Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Otkako se Crna Gora kao nekadašnja republika u sastavu SFRJ, zatim i SR Jugoslavije, prije pet godina posljednja rastala od Srbije te osamostalila, moglo se nadaleko čuti za tamošnje originalne jezične promjene. One se mogu svesti na konačno pojavljivanje dvaju novih slova, tj. grafema za koje su fonemi već odavno bili poznati u crnogorskom govoru, ali je došlo vrijeme i da punopravno osvanu na papiru: "meko" š i "meko" ž, odnosno - kako se po novome pišu - ś i ź.
Ta dva slova su produkt širenja jezičnog procesa kojeg poznajemo kao jotovanje, dakle, onog istog koji nam je podario danas već stare prednjonepčane suglasnike š, ž, ć, č, đ, lj i nj. Nama - pod time se ovdje misli na govornike novoštokavskih dijalekata koji se odnedavno, nakon dugog razdoblja s dominantno ujedinjavajućim tendencijama na području tzv. regije, nazivaju isključivo separatnim imenima svojih standarda: hrvatski jezik, srpski jezik, bosanski jezik i, evo, crnogorski jezik.
Crnogorski je u tome društvu najmlađi član; on to standardizacijom zapravo tek
postaje, što nas ne treba zbunjivati. Ako se u međuvremenu odcijepi još, recimo, Istra ili Vojvodina, zacijelo će i oni svoj jezični standard nazvati svojim imenom. Pogotovo ako dotad posegnu još za nekakvom etničkom samosvojnošću, što u ovdašnjim laboratorijima nikad nije bio problem. Drugi je par rukava to što bi se onda i oni upeli dokazivati kako taj njihov jezik nema nikakve veze s ostalima pobrojanim, kamoli da je sve to u biti jedno te isto. Nešto slično, dakako, upravo se događa u Crnoj Gori.
Inzistirajući na službeno usvojenim posebnostima vlastitog lokalnog izričaja, Crnogorci su na putu usvajanja novog pravopisa koji bi se ukratko mogao opisati kao jotovanje bez granica. Ne samo za sj i zj kao ś i ź, naime, nego bi pravilo rastegnuto do apsurda vrijedilo uvijek i za sve nepalatalne suglasnike ispred j. Pritom se zasad još uvijek predviđa i dopušta mogućnost dvostrukosti - smije se pisati i utjeha i ućeha, mada se potonja riječ tamo ne koristi.
U crnogorskom govoru, naime, normalno je d i j u riječi dječje izgovoriti kao đ, odnosno đečje. Ali, nije normalno djelo, primjerice, pisati i govoriti kao đelo (mada se npr. nedjelja, riječ s istim korijenom, tamo uobičajeno naziva neđelja). Dvostrukostima se Inzistirajući na službeno usvojenim posebnostima vlastitog lokalnog izričaja, Crnogorci su na putu usvajanja novog pravopisa koji bi se ukratko mogao opisati kao jotovanje bez granica loše piše, međutim, znamo li da jotovani oblici postojećih i jednako nepostojećih riječi u Crnoj Gori dobivaju režimsko-političku milost na tragu nacionalističkih strujanja koja nisu zaustavljena osamostaljenjem Crne Gore, nego su im narasla još jedna krila.
Mehanizam o kojem se tu radi je prilično jednostavan: uočiš neku svoju dijalektalnu posebnost, što bizarniju to bolju, zatim je kanoniziraš i uzdigneš na razinu najvrednijeg duhovnog ostvarenja vlastite, usko određene zajednice. Upravo za ljubav toga manevra, na udar novocrnogorskog jezičnog reformatora Adnana Čirgića i drugih sljedbenika ekstatičkog jotovanja, izrazitih crnogorskih nacionalista, dospjeli su i lingvisti s Odsjeka za crnogorski jezik Filozofskog fakulteta u Nikšiću, inače najveći tamošnji stručnjaci.
Za njima se podijelio i ostatak javnosti, no također je zanimljivo spomenuti otkuda dolazi tehnologija za gornju jezičnu akrobatiku. Čirgić, naime, doktorirao je u Osijeku, pred čuvenim hrvatskim jezikoslovcima Milanom Mogušem i Josipom Silićem. Moguš, donedavni predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, poznati je desničarski jezikoslovac, uz Stjepana Babića jedan od glavnih hrvatskih purista. Silić, pak, autor je novog Pravopisa crnogorskog jezika.
