H-Alter
Cvjetni trg i okolica: mali intimni pojmovnik
Grad je, kažu, živo tkivo. Kao što reče onaj Črnkov "šlager", zagrebačkim ulicama teče i rijeka mog života, a u toj rijeci uz neke kutove, ulice, trgove kao i poneka posebna skrivena mjesta ostaju i bujice uspomena. Ponekad ih u tomu protoku vremena čovjek i zaboravi, a onda se dogodi da ga nešto podsjeti na njemu drage gradske toponime i dane kada smo imali više vremena za zgubidanjenje, pa grad otkrivali kroz šifre.
U svijetlu recentnih zbivanja oko Horvatinčićevog bušenja Cvjetnog trga i Varšavske pomalo sam se upitao što meni zapravo znači taj trg i okolne ulice(jer trgovi žive tek sa svojim pritocima). Iako načelno podržavam Pravo na Grad i nemam simpatija prema bahatom poduzetništvu, neću ulaziti u političko-pravne finese oko legitimnosti Horvatinčićevog projekta. Umjesto toga napravio sam svoje intimno podsjećanje na Cvjetnjak kakvog sam ja znao tamo iz doba osamdesetih kad sam svaki dan iza škole gluvario oko Cvjetnjaka (iako mi je škola bila u Križanićevoj), pa sve negdje do ranih devedesetih. Neke su se stvari zauvijek promijenile, neke ostale iste, jer tako to uvijek ide, no jedno je sigurno - dok ljudi pamte trgove i trgovi će pamtiti ljude. Ako i Horvatinčić i uspije u svojoj nakani, pa napravi neki ostakljeni bezlični shoping pandemonij, meni ostaje ovaj mali podsjetnik na to što grad zapravo jest. To je mali hommage mom Cvjetnjaku, a sigurno je da svako ima neki svoj cvjetnjak, koji bageri ne mogu srušiti.
Šatro pizza
"Šatro pizza" se sastojala od prepečenog tijesta za pizzu bez ikakvih suvišnih priloga, premazanog tek s malo kečapa, a mogla se kupiti u pizzeriji Zadar. Nikada je nije bilo na službenom cjeniku, a ljubazne tete bi nam je prodale po bagatelnoj cijeni, pa je bila idealni gablec za gluvarenje po gradu. Ako bi tete bile jako dobro raspložene moglo se dobit i malo papra i soli. Okus me malo podsjećao na komadiće sirovih mlinaca koje bi mi baka blago zapekla na električnoj ploči štednjaka, pa svaki put kad naletim na zapečeno tijesto na pizzi, to me kao Proustov kolačić vrati na Cvjetni trg.
Pizzerija Zadar
Nalazila se, kao što joj i ime govori, odmah do kina Zagreb. Ne znamo kakva je bila pizza tamo, jer smo jeli samo "šatro pizzu", ali se za šankom tijekom 80-ih uredno drmala loza.
Željezni Martin
Idemo na tulum "kod željeznog Martina", rekli smo prijatelju iz Beograda, a on nas je oduševljeno gledao misleći kako ga vodimo u neki kultni birc. A onda smo ga, zbunjenog doduše, počastili pićem, i to vodom iz željezne ručne pumpe ispred kina Zagreb, pouzdano najboljom tekućinom u gradu. Tamo su cvjećarke punile svoje vaze, ali i napajali se umorni građani. Karakteristika je svih ručnih željeznih pumpi da morate izrazito pažljivo stiskati ručicu, inače se potpuno zalijete divljajućim mlazom. Rečenica "daj mi pridrži ručku dok se napijem" zato se uvijek izgovarala s posebnim povjerenjem. Uzalud. Ipak, pomoć je bila nužna, jer teško je bilo istovremeno piti i držati ručku.
