Kako su prodavači magle zavladali svijetom

07.09.2009. Pripremio Nenad Rizvanović Novi list Kultura Komentiraj Print

Je li Marxova analiza društvenih odnosa ispravna ili promašena? Je li uistinu točno predvidio krizu kapitalizma?

Veliki ideolog, promašeni znanstvenik ili genijalni vidovnjak? Karl Marx se svojim životnim djelom "Kapital" trajno urezao u povijest čovječanstva. Je li njegova analiza društvenih odnosa ispravna ili promašena? Je li uistinu točno predvidio krizu kapitalizma? Suočeni s realitetom posvemašnje krize, mnogi i danas posežu za Marxovim djelima. Engleski publicist Francis Wheen (rođen 1957.) u svojoj je knjizi na pristupačan način opisao glavne ideje Marxova "Kapitala" te prikazao okolnosti njegova nastanaka i recepcije. Francis Wheen je autor slavne biografije Karl Marx (1999.). Na hrvatski jezik je prevedena i njegova knjiga "Kako su prodavači magle zavladali svijetom" (Algoritam, 2006.)

Roba, tvrdi Marx, ima dva svojstva: uporabnu vrijednost i razmjensku (prometnu) vrijednost. Uporabljivost predmeta dovoljno je očita: ugljen nas grije i suši, kruh nas hrani. Kad bi razmjenska vrijednost bila mjera uporabljivosti, štruca kruha nalagala bi daleko višu cijenu od, recimo, blještavo skrojena svilenog prsluka, što očito nije slučaj. Kako se, onda, uspostavlja razmjenska vrijednost?

Jedan zajednički element koji robe dijele jest to da su one proizvod rada. Zato vrijednost predmeta mora odražavati količinu rada "zaleđena" u njemu - rada koji je neposredno uključen u izradu predmeta, kao i rada koji je proizveo strojeve uporabljene u radionici te rada utrošena na dobavljanje sirovina. Slične su "radne teorije vrijednosti" predlagali Adam Smith, David Ricardo i mnogi drugi klasični ekonomisti. Marx, međutim, ide dalje. Baš kao što robe imaju dvojni karakter, posjedujući i uporabnu i razmjensku vrijednost, tako i sam rad ima dvostruku narav.

Uporabna je vrijednost stvorena "konkretnim" ili "korisnim" radom, koji Marx definira kao "produktivnu aktivnost određene vrste, koja se dalje razvija s određenim ciljem", dok razmjenska vrijednost proizlazi iz "apstraktnog" ili "nediferenciranog" rada, koji se mjeri isključivo u kategorijama njegova trajanja - a između njih dvaju prisutna je inherentna napetost. Netko tko je krojač(-ica) mogao bi, primjerice, pokušati izraditi najotporniji kaput koji su on ili ona sposobni izraditi. Međutim, ako je kaput previše otporan, kupac se više nikad ne treba vratiti da bi kupio zamjenski, čime ugrožava krojačevu djelatnost. Isto je primjenjivo na tkalca koji je proizveo tkaninu od koje je sašiven taj kaput. Potreba da se stvori uporabna vrijednost nalazi se stoga u sukobu s potrebom da se nastavi stvarati razmjenska vrijednost.

Fetišizam robe

U religioznom smislu, fetiši su predmeti koji se obožavaju zbog njihovih tobožnjih natprirodnih moći, kao što se činilo s posmrtnim ostacima svetaca u srednjovjekovnoj Europi. U kapitalističkoj ekonomiji fetišizam je uvjerenje da roba ima neku mističnu intrinzičnu vrijednost. Kao i kod kostiju svetaca, riječ je o opsjeni. "Dosad", piše Marx, "još nijedan kemičar u biserima ili dijamantima nije pronašao razmjensku vrijednost..." Neobično je što je odabran taj primjer, s obzirom na to da on otkriva granicu same Marxove teorije. Ako se, kao što on implicira, razmjenska vrijednost bisera i dijamanata izvodi samo iz vremena rada koje se utroši na njihovo pronalaženje i obradu, zašto ljudi ponekad plaćaju stotine tisuća funti za jedan dijamantni prsten ili bisernu ogrlicu? Zar se ne bi te iznimne cijene mogle donekle zahvaliti i rijetkoj vrijednosti nečega, ili doživljajima ljepote, ili čak jednostavnoj želji da se bude u povlaštenom položaju? Kad bi vrijeme rada bilo jedini odlučujući čimbenik, onda Picassova črčkarija na restoranskom ubrusu ili šešir koji je nekad nosio John Lennon ne bi vrijedili više od nekoliko funti - dok bi "vrijednost" boce crvenog vina od dobre berbe bila istovjetna s onom od slabe berbe, ako obje utjelovljuju istu količinu rada.

Marxovi učenici s više strahopoštovanja rješavali su te probleme odbacujući ih kao čudačke i nevažne izuzetke od pravila. Uz to, nije li sam Marx istaknuo da roba posjeduje "metafizičku pronicljivost i teološke hirove"? Radna teorija vrijednosti nije od velike pomoći u razumijevanju zašto se nekoliko čuperaka kose Elvisa Presleya, koje je skupio njegov brijač, prodalo za 115.000 američkih dolara na javnoj dražbi 2002. godine; no možda pojam fetišizma robe - "čarolije i sablasti koje okružuju proizvode rada" - nudi barem djelomično objašnjenje. U svome najširem smislu, prema Marxu, fetišizam robe predstavlja "vladavinu predmeta nad ljudskim bićem, mrtvoga rada nad živim, proizvoda nad proizvođačem". Sve što je čvrsto i postojano pretvara se u dim, napisao je u Komunističkom manifestu; sada, u "Kapitalu", sve što je istinski čovječno pretvara se u beživotne predmete koji zadobivaju zapanjujući život i krepkost.

