07.02.2012.
Lijepa naša bez pisanog traga
Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja priznalo da je bivši MZOPUG godinama dodjeljivao udrugama milijune kuna proračunskog novca, a da ne postoje apsolutno nikakvi pisani tragovi o ocjenama predloženih projekata i projektnih izvještaja. Najveći dobitnik bio je HDZ-ovac Ante Kutle. Hoće li na scenu stupiti DORH?
Što nas čeka
- Tulum Sindikata biciklista: Pomozite izgraditi mobilno parkiralište za bicikle
- Problem zaštićenih najmoprimaca/ Tribina
- Zarez broj 327 na kisocima
- Potpisom protiv Keruma
- Peta otvorena radionica o direktnoj demokraciji
- Splitu je dosta
- Peticija: Zahtjev za postavljanje dvije nove klupe u pješačkoj zoni ulice Ljudevita Gaja
- Lokalne aktivnosti za uštedu energije i energetsku učinkovitost
- → Više
- Buffy anarhosindikalistkinja u epizodi "Kapitalizam ubija!"
- Subota u Reciklaonici u Heinzelovoj 66
- Tjedan iranske kulture u Zagrebu
- Novi film Milča Mančevskog u kinu Europa
- Maja Marković: Oslanjanje/ Izložba u Dubrovniku
- Večeri planinarskog filma
- Film o hrani i "Slava kurvi" u Dokukinu
- Regionalni park Mura Drava - Skladan suživot čovjeka i prirode
- → Više
Trg Burze
- Natječaj za projekte organizacija civilnoga društva u okviru programa Europa za građane
- Natječaji za projekte suradnje gradova i općina u okviru programa Europa za građane
- Natječaj Američkog veleposlanstva
- 2012 Tourism Cares Worldwide Grants
- Natječaj u sklopu Europske inicijative za demokraciju i ljudska prava - EIDHR
- Natječaj za rezidenciju Akademie Schloss Solitude 2012
- Natječaj za udruge iz područja psihosocijalne i zdravstvene zaštite Grada Splita
- The 2012 Photocrati Fund Competition
- → Više
- Natječaj za kratki video u sklopu projekta "Pronađi svoj identitet": Identitet i europska integracija
- Nagrada Coal – umjetnost i ekologija
- Alternative Processes – International Call for Entries
- Mislim kritički!/ Eduakcija studenata
- Voies Off Prize 2012
- Salon fotografije Vinkovci 2012.
- Natječaj za drugi Open Show Zagreb
- Natječaj za 11. RAF
- → Više
Deutsche welle
- Politika Merkel i Sarkozy – ekipa iz snova ?
- Panorama Traže se novi uzori!
- Gospodarstvo Što ako Grčka ipak bankrotira?
- Kultura Charles Dickens, star 200 godina i aktualniji nego ikad
- Priča dana Više utjecaja građanima
BRATSTVO I JEDINSTVO U PJESMI I VESELJU
Folk je narod. Turbo je sustav ubrizgavanja goriva pod tlakom u cilindar motora s unutarnjim izgaranjem. Turbo-folk je gorenje naroda. Turbo-folk nije glazba. Turbo-folk je miljenica masa. Pobuđivanje najnižih strasti kod homo sapiensa. Turbo-folk je sustav ubrizgavanja naroda. Ja nisam izmislio turbo-folk, ja sam mu dao ime.
Zapravo, kao da govorimo o svojevrsnoj ilegali: gotovo ih uopće nema u medijima, a njihovi su koncerti dupkom ispunjeni, iako ih najavljuju tek tu i tamo zalijepljeni plakati. Washington Post je prije dvije godine ovako opisao atmosferu u publici na jednom od takvih koncerata u Zagrebu: Ruke su im u zraku, oči su im zatvorene, a tijela im se njišu u ritmu hipnotizirajuće muzike... Poznate osobe koje odlaze na takve koncerte obično poslije imaju potrebu da se javno pravdaju što su uopće viđeni na takvim mjestima; u stilu, društvo me povuklo, inače ne idem na ta mjesta, ne slušam takvu glazbu, ali slučajno smo nabasali, baš slučajno...
Ceca, Seka, Goga, Stoja...
Dakako, ne govorimo o nekom novom derivatu death-metala ili ljutom punk hard coreu; govorimo - o narodnjacima, Ceci, Seki Aleksić, Gogi Sekulić, Stoji i ostalim zvijezdama turbo-folk scene koja ne prizna novoformirane granice. Govorimo o turbo-folku i njegovim derivatima, po svemu sudeći ne samo glazbenom fenomenu dvijetisućitih na prostoru bivše Jugoslavije.
