Marinko Čulić 24.05.2012.

Što nam znači pobjeda Karanikolića

Marinko Čulić Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.

Što nas čeka

Trg Burze

Deutsche welle

"Kolibri" su nas došli glave

Fotografija članka
Vjeran Katunarić: Demokraciju ruši jednopartijski režim u ekonomiji - kapitalizam pod kontrolom velikih korporacija i njihovih ljudi u vladama.

Vjeran Katunarić, poznati sociolog i sveučilišni profesor, autor brojnih knjiga s područja sociologije kulture i etničkih odnosa, za Arteriju govori o konceptu kulturno održivog razvitka, političkim elitama u Hrvatskoj, ulasku u EU i drugim aktualnim društvenim temama.

Sudjelovali ste u izradi dokumenta "Strategija kulturnog razvitka". Možete li reći što mislite o postojećim kulturnim politikama u Hrvatskoj te objasniti koncept kulturno održivog razvitka za koji se zalažete?

Ukratko: treba neprestano širiti javni prostor kulture - otvoriti vrata postojećih ustanova, od galerija i koncertnih dvorana do akademija i fakulteta, kako bi se ljudima pokazalo koliko je susret s kulturom i tim putem drugim ljudima, do tada nepoznatima, zanimljiviji i, ako hoćete, zdraviji od privatnog života među četiri zida. Javni prostor uči nas dijalogu i međusobnoj snošljivosti. U privatnom, uz obilatu pomoć elektroničkih medija, kao ljudi nazadujemo u svakom pogledu.

To se vidi u vrijeme većih kriza kada masa neobičnih ljudi uglavnom izobličenog izgleda izlazi poput štakora iz svojih rupa, puni resantimana, tražeći od svojih vođa Javni prostor trebao bi imati učinak da se ljudi međusobno bolje upoznaju, da osjete privlačnu snagu drugih ljudi kroz umjetnost, igre i konverzaciju utemeljenu na znanstvenim argumentimada im daju krivce, koji su tobože uzrokovali njihove patnje. Kandidati za krivca u takvoj kulturi su pripadnici drugih naroda, vjera ili uvjerenja, uključujući seksualna.

Javni prostor trebao bi imati, suprotno tome, učinak da se ljudi međusobno bolje upoznaju, da osjete privlačnu snagu drugih ljudi kroz umjetnost, igre i konverzaciju utemeljenu na znanstvenim argumentima. U tom slučaju sukob mišljenja ili interesa završava polemikom i dijalogom i - ne zaboravimo taj dobar običaj kod nas - zajedničkim odlaskom na kavu. Da parafraziram Aristotela: istina može biti najveći prijatelj, ali zbog nje se ne isplati izgubiti ostale prijatelje.

Današnja kulturna politika protječe u znaku prilagodbe na uvjete ulaska u EU. Nisam siguran, kao ni nositelji takve politike, da EU na planu kulturne politike donosi nešto novo ili kvalitetnije od onoga što smo do sada vidjeli na nacionalnom planu. Možda samo više šansi za pronalaženje novih partnera, uključivanje u nove mreže. No, sumnjam da tu Ministarstvo kulture može biti od velike pomoći.

U nedavnom predavanju koje ste održali u Zagrebu, na temu "Prijenos moći: od socijalizma do kapitalizma" govorili ste o pojmu kolibri - komunistički liberali.

Masa bivših komunista ili marksista preko noći je postala liberalima, odnosno liberalnim demokratima. Slično se u ekonomiji dogodio prijelaz od "dogovorne" (koja je po svemu sudeći davala bolje rezultate!) na tržišnu ekonomiju. Nemam ništa protiv kombiniranja liberalnih i socijalističkih načela u ekonomiji i drugdje. Ali, našim "kolibrima" nije ni na kraj pameti graditi takvu sistemsku ravnotežu (između tržišta i planiranja), budući da je za to potrebno puno ulagati u domaću pamet i domaću radnu snagu općenito (naravno, nije isključena i strana radna snaga, jer je to nužna posljedica ekonomskog razvitka jedne zemlje). "Kolibri" radije rasprodaju imovinu pod firmom "privatizacije". Od početka nove Hrvatske uništavaju se domaći potencijali i otvara vrata inozemnom kapitalu, uglavnom špekulantskom, koji hoće na brzinu puno zaraditi i onda pobjeći na sigurnija mjesta, tj. mjesta gdje se opet može pod povoljnim uvjetima brzo zaraditi i kidnuti.

katunaric2.jpg

U predavanju ste spominjali idealtipski trokut kao model vladanja koji bi uključivao ekskluzivni model demokracije sastavljen od stručnjaka, reprezentativni oblik vladavine i neposrednu demokraciju? Koja bi bila uloga svakog od elemenata?

