Dvoje najbržih čitatelja/ica koji pošalju točan odgovor na redakcija@h-alter.org osvojit će po dvije pozivnice za premijeru dokumentarca u utorak, 21. veljače, u 20h u Cinestar Branimir centru (dvorana 1) u Zagrebu.

Nagradno pitanje glasi: Koliko traje film "Na početku bijaše svjetlo"?

a) 75 minuta

b) 92 minute

c) 95 minuta

IZVORNO IME: Am Anfang War Das Licht
REDATELJ: P.A. Straubinger
ŽANR: dokumentarni
GODINA: 2010
DRŽAVA: Austrija

SADRŽAJ FILMA:
Izvanredan i šokantan dokumentarac koji govori o fenomenu tzv. svjetlosnog prehranjivanja, o nevjerojatnoj činjenici da postoje pojedinci koji niti jedu niti piju. Kako im uspijeva živjeti samo na Sunčevoj energiji?

O FILMU 
U ovo današnje doba konzumacije apsolutno svega i svačega, mogućnost da se normalno živi i radi bez hrane ili čak bez hrane i vode zvuči nevjerojatno. A upravo tim i takvim mogućnostima i ljudima se bavi ovaj film. I ovdje se ne govori samo o ljudima koji su se povukli u samoizolaciju daleko od ove naše konzumerističke "civilizacije", već i o ovima koji se svakodnevno nose s problemima iste. Naravno, sumnje i nedoumice nikad dosta pa je zanimljivo vidjeti te ljude koji žive bez hrane i vode podvrgnute medicinskim istraživanjima i promatranjima u kontroliranim "znanstvenim" uvjetima. 

No, u tim promatranjima pojavljuje se zanimljiv problem, jer ti " znanstveni" uvjeti ujedno predstavljaju prepreku takvom životu. Naime, odvajaju čovjeka od njegovih prirodnih životnih uvjeta, koji su tim ljudima (a vjerojatno i svima nama) bitni za normalno, uravnoteženo življenje, tako da su uvjeti direktno utjecali na funkcionalnost ispitanika. To u stvari otvara pitanje medicinskih- bolničkih uvjeta i njihovog utjecaja na iscjelivanje i zacjelivanje ljudi. 

U svakom slučaju prikazana su i ispitivanja i testiranja tih ljudi, kao i mišljenja i razmišljanja medicinskih stručnjaka i ostalih znanstvenika o ovom fenomenu, kao i stavovi te mišljenja onih poput gđe. Jasmuheen koja zagovara i uči o "životu na prani" tj. čistoj energiji kao i Hira Ratan Manek koji živi na energiji Sunca jednostavno gledajući u njega. 

No najviše iznenađuje činjenica da se ljudi koji žive bez hrane i pića ili su istinski posvećeni tome da to postignu, nalaze posvuda diljem Globusa, u svim kulturama i tradicijama. I svima je zajedničko da, ako ništa drugo, izgledaju trezvenije i radosnije od nas ostalih pa bi to već mogao biti dovoljan razlog da i mi ostali pokušamo malo smanjiti unos tvari u naše organizme. Ionako se kod svakog hranjenja ( osim sirove hrane) u našim tijelima aktiviraju leukociti kao da smo se razboljeli i otrovali pa je to dovoljan razlog za razmišljanje. 

A da ne pomislimo što bi sve ovo značilo za glad i žeđ diljem svijeta.