Marinko Čulić 24.05.2012.

Što nam znači pobjeda Karanikolića

Marinko Čulić Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.

Što nas čeka

Trg Burze

Deutsche welle

Dva totalitarizma

Fotografija članka
Do sada, staljinizam nije bivao odbacivan na isti način kao nacizam. Možete snimiti film kao "Goodbye Lenin", ali "Goodbye Hitler" je nezamisliv. Zašto?

 

U novinama se 3. februara 2005. pojavila mala beleška - očigledno ne nešto za naslovne strane. Kao odgovor na poziv za zabranu javnog isticanja svastike i drugih nacističkih simbola, grupa konzervativnih članova evropskog parlamenta, uglavnom iz bivših komunističkih zemalja, zahtevala je da se isto primeni i na komunističke simbole: ne samo na srp i čekić, već i na crvenu zvezdu. Ovaj predlog ne treba olako shvatiti: on sugeriše duboku promenu u evropskom ideološkom identitetu.

Do sada, pravo govoreći, staljinizam nije bivao odbacivan na isti način kao nacizam. Potpuno smo svesni njegovih monstruoznih aspekata, ali još uvek nalazimo da je Ostalgie (nostalgija za istokom, prim. prev.) prihvatljiva: možete snimiti film kao "Goodbye Lenin", ali "Goodbye Hitler" je nezamisliv. Zašto? Staljinizam je smatrao da dolazi iz prosvetiteljske tradicije, prema kojoj je, pošto je istina dostupna svakom racionalnom čoveku, bez obzira na njegovo stanje, svako smatran odgovornim za svoje zločine

Da uzmemo drugi primer, u Nemačkoj je lako naći mnoge CD-ove sa starim istočnonemačkim revolucionarnim i partijskim pesmama, od "Stalin, Freund, Genosse", do "Die Partei hat immer Recht". Mnogo je teže naći kolekcije nacističkih pesama. Čak i na ovom anegdotskom nivou, razlika između staljinističkog i nacističkog univerzuma je jasna, baš kao i kada se setimo da su za vreme staljinističkih montiranih procesa optuženi morali da javno priznaju svoje zločine i objasne zašto su ih počinili, dok nacisti nikada ne bi očekivali da neki Jevrejin prizna da je bio umešan u zaveru protiv nemačke nacije. Razlog je jasan.

Staljinizam je smatrao da dolazi iz prosvetiteljske tradicije, prema kojoj je, pošto je istina dostupna svakom racionalnom čoveku, bez obzira na njegovo stanje, svako smatran odgovornim za svoje zločine. Međutim, za naciste je krivica Jevreja bila činjenica njihove biologije: nije bilo razloga da se dokaže da su oni bili krivi, jer su oni bili krivi samim tim što su bili Jevreji.

U staljinističkoj ideološkoj imaginaciji, univerzalni um je objektifikovan u obliku neumoljivih zakona istorijskog progresa, kome svi služimo, uključujući tu i vođu. Nacistički vođa je posle završenog govora stajao i tiho prihvatao aplauz, ali pod staljinizmom, kada bi obavezni aplauz eksplodirao na kraju vođinog govora, on bi ustajao i pridruživao se aplauzu.

U filmu Ernsta Lubitcha "To Be or Not to Be" Hitler na nacistički pozdrav odgovara podižući ruku, uz reči "Hajl meni!" Ovo je čisti humor, jer se nešto slično nikada nije moglo dogoditi u realnosti, dok Staljin zaista jeste "pozdravljao samog sebe" kada se pridruživao aplauzu. Tu je i činjenica da su Staljinu za rođendan telegrame sa čestitkama slali zatvorenici iz najmračnijih gulaga; nemoguće je zamisliti da bi neki Jevrejin poslao sličan telegram Hitleru iz Aušvica. Ovo je neukusna distinkcija, ali podržava tvrdnju da je pod Staljinom vladajuća ideologija pretpostavljala prostor u kome vođa i njegovi podanici mogu da se sretnu kao sluge Istorijskog Razuma. Pod Staljinom su, teoretski, svi ljudi bili jednaki. U nacizmu ne postoji ekvivalent komunističkim disidentima koji su rizikovali živote boreći se protiv onoga što su smatrali "birokratskom deformacijom" socijalizma u SSSR-u i njegovoj imperiji; niko se u nacističkoj Nemačkoj nije zalagao za "nacizam sa ljudskim licem"

