Marinko Čulić 24.05.2012.

Što nam znači pobjeda Karanikolića

Marinko Čulić Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.

Što nas čeka

Trg Burze

Bilješke jedne zastupnice

Deutsche welle

Hrvatska znanstvena ksenofobija

02.02.2011. Saša Zelenika Kultura Komentiraj Print
Fotografija članka
Hrvatska znanost se vrlo žilavo opire uklopljenosti u svjetsku znanost i podvrgavanju njezinim kriterijima. Zašto domaći znanstvenici toliko zaziru od "babaroga iz inozemstva", od otvaranja svoga znanstvenoga rada uvidu u svjetski relevantnim časopisima, ili od studenata iz inozemstva koji bi tu dolazili i radili s njima?

Znanost je po svojoj definiciji i prirodi međunarodna i globalna. Teorija relativnosti mora vrijediti jednako u SAD, Kini, Hrvatskoj i Zanzibaru. Isto, naravno, vrijedi za sve ostale postulate kojima, najbolje što smo zasad u stanju, opisujemo svijet i svemir u kojem živimo i pojave u njemu. Sve postavke znanosti, koliko god utemeljene, prihvaćene i podržane gomilama empirijskih dokaza su, naravno, i u konstantom preispitivanju i nadograđivanju, ali to je opet proces koji je imanentno međunarodan i kome opća prihvaćenost samo daje snagu i vjerodostojnost.

E sad, iako se načelno i pripadnici hrvatske znanstvene zajednice ne mogu ne složiti s tim osnovnim postulatima, hrvatska znanost se u svakodnevnim postupcima i praksama vrlo žilavo opire uklopljenosti u svjetsku znanost i podvrgavanju njezinim kriterijima.

Najjača svjetska znanstvena središta, sveučilišta i instituti će, tako, vrlo aktivno raditi na privlačenju najboljih stručnjaka bez obzira na njihovu nacionalnost i ostale posebnosti. ETH u Zürichu je, primjerice, potaknuo promjenu nekih zakonskih rješenja da bi omogućio da u svojoj tridesetoj godini naš znanstvenik Nenad Ban postane kod njih profesor. Situacija u kojoj bi neka institucija iz hrvatskog sustava znanosti i/ili visokoga obrazovanja uspjela prvo privući, a onda i zaposliti u višem zvanju nekoga Nisu rijetki slučajevi komentara na vijećima i drugim tijelima odlučivanja da nam ne trebaju udžbenici pisani na, o užasa, engleskom jeziku mladoga i perspektivnoga znanstvenika iz, recimo, Gane, SAD-a, Turske, Njemačke (svaka slučajnost u namjeri nabrajanja znanstveno i ekonomski jakih i manje jakih zemalja je ovdje isključena) je praktički nezamisliva. Iako je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta u suradnji s drugim resorima zakonski to omogućilo, te iako mjerodavne državne agencije potiču mogućnost zapošljavanja stranaca, to je na razini prakse naprosto nemoguće. Na stranu uvjerenost mnogih da je samostvorena iluzija veličine kabineta u kojemu žive „najbolji od svih mogućih svjetova", u praksi fakultetska i ina vijeća i odbori uredno formuliraju i objavljuju natječaje za zapošljavanje samo u lokalnim novinama, natječaji su otvoreni 8 (osam!) dana, a u njima se uredno kao jedan od uvjeta za prijavu definira i dostavljanje kopije domovnice i osobne iskaznice. Na stranu i činjenica da se natječaji raspisuju samo kada je već poprilično dobro znano tko će se na njih javiti i tko će biti zaposlen, ali time se de facto onemogućuje i primisao zapošljavanja stranaca.

Uz to, nisu rijetki slučajevi komentara na vijećima i drugim tijelima odlučivanja da nam ne trebaju udžbenici pisani na, o užasa, engleskom jeziku, jer to svejedno neće nitko čitati, ili pak da u pravilnicima o završnim, diplomskim i doktorskim radovima ne treba niti predvidjeti mogućnost pisanja tih radova na nekom od svjetskih jezika jer (doslovno!) „mi Hrvati smo se od stoljeća sedmog borili za svoj jezik i neće nama sada netko tu pisati na nekom engleskom", i sličnih nebuloza.