Počnimo od stručnjaka, odnosno meritokratskog tijela ili doma koji bi koegzistirao s parlamentom. Zadaća bi mu bila da prilikom donošenja važnih odluka u parlamentu (onih koje ostavljaju dugoročne posljedice i prelaze četverogodišnje mandate parlamentarnih zastupnika) izrade scenarije u vezi s praktičnim posljedicama raznih mogućih odluka, njihove prednosti i nedostatke. Konačna odluka uvijek je politička, na parlamentu (kao zakonodavnoj vlasti), ali bi na ovaj način utjecaj iracionalnih interesa (stranačke pripadnosti, na primjer) bio možda bitno smanjen.

Neposredna demokracija aktivirala bi se u slučaju da obje gornje instance zakažu. Nitko nije savršen, pa ni ekspertokracija, Korupcija, kao i koalicija, u elitama ima svakakvih, ne nužno samo materijalne prirode. Moć je velika napast i teško ju je jednoliko, tj. demokratski, dijeliti. Po meni, neposredna demokracija ne bi imala drugu svrhu nego biti korektiv u slučaju, kakav je sada u skoro cijelom svijetu, kada parlament pogoduje samo privatnom kapitalu ili bankama, a stručnjaci kao pozitivisti ne vide mogućnost boljeg svijeta od ovoga. Znanost ne može nadomjestiti ljudsku slobodu, maštu i kreativnost.

Što mislite o konceptu neposredne/direktne demokracije koji primjenjuju različite grupacije?

Neposrednu demokraciju smatram korektivom predstavničkoj demokraciji, budući da ova - ustvari, dvo - ili višestranački sustav koji praktički djeluje kao jednopartijski - ne nudi rješenja da se održi ili dalje razvija demokracija. Demokraciju danas iz temelja ruši jednopartijski režim u ekonomiji - kapitalizam pod kontrolom velikih korporacija i njihovih ljudi u vladama gotovo svih zemalja.

Referendum je "glas naroda", ali u najmanje artikuliranom smislu, u smislu "za" ili "protiv" nečega. I naravno, tu također iskrsava pitanje kako zaštititi ili možda ostvariti interese onih glasača koji su izgubili na referendumu. S tim se ne bi smjelo poigravati. Koliko je stvar delikatna, možda se najbolje vidi po tome što je u Hrvatskoj bilo nećkanja od strane vlasti da li održati referendum o ulasku u EU.

U posljednje vrijeme ponovno raste popularnost Marxa i njegove teorije kako na znanstvenom polju, tako i u sveukupnoj javnosti. Kakva je situacija s marksizmom na našim sveučilištima i unutar znanstvene zajednice?

Marksistička analiza može puno pomoći da se bolje razumije postojeći svijet, da on nije rezultat borbe nacija ili religija, nego klasne dominacije koji se ideološki preoblikuju, zapravo zakrivaju, mapama država, nacija, religija. To da se SAD danas smatra glavnim krivcem društvene nepravde u svijetu jedna je takva trik-varijanta. Nju najradije koriste islamski fundamentalisti, što spremno prihvaćaju protestantski Na našim sveučilištima znanje o Marxu i marksizmu u jadnom je stanju, baš kao i znanje o liberalnoj demokraciji u vrijeme vladavine marksizmafundamentalisti, na primjer, i jastrebovi u američkom establišmentu.

Na našim sveučilištima znanje o Marxu i marksizmu u jadnom je stanju, baš kao i znanje o liberalnoj demokraciji u vrijeme vladavine marksizma. To samo pokazuje kako su sveučilišta zahvaćena klatnom masovne psihologije, društvenog konformizma, što je za društvene i humanističke znanosti nedostojna činjenica.

Što očekujete od ulaska Hrvatske u Europsku uniju?