U nacizmu ne postoji ekvivalent komunističkim disidentima koji su rizikovali živote boreći se protiv onoga što su smatrali "birokratskom deformacijom" socijalizma u SSSR-u i njegovoj imperiji; niko se u nacističkoj Nemačkoj nije zalagao za "nacizam sa ljudskim licem". Tu se krije greška (i predrasuda) svih pokušaja, poput onih konzervativnog istoričara Ernsta Noltea, da se zauzme neutralan stav - to jest, da se zahteva da se isti standardi primene i na komuniste i na naciste. Ako se Heideggeru ne oprašta flertovanje sa nacizmom, zašto se Lukácsu, Brechtu i drugima oprašta njihov mnogo duži angažman u vezi sa staljinizmom? Ova pozicija redukuje nacizam na reakciju i ponavljanje praksi koje su već postojale u boljševizmu - teror, koncentracioni logori, borba na smrt protiv političkih protivnika - tako da je "prvobitni greh", greh komunizma.

Krajem 1980-tih, Nolte je bio Habermasov glavni oponent u takozvanom Revvisionismusstreit, tvrdeći da nacizam ne treba posmatrati kao neuporedivo zlo XX. veka. Ne samo da se nacizam, odvratan kakav jeste, pojavio nakon komunizma: on je bio preterana reakcija na komunističku opasnost, a svi njegovi užasi su bili samo kopije užasa već počinjenih pod sovjetskim komunizmom.

Nolteova ideja je da komunizam i nacizam dele isti totalitarni oblik, a da se jedina razlika između njih sastoji u razlici između empirijskih činilaca koji popunjavaju svoje određene strukturalne uloge ("Jevreji" umesto "klasnog neprijatelja"). Uobičajena liberalna reakcija na Noltea bila je da on relativizuje nacizam redukujući ga na sekundarni eho komunističkog zla. Međutim, čak i ako ostavimo po strani beskorisno poređenje između komunizma - neuspelog pokušaja oslobađanja - i radikalnog zla nacizma, moramo se složiti sa osnovnom Nolteovom tezom: nacizam je u suštini bio reakcija na komunističku pretnju; on je zamenio klasnu borbu borbom između arijevaca i Jevreja.

Ovde se susrećemo sa izmeštanjem u frojdovskom smislu reči (Verschiebung): nacizam dislocira klasnu borbu na rasnu borbu, i time zamagljuje svoju pravu prirodu. Ono što se menja u prelasku od komunizma ka nacizmu je pitanje forme i tu se krije nacistička ideološka mistifikacija: politička borba je naturalizovana kao invazija stranog (jevrejskog) tela koje remeti harmoniju arijevske zajednice. Uobičajena liberalna reakcija na Noltea bila je da on relativizuje nacizam redukujući ga na sekundarni eho komunističkog zla

Nije tačno da, kako Nolte tvrdi, ovde u oba slučaja imamo istu formalnu antagonističku strukturu, već je mesto neprijatelja popunjeno različitim elementom (klasa, rasa). Klasni antagonizam je, za razliku od rasne razlike i konflikta, apsolutno inherentan i konstitutivan za društveno polje; fašizam dislocira ovaj suštinski antagonizam.

Onda je prikladno priznati tragediju Oktobarske revolucije: kako njenog jedinstvenog emancipatorskog potencijala, tako i istorijsku nužnost njenog staljinističkog rezultata. Trebalo bi da pošteno priznamo da su staljinističke čistke bile na izvestan način "iracionalnije" od fašističkog nasilja: njihovo preterivanje je nepogrešiv znak da je, za razliku od fašizma, staljinizam predstavljao slučaj autentične revolucije koja je otišla u potpuno pogrešnom pravcu.