I to se sve zbiva čak i u gradu poput Rijeke koji je svoj najveći uspon imao prije 150 godina kada je Englez imenom Robert Whitehead došao iz Trsta da bi u suradnji s oficirima Austro-Ugarske vojske potaknuo razvoj tvornice u kojoj su radili Mađari, Talijani i Hrvati, a koja je svijetu podarila torpedo. U gradu u kojem je Frano Supilo prije više od 100 godina pokrenuo Novi list dok su se u boljim kafićima svakodnevno nudile besplatno na čitanje novine iz cijele Evrope na sijaset svjetskih jezika. Isti onaj Na stranu i činjenica da se natječaji raspisuju samo kada je već poprilično dobro znano tko će se na njih javiti i tko će biti zaposlen, ali time se de facto onemogućuje i primisao zapošljavanja stranaca Frano Supilo (nota bene: hrvatski pravaš!) koji je rekao da mu je dosta umočiti prst u more da bi bio u kontaktu sa cijelim svijetom. A sada bi u tom istom gradu „uvaženi profesori" najrađe, izgleda, zatvorili Otrantska vrata (što će nama tamo neko Sredozemlje) i od Jadrana napravili isušenu kaljužu.

Zašto, dakle, ljudi koji putuju svijetom (pa makar to bilo samo na kongrese na „brdovitom Balkanu") toliko zaziru ne samo od babaroga iz inozemstva nego i od otvaranja svoga znanstvenoga rada uvidu u svjetski relevantnim časopisima, ili od studenata iz inozemstva koji bi tu dolazili i radili s njima? I to u situaciji kada je hrvatska znanost, po svim mjerljivim pokazateljima, na začelju svijeta, kada je neprisutna, neprepoznata i nevidljiva u svijetu, kada naša sveučilišta prema većini svjetskih rangiranja uopće ne postoje, a tamo gdje se pojavljuju zauzimaju dvije-hiljade-i-neka mjesta? I kada ogroman broj hrvatskih studenata već studira u inozemstvu (samo u Trstu ih je, navodno, već 2000) dok veliki broj onih koji upisuju sveučilišta u RH ne završavaju studij, ili ga završavaju poslije 7-8 ili više godina, a tržište rada mora onda u takve stručnjake još uložiti vrijeme i novac da bi ih učinilo produktivnima i stručnima?

Ili je odgovor baš u svemu nabrojenome? U činjenici da mnogi ne žele da itko ima uvid u razinu kvalitete i stručnosti kojima se kod nas stječu nazivi, zvanja i (nemale) privilegije. U fobijama i kompleksima koji proizlaze iz činjenice da „ne znaju beknuti" ni na jednom jeziku (iako svima povjerenstva za izbor u zvanje uredno napišu da su „međunarodno priznati znanstvenici"). U činjenici da mnogi doktorati i znanstveni radovi u našem sustavu ne samo što ne pridonose razvoju svjetske znanosti, nego nisu originalni ni na razini mjesnoga odbora gdje su napisani. U činjenici da se samo nedostatkom ikakvih kriterija, usporedivosti sa svijetom i otvorenosti neovisnoj evaluaciji mogu događati indeksi, đapići, plagiranja, prepisivanja, izbori u zvanja i na položaje u sustavu po principu ja-tebi-ti-meni. U sustavu u kojem se čak i mladi suradnici pomno biraju po principima kloniranja vlastitog nerada i nemorala. U kojem oportunizam caruje na svakom koraku. U kojem se odluke donose s (najmanje!) 100 posto suglasnosti, u kojem se 800 studijskih programa akreditira u dva mjeseca, u kojem pojedinci drže i po 25 kolegija, u kojem se vrte desetine milijuna (eura!) honorara, u kojem na jednom fakultetu postoji 1087 mogućih kombinacija dvopredmetnih studija. U državi u kojoj su predsjednici akademije znanosti, rektori, dekani, ravnatelji... odlučeni i prije raspisivanja izbora. Ali u sustavu u kojemu smo svi toliko uvaženi da nam svijet i ne treba. Barem dok ne prizna koliko smo mi ispred njega. Koliko smo bili „europama" i prije nego što je Evropa postojala.

