Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
...o prikrivanju rodne neravnopravnosti u našem društvu, o studentskom pokretu za pravo na obrazovanje.
U svojoj novoj knjizi "Rječnik tijela", kombiniranjem analiza književnih tekstova i svojih intimističkih zapisa i eseja, Andrea Zlatar bavi se pitanjima funkcije tijela u suvremenim društvima i načina na koji ga ona normiraju. Čitajući suvremenu književnost Zlatar ne nastoji napisati sveobuhvatni rječnik, već ponuditi analizu pojmova poput dodira, starosti i bolesti, koji se pojavljuju u promišljanju tijela koja se danas definiraju "kroz uporabu čak i onda kad nisu postavljena kao sredstvo ili objekt". O čemu je točno riječ, pokušali smo saznati od same autorice, profesorice na Odsjeku za komparativnu književnost zagrebačkog Filozofskog fakulteta, angažirane na javnom društvenom i političkom polju.
Iskoristili smo priliku da porazgovaramo i o temama koje usputno spominje, a tiču se hrvatske stvarnosti, poput funkcioniranja feminizma u našem društvu ili studentskog pitanja.
U knjizi se bavite pojmovima vezanim uz tijelo kao što su dodir, privlačnost, odbojnost, starost, bolest, silovanje i autodestrukcija, i načinima uz pomoć kojih se identificiramo putem tijela. Čemu taj odabir, odakle inspiracija?
Temom tijela počela sam se baviti pred nekoliko godina, pripremajući kolegij Tekst i identitet gdje se traumatizirano tijelo nametalo kao tema u literaturi svjedočenja, posebno onoj koja se bavi Holokaustom. Levi, Kertesz, Améry s književne strane, a Agamben i Foucault s teorijske. Svaka knjiga vodila je nekoj drugoj, od filozofije i antropologije, do povijesti umjetnosti i socioloških analiza. Doista sam u jednom trenutku imala dojam da nitko ne piše ni o čemu drugom nego o tijelu. Da ne spominjem popularnoznanstvene studije o neurološkim vezama tijela i svijesti, koje argumentiraju ono što umjetnosti pretpostavljaju - da duša i tijelo nisu odvojeni. "Mi jesmo tijelo" je točan iskaz, a ne "mi imamo tijelo", što pretpostavlja neko "mi", ili "ja", koje je odvojeno od tijela. Napredak transplantacijske medicine i genetički istraživanja dovode nas do radikalnih pitanja: kako mijenjamo svoj identitet? Transplantacijom? Transfuzijom? Genetičkim intervencijama?
Istovremeno, razvoj izvedbenih umjetnosti, koje u različitim oblicima performansa, plesa, novih oblika cirkusa pokazuju kako tijelo nije "samo" instrument izvedbe, ili medij, već mjesto, prostor, izvedbe, subjekt izvedbe. Ta umjetnička iskustva sasvim su u suprotnosti s konzumerističko-kapitalističkim sustavom u kojem je tijelo podvrgnuto normiranju i standardiziranju. Ne radi se tu jedino o onome o čemu se Napredak transplantacijske medicine i genetički istraživanja dovode nas do radikalnih pitanja: kako mijenjamo svoj identitet? Transplantacijom? Transfuzijom? Genetičkim intervencijama? najčešće piše - a to je normiranje ženskog tijela kodovima privlačnosti i ljepote koji su, uzgred budi rečeno - i povijesno i kulturalno promjenljivi. Radi se o cijelom sustavu estetske, farmakološke i medicinske kontrole u čijem je središtu apsolutni imperativ da se vječno bude zdrav i mlad. Zašto, s kojom svrhom? Rekla bih - da bi društveni stroj što bolje mogao iskoristiti ljudski stroj. Što se događa s ljudskim strojevima koji više ne rade dobro ili su pohabani, estetski ne zadovoljavaju norme - kao da je riječ starim vešmašinama ili kaučevima. Te se posljedice strahovito osjećaju u tzv. trećoj dobi, naime u društvenom mehanizmu marginaliziranja, ponižavanja (od ekonomskog nadalje), odbacivanja starijih ljudi kao «onih koje više ne trebamo» jer nisu u stanju proizvoditi nego samo stvaraju trošak. Opterećenje za budžet. Tu se postavlja pitanje - kada naše tijelo prestaje biti naše tijelo, ili što bi jedan liječnik rekao: što sve moramo transplantirati da naše tijelo izgubi svoj primarni identitet? Je li on čuvan u genetskom kodu pa je u tom smislu sasvim svejedno kako on površinski izgleda? Ili je transplantacija lica nešto što sigurno u socijalnom smislu mijenja naš identitet, iako ne i našu genetsku šifru?
Starost i bolest se nadaju kao najveći "neprijatelji" ženskog tijela koji nastaju kao posljedica društvenih normi i imeprativa. Kako se to onda odražava u djelima koja analizirate?
U hrvatskoj književnosti imamo za paradigmu temu bolesti romane Slavenke Drakulić - Holograme straha i Fridu Kahlo. Osnovni temati Holograma straha povezuju strah, bolest, život i smrt. Tematizacija bolesti u romanu ima socijalan aspekt, budući da bolest, koja figurira kao nadosobni "lik" u Hologramima, s jedne strane junakinju čini drugačijom od okoline, izolira je, a s druge, utemeljuje njezinu unutarnju integraciju. Frida Kahlo je, pak, modelska priča o tome kako se iskustvo bolesnog tijela pretvara ne samo u predmet već i u oblik umjetničkog. Za temu starosti - tu je - bez konkurencije - Baba Jaga je snijela jaje Dubravke Ugrešić. Dok u prvom dijelu piše na (auto)biografski način o starenju vlastite majke, u drugom - koji se odvija u posttranzicijskim toplicama dolazi do izražaja njezin spisateljski talent za parodiju i ironiju. A završnica, kao kulturalna i etnografska analiza mitske figure Babe Roge - Babe Jage, te naše stare žene/vještice kojom se plaše mala djeca, može se čitati i ironijski, ali i kao poziv na radikalni prosvjed protiv takvog sustava u kojemu stara žena biva prikazana s kandžama umjesto noktima, pticolika, grbava. Zla. Ona koja jede djecu.
Nadaju li se vaše književne kritike i analize kao strategije otpora društvenom normiranju tijela?