Pravoslavna crkva
Crkva Sv. Preobraženja poznata po tome što je - pravoslavna, što je većina nas uglavnom shvatila tek početkom devedesetih, dotad je bila samo "crkva". Kako u to vrijeme na Cvjetnjaku nije bilo željeznih klupica, uvijek smo sjedili na ogradi oko nje, s kupljenom novom pločom, grickajući šatro pizzu ili topli kruh.
Buvljak LP ploča
Najvažnije kultne i one manje kultne ploče u mom životu bile su kupljene - "na Cvjetnjaku". Ako se neki album koji si oduvijek htio odjednom pojavio na Cvjetnjaku, morao si reagirati odmah i kupiti ga po paprenoj cijeni, jer je postojala velika mogućnost da ga u životu više nećeš vidjeti. Od tada se za taj album govorilo da "si ga jednom vidio na Cvjetnjaku" i nikad više, ali nisi imao para da ga kupiš, što je bila bolna uspomena. Najviše para ikad za neki nosač zvuka dao sam tamo za House of the Holy i Led Zeppelin II, origigi američka izdanja s plastificiranim omotom. S prodavačima se uglavnom nije cjenkalo, osim za bezvrijednu robu. Tijekom devedesetih uglavnom je ponuda počela prelaziti na ilegalno presnimljene kazete, a onda smo nabavili internet. Ipak, jedina prodavaonica rabljenih ploča egzistira još i danas u obližnjoj Preradovićevoj (to je ona ulica prije Radovićeve).
Stripovi i filmski plakati
Cvjetnjak je obilovao pločama, dok je carstvo starih stripova ipak pripadalo Trešnjevačkom placu. No bio je jedan lik, koji je tu prodavao stare stripove i originalne filmske plakate, onako "na divljaka", jer mu je stric valjda bio biljeter. Iz gomile razasutih stripova po prekrivačima na podu čovjek je stvorio biznis pa poslije otvorio prvu striparnicu u gradu, prvo u pasažu prvo između Petrićeve i trga, a poslije u Preradovićevoj (tik do Radovićeve).
Dubravka
Ime kultne birtije u Margaretskoj, gdje su djelatnici obližnje Vjesnikove agencije za marketing uglavnom sklapali poslove. Nestala je u doba kad je izumro običaj da se birtijama daju imena po domaćim ženskim imenima i u njima sklapaju poslovi. Ja sam je zapamtio kao jedino mjesto gdje su točili "Stari Zagreb", izvrsno pivo, ali imena kojemu očigledno nije bilo suđeno da postane brand. U doba galopirajuće inflacije, Dubravka je bila birtija s najvećim faktorom iznenađenja u gradu. Naime, iz nekog su razloga mijenjali cijene rjeđe nego ostali, a kada bi to učinili, unaprijed bi uračunali i buduću inflaciju. Tako da ste ondje jedan dan mogli kupiti najskuplju, a drugi dan najjeftiniju pivu u centru grada.
(Vjesnikova) agencija za marketing
Egzistirala je u zgradi srušene tipografije. Mjesto gdje je moj otac proveo najbolje radne godine svog života, a gdje sam i ja radio svoj prvi posao (prek veze) preko student servisa prepakiravajući uglavnom ništa iz jednih koverti u druge (urudžbeni zapisnik). Iako su neki zaposlenici prilikom dolaska na posao sretali na hodniku sami sebe kako se vraćaju s istog, prva prava ozbiljna marketinška agencija u bivšoj zemlji (kasnije uništena u tranzicijskim procesima), gdje su domaći "Mad Men" s konjakom umjesto whiskya u ruci smišljali i danas prepoznatljive slogane kao što su "Sve rijeke teku od izvora prema ušću, samo Sana teče prema vama", "Igra je put do sreće" i "S cigaretom nisi sam".
Caffe bar Cvjetni trg (Bogovićeva)
Tamo se nekad mogao kupit teški dop. Nismo ulazili. Danas djeluje uglavnom pristojno i zove se Pušlek. Opet ne ulazimo. Možda zbog pogleda.