Pod fašizmom je, čak i u nacističkoj Nemačkoj, bilo moguće preživeti, održati privid "normalnog" svakodnevnog života, ukoliko se neko nije bavio opozicionim aktivnostima (i, naravno, ukoliko nije bio Jevrejin). S druge strane, pod Staljinom kasnih 1930-ih niko nije bio bezbedan: bilo ko je u svakom trenutku mogao da bude optužen, uhapšen i streljan kao izdajnik. Iracionalnost nacizma je bila "kondenzovana" u antisemitizmu - uverenosti u jevrejsku zaveru - dok je iracionalnost staljinizma prožimala čitavo društveno telo. Zato su istražitelji nacističke policije tragali za dokazima i tragovima aktivne opozicije režimu, dok su se staljinistički istražitelji zadovoljavali time da fabrikuju dokaze, izmišljaju zavere, itd.

Takođe bismo morali da priznamo da još uvek nemamo zadovoljavajuću teoriju staljinizma. Zato je skandalozno da Frankfurtska škola nije uspela da proizvede sistematsku i temeljnu analizu ovog fenomena. Izuzeci su vrlo rečiti: "Behemoth" (1942) Franza Neumanna, koji sugeriše da su tri velika svetska sistema - kapitalizam Nju dila, fašizam i staljinizam - težili istom birokratskom, globalno organizovanom, "administriranom" društvu; "Soviet Marxism" (1958) Herberta Marcusea, njegova najmanje strastvena knjiga, jedna čudno neutralna analiza sovjetske ideologije bez jasnog zauzimanja stava; i, konačno, pokušaji nekih habermasovaca tokom 1980-ih, koji su, razmišljajući o izranjajućem fenomenu disidenstva, pokušali da razviju koncept građanskog društva kao mesta otpora komunističkom režimu - što je sve zanimljivo, ali nije globalna teorija specifičnosti staljinističkog totalitarizma. Klasni antagonizam je, za razliku od rasne razlike i konflikta, apsolutno inherentan i konstitutivan za društveno polje; fašizam dislocira ovaj suštinski antagonizam

Kako je jedna škola marksističke misli, koja je tvrdila da se fokusira na uslove propadanja emancipatorskog projekta, mogla da ne analizira noćnu moru "realno postojećeg socijalizma"? I nije li njeno fokusiranje na fašizam bilo tiho priznavanje neuspeha u suočavanju sa pravom traumom?

Ovde treba da izvršimo izbor. "Čisto" liberalno stanovište prema levom i desnom "totalitarizmu" - da su oba loša, zasnovano na netoleranciji političkih i drugih razlika, odbacivanju demokratskih i humanističkih vrednosti, itd. - je a priori pogrešno. Nužno je zauzeti poziciju i tvditi da je fašizam fundamentalno "gori" od komunizma.

Alternativa, ideja da je uopšte moguće racionalno porediti dva totalitarizma, teži da proizvede zaključak - eksplicitan ili implicitan - da fašizam predstavlja manje zlo, razumljivu reakciju na komunističku opasnost.

Kada je septembra 2003. Berlusconi izazvao snažnu reakciju svojom opservacijom da Mussolini, za razliku od Hitlera, Staljina ili Saddama Husseina, nikada nikoga nije ubio, pravi skandal je bio u tome što je ovaj iskaz, daleko od izraza specifičnog Berlusconijevog pogleda na stvarnost, bio deo tekućeg projekta da se promene uslovi posleratnog evropskog identiteta, koji su do tada bili zasnovani na antifašističkom jedinstvu.

To je pravi kontekst u kome treba razumeti poziv evropskih konzervativaca na zabranu komunističkih simbola.

London Review of Books, 17.03.2005.

