24.05.2012.
Što nam znači pobjeda Karanikolića
Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Što nas čeka
- "1000 ZA-ŠTO o EU" o izborima i drugačijoj Europi
- Predavanje o permakulturi
- Akcija stadion/ Okrugli stol
- Poziv na prosvjed protiv transporta životinja
- Eko zona dijeli LED žarulje
- Globalni trendovi u zaštiti ljudskih prava i uloga UN-a/ Predavanje
- Zarez broj 335.
- Kamo vode dokumenti?/ Tribina
- → Više
- Bajssek – biciklističke mape grada Osijeka/ Izložba
- Prikazivanje filma "Nevrijeme" i diskusija o problemu silovanja u ratu
- Vilim Matula / Siniša Labrović: Postdiplomsko obrazovanje
- Šesti Festival židovskog filma
- Što intendant može promijeniti?
- Čovjek na Zemlji 2012.
- 15. Festival alternativnog kazališnog izričaja
- "Moj bosonogi prijatelj" i "Draquila" u Dokukinu
- → Više
Trg Burze
- Natječaj za dodjelu sredstava Zaklade Adris
- Natječaj za Projekte građana unutar programa Europa za građane
- Natječaj za financijske potpore projektima udruga u području izvaninstitucionalnoga odgoja i obrazovanja djece i mladih
- Natječaj Zagrebačke županije za udruge za zaštitu okoliša
- Natječaj Ureda za ljudska prava i nacionalne manjine
- Financijska potpora za projekte za održivi razvoj otoka
- UNESCO International Fund for Cultural Diversity 2012
- Natječaj za neobjavljenu SF&F priču na temu demokracije
- → Više
- Natječaj udruge Xplore FrankfurtRheinMain za mlade novinare
- Poziv mladim Zagrepčanima na davanje doprinosa u razvoju aktivnosti za mlade
- Henkel Art.Award. 2012
- Izložba fotografija na "Pedalafestu"/ Izložba
- Doniraj emotivnu baštinu Prajdovoj izložbi prekinutih queer veza
- Natječaj za izlaganje u Galeriji VN u 2013.
- doFuraj svoj film! 2012 - poziv
- Re-Thinking Humanities and Social Sciences
- → Više
Deutsche welle
- Politika Nacionalizmi u europskoj čekaonici
- Panorama Finale Eurosonga bez "Neba"
- Gospodarstvo Smije li Grčka uopće napustiti eurozonu?
- Kultura Djela najpoznatijeg njemačkog umjetnika na okupu
- Priča dana Hannelore ili Angela? Koju Nijemci više vole?
Ne znaju čitati Šnajdera
S Evarazdin.hr prenosimo razgovor s redateljicom Snježanom Banović koja ovih dana u varaždinskome kazalištu postavlja Šnajderov mirakul "Enciklopedija izgubljenog vremena". Predstava će biti praizvedena 1. travnja, a glavne uloge igraju Mladen Vasary i Ljiljana Bogojević.
Navodno, obišli ste nekoliko kazališnih kuća u Hrvatskoj ne biste li uspjeli postaviti novu Šnajderovu dramu. Koji je razlog odbojnosti naspram Šnajdera u njegovoj domovini i koji je razlog njegova sadašnjeg prihvaćanja u HNK Varaždin?
Slučaj je to s jednim drugim Šnajderovim komadom koji je također osvojio jednu od Držićevih nagrada prije nekoliko godina. Riječ je o burleski Kako je Dunda spasila domovinu, urnebesnoj alegoriji tranzicijske stvarnosti revolucionarnog ili oslobodilačkog trenutka svakog kolektiviteta, od francuske revolucije do danas. U njemu na njegov poetsko-cinični način tematizira ona vječno prokletstvo revolucija koja jedu svoju djecu. U Dundi je, zbog utjecaja "čistunskih" devedesetih, sve nadnaravno obrnuto, kolektiv tj. društvo krajnje osiromašeno duhom jede nju samu - revoluciju. Dakle, produkcijski gledano, taj komad je prava pravcata lutalica izgubljena u hrvatskom kulturno-političkom prostoru: tri eksperimenta zvana repertoarno postavljanje u Hrvatskoj šutke su (pro)pala, jedan ju je ravnatelj skinuo jednom drugom redatelju a dvije ravnateljice, evo već godinu dana nakon mojih pokušaja "nuđenja" nisu stigle ni odgovoriti na moje ponude. Razlozi su za to brojni, prvi je to što se Šnajdera se još uvijek stavlja u ideološki nepoćudan tabor koji je za Hrvate uspostavljen još osamdesetih, nakon njegovog Hrvatskog Fausta a nastavio se u puno goroj inačici u devedestima kada je on otvoreno postavljen na listu nepoželjnih na scenama tada