U književnosti se, bez obzira da li pisci bili istraživači ili oni koji pišu intuitivno, kao i u dugim umjetnostima, oblikuju strategije otpora. Usudila bih se kazati da je umjetnost Radi se o cijelom sustavu estetske, farmakološke i medicinske kontrole u čijem je središtu apsolutni imperativ da se vječno bude zdrav i mlad. Zašto, s kojom svrhom? Rekla bih - da bi društveni stroj što bolje mogao iskoristiti ljudski stroj u cjelini oblik otpora postojećemu - glazba protuslovi buci, golo tijelo u performansima izaziva nelagodu, uznemiruje i prolaznike i policajce i političare jer destabilizira stvarnost, onu stvarnost za koju mislimo da je jedina moguća. Književni tekstovi upravo govore suprotno: postoje i drugi svjetovi osim ovoga u kome živimo. I zbog toga sam u analizama romana vrlo brzo iz analize autoreferentnog identificiranja tijela prešla na načine na koje tijelo konstituira osobnost i kako ta različita tijela odnosno osobe, uspostavljaju komunikaciju s drugima oko sebe, jer tu tijelo pokazuje svoja mjesta ranjivosti, osjetljivosti ili svoju snagu. U odnosima ljubavi, seksualnim vezama, u partnerskim vezama, u odnosima majka-kći ili sin-otac... Svi ti odnosi se prelamaju u obiteljskim situacijama, gdje postaje vidljivo kako je tijelo istovremeno kodirano i socijalizirano različitim normama. S druge strane u nekim romanima, poput roman Bolna točka Marka Haddona, tijelo postaje radikalan subverzivni materijal zbog kojega se na kraju cijela obitelj raspada. Ne samo da je obitelj isto jedno "tijelo", već je i država "tijelo koje čine građani" i jasno je da metaforika tjelesnog prisutna na mnogim razinama u književnosti i društvu u cjelini.
A vaše osobne strategije otpora? Je li to možda odbijanje pokoravanju brzini života u vidu nepodvrgavanja turističkom imeprativu obilazaka, koji opisujete prilikom posjete New Yorku? U knjizi pišete o tom svom posjetu u "centar svijeta", kako se naziva New York, gdje se zatvarate u hotelsku sobu sa Siri Hustvedt i njenom knjigom Žena koja se trese.
Nijedan grad, kad u njega dolazite na kratko, ne možete osvojiti u potpunosti. Obično se dogodi da se za nešto zakačite, kao što je neki kvart gdje se osjećate dobro ili nađete svoj kafić u kojemu makar u pet dana simulirate da u njemu živite. Ali New York je meni doista bio problem, nisam nikako mogla pronaći neku točku identifikacije pa sam se povukla u prostor sigurnosti - prvo u knjižare, a onda s kupljenim knjigama, u hotelsku sobu. Blesavo, ha? I još sam naletila na novi naslov Siri Hustvedt - Žena koja se trese. Pa to mi je bilo prvo putovanje "preko velike vode" i tko zna kad će biti sljedeće.
Ni inače ne mogu funkcionirati kao standardni turist. Ne podnosim pritisak obaveznih Centar za ženske studije u Zagrebu primjer je iznimne kvalitete rada koja nije našla svoje mjesto unutar akademskih institucija obilazaka, naročito kad su u pitanju kilometri avenija ili muzeja. A imate nekoliko sati ili dana na raspolaganju. Brzinu i veličinu New Yorka doživjela sam kao agresiju - grad je proizvodio agresiju. A ja sam bila objekt te agresije, ne sudionik gradskog života. Osim toga, kad dođete sa slikama pokupljenim iz televizijskih serija, Central Park snimljen odozgora, glave ulice s glavnim junacima, doček Nove godine na Time Squareu... Ne, to nije onaj grad u koji dolazite. Za mene je Central Park jedan njegov ugao i kafić u kome sam s američko-hrvatskom prijateljicom pojela sendvič u pauzi između predavanja. Kad sada mislim o tome, kao da bi mi više odgovarao boravak u nekom od kaotičnih velegrada južnoameričkog kontitenta, tamo gdje su obitavali važni pisci, LLosa, Cortazar, Borges. Kaos, toplina, mirisi. Knjige sigurno.
U proslovu knjige ste napisali kako je riječ o autobiografskoj književnoj kritici i na taj način preduhitrili probleme sa njenim žanrovskim određenjem. No što ta oznaka znači i kako ove tekstove kao cjelinu pozicionirati u odnosu na gotovo nepostojeću književnu kritiku danas?
Knjiga je tipom slova podijeljena u dvije vrste tekstova. Kurzivom su pisani tekstovi koji su intimistički i narativni, a običnim tipom slova su pisani tekstovi koji su esejistički i pripadaju književnokritičkom diskursu. Pridjev autobiografski sam dodala, ne toliko zbog ovih drugih dijelova koji su u igri zbog kurziva, nego upravo zbog toga što sam se pri pisanju o knjigama vodila pojedinim kriterijima. Možda bi točnije bilo označiti te tekstove autorskom književnom kritikom jer nisam analizirala sve razine tekstova, već one na koje sam se koncentrirala - vezane uz teme tijela. Primjerice, kad sam pisala o romanu Silovanje Joyce Carol Oates, nisam se bavila svime što taj roman znači u kontekstu njezina opusa, što govori o karakteristikama provincijskog američkog gradića. Intrigantan je bio naslov Silovanje u odnosu prema podnaslovu Ljubavna priča. Znam da takvi književnokritički tekstovi ne mogu funkcionirati u novinama ili časopisima kao kritika, jer ne ispunjavaju osnovne kriterije "potpune informacije" o tekstu. A to što književna kritika danas jedva da postoji, problem je za književnost u cjelini jer se gube i kriteriji i kontinuitet evaluacije.
Mislite li da ste izostavili neke suvremene književne tekstove hrvatske produkcije?
Sigurno jesam. Nisam pisala detaljno o autoricama o kojima sam se bavila prije, poput Slavenke Drakulić, Irene Vrkljan, Daše Drndić, Dubravke Ugrešić. Zadnja knjiga koja Pamtim po iskustvu svoje generacije da su nas šezdesetih godina roditelji odgajali - kako god različitog socijalnog porijekla bili - kao ravnopravne, ili barem pod egidom: sve možeš, ako ćeš to sama napraviti je ušla je autobiografija Mani Gotovac Fališ mi objavljena na proljeće. Da sam rukopis zaključivala kasnije, onda bi sigurno ušla Olja Savičević Ivančević s romanom Adio kauboju, i to zbog odnosa muškoga i ženskoga tijela u pubertetu, idejom muškoga tijela kao krinke koja je potrebna zbog socijalnog funkcioniranja. Njezina prva oznaka, koju ima u romanu, da je ruzinava, tj. crvenkaste kose upravo je tjelesna karakteristika - a to je provodni motiv romana.
Da sam tekst pisala još kasnije, iz romana Nade Gašić Voda, paučina uzela bih za analizu onaj moment radnje kad glavni ženski lik (majka) pljusne dječaka jer je zakasnio kući i otišao spavati, a da se nije svukao. Dječak kroz roman nesretno stradava, a majka na kraju svoju ruku gleda kao jedan zasebni dio tijela i kažnjava je. Ona ju prži, stavlja u posudu s vrelim uljem. To je ona vrsta literarnog postupka kada se jedan dio tijela osamostaljuje (sjetimo se Gogoljeva Nosa) i postaje sam subjekt radnje.
U prostoru analize ljubavnih i seksualnih odnosa u izboru romana bio bi roman Nekoliko dana kolovoza Mirjane Dugandžije zbog toga što ona na poseban način prikazuje subverzivnu figuru ljubavnice. Roman nije konstruiran kao klasična subverzija braka, već ljubavnica uspijeva destruirati čak i ljubavnički odnos jer je - po mnogim osobinama - neposlušna, neuklopljiva. O Slađani Bukovac i Ivani Simić Bodrožić pisala sam iz jednog drugog iskustva - iskustva rata i posttraumatskih posljedica, ali to ne pripada ovoj knjizi.