Štoviše, uz njega i Čirgića, novu Gramatiku crnogorskog jezika potpisuje i hrvatski lingvist Ivo Pranjković. Jer, ono što hrvatski stručnjaci itekako mogu i za što imaju nakupljenog iskustva, a crnogorski su time još manjkavi, naravno, jest čin diferenciranja u odnosu na srpski jezik, to vječito izvorište naših separatističkih kompleksa manje vrijednosti. Pa, sad kad je Hrvatska u prednosti, kad je postala "regionalni lider", njezini jezikoslovci očito mogu znanje izvoziti drugdje, već prema stanju lokalne političke volje.
Jezično-sistemski, kako će priznati i (gotovo) svi naši "državotvorni" lingvisti, rečeni Jezična problematika je paravan za najobičniju pljačku, osnovni rezon svih ovdašnjih vlasti su jezici isti. To znači da su jedan (ili četverojedan), makar se imenovali na razne načine. Ali, njihova imena, tako i politički zadani standardi, otvaraju prostor za manipulaciju dodanom vrijednošću - nacionalnom simbolikom kojoj nije dovoljno novo ime, nego zahtijeva novi sadržaj. I novu povijest: crnogorski nacionalisti, baš kao hrvatski ili bošnjački, rado njeguju npr. mit o prapostojbini odvojenoj od drugih Južnih Slavena.
Prva faza te vrste emancipiranja obično sobom donosi niz komičnih efekata; kako i ne bi kad je njezin karakter lakrdijaški. Crnogorcima je stoga momentalno knjiga doslovce spala na dva slova, čega se tamo veliki dio javnosti i mnoge poznate ličnosti užasavaju. Balša Brković, poznati crnogorski pisac i urednik u podgoričkom dnevnom listu Vijesti, doduše, još se ufa da će histerija nakon nekog vremena splasnuti sama od sebe, podsjećajući čitatelje kako je i u Hrvatskoj "novogovor" dobrano iščilio nakon nekoliko godina.
Ipak, on u zaključku svog osvrta iznosi jedno implicitno upozorenje, govoreći o tome što se ustvari iza brda valja. "Čim krenu te zapaljive i velike priče", kaže njegov komšijski lik u popratnoj anegdoti, "mora da će opet neko poskupljenje". Drugim

Država je tu, vrijeme je za autonomni jezik!
Dok su nam uvaljivali "zapaljive i velike priče", epohalne posvećene naracije, oni su se bavili nimalo metafizički određenim dobrima. Svoju najveću izvoznu granu, brodogradnju, Hrvatska i dalje uništava po diktatu privatnog interesa, i tek nakon dvadesetak godina se pripadajuće radništvo trgnulo i providjelo suštinu te diskurzivne hipnoze. Dok su oni stagnirali, prestižni izvozni brend je postalo ono što po susjedstvu danas prodaju hrvatski lingvisti. Nacional-ideološki "know how", dakle, i ništa više ni manje od toga.
Uz napomenu na kraju teksta: riječ jotovanje ovdje je svjesno korištena umjesto novijih hrvatskih favorita jotacija i jotiranje. Ne zbog toga što bi ovom novinaru jedno bilo draže od drugog, nego zbog odiuma spram načina kojim se i dalje nerijetko standardizira hrvatski jezik, gdje je ljepše i bolje ono što zvuči drukčije od srpskog. I sva je sreća da smo ovog časa ipak na prostoru nadnacionalnog interneta, u protivnom bi nekome toliko slobode moglo gadno zasmetati.
Siniša Labrović: Bizarno je da se štedi na onima čija se potpora izražava u tisućama, a ne na onima koji dobivaju milijune.
Kakve veze ima "Prvi hrvatski festival knjiga - Što čitaš" s profiliranom izdavačkom kućom "Što čitaš?". Nikakve.
Večeras će na Subversive Festivalu Christian Marazzi govoriti o historijskoj krizi kapitalizma, a Gayatri Spivak predavat će na temu "Budućnosti, prošlosti, jezici, Balkan"
Danas na Subversive Forumu u ZKM-u počinje panel "Prema Balkanskom socijalnom forumu" koji će trajati dva dana
Treću godinu zaredom fotografija H-Alter-ove novinarke Marine Kelava uvrštena je na izložbu najbolje novinske fotografije iz regije, koja se večeras otvara u Beogradu, u organizaciji srpske novinske agencije Beta
Marko Pogačar, "Bog neće pomoći": Naslov ukazuje na nepobitnu činjenicu - na neko apstraktno, metafizičko utočište nije nam se osloniti.