Kino Zagreb
Beograd je imao FEST, a mi smo imali FEST-ove premijere nekih tjedan dana poslije, gdje bi pretpremijerno prikazali izbor najboljih filmova s festivala. Tada bi obično bili redovi sve do željeznog martina, a kada je bila premijera "Imperije uzvraća udarac", red je bio otprilike do polovice Bogovićeve. Tapkaroši bi u tih tjedan dana okrenuli godišnju zaradu, a profitirao bi i sveprisutni koštičar. U kinu Zagreb uvijek je bilo nešto više mrtvih na platnu nego u kinu Balkan, pa smo njega češće pohodili, sve dok se ne bi počeli zaljubljivati, kad bi se premjestili u Varšavsku. Kada je krajem sedamdesetih tamo prikazivan film katastrofe indikativnog naslova Zemljotres, navodno je imao neke specijalne zvučne efekte, pa se činilo da se cijeli Cvjetnjak trese. Možda je to zapravo bio vizionarski film.
Kino Balkan
Jedino kino na svijetu s mezaninom. Ako bi u redovnom repertoaru Zagreba bio Kum 2, u Balkanu bi bila recimo Moja Afrika, pa je Zagreb uglavnom odvodio prevagu. No imali su pretpremijerne matineje nedjeljom u 11, gdje su se također stvarali redovi i tako sam prvi put gledao Bilo jednom u Americi i ponekad imam osjećaj da još i danas zblenuto gledam u odjavnu špicu filma. Kad je Balkan postao Europa, Zagreb se pretvorio u prah, a duhovi svih onih koji su umrli na platnu sada lebde negdje iznad bagera, uključujući don Vita Corleonea.
Štandovi s cvijećem
Štandovi s cvijećem su u to vrijeme tako i izgledali, a onda su ih za vrijeme Tuđmana zamijenili mramornim obdukcijskom stolovima, prikladno novom izgledu trga. Navada da se kupuje cvijeće je ipak više-manje preživjela, s neznatnom razlikom da smo izgubili 8. mart, a dobili Valentinovo, iako je ovo drugo dosadnije, jer se ne možeš ni napit ko čovjek, osim ako si sam taj dan, za što ti ne treba cvijeće.
Branko i Jovica
Branko je bio jednostavno Branko. Uvijek u svom starom sakou sa zakrpama na laktovima, iz čista mira bi ušao u neki od lokalnih kafića, slastičarnica i dućana i održao vrlo elokventan i glasan govor o svemu i svačemu i ljudi su ga uglavnom mirno slušali sve dok neka od konobarica ne bi rekla: "Ajde, Branko, dosta za danas", a onda bi mirno izašao. Kad sam prvi put kao klinac bio u Ramljaku na kolačima, začuđeno sam ga gledao, malo se plašeći, dok mi je mama onda samo tiho rekla: "To ti je samo Branko". Priče kažu da je bio najbolji student generacije, a onda je jedan dan naprosto pukao, te je ostatak života proveo uglavnom na potezu oko Cvjetnog trga u blizini kojega je i stanovao, držeći svoje legendarne govore. Nestao negdje devedesetih, u vremenima u kojima je govornika, mnogo ispraznijih, bilo i previše, pa nam Branko više nije trebao. Baš kao i Jovica, koji je uvijek bio bos, imao bradu skoro do poda i svirao frulu, a onda su ga početkom devedesetih našli mrtvog u Savi, na što se onda nitko nije previše obazirao, jer je bio samo redikul beskućnik i još tome krivog imena.
Znanstvena knjižara Mladost
Knjige sam tada kupovao manje nego ploče, ali su se tamo i onda mogle kupovati knjige na engleskom jeziku, koji smo čak i onda znali, uglavnom preko ploča ili filmova iz kina Zagreb.
