Hodajući, bivajući i boraveći svakodnevno po njegovim rubovima, dugim hodnicima, koračajući po njegovim organima i žilama, kroz njegov sustav, više smo ili manje svjesni što nam naš grad govori. Pritisnuti pomahnitalim pulsom koje nam diktira suvremeno kapitalističko društvo u kojem je krajnji cilj lova, kuća, stan, auto, posao i niz beskrajno dugih kredita, gubimo mogućnost osjetiti atmosferu, ritam, osjećaj koji nam taj prostor u kojem živimo pruža. Taj ritam nerijetko je teško osjetiti pod bremenom artificijelno stvorenog okruženja, u kojem širi raspon boja uglavnom viđamo po jumbo plakatima s kojeg nam razne korporacije diktiraju što, kako, kada i zašto trebamo konzumirati. Konformizam nije nečija tuđa, ono je naša furka, dok monotonim glasom po tisućiti put izvlačimo strahovito pametnu konstataciju kako je Zagreb tako dosadan, siv i bezličan grad. Nikako ne shvaćajući da je njegov ritam i život isključivo rezultat nas.

Tim jednostavnim viđenjem povela se entuzijastična i sjajna ekipa okupljena u udruzi građana Centralna jedinica. Iniciranjem projekta MUU - Muzej ulične umjetnosti u dva su mjeseca intenzivno poradili na ubrzavanju gradskog pulsa. "Razmišljajući upravo o tom pulsu koji neki grad čini onim što on jest i što nas svaki put ponese kada otputujemo u neku od europskih metropola, došla sam na ideju pokretanja ovog antimuzeja. Cilj je promijeniti vizuru grada, omogućiti umjetnicima da komuniciraju s publikom, osloboditi umjetnost od institucionalnih stega, razvijati urbanu kulturu, probuditi u Zagrebu novu kreativnu energiju i kroz projekte MUU-a istu koristiti za dobrobit šire zajednice", pojašnjava voditeljica projekta Ivana Vukšić.

Projekt je započet pokretanjem natječaja za oslikavanje Branimirove ulice; od sveukupno 117 radova iz svih gradova Hrvatske žiri u sastavu: akademik Ivan Kožarić, dizajner Mirko Ilić, predsjednik HDLU-a Josip Zanki, arhitekt Krešimir Rogina, ilustratorica Dunja Janković i glazbenik Damir Martinović - Mrle odabrao ih je šezdesetak. Jedan od glavnih ciljeva projekta bio je umrežavanje umjetnika i svih Dok su se devedesetih godina umjetnici i street arteri koristili ovom formom izražavanja kako bi javno izrazili svoj politički stav, bunt, danas umjetnici kanaliziraju svoja unutarnja stanja, aktualizirajući društvene prilike i svoje vlastito stanje i poziciju unutar sistema zaljubljenika u uličnu umjetnost, pa su odabrani radovi uključivali i priznate umjetnike, street-artiste, diplomirane slikare, dizajnere, grafičare, slobodne umjetnike, arhitekte, građevinare, studente, srednjoškolce i mnogobrojne likovne amatere. Odabir Branimirove ulice kao prve destinacije za pokretan Muzej ulične umjetnosti nije bio slučajan. Naime, pročelje zida Hrvatskih željeznica već je u dva navrata oslikano: prvi put 1987. povodom Univerzijade te 1999. u sklopu akcije protiv droge. U potonjoj su svoje murale na zidu ostavili mahom grafiteri, koristeći klasičnu tehniku spreja. "Upravo zbog tih akcija, taj  je prostor u svijesti ljudi prihvaćen kao prikladno platno za umjetničko izražavanje na ulici", pojašnjava Vukšić.

Ulična umjetnost i zagrebačka ulična scena posljednjih je nekoliko godina prilično aktivna, prije svega zahvaljujući nekolicini umjetnika poput Pume 34, Oka, koji ostavljaju svoje tragove na pomno odabranim javnim površinama. I dok su se devedesetih godina umjetnici i street arteri koristili ovom formom izražavanja kako bi javno izrazili svoj politički stav, bunt, dakle karakterističan je bio izrazit politički i društveni angažman, danas umjetnici kanaliziraju svoja unutarnja stanja, aktualizirajući društvene prilike i svoje vlastito stanje i poziciju unutar sistema. No najveći problem leži u percepciji tog vida umjetnosti, gdje ju se nerijetko izjednačava sa nagrđivanjem javnih prostora, pa čak i vandalizmom. "Jedna od važnijih stvari u projektima MUU-a je upravo edukacija. Ljudi moraju uvidjeti razliku između umjetnosti na ulici i vandalizma. U Hrvatskoj postoji street art scena, ali ona je mala i marginalizirana. Iskreno očekujemo da ćemo takvu situaciju kroz svoje akcije uspjeti promijeniti, tj. popularizirati rad domaćih street umjetnika, dovesti umjetnike izvana kako bi se razmjenjivala iskustva, poticala drugačija promišljanja umjetnosti na ulici i konstantno podizala estetska ljestvica", kaže Vukšić.

