Tako bezobrazno fantastični! Tako prokleto - tibiefovski! Pistaccio metallic - prvijenac na novoj etiketi Dallas - više je od još jednog u niski sjajnih albuma TBF-a; on je ultimativni zgoditak hrvatske suvremene glazbe i apsolutni kandidat za album godine!

Žanrovski neuhvatljiv kao i prethodnici, neukalupljiv u sezonske fensi-šmensi trendove koje propuh dokotrlja, a maca dovuče i do naših prostora, otimajući se čak i najelastičnijim hip-hop/rock žanrovskim okvirima, Pistaccio metallic je trijumf nepodnošljive lakoće Sašinog pisanja i kolektivne glazbene kemije fantastičnog banda.

Najavila ga je - i to sjajno - prije koji mjesec košmarno genijalna Mater; tema koju valja bezrezervno kandidirati za singl godine. Bio je to iznenađujući komad "komercijalnog" radijskog štiva, neobičan čak i po standardima TBF-a i poetike koja je odavno u istoj teći zamiješala brutalne tonove svagdana sa zaraznim ritmovima i melodijom koja se, kao natopljena "cianofiksom", nekako u trenu lijepi za uho.

Istu "osjećajnost" i dvojnost oporo-slatkog koja je pjesmu s "psycho killer" refrenom "moja mater te traži, nije uzela lijek, a okriće na jugo" pretvorila u radijski hit, ima i uvodni broj albuma "Pistaccio metallic".
Vinjete gradskog života

"Tragičan junak" počinje lucidnom dijaloškom pozajmicom dr. Luigija i Servantesa iz Smojinog Malog mista. Lakonska Ne osvrći se na njih nego gledaj i prođi kao Luigijev odgovor na Servantesovu žalopojku o sveopćem primitivizmu "malomišćana", mogao bi biti lajtmotiv albuma (koji je mogao nositi baš takvo ime!) pa čak i trajni credo ili bojni poklič ukupne TBF-ove strategije. Ispod ovog dijaloga, pa i cijele glazbene storije, teče zarazna plesna afro-karipska stilizacija s dalmatinskim (etno) štihom i Sašine sjajne "lajne" uz zaključnu poduku: "Imamo sve, a nemamo ništa, hoćemo sve odmah i sad/ Pazi igra neće biti čista, jer svakog vodi njegova glad/ A ja sam gladan ovoga ‘groovea' i mislim da nikad neću biti sit, i sve dok me ludost čuva, ka' surfer valove jahat ću ‘beat'".

San - sa sjajnim gitarsko bubnjarskim uletom koji prerasta u lelujavu-ritmičku podlogu u kojoj ima i nešto od flaminglipsovske atmosfere - zorno pak demonstrira dokle je došla geneza MC-jevsko/pjevačkog rasta TBF-a s dvojicom i te kako sugestivnih naratora te Mladenom čiji se bariton debelo "emancipirao" dajući poseban timbar (i radiofionični adut) baš svim skladbama albuma. "Spin doktor" (opet u uvodu dominira sjajan bubanj Janka Novoselića koji se s TBF-om sljubio čvrsto poput prilipka) lucidno je seciranje "fenomena palamuđenja", "pile naopako" iliti medijske manipulacije.

Dakako, uz razorne Sašine stihove. Reci "selektivna istina to je kriterij, svi zaboravit će kako si gradija imperij, zaboravit će pronevjere, šlepere love, afere i premlaćene reportere, kosture poispadale iz ormara, i kufere para iza oltara, i bivšeg stanara tvoga stana, vijest je stara za par dana..." baš bi se lijepo uklopili u svaku političku analizu vladavine gospođe Kosor, Šeksa & jataka joj iz navodno" reformiranog" HDZ-a.

U potencijalnom radiofoničnom hitu Uvik kontra sa sjajnim refrenom TBF zvuče kao uigrani band Curtisa Mayfielda ili Steely Dan pokazujući - baš kao i na trijumfalnom koncertnom Perpetum fritule - koliko su svirkom, aranžmanima i produkcijom "svi po malo" daleko odmakli od ishodišnih "lukijevskih" pozicija i postali zapanjujuće svoj i samosvojan koncertno/studijski glazbeni organizam. Grad spava je pak atmosferom nova Nostalgična. Sugestivne vinjete noćnoga gradskog života s uvjerljivim slikama s ulica kojima "vitar nanosi kese od Keruma", najbolje je napisan tekst na tu temu još od Štulićeve razorne slike predmetropolitanskog Zagreba u Užas je moja furka.

Funkoidni "groove" teme dostojan Funkadelica ili bilo koje od inkarnacija genija Georgea Clintona, ozračio je "do koske" skladbu Vrag (dobar dan, profesore Voland): lucidnu storiju nadahnutu, naravno, Bulgakovljevim Sotonom kojeg je u kultnoj knjizi Majstor i Margarita utjelovio profesor Woland. Dalmatino pak razrađuje glazbene ideje koje su obilježile i uvodnu Tragični junak no uz eksplicitnije dalmatinske himničke tonove grdovićevsko-šlageraškog tipa.

Skladba je sjajna i doista urnebesna sprdnja s kampanilističkim "nek ti kušin bude stina" domoljubljem kojim je temeljito nabijena ironična TBF-ovska oda autocesti. I rasni hit Veseljko će, nema sumnje, oduševiti publiku. Posebice onu koja i danas s veseljem sluša Alles gut jer lepršava ljetna tema s gitarskim twangom (kojoj bi blizak glazbeni rođak mogla biti i Ljetni hit"Hladnog piva) obdarena je duhovitim i višeznačnim "erotskim tekstom" te s toliko dobrih vibracija da je, jednostavno predodređena za uspjeh.

Pozitivan stav pak kreće kao iznenađujući fusion s ponešto diskretnih country začina uz još jedan tekst kojim Saša redefinira klasične ljubavne storije s podlogom u stvarnom životu, redefinirajući zapravo i sve moguće "boy meets girl" stereotipe u popularnoj glazbi. Uspavanka je - baš kao i davnašnja Good Night koju je Ringo otpjevao na kraju "bijelog albuma" - ostavljena za kraj.

No, za razliku od cendrave pjesmice slavnog bubnjara koji i nije bio neki finale sjajnog (dvostrukog) albuma, Saša i band su svoju uspavanku (s izvrsnom Lukinom usnom harmonikom) pretvorili u fascinantnu ljubavnu pjesmu čiji bi refren mirne duše mogli baš svaku večer pjevušiti i oznojeni ljubavnici u postkoitalnom klinču i čedni roditelji u uho svojem čedu.

Pistaccio metallic je album kojem ama baš ništa ne znači sezona objavljivanja, no kad se već tako potrefilo, barem pola njegovih tema mogu biti i sjajno ljetno "štivo". Nešto kao dobrodošla kolektivna terapija u sezoni koju, ne samo uz more, već poslovično kontaminiraju naplavine s takozvanoga splitskog festivala zabavne glazbe, humpa-cumpanja rozgi, bofl klapa koje kolektivno glume Mišu Kovača i Grdovićeve dalmatinoidne bedastoće.

Tagovi: T.B.F.