Petar Preradović
Ako si htio bit avangardan, onda se s komadom ne bi prvi put dogovorio "Kod Krleže" (od milja Kikija) na Trgu, kao što je velika većina radila, nego kod Preradovića, tj. spomenika istom. Uostalom, mogao si mirno zasjest na zidić preko puta pravoslavne crkve dok je čekaš, a prije toga pogledati u pasažu kina Zagreb plakate nadolazećih hitova. Ako komad ne zna gdje je Preradović, tim bolje, jer je s curama koje nisu iz Zagreba, ili su tek nedavno stigle, uvijek nekako lakše išlo.
Preradovićeva ulica
Dino je uvijek htio da ga neki slučajan prolaznik upita: "Oprostite, znate li gdje je Preradovićeva ulica?", a on da mu šeretski odgovori "Idete u onom pravcu i to vam je ona ulica točno PRIJE Radićeve". Godinama ga nitko nije pitao za Preradovićevu, a onda kad ga je iznebuha stvarno neka zalutala duša pitala za ulicu, što je učinio? Ništa. Uputio ga je u pravom smjeru i par sekundi kasnije lupio se rukom po čelu.
Gajeva ulica
Ulica s tri velike kulturne znamenitosti u gradu - pogrebnim poduzećima, kurvama i Dalmacijavinom. A bio je i butik koji je neki dovitljivi vlasnik nazvao Mefisto, svjestan okružja u kojem djeluje. Dalmacijavino je propalo, kurve i lijesovi, kao i uvijek, ostadoše.
Vladimir Vidirć
Čovjek je napisao u životu samo dvadesetak pjesama, što je uistinu premalo da mu Horvatinčić ne sruši rodnu kuću. Da je poživio ko Tadijanović, tipografija bi možda i preživjela. Poznat i po tome što se u Olujnim tišinama za jednog pjesnika ponašao prilično pristojno.
Varšavska ulica
Paradoksalno je zapravo što je najveću buru u cijelom okružju izazvala pomalo dosadnjikava i nekako prilično bezlična ulica u kojoj se za razliku od okolnih, ama baš ništa nikad nije događalo. Također ostaje žal da smo ušli u NATO bez da je itko organizirao prosvjede protiv ulaska upravo u Varšavskoj, iako se to činilo kao historijska prilika.
Bogovićeva ulica
Ulica koje je bila važna jer je imala dvije najvažnije prodavaonice ploča u gradu i jer je od Trga(kad Zagrepčani kažu samo trg zna se na koji misle) vodila k Cvjetnjaku. Kao i velika većina moje generacije, nikad nisam popio kavu u Charlieju, niti sam obratio pažnju na trenutak u kojem mirna prolazna ulica odjednom postaje "špičasta".
Jugoton
Tjedan dana odricanja bureka i sendviča s mortadelom, i od love koje ti je stara dala za gablec mogao si kupit ploču, a za "dupljak" trebalo je gladovati i nešto dulje. Svaki dan iza škole hodočastili bismo do Jugotona gledajući ima li noviteta u izlogu i često bili očajni kad bi skužili da nam je inflacija još malo produžila period koji moramo štedjeti, jer su poskupjele ploče. Jugoton je sad Croatia Records, što je potpuno irelevantno, jer za novu glazbu ne moram šetati do Bogovićeve, kad imam laptop i širokopojasni internet. Navodno je imao i kat na kojem se prodavala klasika, ali tako daleko nikad nismo dospjeli.
PGP RTB
Druga prodavaonica ploča u Bogovićevoj, tik do Jugotona. Jedanput su tamo stavili na rasprodaju par komada albuma Oya Noya, nekog luđaka zvanog Toma Bebić. Znam svih pet ljudi koji su kupili tad tu ploču i to vrlo dobro jer svi su išli u moj razred, a kad sam ja saznao vijest, već je bilo prekasno. PGP je sada Orfej, i kao takav ne prodaje Tomu Bebića, jer smo mi svoje primjerke davno nabavili. Osim mene koji sam ga morao presnimiti.
