dobri kršćani.

Uz "dogmatska", "teološka pitanja", Onfray se vrlo prilježno bavi i povijesnim vezama, napose katoličanstva i moći. U tom je aspektu ovaj Francuz neumoran i nesmiljen kritičar Vichyjevog kolaborantskog režima i francuske katoličke crkve koja je, kao i većina drugih katoličkih crkava, inspirirana iz svog duhovnog centra u Rimu, procijenila da je sovjetski boljševizam veća opasnost od fašizma i nacizma, pak je ili žmirila na strahote, ili ih je čak aktivno pomagala; počinitelje, nakon Hitlerova poraza, svakako je sklanjala duboko u svoja "njedra". U tom dijelu knjige Onfray ne daje nikakvih popusta "Hitlerovom papi", Piju XII., kao što ne propušta lakonsku konstataciju da je "katolička crkva podržavala, branila, podupirala ustaški pronacistički režim Ante Pavelića u Hrvatskoj." (str. 194). Stepinca francuski autor ne spominje; valjda on nije bio prelat u toj crkvi. Tu bi nam mogao pomoći Immanuel Kant: ostali smo u statusu "samoskrivljene nezrelosti", pa se u njoj čak i dobro osjećamo, uljuškujući se u svoje laži.

Međutim, svakome tko hoće raditi na svojemu samo-oslobađanju, svakome tko želi mali praktikum u "ortopediji uspravnog hoda" (Bloch), preporučujem ovu knjigu. Oni koji vjeruju možda će ipak doći na ideju da nije sasvim zapriječeno ispitivati, ako ne fundamente vjere, a onda ono što se u ime tih fundamenata činilo, što se čini, i što će se činiti. Oni koji ne vjeruju možda će shvatiti zašto.

Tagovi: ateizam, katoličanstvo, Michel Onfray
dodaj komentar 19 komentara
  1. Molech10.12.2009. 10:11
    Kazarski provokator u vrijeme blagdana provocira.

    Samo još jedan dokaz da je holokaust laž i izmišljotina, jer da nije, ovakva i slična gamad ne bi postojala.

    Zamisli da je zaista potučeno 6 milijuna tih čudovišta, koliko bi manje zločina na ovom svijetu bilo, koliko bi djece bilo živo, koliko bi bilo manje prostitucije, pedofilije, pederluka, koliko bi manje ratova bilo, koliko bi ekonomija bila zdravija da nema svih onih pohlepnih kazarskih bankara i financijaša koji je uništavaju.
    I uz sve to, gamad prolazi nekažnjeno, i još im nije dosta, pa ovako provociraju.
    Ljudska bića moraju shvatiti da je u 2.svj. ratu, od dva zla, veće zlo pobijedilo.
    Zaista ste odurna, sotonska čudovišta.
  2. Cile10.12.2009. 16:47
    Molech, pa ti si zbilja idiot. Ne planiram argumentirati ovo jer je tvoj poremećaj evidentan.
  3. Clover13.12.2009. 17:10
    Molech, ti trebaš hitno zatražiti pomoć. Količina mržnje koju si sasipao u ovih par redaka zastrašujuća je. Nadam se da nema puno takvih bolesnika.
  4. Clover13.12.2009. 17:12
    Inače, članak je izvrstan i jedva čekam da pročitam Onfrayevu knjigu.
  5. Cat15.12.2009. 10:19
    Članak je odličan i zadovoljna sam da ima pametnih ljudi koji dobro verbaliziraju ono što oduvijek osjećam: kako promišljajuća osoba može vjerovati u na pr. uskrsnuće? Još da netko vjeruje u rođenje, hajde de, ali uskrsnuće???!!! Lijepo čovjek veli: vjera je stvar inteligencije. Ne osjećam se ni pametno ni nadmoćno zato što ne vjerujem, ali zbilja mrzim tu silnu presiju "vjernika", manipulatora, budala i opasnih osoba, koja stalno želi propisivati u što i kako treba vjerovati. Knjigu jedva čekam pročitati.
  6. David@15.12.2009. 20:18
    Sasvim je jasno da danas papir - ovdje u prenesenom značenju- trpi svašta. Između ostalog recenziju čovjeka koji bi u najmanju ruku, da bi pokazao nekakav minimum kompetencije za tzv. kritičko promišljanje, iz kojeg nas prosvjetljuje ovom tzv. recenzijom, trebao poznavati osnovne termine. Budući da to ovdje nije slučaj, te da ima toliko nebuloznih izjava koje ne odaju ništa drugo, nego potpuno neznanje onoga koji piše - poput onoga jezika objave koji ovdje autor navodi kao "armenski" do "većine drugih katoličkih crkava" - (volio bih znati koje su to. I koja je to francuska katolička Crkva) Stoga uz puno uvažavanje, preporučio svima koji nemaju osobno iskustvo Boga i crkve, kad već pokušavaju s nekakvim "argumentacijama" govoriti o toj temi, na način koji je očigledno čisto pljuvanje, da si zasuču rukave, pročitaju nekakvu stručnu literaturu malo dublju od pličine novinarske eskalacije pameti u nekom lokalnom, pa i nacionalnom dnevnom listu, te kad steknu najminimalnije preduvjete za nekakvo promišljanje koje se bazira na univerzalnim kriterijima, pišu svoje tzv. recenzije. Jer u nekim slučajevima se ne zna što je gore: recenzija ili sama knjiga. A jadna recenzija može svakako umanjiti vrijednost knjige, pa ako makar zbog ničeg drugog, onda zbog toga bi odustajanje od pisanja bilo pravilan izbor.
  7. Rođena Aramejka15.12.2009. 20:53
    Tako je, sve što trebamo čitati jest Glas Koncila, a bogme se po njemu možemo i liječiti: http://www.glas-koncila.hr/rubrike_prigovor_znanosti.html?broj_ID=17912