U jednom dijelu knjige elaborirate neke od termina koji se koriste uz pisanje koje je, recimo to tako, na neki način vezano za žene. Pavao Pavličić je za vašu knjigu Veliko pospremanje napisao da to nije žensko pismo. Koju od mogućih etiketa (ženski, feminini, feministički ili pak neki drugi) bi najbliže zalijepili svojim tekstovima pa tako i ovoj knjizi?
Pratim kako ljudi reagiraju na upotrebu termina ženskog pisma ili ženskog pisanja. Taj termin je osamdesetih godina, kad je ušao u uporabu zahvaljujući autoricama i kritičarkama poput Ingrid Šafranek, operirao kao žanrovska oznaka i kao poetički zajednički nazivnik s nježno upisanim predznakom feminizma. Ali se prvenstveno radilo o istoj poetici - uglavnom sljedeći praksu francuske i njemačke "ženske" proze. Zatim je došlo do potiskivanja veze između ženskog pisma kao poetike i feminizma

Andrea Zlatar: "Naše društvo danas ima različite mehanizme prikrivanja stvarne rodne neravnopravnosti."
Potpisujem mišljenje teoretičarke Elizabeth Grosz koja paralelno upotrebljava termine "feminističkih tekstova", "ženskih tekstova" i "feminilnih tekstova" - to su oni koji su "napisani sa stajališta ženskog iskustva i u stilu kulturno obilježenu kao feminilan". Upravo ovo potonje, stajalište "ženskog iskustva" i kulturna simbolizacija, jasno govore da se ne radi o tradicionalnoj razlici između spolova, nego odabiru pozicije iz koje se piše, iz koje govori.
Ima li u hrvatskoj književnosti ženskog pisma, što ono znači i kakav je odnos ženskog pisma i feminizma?
Problem odnosa ženskoga pisma i feminizma danas nije prvenstveno pitanje književnosti ili sociologije književnosti, već socijalnog pozicioniranja feminizma. I jedno i drugo su područja koja traže posebne analize. Posebno me smetalo ranih devedesetih, kada je na djelu bio taj oštri kulturalni prekid u odnosu na nasljeđe feminizma, pa su mnoge mlade umjetnice - pjevačice, glumice, spisateljice - na naoko provokativno pitanje "jeste li feministica", cure većinom odgovarale: "Ja nisam feministica, ali sam emancipirana". Na društvenoj razini u cjelini postoji zazor prema feminizmu kao pokretu, nepoznavanje feminizma kao teorije. Takvim formulacijama autorice pokazuju strah da bi im vezivanje uz feminizam i žensko pismo moglo škoditi time da ih marginalizira. To je posljedica procesa repatrijarhalizacije našeg društva, kao i direktnog osobnog progona svih naših "vještica" - iz književnosti, novina, televizije.
U knjizi kažete da je feministička scena danas izvan političkog mainstreama i to u smislu da je slabo prisutna u medijskom prostoru. Gdje onda feminizam danas funkcionira? Na Ženskim studijima?
Centar za ženske studije u Zagrebu primjer je iznimne kvalitete rada koja nije našla svoje mjesto unutar akademskih institucija. Naravno da mi je posebno krivo (ili osobno krivo?) što je uključivanje Rodnih studija u akademski sustav propalo upravo Patrijarhalni oblici žive na mnogo načina - jedni pružaju ženi mogućnost napredovanja ako ispuni one tradicionalne uvjete dopadljivosti, snishodljivosti, udvornosti. Nije tome zajednički nazivnik "ljepotana mom matičnom fakultetu, na Filozofskom. Argumenti "kontra" bili su različiti: od toga da nema dovoljno kvalificiranih nastavnika i nastavnica u zvanjima, do onih glupavih šala: A mi to nećemo moći upisivati, jel'da?", iz usta muških govornika. Pa ipak, kada biste pobrojali sve kolegije na FF-u kojima se govori o rodnoj problematici i feminističkoj teoriji, saldo nije loš - ali ne postoji usustavljen program, čak niti kao diplomska interdisciplinarna razina, koju bi bilo najlakše organizirati.
Kako se takvi stavovi i politike odražavaju na položaj žene u našem društvu?
Deklarativna ravnopravnost danas je najveći problem. Ne znam zašto, ali pamtim po iskustvu svoje generacije da su nas šezdesetih godina zbilja roditelji odgajali - kako god različitog socijalnog porijekla bili - kao ravnopravne, ili barem pod egidom: sve možeš, ako ćeš to sama napraviti. I ako su pazili do kad tko ostaje vani, da slučajno ne bi bilo seksa prije "nego što je red", vrednovali su školski uspjeh. A mi štreberice, petice, pa na fakultet.
Naše društvo danas ima različite mehanizme prikrivanja stvarne neravnopravnosti. U političkom životu postoje kvote koje bi trebale garantirati barem udio žena na stranačkim listama, ali na kojem su one mjestu i koliko visoko će završiti to je drugo pitanje. Vidjela sam jednu listu gdje je od pedesetak kandidata bila samo jedna žena i to na posljednjem mjestu. I zato ima samo 5 posto žena u tijelima lokalne samouprave. Tomu je usporediv i sustav napredovanja u akademskim i drugim institucijama: koliko god da je u postocima više žena studentica, u zvanja, pa onda u izvršne funkcije, idu u vrlo visokim postocima muškarci. A o podjeli kapitala da se ne govori: i najbanalnije brojke govore o tome kako kapital (skupa s muškarcima) bježi iz radnih područja u koja su, u većem broju, ušle žene. Školstvo, zdravstvo, novinarstvo - bila su tri prva polja devedesetih "evakuacije love i moći" nakon neočekivane imigracije žena. Sada su u igri usponi u menadžerskim hijerarhijama.
Ali patrijarhalni oblici žive na mnogo načina - jedni pružaju ženi mogućnost napredovanja ako ispuni one tradicionalne uvjete dopadljivosti, snishodljivosti, udvornosti. Nije tome zajednički nazivnik "ljepota". Ali sva ta količina kuhanja kava (u kojima sudjelujem) i visokih peta (u čemu ne sudjelujem iz sasvim osobnih razloga), to je taj naš procijep uspjeha i neuspjeha. A kad vidim da je neka komisija, neko povjerenstvo, sastavljeno po principu "treba nam jedno žensko, pa ako je lijevo, tim bolje, riješena su dva problema....
Podaci o rodnoj strukturi nezaposlenih, prije umirovljenih, s nižim mirovinama, s nižim stupnjem obrazovanja, svi ti podaci govore - brojka po brojka - o tome da nas ženske kvote ne rješavaju stvarne situacije. Kvote nisu realitet. Uvijek nas je više u lošijim i slabijim skupinama.
I ono što mi je najteže reći - taj direktni pritisak na žene da moraju rađati "dovoljno" da bi pridonijele rastu nacije. Ne, dvoje djece nije dovoljno, to je samo reprodukcija, gdje su nam nove tisuće? Kad taj zahtjev usporedite s novim zakonom o oplodnji koji itekako otežava mogućnosti vanmateričnog začeća i upravo na ženu svaljuje teret Kad zahtjev za rađanjem usporedite s novim zakonom o oplodnji koji upravo na ženu svaljuje teret "ponavljanja pokušaja" - e, onda vidite društvo u kojem živimo. Licemjerno, nepravedno "ponavljanja pokušaja" jer zabranjuje zamrzavanje zametaka- e, onda vidite društvo u kojem živimo. Licemjerno, nepravedno.