nacionalno osviještenog glumišta. Drugi sam faktor i ja sama; previše se u javnosti izlažem "lajući" otvoreno protiv kaotične tj. nepostojeće kulturne politike u nas, pa sam i kao redatelj postala nepodobna kod podobnih ravnatelja, uglavnom u Zagrebu. No, treće i najvažnije je to što je većina kazališnih ravnatelja u Hrvatskoj nije dovoljno educirana da pročita Šnajdera i shvati "što je pisac htio reći". A budući su mnogi od njih postavljeni po načelu podobnosti, uglavnom su puni sebe pa nemaju niti educiranih umjetničkih ravnatelja ili dramaturga koji bi im mogli ukazati na vrijednost Šnajderova dramskog pisma. Što se Enciklopedije tiče, ona je imala na sreću nešto lakši put: "prošla" je u Varaždinu odmah jer ovo kazalište nije pokidalo jake veze koje je u prošlosti gajilo sa Šnajderom. Tada su se veze uspostavljale zahvaljujući još jednom enfant terriblu našeg glumišta - Petru Večeku, pa je logično, kao velika iznimka, ova naša predstava njemu i posvećena. On je u mnogo segmenata svoga djelovanja bio i sam izniman, a koliko sam ga poznavala, njegov brk bi veselo zatitrao u znak prihvaćanja ove predstave, u to sam sigurna. Druga kazališta za taj komad nisu pokazala baš nikakav interes pa stoji moja teza da danas u Hrvatskoj repertoari Šnajdera ne priznaju jer ga ne znaju čitati.
Većina kazališnih ravnatelja u Hrvatskoj nije dovoljno educirana da pročita Šnajdera i shvati "što je pisac htio reći".
Svojedobno ste vodili polemiku sa Šnajderom, po vlastitom priznanju - kratku i mučnu, da biste danas pomireni radili u zajedničkom projektu. Ukratko, što ste iz te epizode naučili?
Nisam ja vodila polemiku s njim već on s HNK-om, tj. intendantom Parom pa sam ja bila u jednoj Shacovoj kolumni, kao Parova ravnateljica Drame - teško ozlijeđena kao kolaterarna žrtva toga sukoba. Kako sam i prije toga naučila ponešto o onome o kamenu i kruhu, šutila sam što inače ne činim, zbog veličine pisca. Nakon prvotnog šoka, nazvala sam Šnajdera pa smo zajednički sanirali ozljede. Primirje je bilo zapečaćeno u jednoj zagrebačkoj gostionici, uz ribice i to je jedna od rijetkih "polemika" koja je završila dugogodišnjim prijateljstvom i vrijednom suradnjom koja je evo, prvi put i drugima vidljiva upravo u Varaždinu. Naime, trebalo mi je ravno deset godina da uspijem dobiti režiju Šnajdera. Utoliko sam i zahvalnija Jasni Jakovljević i svima u varaždinskom kazalištu. Koliko smo samo ribica pojeli da dođemo do ovoga! Barem nam je količina omege-3 zadovoljavajuća, ako već nije status u hrvatskom glumištu. Minorni smo umjetnici, ali zato dobri prijatelji i suradnici, rijetkost u istom tom glumištu. Sretna sam zbog toga.
Sami ste nazvali ovaj komad "slojevitim suvremenim mirakulom o nama u posljednja dva desetljeća" s neizravnim referencama na aktualna zbivanja u društvu. Pred kakvim ste se redateljskim izazovima našli u nastojanju da uskladite ono izvanvremensko i univerzalno s onim aktualnim i pojedinačnim?
Šnajderova vanjska, a još više unutrašnja struktura, za redatelja je uvijek veliki izazov, za mene dosad najveći otkad se bavim režijom, eto, ima već 25 godina. Ovaj je komad posebno raskošan u svojoj slojevitosti jer se pisac iz vizure mnogostruke umjetničke ličnosti zabavljene uzimanjem umjetničkih identiteta svojih predhodnika kao što su Kafka, Kiš, Harms i Vvedenski bavi gubitkom važnog sastojka svakog uljuđenog društva, a to je Duh. Pokušala sam odgovoriti s redateljskim "ključevima" dovlačeći u gornje društvo Brechta i Pirandella, ali i jednog velikog suvremenog umjetnika režije: Jirzija Menzela. Njegovi filmovi, a naročito moj najdraži Striženo-košeno stalno tematiziraju upravo to: volju i želju ljudi bogatih s duhom da i dalje intenzivno djeluju u sredini koja teško prepoznaje upravo to njihovo bogatstvo, koje je kadro pobijediti (kao i naš glavni junak Gregor Samsa) i samu Smrt.