    Što će nam mamografija i medicina kad imamo velečasnoga Sudca?
    Što će nam Onfray kad imamo proglase Biskupske konferencije?
  8. David@15.12.2009. 22:02
    Taj članak je očigledno jedan od pokušaja da se da uvid i u drugu stranu medalje. Nisam medicinski stručnjak da bih znao koliko je utemeljen, ali treba biti dovoljno pismen i uvidjeti da se u njemu ne izražava stav Crkve o mamografiji, već navedenih znanstvenika čije se tvrdnje mogu i verificirati (dokazati da su ih oni doista izrekli). Time što se nečije mišljenje prenosi ne znači da ga se nekome nameće. I koliko znam Glas Koncila je jedan od vjerskih tjednika, doduše s najvišom tiražom ali ništa više od toga. Ne sjećam se da je u njemu oglašavano liječenje kod vlč. Sudca. Možda odbojnost prema čovjeku koji je pomogao tolikim nesretnim i izgubljenim ljudima da se izvuku s dna na koje su potonuli, besplatno, ne bi bila tolika da ga se reklamira kako s kartama ili viskom proriče sudbine, zna odgovore na sva pitanja, liječi sve od srčanih tegoba, depresije do leukemije, uz to izgradi cijeli imperij na račun očajnih ljudi koji misle da im takve idiotštine mogu pomoći.
  9. Rođena Aramejka15.12.2009. 22:13
    Ili dvoru nalik mramorni ordinarijat Jezerinčev: prispodoba sušte skromnosti Crkve u Hrvata.

