Vijest da Janez Janša ukida Ministarstvo kulture u Sloveniji i spaja ga, zbog mjera štednje, s Ministarstvom obrazovanja, znanosti i sporta šokirala je ne samo Slovence nego i zemlje u okružju, pogotovo Hrvatsku. Eto, zbilo se to u godini kada je Maribor nositelj laskave titule Europske prijestolnice kulture i neposredno nakon što je krajem prošle godine u Ljubljani otvoren novi Muzej suvremene umjetnosti.

U prijepornoj situaciji u kojoj je Janša postao premijerom, svaki takav potez dočekuje se na nož. Rezovi su dakako bolni, a ima ih i bolnijih u nekim drugim europskim državama koje su pred bankrotom. U Hrvatskoj, pa valjda i Sloveniji, zaboravlja se da su u bivšoj državi, pa neko vrijeme i u novima, postojala i funkcionirala upravo Ministarstva obrazovanja, kulture i sporta. U hrvatskoj metropoli i dalje djeluje Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport. U čemu je onda problem? U raspodjeli sredstava koja nikada nisu pravična. Samo letimična usporedba u zagrebačkom primjeru raspodjele i odnosa sredstava dodijeljenih sportu i kulturi jasno govori koji je resor tu gubitnik! Otuda vjerojatno i strah od sličnih spajanja ministarstava u široj regiji.

Još jesenas u Sarajevu je zatvorena Umjetnička galerija, a početkom ove godine Zemaljski muzej BiH i Historijski muzej, a najavljeno je zatvaranje Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti, Kinoteke, Nacionalne i univerzitetske biblioteke te Biblioteke za slijepe i slabovidne.

Posljedice ukidanja slovenskog Ministarstva kulture zasad su nesagledive. No, bez takvih poteza u drugoj nam susjednoj državi Bosni i Hercegovini zbiva se u kulturi daleko veća katastrofa koja nije toliko zabrinula ni Hrvate, a kamo li Slovence, dok Srbi možda slute sličan scenarij (ali drugačijeg predznaka). Još jesenas u Sarajevu je zatvorena Umjetnička galerija, a početkom ove godine Zemaljski muzej BiH i Historijski muzej, a najavljeno je zatvaranje Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti, Kinoteke, Nacionalne i univerzitetske biblioteke te Biblioteke za slijepe i slabovidne! Zastrašujuće informacije! U nekim od tih ustanova kulture već godinama nema grijanja, a plaća mjesecima!

U kakvom je onda stanju baština koja se tamo čuva? I koga je briga za to kad država ne funkcionira? I čija je to uopće baština u zemlji podijeljenih entiteta i etnički pročišćenih kantona? Što su to oni ovdje povijesno baštinili? I kako da o tome zajedno skrbe kad si međusobno prebrojavaju krvna zrnca, vjeroispovijedi, svjetonazore i politička opredjeljenja? U zemlji koja je nekoć bila primjer multikulturalnosti koju je do "jučer" propovijedala ujedinjena Europa, sve dok se i sama nije suočila s činjenicom da baš ne može potpuno asimilirati pridošle i raširene druge entitete, njihove kulture, svjetonazore, vjeroispovijesti i identitete. Da, kultura je pitanje identiteta, odvajkada. Kultura umire u BiH. Zašto u Hrvatskoj to nije toliko uzbudilo javnost kao ukidanje samostalnosti slovenskog ministarstva kulture? Mada u pozadini oba slučaja stoji politika! I naravno, sve oskudniji državni proračuni, kao posljedica globalne krize bankovno dirigirane.

Bez zakulisnih igara u Srbiji su već više godina zatvoreni Muzej suvremene umjetnosti i Narodni muzej. Oba su, kao, krenula u rekonstrukciju za koju novca nema. Fundusi i depoi nedostupni. Blokirana svaka suradnja u regiji, posljedice koje se osjećaju. I u Hrvatskoj! Nemoguća suradnja i posudba djela iz zatvorenih institucija u BiH i Srbiji! Kako će, primjerice, završiti zajednička kandidatura stećaka za Unescovu listu svjetske baštine, u kojoj sudjeluju Hrvatska, BiH, Srbija i Crna Gora? I dok susjedi strepe koji će sljedeći muzej ili kulturna institucija biti zatvoreni, u Hrvatskoj su mnogi revoltirani odustajanjem od izgradnje novog MMSU u Rijeci! Ovdje se, što više, najavljuje skora i brza izgradnja muzeja za jednu skulpturu - Muzeja Apoksiomena u Malom Lošinju. Sve dok se i Hrvatska ne suoči sa skorašnjim bolnim rezovima.