Višak rada stvara profit

Radna snaga je, prema Marxu, roba - i u tom se slučaju njena vrijednost mjeri kao i vrijednost bilo koje druge robe, količinom radnog vremena potrebnog da se proizvede i reproducira. Može se činiti grotesknim ustvrditi vrijednost ljudskih bića kao da su limenke prepečenog graha, no upravo je to smisao onoga što Marx tvrdi: za Lovaša, tržište rada nije ništa više nego još jedan ogranak tržišta robe. Pa kako onda Lovaš utvrđuje vrijednost te osobite robe?
S obzirom na to da je radnik smrtan, ta svota mora uključivati "životna sredstva zamjenskih ljudi, tj. djecu radnika, tako da se ta rasa osebujnih vlasnika robe ovjekovječuje na tržištu robe". Ona bi također morala sadržavati udio - "zanemarivo mali za običnu radnu snagu" - za odgoj i obrazovanje.

Marx izračunava da je puna svota potrebna za životni minimum jednaka vremenu od otprilike šest sati rada dnevno. No hoće li Lovaš dopustiti svojim radnicima da prekinu rad na kraju njihovih šest sati potrebnog rada? Ni u kom slučaju. Da bi zaradili svoju nadnicu, oni moraju raditi dodatnih pet ili šest sati, priskrbivši time "višak rada" koji stvara profit. "Od početka on ne sadrži nijedan jedini atom (viška) svoje vrijednosti, koji ne bi potjecao od neplaćenog, tuđeg rada", zaključuje Marx poistovjećujući tu eksploataciju sa "starim postupkom osvajača, koji od pobijeđenog kupuje robu njegovim vlastitim, otetim novcem". Jedina razlika prema prijašnjim epohama jest prevara pomoću koje je pljačka skrivena od žrtava.

Radni dan

Poglavlje o radnom danu, jedno od najdužih u knjizi, zbirka je horor-priča, koje je Marx oblikovao u prikladnom gotičkom stilu. "Kapital je umrli rad, koji poput vampira oživljava usisavanjem živog rada i živi utoliko više što ga više usiše", piše on u svojim uvodnim odlomcima. Nakon nešto više od sedamdeset stranica, nakon krvave gozbe, zaključuje "da vampir i dalje ne želi pustiti svoj plijen". Da bi se zaštitili od tog krvopije, radnici "se moraju udružiti i kao klasa iznuditi donošenje državnog zakona, nadmoćne društvene zapreke, koje će ih same priječiti da dobrovoljnim ugovorom s kapitalom sebe i svoj rod prodaju u smrt i ropstvo". No Marx priznaje da takav zakon sam po sebi ne bi bio dovoljan da otjera Lovaša i njegove pajdaše kapitaliste, zato što oni imaju još jedan način da povećaju proizvodnost, a time i višak vrijednosti.

Ako je radna snaga stvarno roba jedinstvene vrijednosti, moglo bi se očekivati natjecanje među zaposlenicima za većim nadnicama - i u razdoblju pune zaposlenosti to bi se doista i moglo dogoditi. Međutim, kako trošak rada raste, Lovaš shvaća da ulaganje u pogonske strojeve koji štede, koji su se nekad činili neekonomičnima, sada dobiva financijski smisao, posebno ako on ne može produžiti radni tjedan. Kao što Marx piše, "Kapital... ima imanentni poriv i neprestanu tendenciju povećavanja proizvodne snage rada, ne bi li pojeftinio robu, a posredstvom pojeftinjenja robe i samog radnika".

Ciklusi moderne industrije

Kapitalistička primjena tehnologije proizvodi oblik vječnog kretanja. Stroj koji radi šesnaest sati dnevno tijekom sedam i pol godina proizvodi isto toliko koliko i stroj koji radi samo osam sati dnevno tijekom petnaest godina. Iako na dovršeni proizvod više ne prenosi višak vrijednosti, on kapitalistu dopušta da dvaput brže izvuče taj profit. Stoga je prisutna snažna inicijativa da se postrojenje rabi što je moguće više sati dnevno produžavajući smjene onima koji paze na strojeve - a oni se uopće ne nalaze u položaju da se tome odupru, s obzirom na to da je automatizacija pojačala i natjecanje za poslove stvarajući ono što Marx naziva "pričuvnom industrijskom vojskom" nezaposlenih. Taj višak radničke populacije nije tek nužni nusproizvod industrijskoga kapitalizma. Upravo obratno, on postaje i uporište kapitalističke akumulacije osiguravajući "mnoštvo ljudskoga materijala uvijek spremna na eksploataciju". Kad se tržište na brzinu proširi ili se pojave nove grane, kao što je slučaj sa željeznicom, "mora postojati mogućnost iznenadna prebacivanja velikih masa ljudi u presudna područja ne izazivajući nikakvu štetu opsegu proizvodnje u drugim sferama. Višak stanovništva osigurava te mase". Ciklički obrazac moderne industrije - razdoblje prosječne aktivnosti, za kojom slijedi proizvodnja punom parom, kriza i stagnacija - ovisi o stalnom oblikovanju, upijanju i ponovnom oblikovanju pričuvne industrijske vojske. Različite faze toga ciklusa novače višak stanovništva, no one postaju i energetska snaga za njegovu reprodukciju.