Zapravo, riječ je o glazbenom pravcu koji je nevjerojatnom lakoćom nadišao granice država nastalih na pepelu ex-SFRJ, i tako integrirao do jučer rascjepkanu publiku (onako kako u Kninu ili Vukovaru, makar u danima vikenda, integrira još u mnogo čemu podijeljene Hrvate i Srbe), koja se očito samo pritajila tijekom ratnih devedestih kada je slušanje narodnjaka moglo biti i kompromitirajuće, primjerice po mjeru hrvatstva koje je trebalo stalno iznova dokazivati. Jer tada je, ne zaboravimo, u Hrvatskoj vladao još jedan stereotip kojeg današnjica tako lako demantira: narodnjačko koketiranje sa šundom svojstveno je onima tamo, a ne nama u (srednjoj) Europi. Po tome se i razlikujemo, kao da su htjeli poručiti propagandno nastrojeni (ratni) filmovi kakvi su se u Hrvatskoj snimali početkom devedesetih. Pa smo imali filmove u kojima hrvatski vojnici slušaju gudače, a zabrađene spodobe s bocom rakije u ruci - narodnjake, poznate i pod kolokvijalnim nazivom cajke. No, nije tajna da su se i za vrijeme najžešćih srpskih bombardiranja Sarajeva, primjerice, na tamošnjim ulicama mogle kupiti piratske kazete srpskih turbofolk zvijezda, koje očito nikad nisu izgubile svoju publiku.
Uostalom, provozajte se za lijepog vremena, pogotovo u večernjim satima središtem Zagreba, Splita ili bilo kojeg većeg hrvatskog grada, pa ćete se uvjeriti i sami. I zato mi je teško prihvatiti objašnjenja nekih sociologa, po kojima je riječ o stanovitom obliku izražavanja bunta adolescentske kulture spram roditeljske kulture. Jer, to slušaju i mnogi roditelji, po svemu sudeći!
Karta više
O zvjezdanom statusu narodnjaka svjedoči, primjerice i činjenica da se široj hrvatskoj javnosti nepoznata Stojanka Novaković Stoja, prolazeći Trgom bana Jelačića uoči koncerta u zagrebačkom Lampašu krajem rujna, gotovo morala braniti od obožavatelja koji su tražili njezin autogram. Koncert je, treba li reći, bio rasprodan, a karta više se već mjesecima traži i za druge izvođače sličnog zvučnog profila, pogotovo ako se oni zovu Indira Radić ili recimo Dara Bubamara, kako u Zagrebu tako i u Splitu ili bilo gdje u Hrvatskoj. Seka Aleksić, primjerice, ni sama ne krije čuđenje pred podatkom da karta za njezine nastupe u Hrvatskoj doseže i 300 kuna, koliko je koštala i vrhunska produkcija kakvu je u Domu sportova ove jeseni prezentirala i planetarno poznata Alicia Keys.
No, narodnjaka se dobar dio hrvatske publike koja pohodi njihove nastupe još uvijek nekako srami: o tome na svoj način govori i potez telekomunikacijske tvrtke Tele 2, koja je doslovce preko noći povukla svoje sponzorstvo s narodnjačke smotre Megaspektakl '08. održane krajem rujna u Nedelišću kraj Čakovca, valjda procijenivši da bi im to pokroviteljstvo moglo donijeti više štete nego koristi, pa je logo telekomunikacijske tvrtke prebrisan s promotivnih materijala koncerta na kojem su nastupile brojne narodnjačke zvijezde iz Srbije. Što bi rekla Vesna Pezo, koja se i sama okušala u ovoj vrsti muziciranja: Narodnjak u Hrvatskoj ima medijsku podršku samo ako se zove nekako drukčije, i onda se svi zovu drukčije. Dakle, važno je da niste narodnjak. Pri čemu onda zabavnjak postaje drugo ime - za licemjerje. Jer, što su Danijela Martinović ili Maja Šuput nego - narodnjaci drugim sredstvima.
Narodnjak drugim sredstvima: Danijela Martinović
Dakle, u čemu je tajna mjesta koje masovno obilaze i mladi, i poduzetnici upitnog ukusa poput recimo Željka Keruma, i nogometni reprezentativci Hrvatske i lokalni mafijaši koji provode u ludnicama nerijetko završavaju međusobnim dum-dum raspravama, posljednji put se to dogodilo u zagrebačkom Babilonu?!
Svojevrsno poseljačenje
Srpski sociolog Milovan Mitrović kazao je ponešto i o čitavoj regiji, kada je konstatirao kako je u srpskom društvu na prijelazu stoljeća došlo do svojevrsne retradicionalizacije, odnosno - poseljačenja. Pa bi se moglo kazati da je riječ o jednom dijelu priče koja uključuje okretanje tradicionalnim vrijednostima, ili pak kolektivnu vjersku duhovnu obnovu naroda koji su do jučer živjeli u socijalizmu, u što se narodnjaci zapravo uklapaju. Jer oni su domaći, zbog jednostavne i zato valjda svakome shvatljive poetike. Spotovi su nešto drugačija priča: oni se rade u maniri MTV-jevskih uprizorenja zapadnjačkih zvijezda, a odaje ih poprilična doza kiča čak i kada je ton utišan do kraja...
Psiholog i novinar Damir Pilić to ovako objašnjava za H-alter: Narodnjačka glazba ne pati od potrebe za suptilnošću, i u odnosu na druge glazbene žanrove, nudi mnogo izravnije emocije. U njezinim se tekstovima uglavnom radi o neuzvraćenoj ljubavi ili ljubomori, bez ikakvog društvenog, socijalnog, političkog ili bilo kakvog drugog konteksta koji bi konzumenta eventualno primorao na kakvu rafiniraniju refleksiju. To su bazične, rudimentarne emocije, oslobođene bilo kakve intelektualnosti, i one izazivaju burne reakcije publike, osobito ako je ta publika mlada i ima potrebu da istutnji hormone. U ovakvoj glazbi mogu uživati čak i emocionalno hendikepirane osobe, jer navedene bazične emocije izazivaju toliku količinu adrenalina da i ljudi slabije osjećajnosti mogu od nje dobiti doživljaj kao da su stvarno živi.