Od 20. do 26. svibnja, u sklopu festivalskoga filmskog programa domaćoj će publici biti prikazana 54 filma koji na različite načine progovaraju o toleranciji
dodaj komentar 57 komentara
prozvat Silića kako nacional-ideologa to stvarno može samo budala koja se ne razumijem u jezik nego ga također koristi za svoje sitne (novinarske) interese
ma ne moraju se ni otcijepit. oni već sad mogu ako im je potrebno standardizirati varijantu koju hoće (naročito istra koja govori čakavski, a ne štokavski, ne?)... postoje države sa više jezičnih standarda. postoje različiti standardi istog jezika. bulaznite tu bez veze. crnogorci govore kako govore i imaju pravo standardizirati svoju varijantu štokavskog. neće ih se valjda prisiljavati da govore kako ne govore i to samo zato jer im se do sada onemogućavalo da standardiziraju SVOJ jezik.
nadam se da je autor dobar poznavatelj crnogorskog jezika barem, pa može ocijeniti koje su "posebnosti" to jezika bizarne, a koje ne i koje bi govornici crnogorskog jezika trebali koristiti, a koje ne.
Cijepa se nešto izvorno cjelovito, a razdružuje ili rastavlja nešto sastavljeno ili konstruirano od dijelova. Možda se Srbiji odcijepilo Kosovo, možda im se odcijepi i Vojvodina, ne ulazim u to jer sam indiferentan, ali piskaralo, ove se države zasigurno nisu odcijepile. Što više čitam, sve mi se čini da je ovaj tekst plaćen direktno iz Tadićevog zahuktalog agitpropa. I onda se čudimo kad hrvatski desničari potežu prežvakane teme.
Što kažete, lingvisti?
ajde pliz vise ste i sami sebi dojadili s ovakvim zvakama
ko da nije bilo dovoljno 20 godina terora od strane ovih "lingvista" u ZG, nego sad treb trpiti i psihopate iz Bosne i CG... sve je to bolesno u glavu. Debili bez ideje kako osmisliti svoj život i graditi budućnost pronalaze samozadovoljstvo masakrirajući prošlost...
e balkanci, oca li vam jebem!!!
Evo moj prilog u korist potpuno samostalnog i potpuno različitog istrijanskog jezika:
Šešnajst, nasuprot sličnom ali potpuno različitom hrvatskom šesnajst :)
A sad bi bilo lijepo da nam svimapobrojiš i objasniš sva zla prof. Josipa Silića u nekom, za promjenunovinarskom obliku. Bez pseudoideološkog trkeljanja.
Fakat ste jebeni blogeri. Lijevo i desno - bitno da je neki tor..
i odjebite okupatori slavensko-hrvatski s našeg teritorija!
Istra Istrijanima!!!
nego, nije mi baš jasno kakve veze bi trebao imati chomsky sa standardizacijom i varijantama jezika, pa ako bi moglo pojašnjenje...
a što se saussurea tiče to bi si snejža prva trebala malo prolistati, obzirom da je pokazala svima da ne razlikuje langue i parole
-plavim očima
-jer su nam se majke razmnožavale u kontroliranim uvjetima
(ratovi, kuge, kolere nisu ih omeli u tome)
-konstrukt nastao da bi se osiguralo ideološko jedinstvo unutar umjetne tvorevine-države
Čistoća jezika je vapaj da se stvori realna nacija(nema istrijana , zagorca, dalmatinca, svi smo mi labradori).Uništavamo jezična bogatstva u korist birokratskog jezika koji služi kao indentifikacija rase,a ne preduvjet kulturne proizvodnje.(zato smo prisilljeni odreći se Ive Andrića zbog jezika ,a Krleže zbog ideologije)
đe si crnogorski riječniče
neka kliče i Jevropa
gađaćemo je iz topa
precjenjuješ se kad misliš da umni ljudi misle u tvojim uskim etno-fašističkim horizontima.
e da, zašto si etno-fašist. zato što je za etnos svojstveno da se osjeća izdanim.