U situaciji kada smo mobitelom kojega imamo u džepu u kontaktu sa cijelim svijetom, kada dvije milijarde ljudi na netu razmjenjuje informacije, kada se svakodnevno piše 200 miliona blogova, kada vozimo njemačke automobile, jedemo talijanske špagete i pijemo češko pivo, koliko još može opstati provincijski autizam opisanoga tipa?

Očito, više nego dovoljno dugo za neke. Ili barem dok dokazivanjem vlastite impotencije ne izvršimo kolektivno samoubojstvo hrvatske znanosti i visokog obrazovanja.

Tagovi: ksenofobija, znanstvena politika, znanost
Prijavi članak na: Twitter Facebook
dodaj komentar 26 komentara
  1. bravo bravo bravo02.02.2011. 13:22
    tisuću puta hvala za ovaj tekst. savršen opis stanja. dubok naklon!
  2. istina02.02.2011. 14:08
    "U sustavu u kojem se čak i mladi suradnici pomno biraju po principima kloniranja vlastitog nerada i nemorala." - to je to

    reprodukcija nekompetentnosti.
  3. Sylvester02.02.2011. 14:09
    Da, u Hrvatskoj mozes zaboraviti da ces se baviti ozbiljnom znanosti. Ekonomski fakultet prima dosta stranih profesora koji dodu predavati jedan semestar (Fullbright ili tako nesto). Prema njihovim rijecima, vani oni imaju 70% vremena za znanost a kod nas 70% vremena im ode na administrativne poslove. Mozda americka sveucilista jesu elitisticka ali kad profesor na predavanju ima 5 ili 500 studenata nije isto. I u visokom obrazovanju postoji trade off izmedu kvalitete obrazovanja i kvantitete studenata koji pohadaju isti predmet. A gdje je idealna ravnoteza... No idea!
  4. Marko Polo02.02.2011. 14:38
    Žalosno je da Hrvatska mnogo ulaže u znanost, a malo joj se iz znanosti vraća. Razlog toga je žilava otpornost sustava i okoštale mreže fotelja, u koje su zasjeli svi mogući nepoti. O tome se malo govori, jer znanost je hrvatska sveta krava. Znanost na naš način predstavlja kasu iz koje se godinama grabi po jednom te istom ključu političke podobnosti i preživjelim kvantifikatorima uspješnosti. Istinski znanstvenici imaju vrlo malih izgleda zagristi nešto od tog kolača.