    Crkva je kroz Glas Koncila jasno iskazala svoj stav kontra mamografije, ma koliko se potom izvlačila i prenemagala.
    Idem spati, bum se zbluvala od sve te moćne argumentacije kontra Onfraya.
    Idem spati, slobodna: bez Boga, bez gospodara.
  10. Kali bez merd15.12.2009. 22:33
    Jedini koji pouzdano leci od Glasa koncila je doktor Protic.
  11. David@15.12.2009. 22:34
    Za vojni ordinarijat je nepotrebno govoriti, zna se ko ga je izgradio, drugi je problem što se sa strane Crkve pristalo da se to gradi. Crkva ne iskazuje svoje stavove kroz Glas Koncila. Jer Katolička Crkva ipak nije spala na to da svoje službene stavove izriče u nekom tjedniku. No to ne znači da katolički novinari koji u njemu rade nemaju pravo reći svoje mišljenje utemeljeno na stavovima koje zastupaju, kao i svi ostali novinari. I barem se zna što zastupaju, i nemaju potrebu niti se skrivati niti dodvoravati. Niti se klatit kako vjetar puše.
    Ako je sloboda biti bez Boga, čemu onda tolika zarobljenost i opsjednutost tom slobodom? Ako sam slobodna/an, a moram se svaki put najprije uvjeriti da sam doista slobodan - je li to sloboda ili samoobmana?
  12. ateist15.12.2009. 22:58
    U Hrvatskoj definitivno nismo slobodni od katoličkog Boga budući da je prisutan u svim institucijama i budući da smo svi prisiljeni izdvajati za njegove ovostrane glasnogovornike. Slobodni ćemo biti tek onda kad nam prestanu u njegovo ime posezati u džep i kad čistu indoktrinaciju vezanu uz njega maknu iz školskih udžbenika.
  13. Kali s merom15.12.2009. 23:37
    Nije li bas vjerovanje bilo ono teisticko ili ateisticko samoobmana? Dali je funkcija crkve pokrstavanje ili iskupljenje?
  14. Raptor Jesus16.12.2009. 10:36
    PROTOCOL No. 4

    1. Every republic passes through several stages. The first of these is comprised in the early days of mad raging by the blind mob, tossed hither and thither, right and left: the second is demagogy from which is born anarchy, and that leads inevitably to despotism - not any longer legal and overt, and therefore responsible despotism, but to unseen and secretly hidden, yet nevertheless sensibly felt despotism in the hands of some secret organization or other, whose acts are the more unscrupulous inasmuch as it works behind a screen, behind the backs of all sorts of agents, the changing of whom not only does not injuriously affect but actually aids the secret force by saving it, thanks to continual changes, from the necessity of expanding its resources on the rewarding of long services.

    2. Who and what is in a position to overthrow an invisible force? And this is precisely what our force is. GENTILE masonry blindly serves as a screen for us and our objects, but the plan of action of our force, even its very abiding-place, remains for the whole people an unknown mystery.

    WE SHALL DESTROY GOD

    3. But even freedom might be harmless and have its place in the State economy without injury to the well-being of the peoples if it rested upon the foundation of faith in God, upon the brotherhood of humanity, unconnected with the conception of equality, which is negatived by the very laws of creation, for they have established subordination. With such a faith as this a people might be governed by a wardship of parishes, and would walk contentedly and humbly under the guiding hand of its spiritual pastor submitting to the dispositions of God upon earth. This is the reason why IT IS INDISPENSABLE FOR US TO UNDERMINE ALL FAITH, TO TEAR OUT OF THE MIND OF THE "GOYIM" THE VERY PRINCIPLE OF GOD-HEAD AND THE SPIRIT, AND TO PUT IN ITS PLACE ARITHMETICAL CALCULATIONS AND MATERIAL NEEDS.

    4. In order to give the GOYIM no time to think and take note, their minds must be diverted towards industry and trade. Thus, all the nations will be swallowed up in the pursuit of gain and in the race for it will not take note of their common foe. But again, in order that freedom may once for all disintegrate and ruin the communities of the GOYIM, we must put industry on a speculative basis: the result of this will be that what is withdrawn from the land by industry will slip through the hands and pass into speculation, that is, to our classes.