"Š"ajno! "Š"edim i "ž"evam, što od dosade, što od do"š"etki.
Zapravo, ima tu elemenata novog, nerazumljivog jezika, samo kladim se da ga jednako kao Srbi ne razumiju ni Crnogorci, zasad.
cijelo vrijeme (stoljećima, sinko) se tako zovu, osim eksremno kratkog perioda silom nametnutog netočnog naziva "srpskohrvatski" koji u hrvatskoj nikad nije bio prihvaćen i nikada nije zaživio u praksi, a što je najvažnije... ja ne znam gdje si ti išao u školu, ali mi smo ti učili hrvatski i tako ga oduvijek nazivali... ne dolazi u obzir da bi mi u školi učili neki umjetan hibrid kojim nitko ne govori ili tuđi jezik pod materinji... kome lažu ovakvi revizionisti povijesti koji čitateljime žele uvjeriti da je to tobože nekad bio jedan jezik koji se umjetno odvajao? oduvijek smo govorili različito. zašto lažete?
uvjerena sam da crnogorci znaju svoj jezik, kao što i hrvati znaju svoj... no, potpuno mi je nerazumljivo kako netko tko govori jednu varijantu nekog jezika sebi može bez imalo srama i lingvistikog znanja umišljati da (bez proučavanja, učenja ili življenja u dotičnoj sredini) zna kako se govori neka druga varijanta, a to da bi govornici jedne varijante govornicima druge varijante pametovali kako treba govoriti, s time se još nisam susrela... kako netko može biti tako glup, oprostite na izrazu, da umišlja da je njegova potpuno subjektivna perspektiva ispravna i da je svi trebaju prihvatiti. da li mislite da je prajezik svih ovih jezika srpski, pa zato kao se ne bi oni od njega smjeli razlikovati ili koji vam je? različiti su bili oduvijek, to samo netko tko nema pojma o lingvistici ne kuži... da vidimo, što je studirao igor lasić
"U međuvremenu sam studirao voćarstvo i vinarstvo na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, ali neuspješno."
http://www.h-alter.org/stranice/igor-lasic
majko mila...
pustite vi dragi naši nestručnjaci lijepo crnogorcima da oni sami debatiraju o svom jeziku, jer htjeli vi to priznati ili ne, crnogorci znaju kako govore, a vi ne znate... isto tako pustite hrvate i bošnjake da sami raspravljaju o svom jeziku, a srbe da sami raspravljaju o svom. nametanjem nekakvog nepostojećeg i suludog hibrida koji aludira na nametanje srpske varijante štokavskog drugim narodima koji govore svojim varijantama štokavskog samo odvraćate pažnju s jezika na nevažne stvari koje s realnošću nemaju nikakve veze. zato su ovi tekstići plitko politikanstvo koji s lingvistikom nemaju blage...
A da nam pokažeš kako se to obrazovani, dakle oni s diplomom odgovarajućeg fakulteta, služe argumentacijom umjesto "argumenata" ad hominem?
Ah, to si "isponova" ti, "jezičarko" - sve mi je jasno. I ciklusi i mahanje diplomama.
"Ta dva slova su produkt širenja jezičnog procesa kojeg poznajemo kao jotovanje, dakle, onog istog koji nam je podario danas već stare prednjonepčane suglasnike š, ž, ć, č, đ, lj i nj."
ova je rečenica totalna provala... prvo, slovima se samo pišu glasovi... š i ž i palatali i to - to su glasovi. oni postoje i u npr. francuskom i engleskom i sigurno nisu nastali jotacijom...
kartaga - kartažanin - gdi je jotovanje?
bog - božji
vrag - vražji
strah - strašan
kužiš, koja sramota???
crnogorci govore drugačije (krajevi u hrvatskoj međusobno govore drugačije) i imaju pravo svoj jezik standardizirati i govoriti kako oni žele. ostavite nas na miru s velikosrpstvom vašeg gazde
"kartaga - kartažanin - gdi je jotovanje?
bog - božji
vrag - vražji
strah - strašan
kužiš, koja sramota???"
Jotacija (jotovanje) je prema jednoj gramatici (Težak, Babić) stapanje nenepčanika s glasom "j" u nepčanik. U njoj su navedeni nenepčanici: c, d, g, h, k, l, n, s, t i z, te nepčanici: č, đ, ž, š, lj, nj i ć.