    A taj enormni teret proračuna mogao bi pasti preko noći, kada bi bilo pameti i volje. Posebno ako se uvidi kao nepotrebna podjela na institute i sveučilišta, koja je uvedena još po sugestiji druga Staljina, koga već odavno nema. Da prestane jednom da svako u svojoj kućici, radio ili ne radio, značio u znanosti nešto ili ne značio, mirno i sigurno svakog mjeseca prima svoju plaću. Kada se država bude brinula za posao za koji daje plaću, možda će se napokon zaista zaposliti i pravi znanstvenici.
  5. Vlatko Silobrčić02.02.2011. 15:45
    Rekao bih samo: baš zato što je tako!
  6. znanost i "znanost"02.02.2011. 15:51
    Svi samo bleje "znanost", "znanost", "znanost". Ali kakva znanost? Ima znanosti i "znanosti"! Treba li nam uopće znanost koja bi mlade Hrvate učila da su postali od majmuna, da su čovjek i žena jedno te isto, ili pak da je "hrvatska nacija" povijesna kategorija? NE! Nu treba nam domoljubna i bogoljubna znanost koja će služiti Hrvatima i našoj hrvatskoj Domovini.
  7. Svaja čast!02.02.2011. 16:44
    Hvala za ovaj tekst, konačno je netko napisao sve na jednom mjestu! Samo se bojim hoće li ovaj tekst imati ikakvog odjeka u drugim medijima...
  8. @ znanost i "znanost"02.02.2011. 16:46
    Vidiš, problem znanosti i "znanosti" kod nas je upravo obrnut od ovoga što si rekao. Nadam se da si samo jedna vesela osoba koja voli glumiti trola uokolo, a ako nisi, savjetujem da se skineš s neta, vratiš u kameno doba i baviš se svojom istinskom "znanošću" koju ti valjda serviraju u Glasu Koncila.
  9. Ivo Špigel02.02.2011. 20:39
    Dobar tekst, ali zanimljivo je da se nigdje ne referira na aktualne prijedloge paketa zakona o znanosti, sveučilištu i visokom školstvu koji, koliko znam, nastoje adresirati (i) ove probleme.
  10. Pijuni u raljama krupnog kapitala02.02.2011. 21:14
    Ovakav osvrt može napisati samo posve površan, zlonamjerni ili neiformirani promatrač, koji ne vidi opasnosti izvandržavnog, neoliberalnog krupnog kapitala, koji hoće ovladati obrazovanjem radi profita. Znanje je roba koju nam hoće skupo prodavati. Opće društveni interes u očuvanju obrazovanja kao javnog dobra, hoće privatizirati. Jednak je problem i u drugim područjima, posebno u gospodarstvu i gospodarenju prirodnim resursima.
  11. jurica03.02.2011. 00:42
    O čemu je zapravo ovaj tekst? Osim što se autor ispuhao i još jednom rekao ono što svi kao znaju. Ima fakulteta kojima su se stranci javljali na natječaj, pa kad su vidjeli plaću, podstanarstvo, usto još i obitelj - pobjegli su glavom bez obzira. A ove bajke o svjetskoj zajednici znanstvenika su na razini američkih obiteljskih filmova, žitnih polja i duge u pozadini. Sine, takve se tekstove trebalo pisat 1992. ili 93. Danas je to luk i voda.
  12. Alojz03.02.2011. 01:05
    Autor ovog texta je, nažalost, retardiran.
    Uporno spominje nekakvu "znanost", i nekakvo "visoko obrazovanje", i vezuje ih, iz nepoznatih razloga za ime Hrvatske.
    U Hrvatskoj ne postoji znanost ni u kojem obliku. Usko provincijalno ii identitet-kompleksaško izdrkavanje na papir ne može ni po kojoj definicij biti znanost. Dakle, ne postoji znanost u Hrvatskoj, a još manje postoji "obrazovanje". Indoktrinacija nije obrazovanje, pa ni tu ne valja miješati žabe i babe. Sve u svemu, očajan text koji pokušava problematizirati nepostojeće.
  13. marko04.02.2011. 01:46
    Alojz je pogodio u sridu , autor clanka je retardiran. Pogledaj sto je to napisao :zaposliti mladoga i perspektivnoga znanstvenika iz, recimo, Gane, SAD-a, Turske, Njemačke ..........................
    Pa svi znaju da ti stranci ISTA vrijede trazili bi posao u US,UK, Njemackoj, Svici ( kao Nenad ) . Ti koji se jave da rade u nas su IV liga i bolje je NE UZIMAJ IH, jer kod nas takvi cuvaju ovce ili su na birou. Jedan od najglupljih clanaka koji sam procitao.
  14. Desperte for change04.02.2011. 10:50