Kolika je tu onda odgovornost pojedinca - pisca od odustajanja od borbe za ženska prava barem u simboličkom smislu kroz odbijanje vezivanja uz sve što je makar na indirektan način vezano uz žensku borbu kao što je to spomenuti slučaj sa ženskim pismom?
Razumijem da termin "ženskog pisma" nervira i ženske i muške pisce. Vjerojatno je sve to posljedica te iluzije o ravnopravnosti, koja kao socijalnopolitička mantra lebdi nad našim javnim prostorom, a znamo da ne funkcionira. Od jednoga muškog autora dobila sam i komentar da dijelim književnost na menstrualnu i kurčevitu. Rječnik podjele je naprosto nefunkcionalan, kad bi samo to bile razlike među ljudima, život bi bio vrlo jednostavan.
Fenomen većega broja ženskih spisateljica s kvalitetnim tekstovima nije posljedica opredjeljenja prema feminizmu ili ženskom pismu kao poetici, to je fenomen sociologije književnosti, književnoga polja na koje utječu i autori/ce i čitatelji/ce, i mediji, i institucije obrazovanja, modusi kanoniziranja. Jednim dijelom ispada da je i "književno žensko" socijalna novina, pa se medijski promovira iz tog razloga. Jer je jasno, a sad to već ponavljam, da Ivana Sajko, Ivana Simić Bodrožić, Olja Savičević i Nada Gašić, da nabrojim samo neke spisateljice, ne dijele istu spisateljsku poetiku.
U knjizi spominjete studente i njihov prodor u javni prostor sprege medija i kapitala. Što je od toga ostalo u ovom trenutku i koliko su zaslužni za dovođenje javne rasprave o tri zakona koja se odnose na sveučilišta i znanstvenu djelatnost u centar pozornosti i rasprave?
Studentski pokret se oblikovao u ovih godinu-dvije od prvih prosvjeda. Mogu govoriti samo o osobnom iskustvu, na FF-u, koje svjedoči o pomacima. Ti pomaci nisu jako vidljivi u medijima, u korporativnim medijima uglavnom uopće nisu. Kad je EPH na te prosvjede kao novinare slao "one koji su studirali na FF-u i bave se kulturom", shvatila sam koliko politički omalovažavaju ono što se događalo. Po bliskosti problema, jasno je da je studentski pokret više vezan uz FF, pa PFZ, ali primarno uz FF, čiji posao zapravo i jest da obrazuje mlade ljude kako da kritički misle o društvu u kojem žive. Studentska inicijativa, sada koncentrirana na analize novih prijedloga zakona, radi intenzivno uspoređujući postojeće europske modele s "novim" Ulica ili ne ulica? U kojem broju? To mi je teško procijeniti jer po logici iskustva ispada da naše društvo ne razumije ili čak odbija svoje pravo na prosvjed hrvatskim. Presudno je važno da ta generacija mladih intelektualaca / intelektualki vodi računa o učincima i posljedicama zakona. Ne, oni ne misle na sebe, oni razmišljaju sustavno i o sustavu, ne za sebe nego za naredne godine.
Barem na minimalnoj razini komunikacije - mejlovima - uspostavljena je diskusijska grupa u kojoj sudjeluju studenti, nastavnici, istraživači iz različitih institucija. Budući da javni prostor u akademskim strukturama uglavnom funkcionira kao jednokratna fikcija, ta mi se - iako ograničena - komunikacija čini velikim dobitkom. Naravno da sam razočarana relativno malim udjelom nastavnika u tim diskusijama, ali u cjelini se razina, temeljni prag podignuo. Prije dvije godine itekako se moglo dogoditi da na Vijeću studenti budu upućeniji od nastavnika u prijedloge zakona. Sada barem postoji jedna vrsta etičke obaveze nastavnika da moraju biti upoznati s prijedlozima zakona i drugim odlukama o kojima odlučuju. Pa i u najgorem defetizmu, tipa "ionako će odlučiti oni gore", postoji odgovornost i obveza da se kaže ono što mislimo, makar znali da se ne može ništa promijeniti.
Koji će, prema vašem mišljenju, biti ishodi rasprave i što je potrebno mijenjati?
U Zakonu će, i nakon prihvaćanja dijela amandmana, sigurno ostati sporno pitanje školarine, koje se po novome nazivaju upisnine. Naravno da će studenti inzistirati na ukidanju svakoga oblika financijskog uvjetovanja. Ulica ili ne ulica? U kojem broju? To mi je teško procijeniti jer po logici iskustva ispada da naše društvo ne razumije ili čak odbija svoje pravo na prosvjed. Ministarstvo pokazuje spremnost da odustane od direktnog ulaska političara u upravna tijela sveučilišta. Ali školarine i te takozvane "kvote" upisa koje su usklađene s takozvanim tržištem - od toga ne kane odustati. Kad tržište ne bi bilo fikcija, još bi se o tome dalo raspravljati. Ali bez obzira na realnost gospodarstvenih procjena, mislim da svatko ima pravo probati studirati arheologiju i cijeli život raditi izvan struke. Planski gospodarstveno studiranje nije funkcioniralo niti oko 1950. U ovoj ekonomskoj situaciji, u kojoj od strane vlasti nema ni analize ni strategije kamo idemo, govoriti o potrebama tržišta kao ključnom ekonomskom faktoru upisnih kvota na studijske grupe, sasvim je besmisleno. Osim toga, svatko ima apsolutno pravo upisati što god hoće. Polagati maturu s pedeset i više. Pa zašto već cijelo desetljeće govore o zemlji znanja i cjeloživotnom obrazovanju?
Siniša Labrović: Bizarno je da se štedi na onima čija se potpora izražava u tisućama, a ne na onima koji dobivaju milijune.
Kakve veze ima "Prvi hrvatski festival knjiga - Što čitaš" s profiliranom izdavačkom kućom "Što čitaš?". Nikakve.
Večeras će na Subversive Festivalu Christian Marazzi govoriti o historijskoj krizi kapitalizma, a Gayatri Spivak predavat će na temu "Budućnosti, prošlosti, jezici, Balkan"
Danas na Subversive Forumu u ZKM-u počinje panel "Prema Balkanskom socijalnom forumu" koji će trajati dva dana
Treću godinu zaredom fotografija H-Alter-ove novinarke Marine Kelava uvrštena je na izložbu najbolje novinske fotografije iz regije, koja se večeras otvara u Beogradu, u organizaciji srpske novinske agencije Beta
Marko Pogačar, "Bog neće pomoći": Naslov ukazuje na nepobitnu činjenicu - na neko apstraktno, metafizičko utočište nije nam se osloniti.
Od 20. do 26. svibnja, u sklopu festivalskoga filmskog programa domaćoj će publici biti prikazana 54 filma koji na različite načine progovaraju o toleranciji
dodaj komentar 54 komentara
"Mi jesmo tijelo" je točan iskaz, a ne "mi imamo tijelo".
Ma mos mislit.
Ima se valjda jos koga pitat u cijeloj povijesti covjecanstva.