Ulazak u EU ima više pluseva nego minusa za Hrvatsku. Općenito, u povijesti nikada ne biramo između apsolutnog dobra ili zla, nego relativnog, ako hoćete većeg i manjeg zla. Veće je zlo ako bismo ostali na vanjskoj vjetrometini Europe, gdje se vrzma kapital najgore vrste. Obično ga imenuju nacionalnim imenima, najčešće "ruskim", ali to valja izbjeći. Postoji kapital koji više ili manje poštuje propise zemlje u koju ulazi. Ima mafijaškog kapitala i u SAD-u i u Europi, ali u manjoj mjeri nego drugdje.

Odbijanje EU-a od strane radikalne ljevice bilo bi opravdano kada bi pokazala što (dobro) dobivamo izvan EU-a. Zar se ne bi trebalo udružiti s ljevicom u EU-u i zajednički (jače) vršiti pritisak na podivljali kapital, odnosno države da stave banke pod svoju kontrolu, a u interesu naroda?

Odbijanje EU-a od strane ekstremne desnice vjerojatno vodi u restauraciju režima sličnih povijesnom fašizmu. I taj je, ne zaboravimo, bio ekonomski "raznolik", od Mussolinijeva korporativizma ili blažeg Peronova u Argentini pa do Hitlerova krupnokapitalskog, isključivo njemačkog (Kruppova). A tko zna, možda je, kako su neki autori iz Frankfurtske škole u filozofiji i sociologiji tvrdili, totalitarizam krajnji cilj kapitalizma, budući da tako stječe goleme profite pod režimom željezne discipline u industriji i društvu. Sumnjam da bi takav ishod bio moguć u ujedinjenoj Europi.

Tagovi: socijalizam, europska unija, Vjeran Katunarić
Prijavi članak na: Twitter Facebook
dodaj komentar 5 komentara
  1. ap29.12.2011. 21:17
    Katunarić ležerno kasni najmanje 30 godina i to mu je dovoljno da bude u prvim linijama akademskih, znanstvenih pa i marksističkih kretanja.

    Sve najvrijednije u kuluri i umjetnosti, pa i duhu i materiji epoha, već dugo se stvara izvan hramova o kojima govori. A kod nas je to bilo krajnje vrijeme i dramatično odlučujuće sedamdesetih. Nije odnos kako prikazuje nego obrnut.
    Za sve dalje je neizbježan izlazak "farizeja" iz svih hramova, pa kulture, rezdinecija, dvora, akademija ... Sve bolje i najbolje predugo egistira ispod nivoa siromašnijih Roma da bi moglo i dalje hraniti farizeje i sve.

    također bilo kakvo korištenje marksizama kod nas, kao i svega središnjeg, mora konačno bar minimalno prestati izbjegavati središnje stvarne pojave tu, kao npr. samoupravljanje i samoupravno tržište, te razmjerno tomee izbjegavanju sve više i više nadsvjetski i nadbožasnki docirati. Marskizam, akdemija itd. kod nas su posve zakazali i kasne, izbjegavaju iako se beskrajno produciraju.
    Ili ne mora se, ali onda nepovratno nemamo šta gubiti vrijeme i bilo šta za ta prazna ozbjegavanja i ponavljanja.

    Inače, postavljeno je tako da se ne može izbjagavati ali ostavlja dojam da jeste iako nisu počeli ni uvodni taktovi (ovo je samo najava, ono što prethodi proslovu, foršpanu, slici prije početka ..). A ostalo ksani za tim i ovo je ispred.

  2. ap29.12.2011. 22:36
    Kako je odnos u kulturi (umjetnosti, intelektualnim živim zbivanjima ...) obrnut i kako je to pitanje pred dramatičniji obratom od ostalih egzistencijalnih i središnjih pitanja?

    Oko 50 % ljudi, uključujući preko 90 % svih što nose i stvaraju sve vrijedno u kulturi, nikada nije imalo ni jedno od više minimalno nužnih djelova za hramove kulture i intelekta (novaca, stanova, odjeće, vremena ... ) niti u tim hramovima nalazilo +- korisno i zanimljivo sebe. Pa je non stop u veom složenim i raznovrsnim, do dramatično, zbivanjima i djelovanjima oko svega pa i toga.

    Nadalje, baš sve prilike i sve najbolje ja tako iskorištavano, davljeno, gušeno ... da je u odlučujućim po samoušravne i sve druge odnose po SRH/SFRJ sedamdesetina na osamdesete došlo do predramatičnih zbivanja i pomora, za koje vrijeme su se sve istaknutge "babe" iws snage češljale i dotjerivale. To se je nastavilo do danas, kada je neizbježan i minijatruno, malo po malo, počeo obrat.