    Bilo bi razumnije da se u komentarima nađe koja korisna misao ili bar kakav argument koji se može ikako provjeriti inače komentari služe samo kako dodatan gubitak vremena čitača.
  15. Djapic04.02.2011. 23:39
    "Znanost je po svojoj definiciji i prirodi međunarodna i globalna. Teorija relativnosti mora vrijediti jednako u SAD, Kini, Hrvatskoj i Zanzibaru." - Pretpostavljam da i socioloske "teorije" "vrijede jednako" u navedenim zemljama. Pravne i filozofske takodjer, i teoloske i povijesne, i lingvisticke i esteticke? Ali... jao... "znanost" se na engleski prevodi kao "science", a ne "social science" ili "humanities"... ups...
  16. Đuro Pucar Stari05.02.2011. 01:54
    Teorija relativnost svugdje je različita, zato se i zove teorija relativnosti, a ne teorija apsolutnosti. Što se nas tiče kakva će biti napr. srpska teorija relativnosti, to je njihova unutarnja stvar. Šala mala! Znanost po svojoj definiciji nije međunarodna i globalna, već individualna. Druga je stvar, što je kolektivi budala prihvaćaju kao nešto dokazano, što se nikada neće promijeniti. Definicije znanosti, kao i njene paradigme mijenjaju se. Isto tako došlo se do spoznaje da su i fizikalne konstante i zakoni promjenjivi u vremenu. Možemo reći da su neki eksperimenti ponovljivi i time globalni, međutim konačno objašnjenje tih eksperimenata nitko ne zna, sve su to pretpostavke i jezični mitovi formalne i simboličke logike. Znanost samu sebe pobija i korigira, nije li to neka vrsta ozbiljne šale? Gdje je kraj takvom načinu napretka? Objašnjavalačka znanost je znanstveniku isto što i narkomanu droga. To je za njega pijanstvo i utjeha za nemogućnost konačne spoznaje.
  17. tvrtko06.02.2011. 22:22
    A da uime znanosti malo lektoriramo tekst?
  18. kruno07.02.2011. 09:24
    ma da, za sve su krivi lijeni sveucilisni profesori koji su u ovom drustvu tradicionalno imali samo visok status dok su tek pred mirovinom uspijevali rijesiti stambeno pitanje. Knjige su sami kupovali od svojih placa jer knjiznicni fondovi nemaju nove literature; sa inozemnih usavrsavanja se vracaju s torbama fotokopiranih knjiga kao sverceri. Zicaju strane kolege da im downloadaju clanke iz databaza kojima nemaju pristupa. Ajmo ih sada dokrajciti jer i taj status koji im je jos ostao nije opravdan u svjetskim razmjerima. Za razliku od hrvatskih politicara, novinara, ovakvih kolumnista, gospodarstvenika, poreznih inspektora i ministara koji su u svjetskim razmjerima u top 10 poziciji. Prosto nevjerojatno da netko uopce moze usporedjivati Hrvatsku sa SAD-om i Njemackom i ocekivati da ce netko iz tih zemalja doci raditi u Hrvatsku u bilo kojem sektoru pa onda i znanosti. To nece napraviti nitko ni iz Gane jer zasto raditi promjenu u isto. Naprosto nevjerojatno. Nekada imam osjecaj da ovakva ekipa pise ove stvari samo kako bi izdigla vlastitu velicinu.
  19. Filip Hamersak07.02.2011. 11:09
    Kolega, mogu se sloziti s dobrim dijelom Vase dijagnoze stanja znanosti u RH.
    No, za neka znanstvena podrucja te "gomile empirijskih dokaza" jednostavno nisu dostupne odasvud. U mojem podrucju ti "empirijski dokazi" cuvaju se npr. u Hrvatskom drzavnom arhivu, i tko ih zeli "provjeriti" ne moze to uciniti iz Japana. Osim toga, drustveni kontekst u kojem se odvija znanost u Japanu (ili bilo gdje drugdje) drukciji je od onoga u Hrvatskoj, sto pocesto utjece na prioritet u odabiru tema. Sigurno je dobro da znam sto za II. svjetskoga rata dogadjalo u Japanu, no za "nas" je ipak vazniji II. svjetski rat u Hrvatskoj, i to mogu ignorirati samo oni koji ne prate sve one emocije u medijima. Dakle, imate najmanje dvije razlike: drustvenu uvjetovanost relevantnosti istrazivanja i prakticnu (ne)dostupnost izvora (odnosno empirijskih dokaza). Tko radi reformu, a to ne uzme u obzir, drzim, napravit ce vise stete nego koristi! Ako mislite da, primjerice, povijest nije znanost, ili da se ne treba vrednovati nekim dodatnim kriterijima, napisite to otvoreno, a nemojte uporno brkati loncice!