Tako je Kartažanin nastao stapanjem glasova g i j - iz "Kartagjanin".
Analogno su h i j dali š, itd.
Naravno da kužim sramotu. A ti?
Knjiga Snježane Kordić nije jedina knjiga o ovoj tematici koju vrijedi pročitati.
Robert D. Greenberg napisao je knjigu koja mi izgleda vrlo interesantnom:
"Language and Identity in the Balkans: Serbo-Croatian and Its Disintegration",
http://www.amazon.com/Language-Identity-Balkans-Serbo-Croatian-Disintegration/dp/0199258155
Nadam se da naši vrli državotvorci neće odmah optužiti Greenberga da je velikosrbin.
Na gornjem linku mogu se i pročitati prve stranice. Tako Greenberg priča kako su u Hrvatskoj hvalili njegov hrvatski, iako je pričao beogradskim naglaskom, a čim je sletio u Sarajevo bili su impresionirani njegovim znanjem bosanskog, mada on sam o svom znanju bosanskog nije imao pojma :)
Interesantno je što Greenberg kaže o tadašnjoj situaciji u Crnoj Gori. U razgovoru s kolegama lingvistima doznao je da su pobornici zasebnog crnogorskog jezika ekstremistički crnogorski nacionalisti i da ih nitko u lingvističkoj zajednici ne shvaća ozbiljno. Prilike su se očito promijenile, jer nijedna od novih država na ovom prostorima (a koja "drži do sebe") ne može si dopustiti da nema svoj zasebni jezik ("Jebeš zemlju koja vlastiti jezik nema" :) ). A nama ostaje "ućeha" da, ako smo već toliko slabi u izvozu, ipak postoji nešto što znamo izvesti, naime lingvističku revoluciju.
Igor Lasić napisao je vrlo dobar članak, usprkos greškama.
Meni je jasno da vrlim državotvornim komentatorima nije do argumenata i racionalne rasprave, ali ipak ću reći jedno. Nitko ne brani ni Crnogorcima, ni Hrvatima, ni Bosancima, ni Srbima standardizaciju jezika, kap što nitko to ne brani ni Austrijancima, Švicarcima, Amerikancima, Brazilcima itd. Samo, po objektivnim lingvističkim kriterijima u našem slučaju radi se o varijantama istog jezika, a ne o različitim jezicima. Isto vrijedi kad je riječ o engleskom, njemačkom ili portugalskom. Austrijanci su poslije drugog svjetskog rata sedam godina službeno zvali svoj jezik u školama "jezikom nastave". Čak ni tada im nije palo na pamet da ga proglase zasebnim "austrijskim" jezikom! A razlike između austrijske, njemačke i švicarske varijante njemačkog znatno su veće od razlika hrvatske, srpske, bosanske i crnogorske varijante jezika kojim govorimo. Znanstveni pojam i teorija policentričnog standardnog jezika odlično opisuje situaciju s idiomima koji su vrlo bliski ali nisu identični, i jednako je primjenjiva na varijante engleskog i njemačkog kao i na varijante hrvatsko-srpskog (ili kako ga god mi zvali).
A što se tiče Nadrealista, da, oni nemaju doktorat, ali na kraju, tu je potreban samo elementarni zdrav razum. Detaljno znanstveno proučavanje i analiza konačno potvrđuju intuiciju i zdrav razum i dolaze do istih zaključaka.
:-)
nego cista propaganda repeticija ideoloskih mantri izmisljotina i krivotvorina i zato ovdje ne vrijedi gubiti vrijeme na bilo sto duze od zlocestog zajebavanja autora takvih nebuloza
međutim, palatali postoje u riječima poput šklopec i žniranac ili shoe i jeune ili schule pa nisu nastali jotovanjem. palatali ne nastaju jotovanjem, nego položajem govornih organa i strujanjem zraka.
ne treba meni dr. greenberg s ovakvim diletantskim - kaj rekli su mu da super govori jer je vjerojatno govorio katastrofa, ali ipak dobro za stranca ili jer su htjeli bit ljubazni? pa kakva je to izjava za jednog lingvista? - i ja da čitam knjigu koja ovako počinje i s ekstremistima koji "jedini" žele govoriti svoj jezik (a to su mu rekli *kolege lingvisti* - objašnjavati da nikad nismo (osim u prapovijesti) govorili isti jezik. niti da izvana nekoj državi ili narodu netko treba nametati kako će govoriti.