Mirko Novosel
Instalater centralnog grijanja u Bogovićevoj ulici. To nam je bilo jako smiješno. Negdje u blizini u nekom od pasaža, bio je i stomatolog dr. Zubić, što nam je isto bilo nadasve zabavno.
Čiča koštičar
Postariji Albanac koji je stalno trčkarao na potezu između kina Lika i Zagreb sa svojom pletenom košaricom u kojoj su precizno bili podijeljeni kikirikiji i koštice. Vremenom se ponuda proširila i na lizalice jezivog okusa koje su nam starci striktno zabranjivali. Nikad nismo uspjeli napraviti onaj tuljac ko što je čiča mogo.
Papirnica u pasažu kina Zagreb
Svatko je tih godina morao imati kolaž i raster na početku školske godine (netko je na tome masne pare zgrtao), a neki su se, bogami, navukli i na šarene papire. Jedino mjesto u Zagrebu gdje je toga bilo nalazilo se između ulaza u kino i knjižare. Stotine araka različitih kartona, normalnih papira i rizlovitih. Srećom, nije me dugo držalo. Niti sam ikad shvatio što znači riječ raster.
Friški kruh u prehrani u Preradovićevoj
Na samom se početku Preradovićeve (odmah do Radovićeve) nalazila pekara gdje se do kraja osamdesetih uvijek moglo kupiti vrući, netom ispečeni kruh i gigantski oktoberfestovski pereci od pol metra, bolji, veći i punijeg okusa od ma kojih, koje sam kasnije probao. Pokret jedenja tog toplog kruha na ogradi pravoslavne crkve od milja smo zvali kruhabilly. Poslije su na Cvjetnom otvorili prvi Fino & Friško, čiji proizvodi uglavnom ne sadrže nijednu od tih osobina, te čija je kvaliteta kruha ekvivaletna šarmu novog preuređenog Cvjetnjaka.
Grupe STOP i Ayllu i drugi ulični happeninzi
Prljavci su uzurpirali Dolac i Trg, a Cvjetnjak je uvijek bio premali za masovna okupljanja, pa su ondje najčešće svirali nešto opskurniji bendovi, a ova dva su bili redovni. Poslije su stigli Cest is the Best i Kraljevi ulice, ali nikad nisu uspijevali zadržati moju pažnju duže od 20 sekundi. Stariji kažu da su tu jednom i šišali Toma Gotovca, iako smo mi bili uvjereni da se on rodio ćelav i gol. Poslije su stigli i pravi Bolivijci koji su svirali okolo na zagrebačkim ulicama, a mi s čuđenjem konstatirali da su naši Ayllu svirali puno bolju i izvorniju bolivijsku glazbu.
Prolaz sestara Baković (Balkan prolaz)
Tijekom devedesetih postao Miškecov prolaz. Miškec je bio nekakav beskućnik, pa kad već za života nije imao kuću, naknadno mu uvalilo cijeli prolaz. Od sestara Baković ostadoše njihove glave u zidu.
Umjetno štopanje
Nikada nitko nije shvatio što to zapravo jest, no jedina dva ili tri obrta za to u Zagrebu nalazila su se u Balkan prolazu. Čak mi se čini da su i dalje ondje. A možda su preživjeli i plesna škola i karate klub u istom prolazu, iako sumnjam da ću to ikad provjeravati na licu mjesta.
Drugi prolaz (Obrtnički prolaz)
Skriven među zgradama i slabo označen s druge strane kina u odnosu na Balkan prolaz, mnogi ni ne znaju da spaja Varšavsku i Masarykovu. Zove se obrtnički jer u njemu djeluju ili su nekad djelovali sex shop i ugađač glasovira - u jednu od te dvije radnje jednom sam skoro i ušao.
Spomenik Tinu Ujeviću u Varšavskoj
Jedan od najružnijih spomenika u Zagrebu, djeluje kao svemirac napravljen od melase koji se sprema pokoriti lokalno stanovništvo koje na miru ispija kavu. Umjesto da su ga izlili u prirodnoj veličini i postavili ispred obližnjeg Blata, s klasičnom čašom gemištarkom u ruci.