Zakon kapitalističke akumulacije

Marx nema nikakvih iluzija o navodno svetoj simetriji zakona ponude i potražnje. Potražnja za radom nije istovjetna povećanju ponude kapitala, jer "to nije slučaj dviju neovisnih sila koje utječu jedna na drugu. Nisu svima podijeljene iste kocke za igru." Ovdje on napada "jedan od velikih poduhvata ekonomskih apologeta" - shvaćanje koje je proširila nekolicina ekonomista iz srednjega viktorijanskog doba da uvođenje novoga postrojenja ili proširenje staroga, na neki način "oslobađa" radnike. Oni su oslobođeni, tvrdi on, samo u smislu da su sada u potpunosti bez posla, "i svaki ih novi djelić kapitala koji posvuda traži način kako da djeluje može iskoristiti". Kad nađu zaposlenje, strah da će se ponovno pridružiti pričuvnoj vojsci čini ih zrelima za eksploataciju. Stoga, zaključuje Marx, što je veća produktivnost rada, to je veće "relativno mnoštvo" pričuvne industrijske vojske. Posljedica porasta društvenog bogatstva stoga je povećanje službenog osiromašenja. "To je apsolutni opći zakon kapitalističke akumulacije", objavljuje on u kratkoj kurzivom istaknutoj paroli - potom to banalno podriva već u sljedećoj rečenici: "Kao i svi drugi zakoni, i on biva preinačen tijekom svoje primjene pod utjecajem mnogih okolnosti, analiza kojih se nas ovdje ne tiče".

Progresivna pauperizacija

No to je mit zasnovan na pogrešnom tumačenju "Općeg zakona kapitalističke akumulacije" u 25. poglavlju prvoga sveska. "Pauperizam", piše Marx, "tvori egzistencijalni uvjet kapitalističke proizvodnje i razvoja bogatstva. On spada u polazne pogreške kapitalističke proizvodnje, koja kapital, međutim, umije svaliti sa sebe na pleća radničke klase i sitne buržoazije". U tom kontekstu on, jasno, ne upućuje na cijeli proletarijat već na "najniži talog" društva, kao što su stalno nezaposleni, bolesni, odrpani - sloj koji još i danas postoji i koji se često naziva nižom klasom. (Jedan je drugi židovski izopćenik rekao da ćete "siromaha uvijek imati sa sobom", međutim, još nijedan ekonomist nije predlagao da se Isusovo učenje u potpunosti smatra nepouzdanim zbog njegova predviđanja vječne bijede.

Čak je i Leszek Kolakowski, jedan od Marxovih najutjecajnijih kritičara iz 20. stoljeća, priznao da "materijalno osiromašenje nije nužno bila premisa ni Marxove analize dehumanizacije do koje je doveo nadničarski rad, ni njegova predviđanja neizbježna propadanja kapitalizma".)

Ali Marx jest rekao da će u kapitalizmu doći do relativnog - ne apsolutnog - pada nadnica. To se može dokazati kao istinito: nijedna tvrtka koja ima 20 posto rasta viška vrijednosti neće predati sav taj plijen svojoj radnoj snazi u obliku 20 posto povišice plaće. "Slijedi dakle", piše Marx, "da se, razmjerno tome kako se kapital akumulira, situacija radnika - bila njegova plaća veća ili manja - mora razvijati slabije." Ovdje je ključni dio "bila njegova plaća veća ili manja": rad sve više i više zaostaje za kapitalom, bez obzira na to koliko si automobila i mikrovalnih pećnica radnici mogu priuštiti.

Radna etika

Tijekom 1970-ih mnogo se govorilo o neizbježnom "dobu dokolice" u kojem jedva da ćemo, zahvaljujući automatizaciji, išta raditi - te se pojavilo brdo knjiga koje su se najozbiljnije bavile time kako ćemo ispunjavati svoje novo slobodno vrijeme, a da ne postanemo beznadno letargični. Svatko tko je primijetio jedan od tih zaboravljenih pamfleta u trgovinama s drugorazrednim knjigama, danas bi se tome s nevjericom nasmijao. Prosječan britanski zaposlenik danas radi 80.224 sata tijekom svoga radnoga vijeka prema 69.000 sati 1981. godine. Ne samo da nismo zaboravili radnu etiku nego se čini da smo danas više nego ikad zarobljeni njome. U modi su knjige koje tjeskobno pitaju kako možemo ostvariti "ravnotežu između posla i života" u doba kada mnogi ljudi nemaju vremena ni za što drugo osim za posao i spavanje.

Kriza

U "Komunističkom manifestu" iz 1848. Marx je već skrenuo pozornost na "trgovinske krize koje svojim periodičnim ponavljanjem sve opasnije dovode u pitanje egzistenciju cijelog građanskog društva. U tim krizama redovito se uništava velik dio ne samo gotovih proizvoda nego i već stvorenih proizvodnih snaga. U krizama izbija društvena epidemija koja bi svim ranijim epohama izgledala kao kakva besmislica - epidemija prekomjerne proizvodnje". Okolnosti buržoaskog društva bile su, tvrdio je, jednostavno previše oskudne da bi obuhvatile obilje koje su stvorile. Kapitalizam je imao dva načina kako prebroditi taj problem: "S jedne strane, iznuđenim uništavanjem mase proizvodnih snaga; s druge, osvajanjem novih tržišta i temeljitim izrabljivanjem starih tržišta. Dakle čime? Time što priprema svestranije i silnije krize, a smanjuje sredstva za sprečavanje kriza".

