dodaj komentar 7 komentara

1. Marko28.02.2009. 22:07#1
   Pa da, samo tko to ima snage reći ljudima.
2. Ivo01.03.2009. 02:26#2
   Jos bolje: tko to ima snage reci nacionalnim istoricarima/povijesnicarima?
3. jura01.03.2009. 06:42#3
   Na hrvatski preveo google
   
   200 povjesničara iz 30 europskih zemalja 5 godina je radilo na usporedbi pisanja nacionalnih povijest u zemljama Europe. Rezultati ovog istraživanja su toliko porazni, da je preporuka istraživača da od pisanja nacionalne povijesti treba potpuno odustati.
   
   Povjesničar Gaj Maršal je godinama proučavao uzvišene predstave Švicarac o svojoj srednjovjekovnoj prošlosti. Na jednom kongresu povjesničara 1990. slušao je svoje kolege iz različitih zemalja kako analizirati svoje nacionalne mitovi, slične švicarskim predaja o zakletve na polju Ritli i herojski sagama o Viljemu tijelu i Arnold Vinkelridu.
   
   Umjesto da održi svoje predavanje na lokalnu temu, Maršal je pozvao sudionike skupa da usporede nacionalne povijesti europskih zemalja. Pod pokroviteljstvom Europske znanstvene zaklade, na svom tadašnjem sveučilištu u Lucernu, organizirao je radionicu na tu temu. Bio je to početak velikog istraživačkog projekta NHIST: Nacionalne povijesti Europe - tumačenja prošlosti. Pod vodstvom njemačkog povjesničara Stefana Berger, koji je trenutačno profesor na sveučilištu u Manchesteru, 200 povjesničara iz 30 europskih zemalja pet godina je radilo na usporedbi pisanja nacionalnih povijest u Europi. Rezultati ovog istraživanja bit će objavljeni u šest knjiga. [1]
   
   Od Kosova do Finske
   
   Tijesna povezanost između nacionalne države i pisanja povijesti potječe od činjenice da su obje, i moderna nacionalna država i povijest kao moderna znanost nastale na prijelazu 18. u 19. stoljeće. Stare nacije kao što su Francuska i Engleska poznaju pisanje povijesnih kronika od ranog novog vijeka.
   
   Tada se javljaju predstave države kao hrabre djevice. Još u Antic su ženska božanstva kao što je Atina personificirala gradove. U srednjem vijeku ikonografski i simboličkim uzor postaje devica Marija, koja predstavlja nepovredivost državne teritorije i suvereniteta. Suveren je samo onaj koji uspijeva svoje tijelo održi netaknute. U ranijim predstavama, uz djevice se pojavljuje i mladoženja, na primjer mletački dužd koji štiti djevice Veneciju. Od 17. stoljeća djevice Nizozemska i Helvecija postaju simboli Nizozemske i Švicarske. U poeziji toga vremena Helvecija se naziva "švicarskim čudom, slobodom uzvišene ljepote", koja odbija svoje udvarače, europske moćnika: Savoj, Austriju i Baden s jedne, i Španjolsku, Francusku i Veneciju sa druge strane. Ali ključne slike veličanja vlastite nacije stvorene su tek kada je povijest etablirana kao znanstvena disciplina. One su danas poznate pod nazivom veliki nacionalni narativi. U srednjem vijeku ikonografski i simboličkim uzor postaje djevica Marija, koja predstavlja nepovredivost državne teritorije i suvereniteta
   
   Ista znanost koja ih je stvorila, razotkrila je velike nacionalne narative kao konstruktori bez naročite veze s povijesnom realnošću. Ali ove priče nastavljaju da se razvijaju i žive svoj život odvojen od povijesne znanosti preko popularne kulture i naročito programa konzervativnih političkih stranaka. Snaga njihovog utjecaja na svijest ljudi je veća ili manja u zavisnosti od zemlje ili regije u kojima su nastali.
   