Pankeri
Nekad su se i oni skupljali na Cvjetnjaku, i to oni autohtoni. Nestadoše otkako je Svilan izmislio špicu.
Jazovka
Definitivno najveća rupa u gradu (otuda i ime), odmah do izlaza iz kina Zagreb. Đankoze, kroneri, polusvijet, ali imalo je stanovitog šarma. Mogao si odigrati i partiju biljara, ali bilo je pametno starosjediocima pustiti partiju. Upokojena, kao i dobar dio klijentele već davno prije njezinog rušenja.
Zid iza kina Zagreb (ograda stare Tipografije)
Kao klinca uvijek me strašio prilikom izlaska iz kina Zagreb svojom sablasnom pojavom. Naime, na vrhu zida bile su uzidane razbijene staklene boce, što je izgledalo prilično jezivo. Uvijek sam se pitao koju tajnu skriva to dvorište kada ga čuvaju na taj način, ali sumnjam da ću to ikada saznati jer je i ono srušeno. Možda zbog čudovišta koje je tamo spavalo.
Prolazi Oktogon i drugi pasaži
Najveći broj pasaža u Zagrebu je oko Cvjetnjaka i obližnjih ulica. Oktogon je bio poznat po tome što je tamo bio dućančić gdje su se prodavale pletene košare koje su proizvodili slijepci i bio ulični svirač koji je imao standardni repertoar od tri pjesme. Ne znam više koje, a košaru nikad nisam kupio. Na ulazu sa strane ulice bio je čiča s kolicima koji je prodavao ogromne perece, od kojih bi uglavnom pojeli prvo izvrsnu slanu smjesu, a velik dio ostatka često bi bacili.
Poštovanje čitateljice i čitatelji, pojmovnik znamenitosti Cvjetnoga trga i okolnih ulica ovim zasigurno nije zaokružen, a kamoli popis svih mogućih reminisencija koje se vežu uz taj prostor. Pišite nam i vašim prilozma i dopunjavajte imaginarij Cvjetnjaka! (redakcija H-altera)
© H-Alter - Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
dodaj komentar 33 komentara
nostalgija mi je mrska zbog precijenjenosti i zaustavljanja vremena u tocki, ali ovaj tekst zaista vise figurira kao mali pojmovnik (intimne) povijesti nego kao nostalgicno stivo.
za mene cvjetni pocinje dolaskom na fakultet kasnih devedesetih i tada vecine ovih stvari o kojima pises nema pa cu stoga dati zanemariv doprinos: 1) stric me sredinom osamdesetih vodio na cvjetni po cvijece za baku i na pekabela sladoled te 2) na malom maturalcu tamo negdje '94. kupih kod svercera "blood sugar sex magik". eh :)
Branko je stanovao (stanuje?) u Preradovićevoj; razbolio se i drastično smršavio, tak da ga ljudi više - nisu prepoznali!
Jovo (Jovica) je bio egzibicionist, ali izuzetno pametan i načitan. Kod "Železnog" nam je za pivo (ili pak onak, iz gušta) znao izrecitirati čitav Gorski vijenac. Kad je fingirao luđaka i bacao se u Manduševac, malo ih je samo ubralo da lik vadi papirnate novčanice (i devize!) van...
Tajna Edvinovog uspjeha je da bi čekao subotom kod Balkan kina kad su se mijenjali filmovi i žicao stare plakate, koje je onda dilao...
etc
Pa i je.
Fora, ali malo šlampasto (dosta brate s tom Radovićevom. Pozdrav od Duška.)
a sad mi pade na pamet anegdota kad su doticnog pitali "sto je vama oliver?", a on je odgovorio "kreten".
a preprodaja starih ploča kod preradovićevog kipa. pa tamo sam prve albume bauhausa kupio.