Aleksandar Tijanić, kontroverzni publicist, trenutno na funkciji direktora Radio televizije Srbije, kaže kako se bez turbo-folka nije ni moglo ratovati na Balkanu. Za nedavnog gostovanja na rovinjskom Weekend Media Festivalu, Tijanić je kazao kako je srpsku kulturu najviše osiromašio upravo turbo folk i sve ono što je donio sa sobom, od mase pevaljki i sponzoruša do primitivnih likova i novinara koji su zagušili velik deo medijskog prostora. Po njegovim riječima, to je bio deo specijalnog rata kojim se nastojala otupiti javnost i pokoriti medijski prostor okolnih zemalja.
Od juhice do pljuce (i natrag)
Pilić pak ističe i kako ne treba podcijeniti fakat da se oko ovog muzičkog žanra vrti velika količina novca, tako da je to idealna situacija za onaj dio mladeži koji želi pokazati koliko ima.
Važni su, naglašava, i već spomenuti tradicijski elementi: Na rock-koncertu teško da ćete nekoga impresionirati skupocjenom garderobom, a na šanku svi uglavnom naručuju pivo, dok na narodnjacima više kure kokteli i žestica - gdje su i rasponi cijena i računi veći - a dress-code je uglavnom to skuplji što je oskudniji. Folk-koncert u tom je smislu najviše nalik nekoj tradicijskoj svadbi, nakon što se popije čorba i pojede svinjetina, a prije nego se izvuku pištolji i strojnice da se puca u zrak ili gdje se već puca. Ako govorimo o dubljim društvenim uzrocima ove pojave, moramo naglasiti da je narodnjačka glazba izrazito patrijarhalna priča, u kojoj su glavne koordinate unaprijed zacrtane: muškarac je gazda, a žena je seks simbol, odnosno uporabni objekt. Takva priča zapravo idealno naliježe na veliku retradicionalizaciju balkanskih društava, nakon što je 1990. religija opet došla u modu. Spolne uloge u kršćanskoj priči su vrlo slične spolnim ulogama u tekstovima narodnjačkih pjesama, pa bih uspon cajki posljednjih petnaest godina doveo u vezu s etabliranjem snažnih katoličkih i pravoslavnih društava na području Hrvatske, BiH, Srbije i Crne Gore. Zato je na folk-koncertu i moguće vidjeti zažarene djevojke s križem u dekolteu, kazao nam je Pilić.
Budući da je u narodnjačkim klubovima moguće vidjeti i nogometne reprezentativce, o toj se vrsti zabave svojedobno očitovao i izbornik Slaven Bilić, koji je konstatirao: I tamo su česti gosti i liječnici, odvjetnici, poslovni ljudi. Ja sam bio jednom. Ljudi su vrlo opušteni i dobro se zabavljaju. I bilo mi je OK. Osim glazbe.
Dakle, nemojte se zavaravati da je riječ o trendu. Jer trend je, po definiciji, nešto prolazno. Uostalom, čak i ako razbijete ogledalo, to što stoji ispred njega ne može se tek tako promijeniti. Jer svaki put kad si kaže da nije dio Balkana, i da nema nikakve veze s nekakvom Bugarskom, Srbijom ili BiH, Hrvatska je zapravo izvan sebe.
H-alterov suradnik sve nas je iznenadio odličnim poznavanjem turbo-folka, ne samo izvana već i iznutra. Slijedi kategorizacija najpoznatijih pjesama po tematici: songovi su podijeljeni na hedonistčke, moralističko-ljubavne, patničko-gubitničke, samoubilačke i vrckaste. Kategorizacija je u prvom redu namijenjena mlađim čitateljicama i čitateljima H-altera koji tek započinju svoj put bespućima novokomponiranog folka, kao i onima malo vremešnijima, koji se nisu na vrijeme ukopčali (op. ur.):
FOLK PARADA PO LITERARNIM SEKCIJAMA:
Hedonističke:
Pije mi se,
Do gole kože,
Grudi o grudi,
Gde ste braćo pijanci,
Nađite me cigani,
Pijem, al' uzalud,
Samo neka Ćira svira,
Ja noćas pijem.
Pitanje (ne)vjere
Ne veruj ženi koja voli,
Na Svetog Jovana,
Daj mi bože neki znak,
Neka te nebo sudi,
Idi i nek te čuva bog,
Od boga si stvorena.
Patničko-gubitničke:
Želeo bih da te zaboravim,
Otišla si bez razloga pravog,
Ranila me jedna žena,
Ugasila si me,
Pjeva mi se, plače mi se,
Daj joj moje haljine,
Od tuge do poraza,
Vrati se na mesto zločina,
Gde ste, suze moje,
Bila sam luda, bila sam mlada,
Tužni se smeju najlepše,
Trag od burme,
Bacio sam burmu,
Trag od prstena,
Uvenuće jasmin beli,
Dajte mi utjehu,
Život bez nje tuga je,
Kad bi znala violina,
Ne znam ja da muški poginem.