Preveo Aleksandar Bošković

Tagovi: slavoj žižek, totalitarizam, nacizam, staljinizam
Prijavi članak na: Twitter Facebook
dodaj komentar 9 komentara
  1. Nikolaus Burazz06.07.2009. 13:40
    Ko je ono od vashih chitalaca kritikovao Žižeka?
    hehehe
    ...
    ja mu stvarno skidam kapu,jer svaki njegov text skache po ganglijama
    zhiv nam bio,i pisao jos sto godina
  2. Sokal08.07.2009. 06:40
    A je li moguc Goodbye Staljin? A kako je ipak moguca Leni von Riefenstahl, ili Lili Marleen
  3. Aa09.07.2009. 15:26
    Phuuu... koja dosadna, površna i suštinski netačna analiza. Vredelo bi intelektualnog showbussinesmana Žižeka i njegovu vernu publiku podsetiti na to kritika totalitarizma ne dolazi samo iz liberalnih i konzervativnih krugova. Po svom - i za mnoge mraksiste - uobičajenom modelu, on potpuno zaboravlja na anti-autoritarnu, odnosno anarhističku kritiku. Zato, evo malog priloga za upotpunjavanje slike: http://antifabgd.net/?p=179
  4. magrathea10.07.2009. 11:24
    "nacizam je u suštini bio reakcija na komunističku pretnju" - DA, ali cija reakcija, my dear Watson?
  5. demo13.07.2009. 11:12
    Evo kopiram jedan odlican komentar na ovaj clanak od Damira, iz enovina:

    "Naravno da je fašizam gori.Ne znam otkud ideja da se te dvije ideologije uspoređuju?Zar samo zbog toga što su jednostranačke, ili što su pod vladavinom i jednih i drugih ljudi ginuli?

    Fašizam je ideologija, a komunizam društveno uređenje utemeljeno na društvenom vlasništvu sredstava za proizvodnju.

    Fašizam u samom svom programu ima zločinačku ideju.Utemeljen je na bolesnoj pretpostavci o višoj i nižim rasama, i za ostvarenje tog poretka je spreman istrijebiti nižu rasu.Fašizam je ubijao ljude, ne zato što su mu protivnici, već zato što su se rodili kao pripadnici određene rase ili nacije.

    Zločini koji su se dogodili u komunističkim režimima nemaju nikakvu vezu s političkom ideologijom samog komunizma.Tu je stvar bila isto tako jednostavna, na svoj način.Vladar, u strahu od gubitka vlasti, ubija svoje političke protivnike i neistomišljenike.Stvarne i umišljene.Ubija ih zbog njihove političke aktivnosti, imenom i prezimenom.Takvih vladara je uvijek bilo i uvijek će biti, i oni nisu vezani isključivo za komunizam.

    Na koncu, komunizam je najpozitivnija politička ideja koja se javila, odnosno najpoštenije društveno uređenje koje se može stvoriti.To što mu ljudi zbog svoje pohlepe i sebičnosti nisu dorasli, to je nešto drugo i nema veze s fašizmom i genocidom koji su tijesno povezani jedan uz drugi. "
  6. Zoran13.07.2009. 16:59
    A sto uopce znaci reci da je "jedan sistem gori od drugog"? Npr., cinjenica je da je u Staljinovim i Maovim gulazima ukupno poginulo vise ljudi nego od nacista tokom 2 svj. rata. Jel li to razlog za tvrdnju da je "staljinizam gori od nacizma"?
  7. demo13.07.2009. 20:10
    Izgleda da si ti osobno pobrojao zrtve Staljinovih i Maovih gulaga pa bi bilo dobro da nas prosvijetlis sa brojkama:
    1. gdje
    2. koliko
    3. kad
  8. demo14.07.2009. 00:09
    Zorane, dok prevrces arhive da prebrojis Staljinove i Maove zrtve, bilo bi dobro da jos usput pronadjes i slijedece zrtve:

    1. koliko je milijuna ljudi na svijetu ubio kapitalizam s ovom tekucom financijskom krizom zato sto nemaju za hranu, vodu, gorivo, ljekove i doktora?
    2. koliko je milijuna ljudi ubila Amerika u ratovima i intervencijama koje je vodila u periodu od drugog svjetskog rata do danas?
    3. koliko je stotina milijuna Indijanaca, Afrikanaca i Azijata ubijeno da bi kapitalizam mogao cvjetati u G7?
    4. Koliko su stotina milijuna nevjernika ubile krscanske Crkve u periodu od cetvrtog stoljeca do danas?
    ...
  9. UŠČIPAK06.11.2011. 19:44
    GOSPODINE ŽIŽEK, JAVLJAM SE DA I JA NEŠTO KAŽEM U VEZI POIMANJA STALJINIZMA I NACIZMA KAO DRUŠTVENO-EKONOMSKIH SUSTAVA.
    DAVNO , PRIJE OTPRILIKE 1O GODINA , PROČITAO SAM JEDNO VAŠE REAGIRANJE NA ZAHTJEV BIVŠIH SOCIJALISTIČKIH DRŽAVA ISTOČNE EVROPE KOJE POSTADOŠE =DEMOKRATSKE= I POMALO NACILONALISTIČKE. NACIONALIZAM KOJI SE JAVIO , KAO POŠAST, UPRAVO IZ ISTOČNE EVROPE, PODRŽAVLJEN TREBA SE SVHATITI DA JE NJIHOV NASTUP DEVEDESTIH BIO U DUH ANTIKOMUNISTIČKI ,ODNOSNO SOCIJALIZAM U KOJEM SU ŽIVJELI , PRETSTAVILI KAO TOTALITARNI I NEHUMANI DRUŠTVENI ODNOS I U SVIM SVOJIM ASPEKTIMA BIO GORI OD NACIZMA. DANAS U VEĆ ZAVRŠENOJ PRVOJ DEKADI 21 STLJEĆA , TAJ DUH ANTIKOMUNIZMA SE ŠIRIO BRZINOM SVJETLOSTI. CRKVA NA ZAPADU JE TO U SVIM SFERAM DRUŠTVENOG ŽIVOTA , NE SAMO POMAGALA ,NEGO GEBELSOVSKOM METODOM NASTOJALA DA SE ZATRE SVAKA POMISAO NA TAKAV DRUŠTVENO-EKONOMSKI USTROJ, JER JE ON NAJVEĆE ZLO ČOVJEČENASTVA . TO JE SKORO NA ISTI NAČIN , SAMO DRUGAČIJI M TONOM , PONOVIO I PAPA RACINGER U ASSISIJU. SVE SU TO RECIDIVI POMAMNE KRŠĆANSKE , DOMINIRAJUĆE, KATOLIČKE PROPAGANDE JOŠ IZ VREMENA POSLIJE DRUGOG SVIJETSKOG RATA, KADA SU SVE TE NABOŽNE ,BLAGOSLOVLJENE REŽIME POBJEDIO, U DRUGOM SVUJETSKOM RATU, NAORUŽAN NAROD , NA ISTOKU MASOVNO , NAZAPADU ONAJ NAJSVJESNIJI , ALI NE I BROJČANO MALI , JER SE BAŠ U TOM RATU OČITOVAO VEĆ DUGO ŽIVLJENI KAPITALIZAM ,SADA PRIDRUŽEN I UJEDINJEN U ISTOJ IDEJI ,APSOLUTNO CARSTVO JEDNOG NAZORA , KATOLIČKOG ,KLASNOG , ALI OČIŠĆENOG OD SVIH PRIMJESE RASNIH, NACIONALNIH ,VJERSKIH I KULTURNIH GRUPA , KOJE NI FIZIČKI NI KULTURNO NI VJERSKI NE BAŠTINE ONO PRAVO KRŠĆANSKO , ZBOG ČEGA SU SE VODILI KRIŽARSKI RATOVI 3 STOLJEĆA. KAO
    REZULTAT TE ANTIKOMUNISTIČKE PROPAGANDE ISKRSLA JE I DEKLARACIJA O OSUDI KOMUNIZMA . TOJ DEKLARACIJI JE STIDLJIVO PRIDODAN NACIZAM ALI SE ŽRTVE U STOTINAM MILIONA STVALJAJU NA DUŠU KOMUNIZMA.