LOL ja ih prodavao ;)
"Pixies" - Pirate shop :D
Zbog čega se grad ne bi mijenjao? Po tij logici bi trebao izgledati kao kada su sazidane prve zgrade.....bezveze
Grad treba mijenjati, ali ni u najmračnijem snu tako da se kino mijenja - garažom. Ako se već kino mora srušiti, onda ga treba zamijeniti nečim boljim, kulturnijim - muzejima, kulturnim centrima, kazalištima - a ne buticima ili još gore - garažama.
Sutra će turist koji je odsjeo u Dubrovniku kad se vrati doma na pitanje šta je vidio u centru Zagreba reći - šoping centar i garažu.
Kakvi srbizmi? Autor vrlo evokativno i leksički bogato dočarava određeno vrijeme i sentiment. I bilo koji autor bilo kojeg stiliziranog teksta ima pravo koristiti riječi koje želi, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog zvučnosti. Ludi Pero ti si budala.
Apropo Cvjetnog, imam par crno bijelih fotografija koje sam snimio ono ljeto kada su ga raskopali i mramorizirali. '94, čini mi se...
Ja nisam budala i imam pravo na svoje mišljenje isto kao i ti i autor teksta. Zašto mi ga osporavaš?Ti si nepristojan. Ne znam jesi li budala pa ti to i ne kažem. Inače, sentiment ne možeš dočaravati.
Priajtelj iz Beograda? To je isto nepristojno.
Zaključno, G. - pojma nemaš.
Hvala za podsjećanje.
Osim što je na Cvijetnom trgu opskrbio toliko toga najboljim evropskim knjigama 19. i prve polovine 20. stoljeća iz bogate obiteljske knjižnice, sve originalna prva izdanja renomiranih izdavača, niz desetljeća je moderirao i održavao posebni red i poredak na Cvijetnom trgu i okolici. Bilo je sve dozvoljeno i poželjno osim preseravanja. Trenutno moderiranje s dovođenjem u red slijedilo je na svaki, i najmanji, znak bilo kakve povrede slobodne i skladne koegzistencije najraznovrsnijih živih i mrtvih pojava u tom prostoru.
Prvenstveno su tim nepodopštinama bile sklone navodne zvijezde i elitne snage režima, kada im na trenutak popusti disciplina te prorade navike preseravanja, kurčenja bez pokrića. Šilo je djelovao trenutno, sam ili zajedno sa svojim divizijama. Dotični bi se micali ili bježali u trku a za njima lete knjige ili čudni likovi kao iz romana "Majstora i Margarita". Idući put bi već posve disciplinirano poštivali posebni poredak Cvijetnog trga i okolice.
U ulozi velikog maestra glazbe kazališta "Kugla glumište" unosio je u te prostore živu začudnu glazbu uz još začudnije prizore, koja glazba još živo odjekuje i nakon što je maestro odavno u grobu jer i njegovi glazbenici i njihovi glazbenici u raznim varijacijamazto sviraju i dalje.
Ne bi bilo čudno, ako znaci nepodopština dopru do tamo, da Grof Šilović iz groba izvrši akciju reda za pamćenje.
Eto toliko od jednog purgera, momentalno stanara Miškecovog prolaza.
Hvala. Popravio si mi dan.
također osim jovice i branka kao likova iz centra ovim putem želim osvježiti uspomenu i na jednu živinu koju smo svi znali - na jednog tigrastosmeđeg zmazanog šugavog cucka kratkih nogu koji je lutal centrom, kojeg su neki zvali pero, neki đuka(c), a neki jednostavno cucak, kojeg smo svi hranili ficlekom svojeg sendviča, i znali ga vidjeti u toku dana na više mjesta od kazališta do draškovićeve.
bravo autoru teksta, suza mi kanula na oko na spomen rodne grude, kao u narodnoj pesmi
Uvijek me razveseli kad pročitam ili čujem neku jezikoslovnu mudrost utemeljenu na svemu i svačemu, osim na poznavanju hrvatskoga jezika. Predlažem ti da zaviriš u Anićev Rječnik hrvatskoga jezika pa ćeš vidjeti da su obje ove riječi u njemu bez oznake da su srbizmi. Nemoj da te uplaši debljina knjige, jer riječi su poredane abecednim redom (to ti je ono a,b,c, č, ć, d, i t.d.), pa ćeš ih lako naći. Nažalost, knjiga je bez slika, ali ne daj da te to obeshrabri.