nije nikad postojao "srpsko-hrvatski" pa se ne može ni raspadati. vi mislite na štokavski koji govore 4 naroda na ovim prostorima i niti on se ne raspada nego svatko već odavno govori svoje. i govorit će i dalje svoje varijante štokavskog bez obzira na SVOJE posebnosti i neće se nebo srušiti.
to što su si srbi, hrvati, bošnjaci i crnogorci standardizirali varijante štokavskog nema veze s time kako će crnogorci urediti svoj standard. to se ne tiče nikoga drugog osim crnogorskih govornika. pa neće valjda crnogorci i bošnjaci, koji govore drugačije od nas, koristiti hrvatski ili srpski standard štokavskog.
zašto se o tome čita (i pišu lingvistički nepismene osobe) u h-alteru? zašto lingvistički nepismene osobe i jedna propala hrvatska lingvista čitateljstvo na h-alteru uvjeravaju da su hrvatski doktori lingvistike, kroatisti i ostali lingvisti nacionalisti i separatisti?
svi tragovi vode u istom smjeru...
čitatelji zaslužuju nepristranu i potpunu informaciju, a ne propagandu.
h-alter, lopovi, čitatelje ste izdali!!!
Nakon stvaranja nacija svi pripadnici jezik kojim govore nazivaju svojim imenom. I to je i povijesna i sociološka i lingvistička činjenica. Lingvistika se na bavi imenovanjima jezika, nego njihovim opisivanjem i nema jednoznačan kriterij za njihovo razlikovanje.
Engleski jezik je jezik Engleza koji su oni nametnuli Ircima, Škotima, Velšanima i proširili po svijetu kako su se i ovi narodi skupa s Englezima širili. Slična je stvar i sa Španjolcima i Portugalcima.
Nijemci i Austrijanci? Da, Austrijanci su se jako protivili priključenju matici, je l da? Vođa je po nacionalnosti bio što? I gdje je rođen i proveo mladost? I Austrija i Švicarska i Belgija nastali su od okrajina pokrajnjih matičnih naroda koji su se u procecu stvaranja nacija od njih teritorijalno i dijelom kulturno odvojili (no jezik su zadržali). I kako ćeš to prispodobiti sa situacijom u državama Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori? Mogao bi donekle jedino s Bosnom i Hercegovinom.
I griješe svi kada govore o različitim standardima i o standardizaciji. Griješe u smislu da to nije važno. Nije poenta u tome. Poenta je u kulturnom identitetu. A imenovanje jezika dio je kulturnoga identiteta a ne lingvistike. Svatko tko tvrdi drugačije, ili svjesno laže i obmanjuje ili ne zna. A pogotovo kad to tvrdi netko od lingvista riječ je o najobičnijem politikanstvu.
je li standardizacija irskog engleskog i sjeverno-engleskog ili američkog engleskog raspad engleskog? zašto se u irskom engleskom uzimaju u obzir posebnosti irskih govornika engleskog jezika? sigurno zato jer su irci i amerikanci i englezi na sjeveru engleske separatisti i ognjištari.
i zašto bi se "srpskohrvatski" raspao, a engleski se ne bi, ako se radi o jednom jeziku?
"srpskohrvatski" nikad nije postojao nego su se nametali taj naziv i srbizmi umjetnim putem i učio se kao drugi jezik u sloveniji i makedoniji.
jezik je, ako je jedan, štokavski i neće se raspasti standardizacijom 4 ni 10 ni 50 njegovih varijanti sa svim njihovim "bizarnim" posebnostima. niti će se hrvatski ili hrvatska raspasti standardizacijom neke kajkavske ili čakavske varijante
"U međuvremenu sam studirao voćarstvo i vinarstvo na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, ali neuspješno."
http://www.h-alter.org/stranice/igor-lasić
śedi i iźedi jednu jabuku, ne pričaj gluposti.
http://www.zarekom.org/
jebote u sfrj je bilo bolje - ni tito ni suvar se nikad nisu usudili reci da hrvatski jezik ne postoji i da je "nastao raspadom srpsko-hrvatskog" :-)
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.