    U TOM RAZDOBLJU POJAVILA SE I RASPRAVA U ZAPADNIOJ NJEMAČKOJ O NACIZMU I KOMUNIZMU, MEĐU POVIJESNIČARIMA. VI STE SE POSEBNO OKOMILI NA POVJESNIČARA NOLTEA KOJI JE TUMAČIO , GLE POSLA, AUTORITATIVNO, VJEROJATNO KAO POVJESNIK, DA JE NACIZAM U SUŠTINI BIO REAKCIJA NA KOMUNISTIČKU PRIJETNJU, PA I ZLOČINE STALJINA.. REKOSTE DA JE ON ,NOLTE, POBRKAO STVARI JER JE ZAMJENIO KLASNU BORBU SA BORBOM PROTIV ŽIDOVA, A TO NIJE ISTO.NACIZAM DISLOCIRA KLASNU BORBU I TIME ZAMAGLJUJE PRAVU SVOJU PRIRODU.. DALJE , NOLTE JE TVRDIO DA SE U OBA SLUČAJA RADI O ANTAGONISTIČKIM FORMAMA. TA ANTAGONISTIČKA FORMA NIJE ISTA JER ANTAGONIZAM U NACIZMU JE RASNI A U KOMUNIZMU KLASNI I INHERENTAN JE DRUŠTVENOJ FORMI ODNOSA.
    SLAŽEM SE GOSPODINE ŽIŽEK U SVEMU ŠTO REKOSTE U SVOM ODGOVORU NOLTEU, ALI MI NIJE JASNO VAŠE , NE SAMO POLITIČKO NEGO I FILOZOFSKO STAJALIŠTE KOJE JE BILO PREDMET RASPRASVE, TOTALITARIZAM: NACIZAM, STALJINIZAM. NISAM NAČISTU ,KADA OKTOBARSKU REVOLUCIJU NAZIVATE NUŽNOŠĆU ,U ČEMU SE I JA SLAŽEM, ALI MI NIKADA NIJE JASNO DA SE STALJINA SPOMINJE KAO NEŠTO NADNARAVNO, MONSTRUOZNO,POŠASTVENO, NIČIM OBUZDANO REZULTATI SU, TOBOŽ VIDLJIVI,VELIKI ZLOČINI NAD NEDUŽNIM GRAĐANIMA: KRV, GULAZI, AUTARHIČNOST U PROKAZTIVANJU ,REKLO BI SE, NASUMICE, UZMI BILOKOGA I SA NJIM NA STRELJANJE ILI U GULAG, NEKA SE ZNA TKO IMA VLAST, DODAJEM JA.
    I JOŠ=LJEPŠA= VAŠA KONSTATACIJA ,NE ZNAM IZ KOJEG , HEGELOVSKI POIMANOG ODNOSA, KADA TVRDITE DA U NJEMAČKOJ U DOBA NACIZMA JE SVAK MOGAO PREŽIVJETI UKOLIKO SE NIJE JAVNO ISTICAO OPOZICIJOM PREMA SISTEMU, A U STALJINIZMU NIJE BILO TAKO . POSTOJALA JE VELIKA MOGUČNOST DA GRAĐANIN NI KRIV NI DUŽAN ZAVRŠI U ZATVORU , PA I STRELJAN. NE VJERUJEM ,A SIGURAN SAM U TO, DA VAS NIJE NADJAČALA ONA KATOLIČKA GEBELSOVSKA PROPAGANDA KOJU CRKVA INTENZIVNO I SA NAJODIOZNIJIM LAŽIMA I POKUDAMA VODI JOŠ OD FRANCUSKE REVOLUCIJE.
    JA ĆU VAM SUPROSTAVITI JEDNAN PODATAK KOJI NISAM NIKADA IMAO PRILIKE DOZNATI , IAKO SAM KAO SKOJEVAC ,KOMUNISTA , ODNOSNO MARXISTA IMAO ŽELJU DA SAZNAM ŠTO JE MOGUĆE VIŠE O OKTOBARSKOJ REVOLUCIJI , U ČEMU MI JE I TROCKI PUNO POMOGAO SVOJIM SABRANIM DJELIMA , SLUŠAO SAM I GLEDAO JEDNU DOKUMENTARNU SERIJU NA HRVATSKOJ TELEVIZIJI O OKTOBARSKOJ REVOLUCIJI A SERIJU SU SNIMILI BIBISI /FONETSKI JU PIŠEM/ KOJA JE U SVOJIM ISTRAŽIVANJIMA UTVRDILA DA JE REVOLUCIJA ZATEKLA RUSKI NAROD , MISLI SE NA CARSKU RUSIJU, SA 82% NEPISMENIH GRAĐANA, DA JE NAJVIŠE ŽRTAVA BILO U PRED REVOLUCIONARNOM PERIODU , ZA ČIJU KRIVNJU OPTUŽUJU CARSKU RUSIJU.
    NIJE OVDJE NI PROSTOR NI VRIJEME DA IZNOSIM JOŠ MNOGE POJEDINOSTI KOJE SU U VELIKOM NESRAZMJERU SLIČNIM DOKUMENTARNIM EMISIJAM RAZNIH AGENCIJA IZ SVIJETA , POKAZUJUĆI NAM KAO SUGOVORNIKE RUSKE POVIJESNIČARE.