-zasto se tamo ne mogu upisivati i muskarci? Ustav nalaze da se nitko ne smije diskriminirati izmedju ostalog ni na bazi spola. Ovo je vise nego otvoren slucaj. Ginekologija je zaista zenska specificna tema, pa nikoga ne smeta da ima vrlo velik broj muskih ginekologa.
-gdje je onda Centar za muske studije!?
Feminizam je na zapadu pokazao kolike su drustvene stete nastale djelovanjem feminizma. Razaranje obitelji, kao jedna od njih! Vecina znacajnih feministkinja na zapadu je ili sama, ili lezbejka.
Pogresan je koncept jednu diskriminaciju zamijeniti drugom. Feminizam je prezivljen i potrebno je traziti nove, zajednicke putove rjesavanja problema.
Feminizam = "sjasi Kurta da uzjase Murta"
A tko ti brani da si otvoris zenske ili muske studije? Nije ni Centar za zenske studije otvorio dragi bog, odnosno nisu se za njega borili i izborili muskarci, cak ni oni koji su feminizmu bili naklonjeni - stoga ne laprdaj. Ili si navikao da ti mama kuha kavu i jos ulijeva u gubac?
O Zapadu i feminizmu nemas blagog pojma. O kakvoj steti trabunjas? Steta je da je najkompoetentniji europski ministar financija zena? Da je jedna od najjacih svjetskih politicarki zena - i bas, evo, Njemacka se zato nalazi u dubokoj ekonomsko-politickoj i moralnoj krizi.
Da jedna nebitna drzavica poput Amerike ima ministricu vanjskih poslova zenu?
Cini se da si ti zalutao iz "naprednog" srednjeg vijeka i pokusavas nam prodati talibanski antifeminizam.
`Obozavam ovakve samouvjerene mudrace koji bez problema u jednoj usputnoj recenici razrijese tisuculjetne dileme i sva najdublja filozofsko-religiozna pitanja:
"Mi jesmo tijelo" je točan iskaz, a ne "mi imamo tijelo".
Ma mos mislit.`
Ako pročitaš Siri Hustved samo će ti se kazat.
I to zivim bez mamice od svoje 15-te godine - toliko o samostalnosti!
Radi se o diskriminaciji koja vlada Njemackom i to jednostranim uvodjenjem extra-prava za zene!
To je jednostavno nepravilno. Feminizam je prevazidjena militantna, netolerantna ideologija za koju se moraju traziti alternative koje moraju podrazumijevati sueradnju muskarac i zena, a ne otvoriti front jednih protiv drugih, sto je cinjenica za feminizam zapada.
Pogledajte pod www.manndat.de ili pappa.com sta se u Njemackoj zbiva.
Nikoga ne smeta da zena bude u menadzmentu ili na rukovodecim mjestima, ali da se to postize jednostranim protekcionistickim mjerama - protiv toga jesam.
Rjecnik kojim se sluzite je tipicna feministicka retorika. Argumentirajte!
"Umiru ranije, odlaze u penziju kasnije od žena, uz pitanje nerođene ili neželjene djece imaju samo obaveze, predstavljaju većinu beskućnika, počine većinu samoubojstva, češće zadobivaju ozljede na radnom mjestu, ne smiju nositi suknje, u 90 posto slučajeva izgube skrbništvo nad djecom nakon razvoda, služenje vojnog roka (prisilne obaveze)..."
za @anju - ne budi jalna i nepravedna, zlatar je rijedak kalibar. daj boze vise takvih posvudusa i govora ljudi koji imaju sto reci.
Dio moje rodbine i dalje zivi u Hrvatskoj a i ostalim dijelovima Balkana, pa sam ipak informiran kako izgleda svakodnevnica.
Ruku na srce, cijela situacija je do te mjere katastrofalna da ja, koji sebe smatram optimistom i patriotom, skoro da i nemam ideju sto raditi da bude bolje? Stvorile su se nove elite koje su po strukturi i nacinu djelovanja univerzalne, ne razlikuju vjeru ni naciju, spol ni boju koze. Jedino su deregulacija i profit na pameti.
Sto se polozaja zena tice, ja ne kazem da je idealan i da promjene nisu nuzne, ali zelim Vam svima skrenuti paznju da cete ako slijedite feminizam, ubaciti jos jednu kajlu u drustvo i stvoriti jos jedan front i socijalni sukob.
I na Balkanu (kao jednom socioloskom prostoru) ima umnih ljudi koji su sposobni kreirati nove alternative kao rjesenja za odredjene probleme. Tvrdim vam kad bi se feministicki mehanizmi iz Njemacke ugradili u Hrvatsku, da bi se situacija radikalizirala jer su prilike u Hrvatskoj jednostavno drugacije nego u Njemackoj.
Osim toga, feministicki pokret nije afirmativan za oba spola vec je orjentiran "za" zenu ali i "protiv" muskarca! Konflikt vecih razmjera je neminovan, predprogramiran. Zato je preskociti feminizam i posvetiti se rjesavanju problema, ali ne na taj nacin za koji je vec u startu jasno da ce raskolaciti Hrvatsku!
Steta sto malo ljudi zna njemacki - rado bih Vam ovdje predocio brdo materijala o konkretnoj diskriminaciji muskaraca u Njemackoj, pogotovo djecaka!
ili su samo redovni posjetitelji fašističkih portala
http://www.e-novine.com/entertainment/entertainment-tema/42486-Srbiji-mukarci-neniji-pol.html
To ne pisu nacisticki pisci kao sto je jedna kolegica navela, vec su se nepravdi prema muskarcima suprotstavile i zene, cak i feministkinje.
Ako ne vjerujete, googlajte "Astrid von Friesen" koja je ranije pripadala feministickom pokretu a se danas se deklarira kao "Maskulinistin". Kada su je pitali otkuda ta "mutacija" odgovor je glasio da se borila za bolji polozaj zene dok je to bilo potrebno, ali da joj u danasnje vrijeme njen osjecaj za pravdu i objektivnost nalaze da ukaze i na devijacije feminizma i los polozaj muskaraca i djecaka.
Tko razumije njemacki neka pogleda emisiju:
http://www.youtube.com/watch?v=LVo86FY2JLg
Uostalom o polozaju muskarca se i ovdje pisalo:
http://www.h-alter.org/vijesti/ljudska-prava/prava-muskaraca-novina-u-hrvatskom-vokabularu#add_comment
Zelite difamirati svakog muskarca kao primitivnog machoa i "balkanca" iako ja u Hravtskoj imam vise prijatelja koji su izuzetni muzevi, to kazu i njihove zene.
Da li ste znali da u Njemackoj na 10 samoubojstava kod omladine 9 otpada na djecake a 1 na djevojcicu? To je alarmantno i drustvo ne smije ignorirati takvu cinjenicu!
Bez spora je da roditelj mora placati alimentaciju za svoje dijete, ali je jako upitno da li djeca u 90% slucajeva moraju pripasti mami? Zbog cega bi mama trebala biti bolji roditelj? To osim u feministickoj teoriji, nigdje drugdje nije dokazano!
Zbog cega zene ne idu u mirovinu jednako kada i muskarci? Zene zive prosjecno 5 godina duze od muskaraca! Sigurno ne zato sto im je losije u zivotu!