    Pitanje šta je najbolje i šta se stvarno zbiva nije nikakva mistika i lako se zna.
    Npr. zna se da su u kontinuitetu, a što se jako dobro vidi kada netko i nešto biva jako iskorišteno i izloženo nakon smrti, da je sve najbolje od dna do vrhova živote i djelovanja provelo u grčevima bijede i rađanja djela u gladovanju i grčenjima, dok je beskraj gospode uživao u tome i uživa u tome.
    Npr. zna se da konkretna kultura, umjetnosti i intelekt, te djela toga izvan tih hramova nisu bili alternativa, opskurne pojave, onanija ... nego baš ono što su svi, od posve nepsimneih do vodećih domaćih i evropskih stručnjaka, odmah vidjeli kao novu vrijdnost i čudo. Pa ipak, i sve te pojave se je uspjelo non stop odgoditi kao takve, do kraja samoupravno u vezi s tim promovirati sebe kao davež ....

    Taj odnos odavno ne moli i ne pita, pa je obrat opet neiubježan.
  3. UŠČIPAK30.12.2011. 02:05
    GOSPODIN KATUNARIĆ KAO DA JE DOŠAO S ONOGA SVIJETA.KAO DA SE NIJE ŠKOLOVAO U SAMOUPRAVNOM SOCIJALIZMU ,KAO DA NIJE I DRUŠTVENO POLITIČKI NAUČIO BITI SVJESTAN SEBE I DRUŠTVENIH ODNOSA U KOJIMA JE POSTIGAO I NAJVIŠI STUPANJ OBRAZOVANJA, PA MI JE NEPRIHVATLJIVO NJEGOVO POIMANJE DEMOKRACIJE UOPĆE,.A POSEBNO DA SE GOVORI O DEMOKRACIJI KAO NEKOM DERUŠTVNOM UGOVORU ILI DOGOVORU ILI NEKOJ KONVENCIJI.MARXIZAM NE POZNAJE TAKVU DEMOKRACIJU.VRATIT ĆU SE NJOJ.
    JOŠ SAM VIŠE IZNENAĐEN KADA ,NA PITANJE O STATUSU KULTURE I KOLTURNOG DJELOVANJA U DRUŠTVU, SPOMINJE FORMIRANJE NEKOG STRUČNOG ODBORA KAO REPREZENTATIVNI OBLIK VLADAVINE KULTURE.
    E,GOSPODINE KATUNARIĆU, KOLIBRIČI,KAKO IH VI NAZIVATE,TAKOZVANIM KOMUNISTIMA I MARXISTIMA KOJI SU ,IMATE PRAVO ,PREOBUKLI SE I POSTALI PRAVI PROZELITI, KOJI SU IZNENADILI SVOJU OKOLINU KOJA IH JE FORMALNO POZNAVALA KAO PRISTALICE ILI SLIJEDBENIKE SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE , A,ETO, U NOVOM REŽIMU DRUGAĆIJIH DRUŠTVENO-EKONOMSKIH ODNOSA PONAŠAJU SE KAO LJUDI KOJI STREME NAJUTJECAJNJIM VRHOVIMA VLASTI ,ŠTO I POSTADOŠE ,ALI SAD KAO EKSTREMI :U