To je ciklus "prosperiteta i kraha" koji vlade još odonda nastoje izbjeći svim silama. Prema Marxu, nikakav bijeg nije moguć tako dugo dok kapitalizam prevladava: plimni ritam ekspanzije i recesije bio je sastavni dio sustava s prirodnom tendencijom prema prekomjernoj proizvodnji. "Stvarno je ograničenje kapitalističke proizvodnje", napisao je u trećem svesku Kapitala, "sam kapital." Ako očuvanje vrijednosti kapitala počiva na eksproprijaciji i osiromašenju mnoštva ljudi, ono će uvijek dolaziti u sukob s istovremenim porivom kapitala prema neograničenom i bezuvjetnom širenju proizvodnje. "Posljednji uzrok svih stvarnih kriza uvijek će biti siromaštvo i ograničena potrošnja mnoštva uspoređena s tendencijom kapitalističke proizvodnje da razvije proizvodne snage na takav način da bi samo apsolutna moć cijeloga društva bila njihova granica."

Tagovi: kapital, Karl Marx, kriza kapitalizma, Francis Wheen

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

21.05.

dodaj komentar 31 komentara

Kurtz08.09.2009. 12:45#1

krasno sažeto... i što nam preostaje, i to na globalnoj kao i na lokalnim razinama - dogovorena ili dogovorna ekonomija! koja je toliko osporavana od naših vrlih nouveaux riches
Antibarbarus08.09.2009. 23:46#2

Kurtz!

Treba nam mnogo toga,a prije svega promjena svijesti ljudi,da shvate koliki je udio prirodnih i evolutivnih potreba u ljudskom zivotu.a koliko ogromni teatar apsurda koji u nasem zivotu predstavljaju umjetne,nepotrebne,stetne i dekadentne potrebe,koje potpiruju ekspanziju kapitala.
A kapitalisticko drustvo ih potice i odgaja,tj.dresira ljude za njih.
Prava svinjogojska farma...
Ja10.09.2009. 20:51#3

Problem je u covjeku kao bicu i vjecnoj neuskladjenosti izmedju zelja i potreba, a pogotovo u potrebi da se po necemu bude bolji od drugih. Dok osjecamo tu potrebu, najbolje drustveno uredjenje ce i dalje biti kapitalizam, dok ce se ljudi grciti nebili svom razmazenom deristu kupili jaci mobitel od svih ostalih u njegovom razredu.
Branimir Bilić11.09.2009. 22:12#4

Dragi komentatori,
pozivam vas u svoju prvu jesensku emisiju.
Bit će nam veoma zanimljivo.
Pričati ćemo o sustavu vrijednosti.
Žuja je zakon!
Dolores11.09.2009. 22:32#5

Dogovornu ekonomiju u Hrvatskoj može zazivati samo netko tko ne sudjeluje i ne želi sudjelovati u gospodarskom životu Hrvatske. Obično je riječ o državnim zaposlenicima naviknutima na rad u sredini bez konkurencije. Hrvatska ekonomija nažalost je velikim dijelom dogovorna.
Miki11.09.2009. 22:55#6

Hrvataksa ekonomija je korumpijaška, mafijaška with rule."mister 10%".
Dolores11.09.2009. 23:13#7

A sto je "korumpijaska" nego dogovorna?
Ljudi smo, dogovorit ćemo se.
Kurtz11.09.2009. 23:15#8

o kojoj ti konkurenciji pričaš dolores, možda o odjeći ili igračkama koje prave kinezi ili indijci za toliko sitnu plaću da si, na primjer, turbo goranko može za razliku cijene u nabavi i prodaji godišnje priuštiti jahtu, vilu, a i po potrebi kupiti omanji kineski kanton?
e sad možeš ti zazivati slobodno tržište, možda i u najboljoj namjeri, ali teško da ja i ti možemo proizvesti turbo proizvode za turbo goranka po istoj cijeni za koju ih proizvodi quxian chung poo pa da bi mu bili konkurentni na nekom takozvanom slobodnom tržištu i sve dok mi ne sjednemo za stol s quxian chung poom i njegovom ekipom i ne dogovorimo se s njim da odjebemo turbo goranka, nema sreće ni za mene ni za tebe moja dolores, a ni za par miljardi kineza
Dolores11.09.2009. 23:43#9

Ima srece za hrabre i pametne!
Pametnome čovjeku je jasno da se u toj situaciji neće baviti proizvodnjom igračaka, jer tu bitku ne može dobiti.
Jedina bitka koju drzavni zaposlenik mora dobit jest bitka s jutarnjom budilicom. I kad pobijedi u toj bitki onda mu ostane vremena za razmisljati zasto Goranko ima jahtu, a on ne. I onda je kriv i Goranko i Kinez, samo on ne. Uobičajeno je to ponašanje djeteta koji ne moze dobiti igracku. Kinez je pametan pa uspijeva raditi i zaraditi nesto iako nema nikakve kvalifikacije, kako njegovi potomci ne bi morali prolaziti isto. Kontinuitet, kontinuitet. Ljevicari su navikli mijenjati stvari politickim odlukama. E ne ide to tak, na srecu.
Kurtz12.09.2009. 10:37#10