  20. Faust Vrančić14.02.2011. 20:38
    Postavimo svi zajedno pitanje tko je taj koji piše ovaj tekst i da li je on uključen u svjetsku znanost u koju se zaklinje? Nije. To može provjeriti svatko tko o svjetskoj znanosti nešto zna.
  21. potemkinova sela06.03.2011. 11:16
    Autor ne razumije da postoje područja koja su svuda ista. Npr. prirodoznanstvo. Ali ono se uči i u školi, pa trebaju na svim razinama udžbenici na hrvatskom jeziku. Ili on misli da sveučilišni nastavnici iz prirodoznanstva ne moraju znati hrvatski pisati i govoriti.

    Autoru preporučam da pgoleda koliko ima znanstvenih područja. Svako ima svoje specifičnosti. A ima potrebe da netko nešto načini za Hrvatsku. To se ne radi pisanjem za strane časopise gdje je strancima stavljaju na raspolaganje naši rezultati besplatno.

    Poznato je da je taj autor iz nekih razloga duboko frustriran i na svaki način želi dokazati kakoje on veliki znanstvenik. Makar nekim sudjelovanjima u nekim forumima.
  22. juk07.03.2011. 21:23
    milijuna, a ne miliona...
  23. Vira03.02.2012. 09:37
    Znanost koja nije u funkciji svog gospodarstva je parazit kao i zvaki drugi :-(((
  24. @potemkinova sela03.02.2012. 11:45
    Taj autor se svugdje potpisuje imenom i prezimenom, što se za govna tvoje vrste koja znaju samo sipati neutemeljene objede, ne bi moglo reći.
  25. Fak03.02.2012. 11:51
    @Vira

    "Znanost koja nije u funkciji svog gospodarstva je parazit kao i zvaki drugi"

    I znanost i gospodarstvo bi trebali biti u funkciji napretka covjecanstva u uzajamnoj, ali ne i iskljucivoj, sprezi. Nijekanjem slobode djelovanja znanosti van te sprege neopisivo je lose iz perspektive napretka covjecanstva.
  26. @juk03.02.2012. 12:28
    budala, a ne juk
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

21.05.

Umjetnik koji nikad ne spava

Siniša Labrović: Bizarno je da se štedi na onima čija se potpora izražava u tisućama, a ne na onima koji dobivaju milijune.

19.05.

O krađi identiteta

Kakve veze ima "Prvi hrvatski festival knjiga - Što čitaš" s profiliranom izdavačkom kućom "Što čitaš?". Nikakve.

18.05.

Petak na Subversiveu

Večeras će na Subversive Festivalu Christian Marazzi govoriti o historijskoj krizi kapitalizma, a Gayatri Spivak predavat će na temu "Budućnosti, prošlosti, jezici, Balkan"

17.05.

Prema Balkanskom socijalnom forumu

Danas na Subversive Forumu u ZKM-u počinje panel "Prema Balkanskom socijalnom forumu" koji će trajati dva dana

17.05.

Marina opet među najboljim fotoreporterima regije!

Treću godinu zaredom fotografija H-Alter-ove novinarke Marine Kelava uvrštena je na izložbu najbolje novinske fotografije iz regije, koja se večeras otvara u Beogradu, u organizaciji srpske novinske agencije Beta

17.05.

Nitko nam ne čuva leđa

Marko Pogačar, "Bog neće pomoći": Naslov ukazuje na nepobitnu činjenicu - na neko apstraktno, metafizičko utočište nije nam se osloniti.

15.05.

Uskoro Jewish Film Festival

Od 20. do 26. svibnja, u sklopu festivalskoga filmskog programa domaćoj će publici biti prikazana 54 filma koji na različite načine progovaraju o toleranciji

nzzcd
Info most
Srpsko narodno vijece
Novi plamen