POLITIČKOM ČISTUNSTVU I U BOGAĆENJU ,KORISTEĆI TE SVOJE POLOŽAJE I DA NEBI ZABOREVIO DA VAS ISPRAVIM,TIČUĆI SE VAŠIH KOLIBRIĆA,ODNOSNO MOJIH PROZELITA,IMAM JEDAN MALI ISPRAVAK ,DA TO NISU NI KOMUNISTI NI MARXISTI NEGO SU TO PORATNA DJECA IZ RAZLIČITIH RATNIH STRADANJA ,A KOJA SU MAHOM DALMATINSKA ZAGORA,LIKA HERCEGOVINA ,IMOTSKA KRAJINA. VAMA JE POZNATO DA SU TI KRAJEVI BILI POD POSEBNOM BRIGOM I SKRBI DRŽAVE ZBOG ČEGA SU TA DJECA IMALA PREDNOST U PLAĆENOM ŠKOLOVANJU NA SVIM NIVOIMA I POSEBNI PRIVILEGIJ ZAPOŠLJAVANJA..NIJE SE ISTRAŽIVALO ILI OBILJEŽAVALO TU DJECU NIPOKOJEM OSNOVU ,ONA SU JEDNOSTAVNO DJECA IZ PASIVNIH KRAJEVA A KOJI SU ZBOG RATNIH RAZARANJA POSTALI JOŠ PASIVNIJI KRAJEVI.
    ETO,TO SU DJECA KOJA SU TRADICIONALNO IZ RADIKALNO RELIGIOZNIH PODRUČJA I ONA SU PO ODRASTANJU I ZAVRŠENOM ŠKOLOVANJU PRIŠLA SAVEZU KOMUNISTA ,ALI NIKADA ONI NISU BILI KOMUNISTI NITI MARXISTI. UZET ĆU NAJEKLATANTNIJI PRIMJER POKOJNOG ŠIMU ĐODANA ,MARKA VESELICU I MNOGE DRUGE KOJI SU PO SVOM ŠKOLOVANJU POSTALI NAJ EKSTREMNIJIM KATOLICIMA ,SA APOZICIJOM,HRVATSKI KATOLIK,ANTIKOMUNISTA.
    DA SE VRATIM NAŠEM DRAGOM FILOZOFU KARLU MARXU.ON BI SE ZAISTA IZNENADIO KADA BI SLUŠAO ,U DANAŠNJEM VREMENU ,NA SVIM NIVOIMA ,U SVIM POLITIČKI M ILI NEKIM DRUGIM RASPRAVAMA, DA SE SPOMINJE DEMOKRACIJA KAO NEKI,KAKO SAM NAPRED REKAO, OBLIK KONVENCIJE ILI UGOVORA. MA GOSPODINE KATUNARIĆU ,DEMOKRACIJA,MORAL ,POŠTENJE ,ETIKA SLOBODA SU SOCIJALNE ILUZIJE ,REKAPO BI TROCKI ,I SVE SU NAMJENJENE DA VARAJU LJUDE I DA IH SVEŽU. MARX SMATRA DA SLOBODNI ČOVJEK,RAZOTUĐENI ČOVJEK ,KOJI U ZAJEDNICI JEDNAKIH PROIZVODI SEBE KAO KREATORA A NE ROBNOG PROIZVOĐAČA, IZ TAKVI DRUŠTVENO -EKONOMSKIH ODNOSA,KADA SU SREDSTVA PROIZVODNJE DRUŠTVENO VLASNIŠTVO, KADA JE RAD KREACIJA A NENUŽDA,MARX TAKVE ODNOSE NAZIVA CARSTVOM SLOBODE IZ KOJIH EMANIRA SVE ONO ŠTO MI DANAS NAZIVAMO ,DEMOKRACIJA ILIL....I.T.D.
  4. ap30.12.2011. 02:45
    "Gospodin Katunarić kao da je došao s onoga svijeta.kao da se nije školovao u samoupravnom socijalizmu ..."