Smrtnost na radnom mjestu - 90% muskarci!
Vecina beskucnika - muskarci!
Da li znate da ozbiljne studije u USA, Kanadi i Njemackoj pokazuju da nasilje u kuci polazi u jednakoj mejri od zena kao i od muskaraca!
A pogledajte pisanje na ovom sajtu (tipicna anupulacija ili su prilike u HR drukcije ngo u Njemackoj?):
http://www.h-alter.org/vijesti/ljudska-prava/nezaposlene-i-zlostavljane#add_comment
Pogledajte i kako se jednostrano pise samo o ubojstvima koje su pocinili muskarci nad zenama, a ne pise se o ubojstvima zena. Ta jednostranost je nedopustiva i za mene to predstavlja manipulaciju i laz:
http://www.h-alter.org/vijesti/ljudska-prava/16-dana-aktivizma-protiv-nasilja-nad-zenama
Volio bih dame koje me osporavaju da barataju cinjenicama a ne samo "boze, koji taliban, fasista ili sl.". To je nivo feministicke alapace. Fakte molim. Sta nije istina od ovog sta sam rekao?
nemaš pojma, bolje šuti.
Ja ne znam o kom feminizmu ti pricas, ali onaj kojeg ja u Njemackoj poznajem privilegira zenu u svakom smislu, a pogotovo po pitanju majke! Feminizam koji ja poznajem govori da je zena bolji roditelj, da je zena socijalnija, da je humanija od muskarca itd. Kada se za to traze dokazi, zavrsavamo na jedinoj statistici da su muskarci brojniji kao ubice i u silovanjima.
Interesantno je "...da se ženama omogući da češće rade na opasnim poslovima ukoliko to žele.." ali da im se menadzerski poslovi i udio u politici osiguraju po "kljucu"!
Interesantno je da je vrlo mali broj zena koje luduju da budu kako rekoste - varioci, da rade na gradilistu, u brodogradilistu, da budu policajke, da rade nocne smjene u tim poslovima, da budu vatrogasci... da ne nabrajam. Vi pricate prazne floskule koje sa realitetom nemaju veze!
Ako se netko treba zalagati za ravnopravnost, onda su to muskarci jer ce od toga daleko vise profitirati i ja sam ZA! Ali bez "kljuceva" i garancije za privilegije, i ja sam "ZA" da se u jednakoj dobi ide u mirovinu te da se i u zdravstvu uvedu redovni pregledi za muskarce za npr. pregled prostate posto je poznato da je oboljevanje od raka tipicno za muskarce od 40 i to od prostate!
Kako to da ne odgovarate na ni jedno konkretno pitanje koje sam postavio nego samo difamirate osobu poput "nemas pojma"? Pa objasnite mi onda KONKRETNIM PODACIMA a ne samo tvrdnjama.
U kojoj se to feministickoj knjizi trazi da zene vise participiraju u opasnim poslovima i ostale tvrdnje koje ste naveli? Koja politicka partija ili NVO to u svom programu i gdje zeli operacionalizirati?
Poucite mene i ostale citaoce ;)
Medjutim ja sam resesirao i dalje pa sam naisao na jos jedan interesantna clanak:
http://www.poslovnazena.biz/stil-zivota/a-sta-je-sa-pravima-muskaraca-2-2831
Nadam se da "poslovnu zenu" necete proglasiti fasistickim sajtom?
Kako komentirate sadrzaje sa tog sajta / clanka o pravima muskaraca?
Literaturu u šake, nije teško pronaći onom ekoga zanima.
O toj jednostranosti se i radi! Nigdje nema programa za djecake i muskarce, nigdje se ne odvajaju sredstva za rad sa muskima, nigdje nema institucija, studija, skola, olnica itd. koje bi se poput odgovarajucih institucija za zene bavile muskim pitanjima! To je ono sto se zove diskriminacija u drustvu i vec se uveliko prakticira!
Ne smije biti jednostranog zastupanja interesa!
Nadalje, feminizam se zeli predstaviti kao zastupnik prava SVIH zena, sto uopce nije istina!
Ima puno zena koje se od feminizma distanciraju (npr. one koje su uvidjele koliko je feminizam jednostran i stetan kao Astrid von Friesen - citajte i vi, ali ne jednostrano).
Istina je da se feminizam bori protiv patrijarhata ali za sta se zalaze? Rezultate vidimo.
Interesantno je da niste odgovorili ni na jedno od mojih pitanja!
literatura za kojom čezneš je pozamašna i ukazuje na različitost tema i pristupa koji postoje unutar feminizma. također, pokazuje da je feminizam postao ozbiljna akademska disciplina. za početak ti preporučam da pročitaš "drugi pol" (prvi tom) simon de bovoar, a onda prijeđi na "rod i nacija", n. yuval davies. pa na "spolni ugovor" carole pateman, pa onda na "rod i politika povijesti" j. wallach scott. a bilo bi dobro i kad bi pročitao "nevolje s rodom" judith butler. eto, sve te knjige su prevedene na srpski ili hrvatski, tako da s te strane nema problema. također, kada govorimo o nasilju ima jedna zgodna knjiga a zove se "when battered women kill", autorica je angela brown. ali ima tu i muškaraca: j. stuart mill "on subjection of women" ili vjeran katunarić "ženski eros i civilizacija smrti". i tako dalje i tako dalje..........
što se tiče poslovne žene - sajt zasigurno nije fašistički ali argumenti autorice su identični argumentima koji se mogu pročitati na fašističkom portalu o kojem govore e-novine. toliko su slični da se teško mogu oteti dojmu da je upravo taj portal bio izvor informiranja autorice.
"Ona je navela da one u proseku za 15 odsto manje zarađuju od muškaraca, a da imaju i 20 odsto manju penziju od njih.
Žene duže od muškaraca čekaju na nalaženje posla i teže napreduju na rukovodeće položaje, navela je Dokmanović ukazujući na istraživanja iz 2006. godine koja su pokazala da 17 puta više žena nego muškaraca nije moglo da nađe posao u punom radnom vremenu zbog brige o deci i drugih obaveza." -
ovo je izvadak iz teksta koji se također nalazi na portalu poslovna žena - za eventualne nedoumice oko nedosljednosti u uređivačkoj politici obrati se na dotični portal.
Opa, pa to je vec mnogo bolje od "nemaš pojma, bolje šuti"! Ali i ovaj put je interesantna logika :"ako se ne slazes samnom onda si ili neznalica, ili dezinformant". Znaci postoji samo feminizam kao rjesenje i mozemo razgovarati samo unutar feminizma? Prilicno uskoumno i jednostrano za moj ukus!
Naravno da postoji vise feminizama, nemoj se bojati da se nisam bavio temom. Imamo oko 12 razlicitih struja sa razlicitim interesima i ideoloskom pozadinom. Najekstremniji feminizam ide cak do potpunog unistenja muskog roda (Valerie Solanas 1967) ili u nesto blazoj formi Sally Miller Gearhart 1982 proklamira dugorocni cilj smanjenja muske populacije na samo 10%! Da to nisu usamljene beznacajne ludace provjeri u literaturi gdje im se pridruzila Mary Daly - utjecajna americka feministkinja koja je umrla pocetkom ove godine. Znaci ideja je mnogo starija! Ali podjimo od nekog "normalnog" feminizma i od Simone de Beauvoir te njenih sljedbenica koje danas, cini mi se dominiraju feministickom scenom koja otvara tzv. treci val feminizma.