Samoubilačke:
Zapaliću kuću,
Ako ruku podignem na sebe,
Umrijeću kraj tvoje kapije,
Nikad više,
Propadam ti lagano,
Potopiću ovaj splav.
Vrckaste:
Aspirin,
Žena zmija,
Rođena za flert,
Kriomice kriomice,
Hopala cupala,
Nema tu daš nedaš,
Lajavica,
Idi pa se leči,
Bilo je slomljenih čaša,
Hajde čik,
Leptirići,
Otkopčano zakopčano,
Mače lažljivo,
Ako daješ svakome,
Želim s tobom decu.
Antonije Pušić alias Rambo Amadeus
Zapravo, kao da govorimo o svojevrsnoj ilegali: gotovo ih uopće nema u medijima, a njihovi su koncerti dupkom ispunjeni, iako ih najavljuju tek tu i tamo zalijepljeni plakati. Washington Post je prije dvije godine ovako opisao atmosferu u publici na jednom od takvih koncerata u Zagrebu: Ruke su im u zraku, oči su im zatvorene, a tijela im se njišu u ritmu hipnotizirajuće muzike... Poznate osobe koje odlaze na takve koncerte obično poslije imaju potrebu da se javno pravdaju što su uopće viđeni na takvim mjestima; u stilu, društvo me povuklo, inače ne idem na ta mjesta, ne slušam takvu glazbu, ali slučajno smo nabasali, baš slučajno...
Ceca, Seka, Goga, Stoja...
Dakako, ne govorimo o nekom novom derivatu death-metala ili ljutom punk hard coreu; govorimo - o narodnjacima, Ceci, Seki Aleksić, Gogi Sekulić, Stoji i ostalim zvijezdama turbo-folk scene koja ne prizna novoformirane granice. Govorimo o turbo-folku i njegovim derivatima, po svemu sudeći ne samo glazbenom fenomenu dvijetisućitih na prostoru bivše Jugoslavije.
Zapravo, riječ je o glazbenom pravcu koji je nevjerojatnom lakoćom nadišao granice država nastalih na pepelu ex-SFRJ, i tako integrirao do jučer rascjepkanu publiku (onako kako u Kninu ili Vukovaru, makar u danima vikenda, integrira još u mnogo čemu podijeljene Hrvate i Srbe), koja se očito samo pritajila tijekom ratnih devedestih kada je slušanje narodnjaka moglo biti i kompromitirajuće, primjerice po mjeru hrvatstva koje je trebalo stalno iznova dokazivati. Jer tada je, ne zaboravimo, u Hrvatskoj vladao još jedan stereotip kojeg današnjica tako lako demantira: narodnjačko koketiranje sa šundom svojstveno je onima tamo, a ne nama u (srednjoj) Europi. Po tome se i razlikujemo, kao da su htjeli poručiti propagandno nastrojeni (ratni) filmovi kakvi su se u Hrvatskoj snimali početkom devedesetih. Pa smo imali filmove u kojima hrvatski vojnici slušaju gudače, a zabrađene spodobe s bocom rakije u ruci - narodnjake, poznate i pod kolokvijalnim nazivom cajke. No, nije tajna da su se i za vrijeme najžešćih srpskih bombardiranja Sarajeva, primjerice, na tamošnjim ulicama mogle kupiti piratske kazete srpskih turbofolk zvijezda, koje očito nikad nisu izgubile svoju publiku.
Uostalom, provozajte se za lijepog vremena, pogotovo u večernjim satima središtem Zagreba, Splita ili bilo kojeg većeg hrvatskog grada, pa ćete se uvjeriti i sami. I zato mi je teško prihvatiti objašnjenja nekih sociologa, po kojima je riječ o stanovitom obliku izražavanja bunta adolescentske kulture spram roditeljske kulture. Jer, to slušaju i mnogi roditelji, po svemu sudeći!
Karta više
O zvjezdanom statusu narodnjaka svjedoči, primjerice i činjenica da se široj hrvatskoj javnosti nepoznata Stojanka Novaković Stoja, prolazeći Trgom bana Jelačića uoči koncerta u zagrebačkom Lampašu krajem rujna, gotovo morala braniti od obožavatelja koji su tražili njezin autogram. Koncert je, treba li reći, bio rasprodan, a karta više se već mjesecima traži i za druge izvođače sličnog zvučnog profila, pogotovo ako se oni zovu Indira Radić ili recimo Dara Bubamara, kako u Zagrebu tako i u Splitu ili bilo gdje u Hrvatskoj. Seka Aleksić, primjerice, ni sama ne krije čuđenje pred podatkom da karta za njezine nastupe u Hrvatskoj doseže i 300 kuna, koliko je koštala i vrhunska produkcija kakvu je u Domu sportova ove jeseni prezentirala i planetarno poznata Alicia Keys.
No, narodnjaka se dobar dio hrvatske publike koja pohodi njihove nastupe još uvijek nekako srami: o tome na svoj način govori i potez telekomunikacijske tvrtke Tele 2, koja je doslovce preko noći povukla svoje sponzorstvo s narodnjačke smotre Megaspektakl '08. održane krajem rujna u Nedelišću kraj Čakovca, valjda procijenivši da bi im to pokroviteljstvo moglo donijeti više štete nego koristi, pa je logo telekomunikacijske tvrtke prebrisan s promotivnih materijala koncerta na kojem su nastupile brojne narodnjačke zvijezde iz Srbije. Što bi rekla Vesna Pezo, koja se i sama okušala u ovoj vrsti muziciranja: Narodnjak u Hrvatskoj ima medijsku podršku samo ako se zove nekako drukčije, i onda se svi zovu drukčije. Dakle, važno je da niste narodnjak. Pri čemu onda zabavnjak postaje drugo ime - za licemjerje. Jer, što su Danijela Martinović ili Maja Šuput nego - narodnjaci drugim sredstvima.