   Usporedba velikih nacionalnih narativa od Portugala do Ukrajine, od Kosova do Finske pokazalo je sljedeće: oni uvijek slijede isti model, koji se uvijek sastoji od istih dijelova. Tu su prije svega mitovi o porijeklu naroda i osnivanju država, jer je svima bilo važno da nastanak svoje nacije smjeste u što dublju prošlost. Bili to Huni ili Mađari, Goti ili Španjolci, Vikinzi, Anglosaksonci, Helvećani ili Gali - svi su opširno opjevali pleme iz mračnih šuma od kojeg je navodno nastala njihova nacionalna država.
   
   Sljedeći zadatak bio je sastavljanje panteona heroja, pri čemu je uzimani sve što bi se našlo pod rukom: u Švedskoj kraljevi Gustaf Adolf ili Karlo XII, u Češkoj reformator Hus, u Italiji pjesnik Dante, u Mađarskoj sveti Stjepan, u Švicarskoj obični seljaci Tel i Vinkelrid.
   
   Jedna od središnjih Konstanta velikih nacionalnih narativa je i zakleti neprijatelj. Gaj Maršal je primijetio da je on često predstavljen kao dekadentni i feminizirani mekušaca. Jedan od izuzetaka od ovog pravila je zakleti neprijatelj u švicarskoj predaji. "Naš neprijatelj je uvijek zastrašujuće jak, zbog čega je i naš odgovor morao biti takav", kaže Maršal. Kada se nacionalnim heroja i njihovim zakleti neprijateljima dodjele tako istaknute uloge, najvažniji strukturni element nacionalne povijesti postaje - bitka.
   
   Za velike nacionalne narative karakteristična je i podjela povijesti na mračno doba i doba procvat i podjela na faze po ugledu na život čovjeka, kao što su narativi o mladosti neke nacije, njenom starenja ili preporodu. Ovo upadljivo vrednovanje pojedinih povijesnih razdoblja je jedan od dokaza da su nacionalne povijesti konstruktori, jer se vrednovanje uvijek vrši po kriterijima koji vrijede u trenutku kada povjesničar piše svoje djelo ili bolje rečeno, koji su tada politički poželjni. Kada se nacionalnim heroja i njihovim zakleti neprijateljima dodjele tako istaknute uloge, najvažniji strukturni element nacionalne povijesti postaje - bitka
   
   Švicarski veliki narativ pokriva razdoblje od Burgundskih ratova do 18. stoljeća i predstavlja ga isključivo kao doba dekadencije i propasti, bez obzira što se ipak radi o čitava tri stoljeća raznovrsnih događaja. "To je vrednovanje iz perspektive 19. stoljeća, koje ima malo toga zajedničkog s realnim događajima koji su se odigrali u toku ta tri stoljeća, a mnogo više s liberalnim vrijednostima centralizirane savezne države iz 1848 ", kaže Maršal. Mi konstruiramo i vrednuje razvoj događaja u prošlosti polazeći od aktualnog političkog trenutka. maršal zato velike narative naziva i političkim utopija projektirani u prošlost.
   
   Sve je to naše
   
   Nema te nadnacionalne kategorije, kao što je na primjer religija, koju veliki narativ neće prisvojiti kao ekskluzivno svoju. Naprotiv, transnacionalni elementi prisvajaju se bez ikakve zadrške: katolicizma je i u Španjolskoj i u Poljskoj podjednako centralni element veličanstvene samoreprezentacije, kao što su to protestantizam u Skandinaviji i Njemačkoj i pravoslavlje u Rusiji i Grčkoj.
   
   U velikim zemljama kao što su Engleska i Francuska, odgovor na pitanje o posebnoj misiji nacije je takoreći samorazumljiv i zasniva se na prostim činjenicama definirane teritorije i zajedničkog jezika. U malim zemljama, posebno ako se u njima govori nekoliko jezika i ako su sastavljene od više etničkih grupa, u formiranje nacionalne samosvijest ulažu se posebni napori. Gaj Maršal je u tom smislu poredio Švicarsku s Belgija i Luksemburg. Ove dvije male zemlje su sebe izgradile kao mostove između rumunjski i germanske kulture, dok je Švicarska svoju europsku misiju svela na ljubomorno čuvanje alpskih izvor pitke vode.
   