    TAKOĐER MI JE NEPRIHVATLJIVA VAŠA TVRDNJA DA JE IRACIONALNOST U NACIZMU BILA KONDENZIRANA U ANTISEMITIZMU, UVJERENOST U JEVREJSKU ZAVJERU, DOK JE U KOMUNIZMU ,ODNOSNO U STALJINIZMU , PROŽIMALA ČITAVO DRUŠTVENO TIJELO, U NACIZMU SU POLICAJCI TRAGALI ZA OPOZICIONARIMA , A U STALJINIZMU SU SE FABRICIRALE IZMIŠLJENE ZAVJERE.
    TA VAŠA TVRDNJA MI NI NAJMANJE NE IZGLEDA PRIMJERENA VAMA KAO FILOZOFU I ČOVJEKU KOJI SVOJE ZNANJE ŽELI STAVITI U SLUŽBU ONIH DRUŠTVENIH SNAGA KOJE VUKU NAPRIJED , U PROMJENU SVIJETA U ŠIRU DEMOKRACIJU, ALI ONU STVARNU DEMOKRACIJU, A NE ONE FIKTIVNE ,ILUZIONISTIČKE DEMOKRACIJE ,KRLEŽINA KOVANICA.
    A LIBERALI, GLE =LIBERALI= DA IOLE OBRAZOVAN ČOVJEK NE ZNA ŠTA JE TO LIBERALIZAM IZ KOGA SE RAĐAJU LIBERALI .LIBERALIZAM SE NE MOŽE POJMITI A ŠTO SE NE MOŽE POJMITI NE POSTOJI ,KAŽE VELIKI HEGEL.
    ZA MENE KAO MARXISTU , DEMOKRACIJA, MORAL , POŠTENJE , PRAVDA , SLOBODA SU NAJOBIČNIJE RIJEČI, IMENICE KOJE NI SEMANTIČKI NI SEMZIOLOŠKI NEMAJU NIKAKVO ZNAČENJE, AKO SE OVAKO FIKTIVNO UZIMAJU U PREZENTACIJU KIČENJA RETORIKE. TROCKI BI IH NAZVAO SOCOJALNIM ILUZIJAMA KOJE IMAJU ZADATAK DA¸PREVARE I SVEŽU UGNJETENE.A MARX KAŽE: UKIDANJE PRIVATNOG VLASNIŠTVA PREDSTAVLJA PRVI I OSNOVNI ČIN NADVLADAVANJA OTUĐENJA ČOVJEKA . TIME SE ČOVJEK OSLOBAĐA POSJEDNIČKOG DRŽANJA SPRAM ZBILJE .KADA PRESTAJE EGZISTIRATI PRIVATNO VLASNIŠTVO KADA ČOVJEK NE RADI RADI NUŽDE , NORMALNO JE POIMATI SVE OVE IMENICE:PRAVDA, POŠTENJE, SLOBODA, JEDNAKOST,MORAL ,ETIKA JER ĆE EMANIRATI IZ POSTOJEĆIH DRUŠTVENIH ODNOSA , A NE KAO NEKE DEKLARACIJE , MANIFESITI ILI PROPISANI AKTI DRŽAVE.
    NA KRAJU SPOMENUŠTE BERLUSKONIJA I NJEGOVE ESKAPADE , NJEGOVU IZJAVU DA JE MUSSOLINI, ZA RAZLIKU OD HITLERA I STALJINA , BIO HUMANIJI , NIJE NIKOGA UBIO, IZ ČEGA SE PO VAMA RODILA NOVA KLIMA U EVROPI KOJA JE TRAŽILA DA SE PROMJENE USLOVI POSLIJERATNOG IDENTITETA KOJI SU DO TADA BILI ZASNOVANI NA ANTIFAŠISTIČKOM JEDINSTVU, TO JE PRAVI KONTEKST IZ KOJEGA EVROPSKI KONZERVATIVCI PIŠU DEKLARACIJU PROTIV KOMUNIZMA I NJEGOVIH SIMBOLA.
    JA ODGOVARAM, GOSPODINE ŽIŽEK , DA TA ISTA KONZERVATIVNA EVROPA MORA SE VRATITI U SVOJU NAJBLIŽU POVIJEST I PORAZMISLITI ŠTA SU IM OSTAVILI NJIHOVI OĆEVI U HIPOTEKU , ZLOČINE ,KADA SU U UNIFORMAMAM NACI- ANTROPOIDNIH UBOJICA , UBIJALI , PALILI I MNOGE NARODE I SKUPINE PROGRAMSKI UNIŠTAVALI NA NAJBRUTALNIJI NAČIN. ONI BI TREBALI U ZNAK POKAJANJA , SVAKU SVOJU PARLAMENTARNU SJEDNICU EU-na POČETI SA MINUTOM ODAVANJA POŠTE ZA ŽRTVAE ,SAMO U OSTOČNOUJ EVROPI I BALKANU 28 MILIONA, A U ČITAVOJ EVROPI 55 MILIONA.PA OTKUD IM CIUVILIZACIJAKA SNAGA DA SE TAKO ODNOSE PREMA GENOCIDU SVOJIH RODITELJA
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