Narodnjak drugim sredstvima: Danijela Martinović
Dakle, u čemu je tajna mjesta koje masovno obilaze i mladi, i poduzetnici upitnog ukusa poput recimo Željka Keruma, i nogometni reprezentativci Hrvatske i lokalni mafijaši koji provode u ludnicama nerijetko završavaju međusobnim dum-dum raspravama, posljednji put se to dogodilo u zagrebačkom Babilonu?!
Svojevrsno poseljačenje
Srpski sociolog Milovan Mitrović kazao je ponešto i o čitavoj regiji, kada je konstatirao kako je u srpskom društvu na prijelazu stoljeća došlo do svojevrsne retradicionalizacije, odnosno - poseljačenja. Pa bi se moglo kazati da je riječ o jednom dijelu priče koja uključuje okretanje tradicionalnim vrijednostima, ili pak kolektivnu vjersku duhovnu obnovu naroda koji su do jučer živjeli u socijalizmu, u što se narodnjaci zapravo uklapaju. Jer oni su domaći, zbog jednostavne i zato valjda svakome shvatljive poetike. Spotovi su nešto drugačija priča: oni se rade u maniri MTV-jevskih uprizorenja zapadnjačkih zvijezda, a odaje ih poprilična doza kiča čak i kada je ton utišan do kraja...
Psiholog i novinar Damir Pilić to ovako objašnjava za H-alter: Narodnjačka glazba ne pati od potrebe za suptilnošću, i u odnosu na druge glazbene žanrove, nudi mnogo izravnije emocije. U njezinim se tekstovima uglavnom radi o neuzvraćenoj ljubavi ili ljubomori, bez ikakvog društvenog, socijalnog, političkog ili bilo kakvog drugog konteksta koji bi konzumenta eventualno primorao na kakvu rafiniraniju refleksiju. To su bazične, rudimentarne emocije, oslobođene bilo kakve intelektualnosti, i one izazivaju burne reakcije publike, osobito ako je ta publika mlada i ima potrebu da istutnji hormone. U ovakvoj glazbi mogu uživati čak i emocionalno hendikepirane osobe, jer navedene bazične emocije izazivaju toliku količinu adrenalina da i ljudi slabije osjećajnosti mogu od nje dobiti doživljaj kao da su stvarno živi.
Aleksandar Tijanić, kontroverzni publicist, trenutno na funkciji direktora Radio televizije Srbije, kaže kako se bez turbo-folka nije ni moglo ratovati na Balkanu. Za nedavnog gostovanja na rovinjskom Weekend Media Festivalu, Tijanić je kazao kako je srpsku kulturu najviše osiromašio upravo turbo folk i sve ono što je donio sa sobom, od mase pevaljki i sponzoruša do primitivnih likova i novinara koji su zagušili velik deo medijskog prostora. Po njegovim riječima, to je bio deo specijalnog rata kojim se nastojala otupiti javnost i pokoriti medijski prostor okolnih zemalja.
Od juhice do pljuce (i natrag)
Pilić pak ističe i kako ne treba podcijeniti fakat da se oko ovog muzičkog žanra vrti velika količina novca, tako da je to idealna situacija za onaj dio mladeži koji želi pokazati koliko ima.
Važni su, naglašava, i već spomenuti tradicijski elementi: Na rock-koncertu teško da ćete nekoga impresionirati skupocjenom garderobom, a na šanku svi uglavnom naručuju pivo, dok na narodnjacima više kure kokteli i žestica - gdje su i rasponi cijena i računi veći - a dress-code je uglavnom to skuplji što je oskudniji. Folk-koncert u tom je smislu najviše nalik nekoj tradicijskoj svadbi, nakon što se popije čorba i pojede svinjetina, a prije nego se izvuku pištolji i strojnice da se puca u zrak ili gdje se već puca. Ako govorimo o dubljim društvenim uzrocima ove pojave, moramo naglasiti da je narodnjačka glazba izrazito patrijarhalna priča, u kojoj su glavne koordinate unaprijed zacrtane: muškarac je gazda, a žena je seks simbol, odnosno uporabni objekt. Takva priča zapravo idealno naliježe na veliku retradicionalizaciju balkanskih društava, nakon što je 1990. religija opet došla u modu. Spolne uloge u kršćanskoj priči su vrlo slične spolnim ulogama u tekstovima narodnjačkih pjesama, pa bih uspon cajki posljednjih petnaest godina doveo u vezu s etabliranjem snažnih katoličkih i pravoslavnih društava na području Hrvatske, BiH, Srbije i Crne Gore. Zato je na folk-koncertu i moguće vidjeti zažarene djevojke s križem u dekolteu, kazao nam je Pilić.