negdje smo se pogubili, nisam ja ljut na goranka uopće, a kamoli radi jahte, meni se goranko i ne smo goranko, lagano gadi i baca mi na povraćanje, meni ne treba jahta a i nemam pojma što bi uopće s njom, meni treba da se dogovorim s qxuiang chung poom da možemo i jedan i drugi pristojno živjeti, što znači da se možemo prehraniti, odjevati, opismeniti sebe i djecu i eventualno potrošiti neku kintu na kulturno-higijenske potrebe (znaš ono: kino, sapun, kazalište, knjiga, detergent...)
dalje treba mi, za penzijonerske dane, šacnuti koju dobru klupu za pročitati novine, a ne mjerkati kontejnere
draga dolores, ja ne pravim razliku između takozvanog državnog radnika/službenika i službenika/radnika u privatnom sektoru i malo mi je dosta takvih stavova da su radnici u javnom sektoru preplaćeni za nerad,
ako malo bolje pogledaš kod nas je opći problem neorganiziranost i stihija a ne nerad i takva nam je situacija od vlade, odnosno upravljačkih struktura pa do onih zadnjih izvršitelja
sustainable and just12.09.2009. 21:29#11

http://www.storyofstuff.com/

From its extraction through sale, use and disposal, all the stuff in our lives affects communities at home and abroad, yet most of this is hidden from view. The Story of Stuff is a 20-minute, fast-paced, fact-filled look at the underside of our production and consumption patterns. The Story of Stuff exposes the connections between a huge number of environmental and social issues, and calls us together to create a more sustainable and just world. It'll teach you something, it'll make you laugh, and it just may change the way you look at all the stuff in your life forever.
Marindvor15.09.2009. 15:07#12

"Smijesan" site. Stroga kontrola sta neko izjavi na dijelu.
To je ta cuvena liberalna demokratija.
Danimir18.09.2009. 04:32#13

Ako se stvari u društvu budu razvijale u smjeru pauperizacije narodno-radnilčkih masa i u Hrvatskoj, a pogotovo u svijetu, čitat će se sve više Marx-Engels-Lenjinove ideje. Čak mi se danas čine aktualnije nego sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada sam ih, na studiju, proučavao. Da, Marx je pisao da su krize kapitalističkog društva programirane u srcu kapitalizma! Pa, evo, nije promašio... One se događaju ciklički i ova nas je dobro "trefila"! Živio mudrac Marx!
Danimir18.09.2009. 04:32#14

Ako se stvari u društvu budu razvijale u smjeru pauperizacije narodno-radnilčkih masa i u Hrvatskoj, a pogotovo u svijetu, čitat će se sve više Marx-Engels-Lenjinove ideje. Čak mi se danas čine aktualnije nego sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada sam ih, na studiju, proučavao. Da, Marx je pisao da su krize kapitalističkog društva programirane u srcu kapitalizma! Pa, evo, nije promašio... One se događaju ciklički i ova nas je dobro "trefila"! Živio mudrac Marx!
Danimir18.09.2009. 04:32#15

Ako se stvari u društvu budu razvijale u smjeru pauperizacije narodno-radnilčkih masa i u Hrvatskoj, a pogotovo u svijetu, čitat će se sve više Marx-Engels-Lenjinove ideje. Čak mi se danas čine aktualnije nego sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada sam ih, na studiju, proučavao. Da, Marx je pisao da su krize kapitalističkog društva programirane u srcu kapitalizma! Pa, evo, nije promašio... One se događaju ciklički i ova nas je dobro "trefila"! Živio mudrac Marx!
Danimir18.09.2009. 04:32#16

Ako se stvari u društvu budu razvijale u smjeru pauperizacije narodno-radnilčkih masa i u Hrvatskoj, a pogotovo u svijetu, čitat će se sve više Marx-Engels-Lenjinove ideje. Čak mi se danas čine aktualnije nego sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada sam ih, na studiju, proučavao. Da, Marx je pisao da su krize kapitalističkog društva programirane u srcu kapitalizma! Pa, evo, nije promašio... One se događaju ciklički i ova nas je dobro "trefila"! Živio mudrac Marx!
Danimir18.09.2009. 04:32#17

Ako se stvari u društvu budu razvijale u smjeru pauperizacije narodno-radnilčkih masa i u Hrvatskoj, a pogotovo u svijetu, čitat će se sve više Marx-Engels-Lenjinove ideje. Čak mi se danas čine aktualnije nego sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada sam ih, na studiju, proučavao. Da, Marx je pisao da su krize kapitalističkog društva programirane u srcu kapitalizma! Pa, evo, nije promašio... One se događaju ciklički i ova nas je dobro "trefila"! Živio mudrac Marx!
Danimir18.09.2009. 04:32#18

Ako se stvari u društvu budu razvijale u smjeru pauperizacije narodno-radnilčkih masa i u Hrvatskoj, a pogotovo u svijetu, čitat će se sve više Marx-Engels-Lenjinove ideje. Čak mi se danas čine aktualnije nego sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada sam ih, na studiju, proučavao. Da, Marx je pisao da su krize kapitalističkog društva programirane u srcu kapitalizma! Pa, evo, nije promašio... One se događaju ciklički i ova nas je dobro "trefila"! Živio mudrac Marx!
Danimir18.09.2009. 04:32#19

Ako se stvari u društvu budu razvijale u smjeru pauperizacije narodno-radnilčkih masa i u Hrvatskoj, a pogotovo u svijetu, čitat će se sve više Marx-Engels-Lenjinove ideje. Čak mi se danas čine aktualnije nego sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada sam ih, na studiju, proučavao. Da, Marx je pisao da su krize kapitalističkog društva programirane u srcu kapitalizma! Pa, evo, nije promašio... One se događaju ciklički i ova nas je dobro "trefila"! Živio mudrac Marx!
Danimir18.09.2009. 04:32#20