    I ne samo on. Nitko ništa nije shvatio. Samo Uščipak, Balad, Mamula, Ratko Mladić, Mihailo Marković i mlijune takvih koji su iznad Marx-a, svih, svega.

    "to nisu ni komunisti ni marxisti nego su to poratna djeca iz različitih ratnih stradanja ,a koja su mahom dalmatinska zagora,lika hercegovina ,imotska krajina. vama je poznato da su ti krajevi bili pod posebnom brigom i skrbi države zbog čega su ta djeca imala prednost u plaćenom školovanju na svim nivoima i posebni privilegij zapošljavanja..nije se istraživalo ili obilježavalo tu djecu nipokojem osnovu ,ona su jednostavno djeca iz pasivnih krajeva a koji su zbog ratnih razaranja postali još pasivniji krajevi.
    eto,to su djeca koja su tradicionalno iz radikalno religioznih područja i ona su po odrastanju i završenom školovanju prišla savezu komunista ,ali nikada oni nisu bili komunisti niti marxisti."

    Npr. Stipe Šuvar, koji je 1981.g. sociološki i politički utvrdio da su ti napredniji preko 50 % društva i to kao mega praziti koji su uzurpirali preko 90 % svega, koji ništa ne znaju, ne riskiraju, ne plaćaju a kurče se nad svim, da se predstavljaju kao ljevica a u stvari su ekstremna desnica.
    Kako su baš svi znali da je tako i da se to odnosi baš na te konkretne najnaprednije socijalističke amoupravljače, posve je razumljivo da ste drugu Šuvaru što jebali mater i sve što ga ignorirali, pa i kada se ovako po mlijun put ponavlja.
    Uščipak, glavni za opise i prikaze tih rasističko-fašističkih navodnih najvećih razlika između pasivnih dinarskih krajeva kao najvećeg sranja i naj krajeva kao naj svjetskih i povijsni izvora svega naj jest Denis Kuljiš, kojeg je po vlastitom pisanju u jednoj kolumni UDBA kao obiteljski predestiniranog angažirala još 1967.g. kao srednješkolca. Tako da nema smila da se guraš za vodećeg ideologa fašizma crvenih i svih boja - prevelika je tu i prduga konkurencija.

    "marx smatra da slobodni čovjek,razotuđeni čovjek ,koji u zajednici jednakih proizvodi sebe kao kreatora a ne robnog proizvođača, iz takvi društveno -ekonomskih odnosa,kada su sredstva proizvodnje društveno vlasništvo, kada je rad kreacija a nenužda,marx takve odnose naziva carstvom slobode iz kojih emanira sve ono što mi danas nazivamo ,demokracija ilil....i.t.d."

    Da bi to i minimalno bilo, naravno da ćete svime upravljati i sve presposjeljivati vi sfrj samoupravljači, oni koje su Šuvar, Žubrinić itd. veća tada analizirali kako sam naveo i koji ste od 1981.g. otvorili krizu tako da niste mogli rješiti ni jedno rutinsko lako pitanje (opet Šuvar).
    Samo malo pitanje - nakon što ste baš sve preraspodjelili, niste uspjeli rješiti ništa, spizdili ste šta sve ne i odjebali su vas baš svi po svijstu i tu, kako ćete to, da li totalnom artiljetijskom vatrom po svemu i kojom ili ćete tako da serete, serete, serete ... po svemu živom i mrtvom.

    P.S. Gornje kvalifikacije o rasističko-fašističkim slikama stvari su pristojno umanjenje toga. Radi se o bitno većem sranju i ozbiljnijem pitanju, radi čega su najbolji ljudi masovno gubili gole živote i sve.

  5. Nostradurus06.01.2012. 22:11
    Pa moram priznati da me je članak razočarao. Od prvotne kritike privatizacije se došlo do odobravanja ulaza u EU. A evidentno je da EU forsira privatizaciju jer je to način da se preko kreditne ekspanzije novca dugovi konvertiraju u realno bogatstvo i otmu od zajednice. Šteta za Vjerana Katunarića. Možda jednog dana progleda.
    sites.google.com/site/financijskisustav/europska-unija
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

21.05.

Umjetnik koji nikad ne spava

Siniša Labrović: Bizarno je da se štedi na onima čija se potpora izražava u tisućama, a ne na onima koji dobivaju milijune.

19.05.

O krađi identiteta

Kakve veze ima "Prvi hrvatski festival knjiga - Što čitaš" s profiliranom izdavačkom kućom "Što čitaš?". Nikakve.

18.05.

Petak na Subversiveu

Večeras će na Subversive Festivalu Christian Marazzi govoriti o historijskoj krizi kapitalizma, a Gayatri Spivak predavat će na temu "Budućnosti, prošlosti, jezici, Balkan"

17.05.

Prema Balkanskom socijalnom forumu

Danas na Subversive Forumu u ZKM-u počinje panel "Prema Balkanskom socijalnom forumu" koji će trajati dva dana

17.05.

Marina opet među najboljim fotoreporterima regije!

Treću godinu zaredom fotografija H-Alter-ove novinarke Marine Kelava uvrštena je na izložbu najbolje novinske fotografije iz regije, koja se večeras otvara u Beogradu, u organizaciji srpske novinske agencije Beta

17.05.

Nitko nam ne čuva leđa

Marko Pogačar, "Bog neće pomoći": Naslov ukazuje na nepobitnu činjenicu - na neko apstraktno, metafizičko utočište nije nam se osloniti.

15.05.

Uskoro Jewish Film Festival

Od 20. do 26. svibnja, u sklopu festivalskoga filmskog programa domaćoj će publici biti prikazana 54 filma koji na različite načine progovaraju o toleranciji