Na koferenciji za medije izjavili ste kako u Hrvatskoj često kazališta vode oni koji s kazalištem nemaju puno veze. Pretpostavljam da ste mislili na intendante kojima je glavni motiv u radu osigurati stabilan proračun. Je li danas, u uvjetima tržišnoga natjecanja, u Hrvatskoj moguće dobro prodati, naprimjer, klasične kazališne komade poput Krleže ili Sofokla?
U modi su u nas ravnatelji koji znaju prometovati s još uvijek jako dobrim dotacijama i koji idu niz dlaku onima koji su ih tamo i postavili, pa je neposluh, tako zdrav u umjetnosti, nažalost samo dio nezavisne scene koja usput govoreći - navodno zbog recesije - grca u besparici. S druge pak strane, bahate se ti bogato financirani ravnatelji javnih i nacionalnih kazališta koje nazivam računovođama, ali ima među njima i kumova, bliskih rodjaka i razno-raznih prijateljica i supruga, pravi veliki akvarij napuhanih riba koje nemaju blagog pojma ni o umjetnosti ni o menadžmentu, ali u jednom se slažu međusobno: proračun je njihova jedina etika, estetika i načelo upravljanja. Zato im repertoari i sliče na bojište prepuno uglavnom mrtvih ribetina-predstava. Iznimke postoje ali su rijetke. Iz današnje bi slike koju odaju javna kazališta u Hrvatskoj svaka svjesna vlast mogla izvući samo jednu pouku: našem je kazalištu potrebna hitna reforma, baš kao i cijelom hrvatskom društvu. Korupcija, bezakonje, sukob interesa i ostali grijesi struktura usađeni su u njega poput zloćudne bolesti, tu bez noža nema ozdravljenja. Najgore je u Zagrebu jer tamo je i najviše subjekata tzv. "javnih potreba u kulturi" i još uvijek enormno puno novca. Pritom su umjetnički kriteriji postali nevažni a to je pogubno za svaku kulturnu politiku, ona postaje tada opasno oružje u rukama vještih pojedinaca koji vode igru zvanu "urušavanje sustava na vlastitu korist". Duhu Šnajderova Gregora Samse tamo ima sve manje mjesta, zato nas i jest izjela estrada, soap formati i nasilje nad stilom, jezikom i općenito - identitetom. Kazalište ne može biti tržište novca i predatorskih ravnatelja gluhih na sve što se događa oko nas. Zato teško prolaze Sofoklo, Krleža i Šnajder. Varaždin evo, teškim prilikama unatoč, dokazuje da ne mora biti tako.
U modi su u nas ravnatelji koji znaju prometovati s još uvijek jako dobrim dotacijama i koji idu niz dlaku onima koji su ih tamo i postavili, pa je neposluh, tako zdrav u umjetnosti, nažalost samo dio nezavisne scene koja usput govoreći - navodno zbog recesije - grca u besparici.
Varaždinci Vas posebno pamte po Williamsovoj drami Iznenada prošlog ljeta koju ste ovdje uspješno režirali 2006. Problematika individualne slobode naspram društvene stege kod Williamsa na neki način se nadopunjuje sa Šnajderovom borbom malog čovjeka za preživljavanje u uvjetima koji su još apsurdniji i nevjerojatniji. Zamjećujete li i Vi takvu poveznicu između ta dva Vaša varaždinska uprizorenja ili je ona naprosto jedna od mogućih mentalnih konstrukcija?
Ta mi je predstava izuzetno draga, danas je teško naći ansambl dovoljno posvećen da igra Williamsa, ipak je to klasik nadnaravne svježine i etički mu je potencijal nedosanjani san mnogih suvremenih dramskih zvijezda. Tu je u nas Šnajder ipak nedostižan. Iako je taj potencijal jak i u npr. Matišića koji za nas u ovoj predstavi komponira - glazbu. Problemi Samse i Sebastiana samo su naoko slični, za ono vrijeme biti različit u društvu bilo je pogubno, danas je to društvu nevažno. Williamsov je junak morao umrijeti jer je imao višak duha, e, ovaj će, kako veli ipak optimistični Šnajder svojim duhom (koji je postao prava rijetkost na tržištu) smoći snage da pobijedi i samu Smrt koju on vidi kao ljepoticu iz korporativnog okruženja, pa kako drugačije? To što će samo generacija koja pripada današnjem facebook naraštaju primijetiti pobjedu duha nad smrću i nije velik problem, to je pak pitanje realiteta koji se danas događa na ulicama hrvatskih gradova. Šnajder je na našu žalost predvidio puno toga u ovoj drami. Hoće li na kraju u nas pobijediti duh ili korporacija smrti ne zna nitko, a ponajmanje oni koji se spremaju na izbore kao da se na njima dijeli znanje i sposobnost, a ne slabašni glasovi zajednice onemoćale dvadesetgodišnjom tranzicijskom katastrofom.