Ako se stvari u društvu budu razvijale u smjeru pauperizacije narodno-radnilčkih masa i u Hrvatskoj, a pogotovo u svijetu, čitat će se sve više Marx-Engels-Lenjinove ideje. Čak mi se danas čine aktualnije nego sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada sam ih, na studiju, proučavao. Da, Marx je pisao da su krize kapitalističkog društva programirane u srcu kapitalizma! Pa, evo, nije promašio... One se događaju ciklički i ova nas je dobro "trefila"! Živio mudrac Marx!
Danimir18.09.2009. 04:34#21

Isprika . poruka se sama od sebe "klonirala"!
Milan18.09.2009. 07:25#22

"Sama od sebe" nije točan opis situacije kad zbog laga ne dobijaš odaziv, pa deset puta pritisneš "Objavi komentar".
Anonimus20.09.2009. 07:40#23

Joseph Schumpeter, jedan od velikana ekonomskih "znanosti", tvrdio je kako ce kapitalizam organski evoluirati u socijalizam. Neprekidni porast produktivnosti rada, masovna i sve jeftinija proizvodnja dobara, eksponencijalni rast znanosti i tehnologije, zamjena starih proizvoda sve novijima ("konstruktivna destrukcija", kako je on nazvao taj proces), neminovno ce dovesti do rasta i sve ravnomjernije raspodjele nacionalnog bogatstva. Kapitalizam je vec u njegovo vrijeme (prva polovica 20. st.) otvarao nova trzista u zatvorenom drustvenom okruzenju industrijaliziranih zemalja, kroz invenciju, ponudom novih dobara, pa je Schumpeter tvrdio da ce nestati imperijalizam i rat kao instrument ekonomije. Takav je model ekonomije doveden do apsurda u filmu THX-1138, gdje gradjani zaradjene novce trose kupujuci proizvode i bacajuci ih u dezintegratore, samo da bi se ekonomski mehanizmi odrzali na zivotu.

Kapitalizam je, nakon Schumpetera, u svojoj inventivnosti otvorio nova trzista uvodjenjem tzv. "proizvoda dodatne vrijednosti" (value-added products), jeftino proizvedenih u zemljama treceg svijeta, a kojima se trzisna vrijednost vjestacki uvecava na osnovi njihove napuhane vrijednosti u smisljeno njegovanom mentalitetu konzumeristickog drustva. O tom je relativno novom fenomenu pisala Naomi Klein u svojoj best-selling knjizi "No Logo" i za ilustraciju navela "Nike" tenisice, kod kojih su troskovi proizvodnje u trecem svijetu svedeni na minimum, a trzisna im je cijena na Zapadu napuhana 20 - 30 puta samo na racun smisljeno izgradjeno "branda", marke. Tako kapital eksploatira nemoc sirotinje, s jedne strane, i tupost potrosaca Zapada, s druge strane.

I opet mu nije dosta: imperijalizam je i dalje zivahan, hvala na pitanju, ratovi za kontrolu resursa i dalje se namecu slabima.

Problem kapitalizma je ekonomija rasta, ultimatum umnozavanja kapitala, prokleta spirala eksploatacije "covjeka nad covjekom" i covjeka nad prirodom. Kapitalizam proizvodi ne da bi *zadovoljio* nase potrebe, nego da bi *eksploatirao* nase potrebe, prirodne i iskonstruirane drustvenim inzenjeringom. Ekonomija ce se, uz pomoc suvremene tehnologije, stabilizirati tek kad proizvod prestane biti roba, te kad ljudska jedinka prestane biti potrosacem.
nijaz22.09.2009. 11:35#24

Vrlo interesantno stivo-preporucujem autoru dalji nastavak analize
Kapitala -Marx je izgleda ponovo aktuelan i potrudicu se da ga
sada vise analiziram.Sada mi je jasnija eonomska ekspanzija Kine
ali sta ce biti kada zamrli i zarobljeni kineski populus pauperiziran
i zarobljen u vlastitoj hiperprodukciji svjetskog trzisnog smeca upakovanog u bljestavu foliju kapitalistickog zatvora zapadne u
ekonomsku krizu.Ko prezivi znace.
sioux28.09.2009. 16:45#25

zašto čitati osvrt na Marxovo djelo?
pročitajte ga sami i konstruirajte mišljenje.
ko da čitaš Bibliju, sa onim tumačenjima ispod:)
sioux28.09.2009. 16:47#26

jeste vi komentatori studenti? užasno ste mrzovoljni, i nemate nikakva rješenja, samo se preseravate kritiziranjem onih koji žele biti jednakiji, a vi želite biti intelektualno jednakiji od drugih. nemate pojma, samo da znate i mizantropi ste, a to je kao da ste paralizirani.
zbogom
nihilsm rulz28.09.2009. 16:59#27

ej sioux, to je smisao studentiskog bića neznalico štreberska malogradjanska! punk-rock i mržnja prema svemu rule! fuck you!
ajde sjedni se u svoj mercedes i goni se svoju dvokatnicu u zaprešić pred predimenzionirani televizor.

sorry: off topic, i had a seizure.
sioux29.09.2009. 17:00#28

studenti imaju elan, polet, odi ti mamici i tatici koji ti financiraju tvoj nihilizam. ja sam sioux, nezavisni indijanac i nikada ne odustajem, a ti si virus koji je gori od Keruma- on je barem glupan, a ti se maskiraš u intelektualca.
punk aint no religious cult, punk means thinking for yourself
piggy06.10.2009. 14:53#29

