Neprijatelji naroda povremeno djeluje manje kao film, a više kao životni projekt Thet Sambatha. Naime, on je opsjednut željom da istraži tko je točno odgovoran za smrt njegova oca, brata i sestre, kao i za prisilnu udaju njegove majke. Jednostavni odgovor na to pitanje je od početka jasan - odgovorni su Crveni Kmeri, međutim redatelja zanima odgovornost pojedinaca i mehanizam koji je doveo do tragedije njegove obitelji.

I tu počinje upravo nevjerojatna potraga za odgovornošću. Thet Sambath nekako uspijeva doći do Nuon Chea, Brata broj dva, desne ruke Pol Pota, te s njim provodi i prijateljuje deset godina s ciljem da mu ovaj da odgovor na pitanje: zašto? Pet godina mu ne govori što hoće i zašto je došao nego jede zajedno s njim, pije čaj i pravi mu društvo. Pet godina polako i mukotrpno zadobiva Nuon Cheovu naklonost i povjerenje. A onda mu se Nuon Chea polako, polako počinje otvarati i za kamere po prvi put pričati o tome kako je došlo do toga da je od 1975. do 1979. ubijeno (radom, glađu ili noževima) gotovo 2 miliona ljudi ili četvrtina tadašnjeg stanovništva Kambodže.

Broj sjajno osmišljenih i snimljenih scena je golem, ali ima nekoliko upravo genijalnih. U jednoj od njih Thet Sambath nam ispriča kako su njegovom ocu prerezali grkljan, a potom pokušava natjerati Suona, čovjeka koji je priznao svoje učešće u ubijanjima da pokaže kako se reže grkljan. Da stvar bude maksimalno perverzna, redatelj želi da to ovaj pokaže na njemu, što ovaj (hvala bogu!) odbija. Ipak pokazuje na kraju ipak pokazuje kako treba zadići glavu i gdje treba proći nožem. Kad bi mu se ruke umorile od rezanja, priča, znao je jednostavno ubadati u vrat (i pritom tu invenciju pokazuje za kameru). Jezivo.

Kao zapadnjak, mogu samo zamisliti što bi to značila budistička strpljivost, ali u ovom je filmu ima na pretek. Tako u vjerojatno najpažljivije pripremljenoj sceni u povijesti kinematografije, organizacija koje je trajala 10 godina, Thet Sambath napokon otkriva Nuon Cheu da mu nije rekao istinu o svojoj obitelji te mu ispriča kako je stradala od ruke Crvenih Kmera. Pritom snima Nuon Cheovu reakciju koja je daleko od spektakularne (ovaj pokazuje samo tračak žaljenja), ali baš taj krajnji antiklimaks doprinosi autentičnosti i genijalnosti ovoga filma.

Danas je Kambodža zemlja s 11 milijuna ljudi, 5 milijuna mina i ogromnim problemom suočavanja s prošlošću. Nad masovnim grobnicama su napravljene ceste, ljudi tamo uzgajaju rižu i napasaju goveda. Tek je ove godine (nakon više od 30 godina) donesena prva presuda za zločine koji su se desili za vrijeme režima Crvenih Kmera. Neprijatelji naroda je zaista film koji bi mogao pomaknuti svijest Kmera o njihovoj povijesti i pripremiti je na suočavanje s njom. U njemu je dovoljno ljudi za kamere priznalo svoje zločine te bi oni mogli služiti kao iskra koja će zapaliti želju ostalih da istupe, priznaju i obračunaju se s vlastitom prošlošću.

Kakav Michael Moore sa svojim spektaklom, banalizacijom i lažnom intimizacijom događaja - Thet Sambath je čovjek s vrijednom, iskrenom pričom i umijećem da ju ispriča. Na žalost, on gotovo sigurno za ovo remek djelo neće dobiti Oskara zato što film produkcijski nije na razini današnjih fensi dokumentaraca. Ipak, da se ocjenjuje autentičnost i iskrenost, ovaj film bi zavrijedio tu i mnoge druge nagrade.

Film još imate priliku vidjeti u petak u 21h u Dokukinu (Katančićeva 3).

Osim Neprijatelja naroda, u srijedu smo još mogli pogledati Snažnog Ferdinanda, još jednog u nizu filmova Alexandra Klugea, te Vučje ždrijelo Pietra Marcella. Posebna je zanimljivost bila diskusija Javni život uma u Mami u kojoj se raspravljalo o djelu filozofkinje Hannah Arendt.

---

U četvrtak nas očekuje diskusija o komisijama za istinu i pomirenje povezana s aktualnom inicijativom za regionalnu komisiju za žrtve ratova u bivšoj Jugoslaviji. Osim toga tu su je i na ovom festivalu nezaobilazni Aleksandar Kluge i njegov Ona, domoljub, te udarni film Judith Ehrlich i Ricka Goldsmitha Najopasniji čovjek u Americi o čovjeku koji je prije 40 godina pustio u javnost tajne Pentagonove dokumente te time poslužio kao inspiracija utemeljiteljima WikiLeaksa. Film je to koji zbog brojnih paralela s aktualnim događajima svakako treba pogledati. Drugi zanimljiv film je dugačak, ali vjerojatno sjajan film Andrei Ujice Autobiografija Nicolaea Ceausescua, koji je od montaže rumunjskih propagandnih materijala nastalih tijekom nekoliko desetljeća socijalizma uspio ispričati nešto drugačiju priču.

Tagovi: Human rights film festival, Kambodža, Crveni Kmeri