I tako se u ovoj prvoj akciji, tijekom čitavog prošlog tjedna, događalo oživljavanje Branimirove. Lošim vremenskim uvjetima unatoč, autori su se beskompromisno borili za svoje crteže. Radeći po deset sati dnevno, jasno su iskazali svoju želju za nepokoravanjem učmalosti i stagnaciji i za promjenom izgleda svoga grada. U prilog Radeći po deset sati dnevno, jasno su iskazali svoju želju za nepokoravanjem učmalosti i stagnaciji i za promjenom izgleda svoga grada njihovom trudu išla je i pozitivna energija velikog broja oduševljenih građana koji su na razne načine iskazivali svoju podršku: prilazili su umjetnicima, trubili iz automobila, ostavljali poruke na Facebook grupi, pa čak se ponekad i sami uključivali u stvaranje crteža. Rezultat je očaravajući: 450 metara zida odnedavno krase 3D skulpture, mozaici, naljepnice, kolaži, instalacije i grafiti. Taj 450 metara dugačak muzej simbolički je početak bojanja Zagreba, koji ima mogućnost postati dugotrajnim procesom. U njemu nema mjesta konformizmu, već aktivnom sudjelovanju u stvaranju dobre vibracije i cirkularnog gradskog ritma. U kojem sama ulica poziva prolaznike na dijalog; umjetnici tako otvaraju prostor za komunikaciju na relaciji njih samih sa ostalim građanima te sa prostorom samim.
No unatoč pozitivnoj energiji, sama akcija nažalost nije protekla bez izgreda: naime, prvi postavljeni rad, trodimenzionalna strijela autora Krešimira Budena, vandalizirana je istu noć. Ostali radovi zasad su netaknuti, no koliko će dugo ostati tako, na to pitanje nitko ne može dati odgovor. Svi su izloženi na ulici i stoga podložni svim vanjskim utjecajima. Jer, kako pojašnjavaju organizatori: "Muzej ulične umjetnosti nema fiksni prostor, radno vrijeme, stalne kustose, niti pompozna otvaranja. Vrijeme trajanja je, također, neograničeno - ovisno o naknadnim intervencijama i reakcijama građana, drugih autora, službi za održavanje čistoće. Ulična umjetnost se sama po sebi opire sistematizacijama i klasifikacijama. Riječ je o urbanim intervencijama te njima komplementarnim postavima sličnih elemenata koji su u funkciji informiranja i komuniciranja."

A što slijedi nakon Branimirove: kao jedna od slijedećih faza u razvoju projekta spominje se revitaliziranje jednog od napuštenih gradskih prostora koji čeka rušenje ili prenamjenu, a u kojem bi se otvorila privremena galerija u kojoj bi bili izloženi razni umjetnički eksponati. A slijedeća akcija planira se u Novom Zagrebu. Naime, MUU nastoji fokus zanimanja prenijeti preko Save, nadovezujući se i prateći putanju Muzeja suvremene umjetnosti, nudeći decentralizaciju turističke ponude grada Zagreba. "Ideja kako bi to sve dalje trebalo izgledati detaljno je razrađena, ali nas opet čeka mukotrpan posao pronalaska potrebnih financijskih sredstava Stoga ništa konkretno nismo u mogućnosti planirati, ali takva je sudbina svih projekata nezavisne kulture. Dok se ne promjeni način financiranja projekata sa jednokratnih na višegodišnje budžete svi se snalaze kako umiju. Nakon pregovora s potencijalnim sponzorima idući korak je pronalazak savršene lokacije u Novom zagrebu za veliki Nadati se sluhu gradskih i državnih struktura za financiranje projekata u kulturi trenutno je čista utopija, posebno s obzirom na posljednje rezanje budžeta raznim relevantnim kulturnim manifestacijama i projektima. Pa opet, i projekt u Branimirovoj realiziran je bez njihove podrške i financiran isključivo iz privatnog sektoramural i možebitno koju skulpturu, ali opseg same akcije ovisiti će o prikupljenim sredstvima", kaže Vukšić. 

Nadati se sluhu gradskih i državnih struktura za financiranje projekata u kulturi trenutno je čista utopija, posebno s obzirom na posljednje rezanje budžeta raznim relevantnim kulturnim manifestacijama i projektima. Pa opet, i projekt u Branimirovoj realiziran je bez njihove podrške i financiran isključivo iz privatnog sektora. Možemo se mi pozivati na činjenicu da je u razvijenim dijelovima Europe ulična umjetnost kao način kulturnog izričaja dio službene strategije razvoja gradova, te da kod nas ne postoji konkretan plan za stvaranje, a kamoli za plansko iskorištavanje ulične umjetnosti sa ciljem poboljšanja kvalitete života; s obzirom na današnje okolnosti i prilike te poziciju projekata nezavisne kulture, taj je podatak potpuno irelevantan.

Pa opet, akcija u Branimirovoj i gorući entuzijazam organizatora MUUzeja pokazuje da je daljnji razvoj ulične umjetnosti itetako moguć, uz institucionalnu potporu ili bez nje. Uostalom, osluškivati gradski ritam i tražiti njegove boje ne treba dok ležerno prolazimo nekim njegovim zavučenim kutevima. Bitno je slušati naše korake i vidjeti boje kojim smo ga ofarbali s našim idejama. Šezdesetak umjetnika to je učinilo proteklog tjedna, pokazujući nam koliko je malo potrebno dati gradu kako bi grad zauzvrat davao nama. Vlastita pokretljivost je ono što jedino daje rezultate. A naš grad ionako je samo ogledalo nas samih.