Budući da je u narodnjačkim klubovima moguće vidjeti i nogometne reprezentativce, o toj se vrsti zabave svojedobno očitovao i izbornik Slaven Bilić, koji je konstatirao: I tamo su česti gosti i liječnici, odvjetnici, poslovni ljudi. Ja sam bio jednom. Ljudi su vrlo opušteni i dobro se zabavljaju. I bilo mi je OK. Osim glazbe.
Dakle, nemojte se zavaravati da je riječ o trendu. Jer trend je, po definiciji, nešto prolazno. Uostalom, čak i ako razbijete ogledalo, to što stoji ispred njega ne može se tek tako promijeniti. Jer svaki put kad si kaže da nije dio Balkana, i da nema nikakve veze s nekakvom Bugarskom, Srbijom ili BiH, Hrvatska je zapravo izvan sebe.
H-alterov suradnik sve nas je iznenadio odličnim poznavanjem turbo-folka, ne samo izvana već i iznutra. Slijedi kategorizacija najpoznatijih pjesama po tematici: songovi su podijeljeni na hedonistčke, moralističko-ljubavne, patničko-gubitničke, samoubilačke i vrckaste. Kategorizacija je u prvom redu namijenjena mlađim čitateljicama i čitateljima H-altera koji tek započinju svoj put bespućima novokomponiranog folka, kao i onima malo vremešnijima, koji se nisu na vrijeme ukopčali (op. ur.):
FOLK PARADA PO LITERARNIM SEKCIJAMA:
Hedonističke:
Pije mi se,
Do gole kože,
Grudi o grudi,
Gde ste braćo pijanci,
Nađite me cigani,
Pijem, al' uzalud,
Samo neka Ćira svira,
Ja noćas pijem.
Pitanje (ne)vjere
Ne veruj ženi koja voli,
Na Svetog Jovana,
Daj mi bože neki znak,
Neka te nebo sudi,
Idi i nek te čuva bog,
Od boga si stvorena.
Patničko-gubitničke:
Želeo bih da te zaboravim,
Otišla si bez razloga pravog,
Ranila me jedna žena,
Ugasila si me,
Pjeva mi se, plače mi se,
Daj joj moje haljine,
Od tuge do poraza,
Vrati se na mesto zločina,
Gde ste, suze moje,
Bila sam luda, bila sam mlada,
Tužni se smeju najlepše,
Trag od burme,
Bacio sam burmu,
Trag od prstena,
Uvenuće jasmin beli,
Dajte mi utjehu,
Život bez nje tuga je,
Kad bi znala violina,
Ne znam ja da muški poginem.
Samoubilačke:
Zapaliću kuću,
Ako ruku podignem na sebe,
Umrijeću kraj tvoje kapije,
Nikad više,
Propadam ti lagano,
Potopiću ovaj splav.
Vrckaste:
Aspirin,
Žena zmija,
Rođena za flert,
Kriomice kriomice,
Hopala cupala,
Nema tu daš nedaš,
Lajavica,
Idi pa se leči,
Bilo je slomljenih čaša,
Hajde čik,
Leptirići,
Otkopčano zakopčano,
Mače lažljivo,
Ako daješ svakome,
Želim s tobom decu.
prethodno1
Vezane vijesti
Hajde, Rambo, hoćemo shita!
Rambo Amadeus, po vokaciji legenda, nedavno je snimio par reklamnih TV-spotova za Nestle, jednu od najvećih svjetskih prehrambenih…
Objavljeno: 25.05.2011.
Urbana populacija ne sme da ćuti
Problem urbane populacije, u usporedbi sa još uvijek veoma energičnim nacionalizmima, jeste upravo apatija.
Objavljeno: 01.12.2010.
Okupimo mlade bivše Jugoslavije
Inicijativa mladih poziva vlade u regiji da se posvete osnivanju Regionalnog fonda za razmjene koji bi trebao raditi na uspostavljanju…
Objavljeno: 02.11.2010.
I Rambo će na Euroviziju!
A zašto? Pa da se napokon zemlje bivše SFRJ oko nečeg usuglase. Intervju sa Rambom prenosimo sa skopskog portala plagij.at.
Objavljeno: 01.10.2010.
Ćevapčići = Sacher torta
Kako je predstava "Turbo folk" povezala Banja Luku i Beč? Pokazalo se da "trash" glazbu i igru riječkih glumaca razumiju i u…
Objavljeno: 12.06.2010.
POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE
02.02.
Je li netko vidio spomenik?
Ljeti među suncobranima, zimi među štandovima, Razlistala forma, a i javni prostor trpi jednaku vrstu devastacije kao i u slučaju rušenja.
02.02.
Nagradnjača za "Kruh naš svagdašnji"
Premijera filma koji govori o dehumanizirajućem procesu prehrambene proizvodnje i to na europskom tlu, održat će se u utorak, 7. veljače, u zagrebačkom Branimir centru u 20 h. Najbržim prstima dijelimo 2 puta po 2 pozivnice!/ Najbrže su bile Maja Dugi i Tarita Popov
01.02.
Ugroženo znanstveno izdavaštvo
Ministarstvo kulture podržalo je Apel za obnovu i očuvanje znanstvene infrastrukture u Republici Hrvatskoj koji je uputio Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
30.01.