Ako se mene pita, svi oni mlate praznu slamu. Niti su ljudska priroda ni ljusko društvo tako komplicirani. Barem ne nikome tko ima malo soli u glavi. Bitno je stvarima dati fensi-šmensi imena pa da onda ljudi misle da ne znaju o čemu govorite i da su stvari puno kompliciranije nego što jesu. Bitno je praviti se pametan. Pardon, uvjeriti druge da su glupi. Ali, eto, barem se studenti zabavljaju ;)
lampa23.05.2011. 19:58#30

@ Kurtz - ono što je poanta, da je ideal tržišta konkurencija proizvođača na blagostanje građanstva, dok se to do danas uspjelo potpuno izvrnuti, monopoli i oligopoli poduzeća (zbog ulaganja profita u širenje tržišne moći) koji ostvaruju extra profit jer na tržištu rada vlada gotovo savršena konkurencija koja nadnice čini sve zanemarivijim troškom, a ne treba zaboraviti niti da danas poduzeća više ne trebaju niti kupovati zemljišta (vlade im ih poklanjaju samo da otvore neka radna mjesta), plaćati poreze (povlastice za fdi) i sl.
Kolaps skoro za sve, božansko blagostanje za najnajbogatije.
UIPAK30.03.2012. 00:47#31

JOSEPH SCHUMPETER , KOLAKOVSKI I MNOGI DRUGI ,TAKOZVANI FILOZOFI,POLITEKONOMISTI,A UVJEK NOBELOVCI , KOJI SU NAJOBIČNIJI LJUDSKI ŠLJAM,
SADA NAM PRIČAJU MARKOVE KONAKE .SAD U DOBA OVE KRIZE, POJAVLJUJU SE NA JAVNIM MJESTIMA,S KOJIH NAM MOGU POSLATI ZAKAŠNJELE PORUKE DA NAM ,TOBOŽ, KAŽU PRAVU ISTINU ,TIČUĆI SE EKONOMSKIH TEORIJA KOJE SU DO JUČER , IZA SVOJIH KATEDRI, ONAKO OHOLO, NAZIVALI NAUKOM I SLALI SVOJE RADOVE NOBELOVOM ISTITUTU ZA PRIJAVU PATENTA RADI NAGRADE,JER SU TOBOŽ PRONAŠLI FORMULU KAKO ŠTO EKONOMIČNIJE I DRUŠTVENO KORISNIJE REALIZIRATI NEKI PRIVREDNO-PRPIZVODNI ILI PROMETNO-FINANCIJSKI NAUM. A NIKAD NISU U SVOM RADU ,KOJEG NAZIVAJU NAUKOM, POŠLI OD TOGA DA DEFINITIVNO RAZOTKRIJU TU KAPITALISTIČKU PREVARU, JER TA SVA OTKRIČA ZA KOJA TRAŽE PATENT I NAGRADU ,NEMAJU DRUŠTVENI KARAKTER NI DRUŠTVENU KORIST,NEGO ISKLJUČIVO NJIHOVA REALIZACIJA ZAVISI OD VOLJE I PROCIJENE VLASNIKA KAPITALA KOLIKO ĆE GA PODRUŠTVENITI ,TJ ,KOLOIKO ĆE ŠIRA ZAJEDNICA OD TOGA IMATI KORIST A NE SAMO VLASNIK KAPITALA.JER SU IMALI PRILIKE TO SPOZNATI IZ MARXOVE FILOZOFIJE ,PA JAVNO ,STRUČNOM ANALIZOM ,PRIKAZATI DA SE NIJEDAN PROCES PROIZVODNJE ILI PROMETA NE ODVIJA NA DUŠTVENO KORISTAN NAČIN ,VEĆ UVJEK IZA TOGA STOJE ŠPEKULATIVNE NAMJERE ,KAKO PROCES I NJEGOVE REZULTATE PRISVOJITI U SVOJU KORIST ,U KORIST POJEDINCA.
A U STVARI TO SU ONI OBIČNI AMERIČKI ,TAKOZVANI ,POSLOBVNO –EKONOMSKI TEORETIČARI KOJI ,SVAK NA SVOJ NAČIN TUMAČI SVOJU VJEŠTINU ,KAKO NJEGOVI STUDENTI TREBAJU ŠTO ŠPEKULANTNIJE I ŠTO SPRETNIJE REALIZIRATI SVOJE PROIZVODE KAD DOĐU U KORPORACIJU,BILOKOJE VRSTE .
A ŠTAJE KAPITAL- ODNOS TO SMO ISKUSILI U OVIH CC-a 25O GODINA . ZAŠTO SE NE KORISTIMO MARXOVIM FILOZOFSKO-EKONOMSKIM SPOZNAJAMA I JEDNOM ZAUVIJEK OČITUJEMO SE O KAPITALIZMU KAO O NEDRUŠTVENOM ODNOSU I KOJI NIKADA U SVOM DJELOVANJU NEMA DRUŠTVENE ODGOVORNOSTI.ON SE PONAŠA PO ZAKONU SAVANE.
DANAS JE DOŠLO VRIJEME ,UPRAVO ONO O KOJEM JE MARX,TAKO DALEKOVIDNO,NARAVNO LOGIČKI ZAKLJUČIO ,JER JE SPOZNAO SVA LJUDSKA STREMLJENJA U RAZLIČITIM POVJESNIM FAZAMA DRUŠTVENOG RAZVITKA I NAPRTEKA PA JE U NJEMAČKOJ IDEOLOGIJI KONSTATIRAO SLIJEDEĆE: JEDAN OD BITNIH ČIMBENIKA UNUTRAŠNJEG RASPADANJA KAPITALISTIČKOG SUSTAVA PREDSTAVLJA NEMINOVNO I NEZAUSTAVLJIVO TERHNIČKO USAVRŠAVANJE PROIZVODNJE . TO TEHNIČKO USAVRŠAVANJE PROIZVODNJE PRISILIT ĆE KAPITALISTE DA NEPRESTANO SMANJUJU SVOJ NOVČANI KAPITAL I DA GA ULAŽU U NABAVKU NOVIH PROIZVODNIH SREDSTAVA. TIME ĆE NJIHOV KONSTANTNI KAPITAL RASTI, DOK ĆE VARJABILNI KAPITAL,TO JEST ONAJ NA KOJEM POČIVA SNAGA KAPITALISTIČKOG SUSTAVA,U ISTOM RAZMJERU OPADATI. TO JE U KAPITALISTIČKOM NAČINU PROIZVODNJE= ZAKON TENDENCIJE PADANJA PROFRITNE STOPE= KOJI OKREĆE PROIZVODNI POTENCIJAL PROTIV POVEĆANJA VIŠKA VRIJEDNOSTI, GLAVNOG POKREZAČA KAPITALIZMA.
DA BI NAŠLI IZLAZ IZ TE PROTUSLOVNE I NAPETE SITUACIJE I DA BI SPASILI SVOJ PROFIT , KAPITALISTI ĆE BITI PRIMORANI DA INTENZIVIRAJU PROIZVODNJU DO MAKSIMUMA .