Cvjetni Trg mi je utisnut u sjecanje kao raskrsnica izmedju Kazalista, Trga, Seste Gimnazije i Trakoscanske, kad je tamo jos postojao otvoreni disco club. Zahvaljujem na podsjeti.
Sto se promjena tice, iako nasa ljudska priroda tezi prema odrzavanju toga sto nam je poznato, promjena je nezaustavljiva.
Nadam se da nedostatak prakse u mom rodjenom jeziku nece nikoga jako uvrijediti. Cinjenica je da se toliko promjijnilo u hrvatskom jeziku od zavrsetka rata da ne mogu vise ni glavu ni rep uloviti.
stvaramo imaginarni "Cvijetnjak" ???
nesto poput Place imaginaire, sakupimo najdraze slike iz nase kolektivne memorije, da ostanu negdje zapisane...
sjecate li se trgovine (Ferimport ???) na uglu Varsavska/Gunduliceva u koju smo hodocastili gledati krasne crne Sansui hi-fi masine i snatrili o tome kako cemo jednog dana najzad slusati muziko kao spada a ne na Tosci 5 ....
sjecam se da su negdje poloviicom osamdesetih poceli prodavati TV+VCR kombinacije i pustali su "Help" ... mislim da sam stajao satima gledajuci Beatles (bez tona) kroz izlog. dan sa danom
Help se do tada jedino mogao vidjeti 1x u 10 godina u Kinoteci na GROZNOJ kopiji, a sad odjedamput na VHS koliko zelis. Ne sjecam se koliko je trajalo to privatno emitiranje.
negdje polovicom osamdesetih se pojavila jedna mala, uska trgovinica delikatesama (nalazila se desno od Znanstvene, blizu ugla prema Blakan prolazu. Tamo su prodavali (prvi put sto se ja sjecam u Zg) odlicne masline u rifuzi (grcke Kalamata, ali i druge, punjene), pa kojekakve delikatese ukljucujuci zeleno-bijelu madjarsku salamu. Masline si mogao kupiti na deke u fiseku (zna li jos netko sto je fisek ???)
Kupio sam tamo jednom...nekada ..; svoju prvu flasu Briske rebule (dosita najboljeg vina u povijesti)
i prodavao se sir brie u izvedbi Vindije (tko se toga sjeca??) bio je gromoglasan.
by the way, ja se sjecam cvjetnog jos kad su po njemu vozili auti (oko onog otoka gdje su bile cvjecarice)
moja mama je radila u necemu sto se zvalo SIZMIORH (samoupavna-interesna-zajednica-mirovinskog-i-invalidskog-osiguranja-Republike-Hrvatske),u Margaretskoj 25.
Ispod je bila jedna mala galerija: neke od najinetersantnijih izlozbi sam tamo vidio ... da li se itko sjeca kako se zvala, da li jos postoji.
dolazim krajem mjeseca u ZG ali se bojim i ici na Cvjetni da ne vidim horror
pozdrav svima
Ovdje se konačno jasno vidi da su rampu u Varšavskoj i sve bitno oko gradnje u bloku, kao i sve zadnja 4 desetljeća kreirali te kao žrtve za realizaciju toga tražili i snubili političare na vlasti i investitori takozvani stručnjaci, Slavko Dakić i prestižne bulumente urbanista, glavnih stručnjaka institucija, profesora fakulteta, IGH dioničara itd., ološ kokošara koji stalno jedino to radi, koje je profesor arhitekst Nikšić već sedamdesetih obrazloženo i dokazano nazvao idioti.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.