Ljudski nemar ugrožava zaštićenu svjetsku baštinu
Iz UNESCO-a su od Italije tražili pronalaženje sporednih ruta za morski promet, a uputili su upozorenja i zbog stanja Londonu i Sevilli u kojima neboderi zasjenjuju povijesne građevine
27.01.
Groteskna drama o izopačenoj ljepoti
Vesna Kosec Torjanac: Mayenburgov "Ružni" bavi se nemogućnosti uspostavljanja identiteta u globalizirajućem kapitalističkom potrošačkom društvu.
26.01.
150 dokumentaraca u Zagrebu
Osmu godinu zaredom ZagrebDox u osam festivalskih dana domaćoj publici predstavlja više od 150 dokumentarnih priča iz raznih krajeva svijeta, od čega 50 u konkurenciji
25.01.
Zašto nema književnih prijevoda?
U zadnjih nekoliko godina prijevodi lijepe književnosti počeli su ozbiljno zapinjati
dodaj komentar 31 komentara
Opet,druga prica je to sto nasi"veliki"mediji i tv nemaju novinu ni emisiju koja bi ponudila publici pravu kvalitetu.......
ma najbolje da narodnjaci budu veliki projekt ex yu...i da napokon zaradimo neku veću lovu...
a ti baš nikako da izađeš iz svog tradicionalnog šovinističkog pogleda na svijet. kako ruralno!
To je ustvari bio izraz mladenačkog bunta a ne da je ovo slušnje narodnjaka sada izraz bunta,jer narodnjaci su dio naše prošlosti i sadašnjosti ada li su dio budućnosti ovisi o svima nama.Zato:ne slušaj narodnjake,umri prirodnom smrću
jeste li gledali tu LATINICU koju pominjem?!
mislim, GDE vi zivite, osim u sopstvenoj - problematicnoj - stvarnosti?!
postoji i drugi izraz, ali ga namerno necu reci...
najzad, na h-alteru smo.
dovidjenja, kako ste?!
"Otišo si, a sarmu probo nisi!"
Imaš prav... problem je u politici jer su bez ikakvih kriterija brojni pripadnici več spomenute skupine ušli razne sfere političkog i gospodarskog života Hrvatske i to uglavnom preko kriminalnih aktivnosti.
zblonza: tak svejedno od kud su pevaljke. Srbija i Bosna su dio istog društveno-kulturnog sistema koji je oblikovan stoljećima Osmanske vladavine i stočarskog (čobanskog) načina preivređivanja.
Ko je to ostao okrenut sevdahu?? Bosanski Srbi? Posavski Hrvati?, ajde molim te
@zeleny, razmisli malo koliko je takvih "ruralnih" emigranata u njujorku, berlinu, ženevi koji sa sobom donose svoju kulturu. pri tom još konzervativaca, fanatika, vjerskih zatucanika. jel po tebi naš "autohtoni" rvacki folklor kojeg redovito emitira službeni hr. radio nešto kvlatitativno drugačije? pa su ipak njujork i berlin svjetski centri urbane kulture. al je to i indija. problem je negdje drugdje, nije niti u ruralnoj, niti u masovnoj, niti u prizemnoj, niti u visokoj kulturi. problem je u politici.
Vidi šta piše u tekst turbo folk i još navodi imena ili šta već šjevačica Ceca, Seka, Goga, Stoja...ko je tu iz Bosne??? Ama baš niko....i turbo folk je proizvod Srbije. Bosna sa tim nema ama baš ništa, jednostavno ga je prihvatila, kao uostalom i Hrvatska, možda čak i manje jer je više ostala tradicionalistička - okrenuta sevdahu. A ovo dvoje nemaju ama baš nikakve veze!!!
odgovor mb: slušanje trubo folka povezano je s ruralizacijom. Kako? vrlo jednostavno... zna se koji su korijeni turbofilka (od kud dolazi i koja ga je socijalno-geografska skupina donjela na ove prostore u drugoj polovici 20. stoljeća). Ne velim da ga nisu prihvatili i neki "ugledini" i ostali ini građani ali nositelji te pojave su ljudi koji su porijeklom iz več spomenute društveno kulturne sfere...... sve to jako lijepo objašnja sociologija.
Svima koje zanima preporučam odličan časopis Socijologija Sela
-Stigmatiziranje useljenika (potogovo tako velikog broja useljenika) kao onih koji u fin hrvatski narod unose bolest i zlo nardonjaka je jednako primitivno ili primitivnije od samih narodnjaka. Kada bih morao birati s kim bi se radije druzio, mislim da bi to prije bili ljudi koji slusaju folk i nemaju nacionalistickih pobuda, nego netko tko uziva u drugacijoj glazbi, ali eto misli da su bosanci izvor zla u nasem drustvu. Osim toga, mislim da je Hravtska vec jednom p(r)otjerala jednu manjinu (zasluzeno ili ne je tema za neku drugu raspravu), pri cemu mislim na Srbe, i eto sto joj se dogoodilo. Useljavanje druge manjine ili drugih manjina. No dosta o tome.