   U zapadnoj Europi se, i u nacionalnoj svijesti i u povijesnoj znanosti, poslije Drugog svjetskog rata potpuno odustalo od političke uporabe srednjeg vijeka. Švicarska je i ovdje iznimka. "Mi smo jedina evropska zemlja koja od 1848. nije doživjela velike potresa i naš veliki narativ je ostao netaknut i otporan na promjene ", objašnjava Maršal. U malim zemljama, posebno ako se u njima govori nekoliko jezika i ako su sastavljene od više etničkih grupa, u formiranje nacionalne samosvijest ulažu se posebni napori
   
   Nacionalna povijest je i danas europski izvozni artikl broj jedan. Ovaj model podjednako preuzimaju stare azijske kulture i mlade afričke države. Na Balkanu je jedna bitka vođena 1389. godine izazvala rat 1998. I u bivšim sovjetskim republikama, od Ukrajine do centralne Azije, upravo je u tijeku obnova tog modela.
   
   Ubojstveni potencijal
   
   Koji je spoznajni značaj ovog velikog projekta? Za Gaja Maršala, to je široka potvrda rezultata njegovog dugogodišnjeg bavljenja švicarskim povijesnim predstavama, "spoznaja da je nacionalna povijest u najširem smislu te riječi povijesni konstruktori. Švicarska po tome, dakle, nije ni na koji način izuzetna, jer su sastavni dijelovi nacionalnih povijest svuda isti: svi imaju mračno doba, zaklete neprijatelje i sasvim poseban, treći put. "
   
   Za rukovoditelja projekta Stefana Berger, on prije svega znači buđenje "alarmantna količine skepse u odnosu na svako pisanje nacionalne povijesti". Naravno da su nacionalne povijesti imale i određenu emancipacijsku ulogu u borbi za ljudska prava i slobode i demokraciju. Ipak, ukupnu bilancu ostaje negativan , jer su one prečesto služile za pravdanje uporabe sile, genocida i rata. U 20. stoljeću nacionalna povijest je činila sâm temelj svih fašističkih i autoritarnih režima. A kad god je trebalo legitimirati progone i genocid, gdje god se postavilo pitanje granica - tu su bili i historičari da opravdati prljavi posao. U 20. stoljeću nacionalna povijest je činila sâm temelj svih fašističkih i autoritarnih režima
   
   Berger govori o "ubojitom potencijalu velikih nacionalnih narativa" koji za sobom ostavljaju "narativnu kartu ožiljaka".
   
   "Postupak kojim se nacionalni identitet uspostavlja na temelju povijesti nužno završava homogenizacijom, a time i izopćavanjem svega drugačijeg kao stranog i neprijateljskog", tvrdi Berger.
   
   Zbog toga se on zalaže za potpuno odustajanje od daljeg bavljenja nacionalnim narativima: "Povjesničari jednostavno treba odbiju poslušnost".
   
   Kathrin Meier-Rustem: Die nationale Mythen made in Europe
   
   NZZ, 22/02/2009.
   
   Prevela s njemačkog Jelena Gall
   
4. Luka Domjanović01.03.2009. 19:40#4
   Bogme, ja sam povjesničar (u začetku), slažem se s tekstom i mislim da imam snage to reći ljudima. Samo, nije najbolje pitanje tko ima snage to reći ljudima, nego:Tko ima snage to prihvatiti?
5. Uzdanica02.03.2009. 02:49#5
   Sve te trećerazredne zemljice imaju mitove, a mi Hrvati imamo historiografiju! I u tome se razlikujemo od njih
6. Nes ti historiografije02.03.2009. 03:55#6
   Dok imamo Uzdanice zemljica ce nam biti trecerazredna.
7. miroslavKA04.03.2009. 11:47#7
   prijevod s njemačkog katastrofa - imate li vi lektore - jel' itko od vas brine kakve tekstoe objavljujete
   sramota