21.05.

Umjetnik koji nikad ne spava

Siniša Labrović: Bizarno je da se štedi na onima čija se potpora izražava u tisućama, a ne na onima koji dobivaju milijune.

19.05.

O krađi identiteta

Kakve veze ima "Prvi hrvatski festival knjiga - Što čitaš" s profiliranom izdavačkom kućom "Što čitaš?". Nikakve.

18.05.

Petak na Subversiveu

Večeras će na Subversive Festivalu Christian Marazzi govoriti o historijskoj krizi kapitalizma, a Gayatri Spivak predavat će na temu "Budućnosti, prošlosti, jezici, Balkan"

17.05.

Prema Balkanskom socijalnom forumu

Danas na Subversive Forumu u ZKM-u počinje panel "Prema Balkanskom socijalnom forumu" koji će trajati dva dana

17.05.

Marina opet među najboljim fotoreporterima regije!

Treću godinu zaredom fotografija H-Alter-ove novinarke Marine Kelava uvrštena je na izložbu najbolje novinske fotografije iz regije, koja se večeras otvara u Beogradu, u organizaciji srpske novinske agencije Beta

17.05.

Nitko nam ne čuva leđa

Marko Pogačar, "Bog neće pomoći": Naslov ukazuje na nepobitnu činjenicu - na neko apstraktno, metafizičko utočište nije nam se osloniti.

15.05.

Uskoro Jewish Film Festival

Od 20. do 26. svibnja, u sklopu festivalskoga filmskog programa domaćoj će publici biti prikazana 54 filma koji na različite načine progovaraju o toleranciji