    5. The intensified struggle for superiority and shocks delivered to economic life will create, nay, have already created, disenchanted, cold and heartless communities. Such communities will foster a strong aversion towards the higher political and towards religion. Their only guide is gain, that is Gold, which they will erect into a veritable cult, for the sake of those material delights which it can give. Then will the hour strike when, not for the sake of attaining the good, not even to win wealth, but solely out of hatred towards the privileged, the lower classes of the GOYIM will follow our lead against our rivals for power, the intellectuals of the GOYIM.
  15. Sapienti Sat16.12.2009. 14:24
    sapienti sat:
    "his is the reason why IT IS INDISPENSABLE FOR US TO UNDERMINE ALL FAITH, TO TEAR OUT OF THE MIND OF THE "GOYIM" THE VERY PRINCIPLE OF GOD-HEAD AND THE SPIRIT, AND TO PUT IN ITS PLACE ARITHMETICAL CALCULATIONS AND MATERIAL NEEDS."
  16. Clover17.12.2009. 19:36
    @Sapienti sat i Raptor Jesus

    Nalazite se u hrvatskom jesičnom području i bilo bi u krajnju ruku pristojno da komentare pišete na Hrvatskom. Ovo je nepristojno kao šaptanje u društvu, naime, ne razumiju svi komentatori engleski.
  17. NoComment17.12.2009. 23:14
    Sam članak koji je toliko hvaljen odiše čistim hrvatskim izrazima kao što su: "promptno" ili "evangelisti" - čudi me da ovo već jedan od prethodnika nije zamijetio, kao pogrešku u terminologiji. Da ne spominjem "egzaltaciju". S obzirom da neki od komentatora pucaju od pameti, valjda se može pretpostaviti da između ostalog poznaju pokoji strani jezik, u najmanju ruku sveprisutni engleski. Ipak, evo prijevoda dijela teksta (Protokoli Sionskih mudraca - izgooglaj to pa ćeš nać site) koji je Raptor Jesus citirao a Sapienti ponovio (skinuo sam ga s neta uz jednu izmjenu): "No i sloboda bi mogla biti neškodljiva i postojati u svakodnevnom državnom životu bez uštrba po blagostanje naroda, kad bi se ona održavala na principima vjere u Boga, na bratstvu čovječanstva, van misli o jednakosti kojoj protivrječe sami zakoni sazdanja koji su ustanovili potčinjenost. Kod takve vjere narod bi bio pod upravom i staranjem svojih parohija i išao bi smjerno i krotko pod rukom svoga duhovnog pastira, pokoravajući se Božijem rasporedu na zemlji. ETO ZAŠTO MORAMO NEMINOVNO POTKOPATI VJERU, IŠČUPATI IZ UMA GOJA SAMI PRINCIP BOŽANSTVA I DUHA I ZAMIJENITI SVE TO ARITMETIČKIM RAČUNIMA I MATERIJALNIM POTREBAMA."
  18. NoComment17.12.2009. 23:16
    Izmjena bi trebal biti umjesto "Goya"- "Goyim".
  19. Zatucanac koji ne spada u ovo vrijeme25.12.2009. 13:25
    Da bi nekomu Bog bio gospodar, taj mora imati nešto i u glavi i u srcu. Nama kojima su i glava i srce prazni poput apsoluntnog vakuuma. Bog nam ne može pomoći ni na koji način. Zato smo si našli zamjenskoga gospodara i nove katedrale koji bi ti trebali popuniti tu prazninu. To su trgovački lanci u kojima provodino nedjelje pokušavajući pronaći sreću, koju doista biva neizmjerna svaki put kad na naplatu stignu računi za robu kupljenu kreditnim karticama.

    Očito je moguće živjeti bez Boga kao gospodara, ali to ni u kojem slučaju nije moguće bez bankara i njihovih lihvarskih kamata. To su novovjeka božanstva koji praznoglavima ne opraštaju ni lipe duga. Dobri stari Bog ipak je kudikamo tolerantniji. Zar ne bi bilo bolje držati se njega jer je zapisano: tražite najprije kraljevstvo Božje i pravednost njegovu, a sve ostalo će vam se dodati? Koji će nam bankar nešto dodati, a da nas pritom ne oderu kao stoku? Kad i stoka jesmo.
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

© H-Alter - Udruga za nezavisnu medijsku kulturu