Ono sto meni upada u oci da se u ovom razgovoru ti pomices od uvreda do opcih stavova, ali nikako "da izbrojimo konju zube"! Mozda cemo tako brze stici do cilja nego prvo procitati svu feministicku literaturu?
Tebi nije palo na pamet da podudarnost stavova iz dvaju ili vise razlicitih izvora moze potvrditi istinitost tvrdnji?
Znaci novinarka nije jadna znala gdje da nabavi materijal za svoj clanak, pa je isla na "vidovdan" i tamo se informirala?
Meni je i ta pretpostavka daleko od zdrave pameti! Dovoljno je razmisliti svojom glavom i uociti zbivanja oko sebe pa doci do ovakvih zakljucaka.
Hajde da diskutiramo o sadrzajima! To je puno efikasnije nego uopceno.
Npr. zasto muskarci krace zive od zena?
Po meni sigurno ne zato sto im je u zivotu bolje i sto su privilegirani, vec zato sto su vise "pohabani" kroz radni i zivotni vijek. Ako nisam u pravu, daj mi neko drugo objasnjenje.
Ili zasto zene idu 5 godina kasnije u penziju? KOje objasnjenje postoji za tako nesto? Imas li odgovor?
Ili kako to da ne postoje institucije ni inicijative za muskarce iako i muskarci imaju problema - podjimo samo od prostate i smrtnosti od raka prostate u muskaraca. Imas li odgovor sta drustvo cini da spasava muskarce? (Usporedi sa akcijama za rak dojke i grlica maternice).
... (ima puno, samo necu nabrajati - bicu zadovoljan sa odgovorima i na ova pitanja)
Ima li konkretnih odgovora na ova pitanja?
http://www.youtube.com/watch?v=XqkP4YORpZk&feature=related
I ne, nisam njegov alter, ali čestitam dotičnome na upornosti. Šteta što je uzaludna.
čovjek kaže: ajde navedi koji su tvoji izvori informiranja. ja navedem izvore informiranja, a on mi kaže: nikako "da izbrojimo konju zube"! Mozda cemo tako brze stici do cilja nego da prvo moramo procitati svu feministicku literaturu. svu fem literaturu?! LOL
MAJSTORE MANI SE KONJA I NARODNIH MUDROSTI I UZMI KNJIGU U RUKE.
onda kaže da poznaje feminizam pa počne trabunjat kak feminizam misli da su žene homogena skupina. ROFL
a vidim ne znas ni ti nista o tome pa se pravis pametan.
Feministkinje, procitajte prvo pricu o "izbrojimo konju zube" pa onda pricajte o narodnim poslovicama (koje inace jako cijenim)! Obrazujte se malo.
A konktretnih odgovora kao sto sam i ocekivao - nema!
Fantasticne ste! Kad ne uspijevati oboriti argumentima, onda kazete "tip je dosadan"! A vas cu slijediti kao maskulinista do kraja svog zivota jer sam se uvjerio koje sve zlo mozete nanijeti ljudima!
Uzivam u recenicama poput "budući da ti ne priznaješ feminističke argumente onda naša rasprava baš i nema smisla" kojima otkrivate jednostran karakter razmisljanja!
Pa tuko jedna, sta ce ti rasprava o jednakim stavovima?
MUSKARCI obratite paznju na nacin razmisljanja ovih ovdje i nikakvog argumentiranja.
Ove vam mogu doci glave, opirite se na svakom mjestu i trazite VI jednakost! To je smao u nasu korist! JEDNAKOST!
A od ovih ovjde ni dalje ne cujem NITI JEDAN ODGOVOR NA MOJA PITANJA - NEMA ARGUMENATA, TOTALITARKE!
Draga gospodo, evo ovako izgleda razgovor sa feministkinjama.
Nisu mogle bolje odreagirati :) Ja sam zadovoljan rezultatom!
P.S.
I dalje nemate odgovore na moja pitanja!
Zamrzavanje zametka moze biti i priprema za sistematsko smanjenje muske populacije kako proklamira feministkinja Sally Miller Gearhart 1982 - dugorocni cilj smanjenja muske populacije na samo 10%!
istina. vise se habaju. alkoholom uglavnom, agresivni su i vise im skodi poraz.
"kako to da ne postoje institucije ni inicijative za muskarce iako i muskarci imaju problema"
postoje inicijative z rak prostate na primjer (http://www.prostata.hr/ dan kestena - dan narcisa za dojku). ali tebe tu hebe to sto ti zeni lijecnik prtlja po pici, a ti bi radije volio imat lijecnicu koja bi ti podragala malik tintilinica.
feminizam donosi pozitivan pomak za citavo drustvo, a ne samo za zene.
istina. vise se habaju. alkoholom uglavnom, agresivni su i vise im skodi poraz.
A da nije mozda zato sto vise rade, duze rade, imaju vise stresa, rade teze poslove?
Koliko znam, i zene se alkoholiziraju.
Kako ne bismo u tipicnom feministickom maniru lupetali bez argumenata kako nam se svidi, hajde da ti i ja pokazemo izvore nasih informacija!
Moj izvor je zavod za statistuki SR Njemacke i Wikipedija (vidi linkove).
O Zivotnom vijeku se kaze da zene u razvijenim zemljama zive prosjecno 6 godina duze iz slijedecih razloga:
-zene vise paznje posvecuju svom zdravlju (ali ih i drustvo na to vise stimulira op.ja)
-muskarci su skloniji riziku
-muskarci su cesce zrtve nasilja sa smrtnim zavrsetkom
-muskarci daleko cesce rade opasne poslove na kojima se gine
-u ratovima vise ginu muskarci nego zene
-i kada se razbole muskarci idu kasnije lijecniku nego zene
-medju muskarcima ima vise pusaca
-medju muskarcima ima vise alkoholicara (odnos musko : zensko je 2:1! sto znaci da su jedna trecina ZENE a ne kao sto ova lupeta kao da su samo muski alkosi)
Americka i njemacka istrazivanja pokazuju da nema genetickih razloga za raliku u duzini zivota vec da su uzroci u zivotnim okolnostima i nacinu zivota.
Utvrdjene su tri grupe
1-„Active Bon-Vivants“ - predebeli i pusaci - pretezno muskarci
2-„Nihilists“ - podeblji koji se ne bave sportom i ne brinu o zdravlju - Mi Z podjednako
3-„Interventionists“ - nepusaci, ne piju alk., zdrava hrana i nemaju stresa - uglavnom zene
Ovu grupu 3 gledam svakog dana po susjedstvu (zivim u Njemackoj) kako odmorene i smirene joggiraju, razvoze djecu po vrticima i idu na kurseve talijanskog i slicnih sranja jer im je dosadno, dok uglavnom muski iz grupe 1 i 2 rintaju na poslu da bi ugnjetena u ogrozene dama iz grupe 3 mogla imati svoj auto i zivjeti 6 godina duze i jos pricati kako su u grupi 1 i 2 glupaci i muska djubrad!