MEĐUTIM ,ON ĆE NA TAJ NAČIN DOVESTI GRAĐANSKI SVIJET U SVE TEŽE KRIZE HIPERPRODUKCIJE KOJA ĆE NEMINOVNO IZAZVATI OBOSTRANO NEZADOVOLJSTVO . KAPITALISTI ĆE BITI NEZADOVOLJNI ZBOG NEMOGUĆNOSTI PRODAJE , A POTROŠAČI ZBOG KUPOVNE MOĆI=.
MARX JE MOŽDA PREVIDIO DA JE SADA ,ONAJ VIŠAK RADA, NJEGOV DIO ,PROFIT ILI EXTRA PROFIT ,KOJI JE ODLAGAN U BANKAMA ZA PROIZVODNJU KAPITALA, OBZIROM NA TENIKU I TEHNOLOGIJU, BRZI OBRT, POSTAO STVARNI GOSPODR DRUŠTVENO PROIZVODNIH ODNOSA, GOSPODAR DRUŠVENO POLITIČKIH ODNOSA . I U PROIZVODNOM PROCESU I U RAZMJENI ,A POSEBNO NA TŽIŠTU TEHNOLOŠKIH DOSTIGNUĆA ,APSOLUTNI JE GOSPODAR.
ALI ZATO ,NOVA TEHNIKA I TEHNOLOGIJA JE I NAJVEĆI PROTIVNIK KAPITAL ODNOSA JER NJENA PRIMJENA NIJE MOGUĆA SELEKTIVNO, SAMO U NEKIM SEGMENTIMA DRUŠTVENOG RAZVOJA ILI U NEKIM POSEBNIM PRIRODNIM RESURSIMA ,JR SE NONA KAPILARNO ŠIRI I NIJE JU MOGUĆE SPRATITI U NEKE INTERESNE TOROVE .
SADA JE NA DJELU MARXOVA KONSTATCIJA ,KAD NA TRŽIŠTU VLADA HIPERPRODUKCIJA ,A NA DRUGOJ STRANI OSIROMAŠENI GRAĐANIN ,NEZAPOSLEN ,NIJE U MOGUĆNOSTI KUPOVTI PROIZVODE, A BEZ POTROŠNJE NEMA PROIZVODNJE. A KAPITALISTA ,KAKO KAŽE MARX, NEMA SENZIBILITETA ,A I NE BI SE ZVAO KAPITALISTA KAD BI ON DIJELIO SVOJ KAPITAL S NEKIM ,OSIM SILE.
ALI VREMENA SU NASTUPILA TA KADA JE TEHNIKA I TEHNOLOGIJA TOLIKO NAPREDOVALA ,DOSTIGLA JE PLANETARNE RAZMJERE ,I ŠTO SE 7O-DESTIH GODINA PROŠLOG STOLJEĆA PROIZVODILO
PO JEDINICI MJERE 2O.- , U ODERĐENOM VREMENU, DANAS SE PROIZVODI 2OX TOLIKO U ISTOM VREMENU.
DAKLE ,TEHNIKA I TEHNOLOGIJA NAM NAJAVLJUJU VRIJEME DRUŠTVENIH ODNOSA ,UPRAVO ONIH , KOJE MARX NAZIVA CARSTVOM SLOBODE ,KADA PROIZVODNJA POPRIMA UMJETNIČKI KARAKTER ,KAD PROIZVODNJA POSTAJE PRODUKTIVNA IGRA I BIVA SVRHOM SAMOJ SEBI.

Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

H-Alter

Marinko Čulić 24.05.2012.

Što nam znači pobjeda Karanikolića

Što nas čeka

Trg Burze

Deutsche welle

Kako su prodavači magle zavladali svijetom

Vezane vijesti

Demokracijom protiv ropstva

O ekonomskoj demokraciji

Jurski park BDP čudovišta

Vrijeme promjena

Bauk državnog vlasništva + VIDEO

dodaj komentar 31 komentara

Dodaj komentar

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

Umjetnik koji nikad ne spava

O krađi identiteta

Petak na Subversiveu

Prema Balkanskom socijalnom forumu

Marina opet među najboljim fotoreporterima regije!

Nitko nam ne čuva leđa

Uskoro Jewish Film Festival