Sto se same teme narodnjaka tice, ja moram priznati da sam prilicno iznenadjen onim sto sam u ovim clipovima vidio i cuo. Inace nemam prilike slusati narodnjake, niti znam puno ljudi koji to imaju. Uglavnom ih cujem krzo otvorene prozore automobila ili u prolazu pokraj neke kafane. Ne slusam ni radio (osim u autu i to iskljucivo pri kracim voznjama). Ali mi zato zvucna kulisa doma zna biti MTV ili VH1. I moram priznati da se to ne razlikuje puno od ovog sto se moze cuti u prilozenim clipovima. Shakira, Rhiana, Alica i druge ljepotice sa MTV ekrana nisu bas toliko ispred ovih Seka, Goga i inih. Cak sam iznenadjen i kolicinom elektronskog zvuka u ovim primjerima. Ritmovi su takodjer vrlo slicni. Produkcija spotova je gotovo identicna, a ne samo slicna. U oba slucaja se radi o zenama naglasene zenstvenosti. A da budemo iskreni, jel itko ikad pokusao prevesti textove Rhiane. Pa nije ni to neki doseg lirske expresije.
Moram priznati da ima istine u ovome sto autor pise, kako se kroz tekstove narodnjackih pjesama utiliziraju najjednostavniji osjecaji, sto mozda (ali samo mozda) ipak nije toliko izrazeno kod planetarnih pop zvijezda. Ali to je mozda samo pitanje vremena, kada ce se iz postojeceg narodnjackog tijela izroditi grana s iole smislenijim tekstovima koja se onda mozda probije dalje .
Dakle, ja bi rekao da su u pitanju samo balkanizirane verzije ili balkanski klonovi onoga sto gledamo i na svjetskoj razini. Znam da ovi izdvojeni clipovi mozda prikazuju samo najvece zvijezde s najvecom produkcijom, a da je neka nize rangirana Seka jos gori ocaj i jos teza retardacija. No dali netko zna kako izgleda neka neuspjela Shakira? Mi to obicno ne znamo jer do nas ta prica nikad ni ne dodje. Al jel netko ikad vidio britanski nacionalni izbor za Eurosong? Ajme majko zla i tuge! Tako da ja nebi puno zalio nad nasom subinom zbog rasirenosti turbo folka. Mislim da je to vise manje ocekivano i da se od plantarnih slicnih izdanja, nas pop razlikuje ponajvise u visini produkcije. I istocnjackog melosa, naravno (mada ni ove zapadnjacke poskocice vise nisu daleko do istog).
No ima i jos nekih razlika koje ja primjecujem i volio bi da mi netko proba pojasniti otkud one:
1. Prikazane narodnjacke zvijezde su ipak skoro desetak godina starije od zapadnih pandana
2. Sve imaju altove, sto nije slucaj sa zapadne strane Alpa.
Ja jednostvno ne mogu dokuciti zbog cega je tome tako. Pa ako netko moze.... pliz...
Zbog svega navedenog, istog sam misljenja kao i autor. Narodnjaci nisu faza, nisu trenutni trend. Oni su nas pop koji je tu da tu i ostane. Svo zanemarivanje istog kroz javne televizije i druge javne medije ga nije uspjelo zaustaviti u penetraciji (mozga?) trzista pa je vrlo lako za pretpostaviti da ce tako biti i u buduce. Mozda bi zapravo trebalo skinuti stigmu s te vrste glazbe i dozvoliti svakome da otvoreno u njoj uziva. Mozda bi to onda pomoglo u stvaranju i nekih novih (prosvjecenijih) pravaca u toj glazbi . Kazem: MOZDA!
No bas dobro da se Zeleny javio na ovu temu i kad sam s njim poceo, s njim cu i zavrsit. Cinjenica da u drustvu postoje ljudi koji misle kao on je daleko veci drustveni problem nego narodnjaci. U multietničkom smislu Balkana, oni su daleko benigniji nego osjecaji podjeljenosti kod sirokih masa koji su i 15 godina nakon sukoba jos uvijek sveprisutni.
Ne mogu virovat!
Gledala mlade u PAŠI, u LUDNICI...ili kako se već zovu sva ta mesta, puna i prepuna mladih, srećnih ljudi...
Pet para nisu dali što ih kamera snima, ma, njima super...
Moram reći da sam bila MALO zatečena.
Kratko, istina.
Objasnili su mi kasnije da je to tako, čemu se čudim, alo?!?
Sad više ničemu.
Ovaj odličan tekst samo je potvrda te priče koja traje i koju ja, na gomilu , zovem...
SUZAMA SAM LEPIO TAPETE.
Možda, možda, postoji bolji stih, bolji naslov, ali meni je OVAJ najbolji.
To jest najgori.
To jest najtačniji.
Uvek se, by the way, kod ovih i ovakvih priča, setim one stare cinične opaske Srdjana Dragojevića :
"Bolje da se dogiramo nego da slušamo Miru Škorić"
I mislio je i nije mislio to što je rekao.
Ali je rekao.
Tačno ono što je hteo da kaže.
Zbog krive kulturne politike, hrvatski glazbenici ne sviraju, klubovi se zatvaraju a narodnjački 'klubovi' slizani sa kriminalom cvjetaju poput gljiva poslije kiše...
Rat i desetljeće krive kulturne politike doveli su do sadašnje situacije...
Ministarstvu kulture RH dugokosi basista iz rock banda (ili bilo koji drugi umjetnik koji nije na platnoj listi Ministarstva) isto je što i turbo folk pevaljka. Dok se to ne promijeni i dalje će odumirati glazbeni život u hrvatskoj.
Dodaj komentar