Izvori informacija (osim mojih komentara):
http://de.wikipedia.org/wiki/Lebenserwartung
http://www.a-connect.de/frau.php
http://www.destatis.de/jetspeed/portal/cms/Sites/destatis/Internet/DE/Presse/pm/2009/12/PD09__486__231,templateId=renderPrint.psml
Hajde sad tvoji izvori informacija:
(osim jezicine)
Ja koji sam 50 sjecam se da sam jos kao musko dijete znao da je rak dojke i maternice opasan za zene, i da zene redovno i za badava idu na perglede, ali nikad nisam cuo za prostatu do svoje 40-te dok me doktor prijatelj nije upozorio da idem na pregled!
Da malo potrazimo i u googlu pod jednakim nazivom:
Udruga za prevenciju raka prostate
Ungefähr 5.950 Ergebnisse (0,21 Sekunden)
od kojih se pra stranica odnosi na jednu krizevacku udrugu
Udruga za prevenciju raka dojke
Ungefähr 21.300 Ergebnisse (0,24 Sekunden)
Sto znaci da se o raku dojke prica 4 puta vise nego o prostati i odslikava ono o cemu govorim - da je i muskarcima potreban MASKULINIZAM koji ce se boriti za interese muskarca jer i oni postoje! Zene imaju lobi - muskarci ne!
A sto se tice tvog primitivnog komentara "ali tebe tu hebe... itd." to je ispod nivoa ovog clanka i diskusije jer je ocito da iako me ne poznajes pricasa nesto o cemu ne mozes ni imati pojma pa se automatski svodis na trac-hanumu koja osim uvreda nema boljih argumenata.
Ali vi ga sve branite nekriticno poput religije, ne zeleci uvidjeti totalitarne strane feminizma, njegovu militantnost i jednostranost, ignorirajuci stet koje su dokazivo nanesene drustvu i obitelji kroz feminizam.
Glupo je slijepo slijediti dogme, pa i feministicke.
Osim toga, sto uopce niste prepoznale u mojim tekstovima - imate izvrsnu sansu ne slijediti feminizam zapadnih zemalja, vec stvarati novu alternativu u kooperaciji sa muskarcima za rjesavanje zajednickih problema, jer problem i je zajednicki.
I zapamtite - bez muskaraca nema ni rjesenja, htjele vi to ili ne (uostalom, kao i obrnuto - sudbine su izravno vezane).
izvori. pa moji su isti koji i tvoji, pusenje, agresija. to sto muski rade fizicki zahtjevnije poslove uvjetovano je konstitucijom i rade ih naprosto zato sto su efikasniji, time i isplativiji. uostalom do nedavno zene nisu ni imale pravo na rad za nadnicu. prakticki su bile tretirane kao roblje.
svaki dan sam svjedokom da cak i kad zakon zenama daje ista prava drustvo ih ne tretira kao jednakovrijedne. i sam ponekad zapadnem u neke stereotipe.
primitivizam. ha cuj, treba se spustiti na razinu tvojih misaonih procesa da ti se pokusa nesto dokazati, al izgleda da je za to potreban batiskaf
btw na poslu danas zene vise rintaju i slabije su placene od muskaraca. siguran sam da imas i za to neke podatke ;)
Dakle po tebi jasnije ne moze biti: glupost i zlo su primarno karakteristike muskog roda?
Sad ljudi razmislite o ovome sto je napisano i zakljucak donesite sami.
- manje brinu o svom zdravlju - jer imaju manje vremena za to posto moraju raditi jer na njima stoji klasican teret skrbnika. Osim toga tradicionalan odgoj sugerira muskarcima da "indijanci ne placu". A i drustvena briga o muskarcu skoro da i ne postoji. Pogledajmo samo sluzbene i zdravstvene ustanove za zene! Ima li i jedne sluzbene ustanove za zdravlje muskaraca?
-rade teže fizičke poslove - to je odnos ponude i potraznje na trzisti radne snage i tradicionalnih odnosa u drustvu. Cudno da se muskarci ne bune zbog toga kao sto to cine feministkinje koje zele ravnopravnost samo za rukovodeca radna mjesta te radna mjesta u administraciji, ali se ni po tiho ne otimaju za radna mjesta na teskim poslovima. Ovo za mene predstavlja dvostruki moral feministickog pokreta.
- više sudjeluju pa onda i ginu u ratovima - zato sto im je vojna obveza diskriminatorskom i sovinistickom politikom jednostrano nametnuta. Rijetko tko ide dobrovoljno u ratove. Cesto je motiv upravo obrana svoje obitelji tj. zene i djece koji su ostali kod kuce. A Vi pokusavate to upotrijbiti kao argument protiv muskarca. Malo ogavno...
Pitanje: zbog cega zene i muskarci jednako ne ucestvuju u obvezama prema drzavi i drustvu?
- zašto su njihove životne okolnosti drukčije nego životne okolnosti žena i je li tako oduvijek bilo ili je to novina koju je donio feminizam? - tu se slazemo da je to naslijedjeno "de facto" stanje u evoluciji ovog drustva.
- koja su to po tebi pozitivna dostignuća feminizmai?
npr. ukidanje sovinistickih zakona koji su zenu dovodili u neravnopravan polozaj i nejednakost pred zakonom.
ONO STO CIJELO VRIJEME POKUSAVAM KAZATI JE DA NASTOJITE RAZVITI NOVE MODELE NA BAZI SURADNJE ZENA I MUSKARACA JER JE FEMINIZAM "DE FACTO" VISE U BORBI PRTIV MUSKARCA NEGO U BORBI ZA ZENU. PRAKSA ZAPADNIH ZEMALJA TO VISE NEGO JASNO POKAZUJE!
VI "KUPUJETE" SA ZAPADA TEHNICKI ZASTARJELE MODELE FEMINIZMA, KAO DA VAM SAD NETKO POKUSA PRODATI TEHNOLOGIJU ZA PROIZVODNJU GOLFA II
UCINITE NESTO ZA SVOJE DRUSTVO ZAJEDNICKOM ZENSKO-MUSKOM INICIJATIVOM, A NE MODELIMA SUPROTSTAVLJANJA.
I na kraju, zivim u Njemackoj i ako ne zelite cuti nekoga tko je ovdje okusio "blagodeti" feminizma na vlastitoj kozi, sto cu vam ja...
Uzivacete u povecanom broju razvoda, polovini djece bez oca, povecanom broju porodicnih ubojstava, povecenju bolesti poput depresije i sl. a o isplakanim suzama i usevnim bolima da ne pricam. I za to ce naravno biti krivi muskarci, nikako jednostran i sovinisticki feminizam!
Na zalost, nemam vremena za nastavak ove diskusije. pozivam ostale muskarce iz HR da se ukljuce i preuzmu rijec. Ako se nitko ne javi, onda zalim muski rod u HR znajuci sta ih ceka.
nije valjda da je to jedino sto ste izvukli iz cijele diskusije (to ste znali i prije)?
http://www.vecernji.hr/vijesti/assangeov-slucaj-poceo-kao-osveta-clanak-225826
Nastranu moje mišljenje o dotičnom, ali ovo je više nego nakaradno (ali zato vrlo ilustrativno).
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.