Na kraju, što biste poručili lokalnoj publici? Zbog čega bi valjalo doći pogledati Šnajderovu Enciklopediju izgubljenog vremena u Vašoj režiji?
Kratko rečeno: prekrasan komad koji bez ijedne riječi iz korpusa tzv. dnevne politike već samo poezijom i enormnom količinom finog humora (uglavnom na vlastiti račun, a taj je humor najjači) interpretira našu stvarnost i našu blisku prošlost. Gluma koju na probama vidim svakodnevno dotakla je te visine, nadam se da će i režija imati što pokazati na tu temu. Kad je ansambl ovako jedinstven u svom izrazu i podršci komadu, onda redatelj mora, zahvalan svima, reći - ovakvo se iskustvo događa rijetko.
Vezane vijesti
Tumor u hrvatskom duhu
Slobodan Šnajder u intervjuu za Glas Istre: Hrvatska bi mogla naprijed jedino samoiscjeljenjem. Nitko nama ne može pomoći ne pokušamo…
Objavljeno: 12.04.2012.
Predstava za kilo brašna
U kriznim vremenima grčki teatar odlučio se biti krajnje društveno korisan, pa namirnice kojim građanstvo plaća užitak u…
Objavljeno: 21.03.2012.
Groteskna drama o izopačenoj ljepoti
Vesna Kosec Torjanac: Mayenburgov "Ružni" bavi se nemogućnosti uspostavljanja identiteta u globalizirajućem kapitalističkom…
Objavljeno: 27.01.2012.
Pavelićeva kolijevka "novog duha"
Snježana Banović u razgovoru za H-Alter "brani" svoju doktorsku radnju o Hrvatskom narodnom kazalištu u doba NDH: "Pred svaku svečanu…
Objavljeno: 23.11.2011.
Hrvatsko glumište nije u krizi
Urša Raukar: Konstantno slušam da je hrvatsko glumište u krizi, a pritom zaboravljamo da je Hrvatska zemlja sa četiri i pol milijuna…
Objavljeno: 14.10.2011.
POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE
Umjetnik koji nikad ne spava
Siniša Labrović: Bizarno je da se štedi na onima čija se potpora izražava u tisućama, a ne na onima koji dobivaju milijune.
O krađi identiteta
Kakve veze ima "Prvi hrvatski festival knjiga - Što čitaš" s profiliranom izdavačkom kućom "Što čitaš?". Nikakve.
Petak na Subversiveu
Večeras će na Subversive Festivalu Christian Marazzi govoriti o historijskoj krizi kapitalizma, a Gayatri Spivak predavat će na temu "Budućnosti, prošlosti, jezici, Balkan"
Prema Balkanskom socijalnom forumu
Danas na Subversive Forumu u ZKM-u počinje panel "Prema Balkanskom socijalnom forumu" koji će trajati dva dana
Marina opet među najboljim fotoreporterima regije!
Treću godinu zaredom fotografija H-Alter-ove novinarke Marine Kelava uvrštena je na izložbu najbolje novinske fotografije iz regije, koja se večeras otvara u Beogradu, u organizaciji srpske novinske agencije Beta
Nitko nam ne čuva leđa
Marko Pogačar, "Bog neće pomoći": Naslov ukazuje na nepobitnu činjenicu - na neko apstraktno, metafizičko utočište nije nam se osloniti.
Uskoro Jewish Film Festival
Od 20. do 26. svibnja, u sklopu festivalskoga filmskog programa domaćoj će publici biti prikazana 54 filma koji na različite načine progovaraju o toleranciji
dodaj komentar 29 komentara
Ovdje jedna of turbo turbo ekstra turbo prosvjetiteljica, kojoj je ključna referenca "jedna od istaknutih djevojaka Đonija Štulića" i time "čuvene" Zvečke (=pušiona za diletante), što dođe kao jedan istaknuti Severinin ljubavnik ili jedna od istaknutih djevojaka Gorana Bregovića .... a što automatski uključuje artiljerijske, avijacijske i druge podrške istaknute industrije
i Šac, koji je nakon dva razgovora sa starim Krležom shvatio da ne treba koa on čekati 32 godine za sabrana djela i samoproglašenje sebe nad nad nad pa je odmah po milosti i volji partije sa manje od 25 godina postao alfa i omega jedinog časopisa za kazalište, izdavaštva na račun Zagreba itd., u čemu niti nakon 20 gidina nije stigao objaviti ni retka o Kugla glumištu o kojem od 1978. pišu svi mainstrema i off i svi po Evropi i slično.
Koji, ah, prazni samonapuhanci, kakav spoj samonapuhivanja, u kazalištu koje je kao ništa drugo živa pojava u kojoj ne funkcionira prosvjećivanje i ispiranje mozga drugima nego - živa predstava kreće, ide i završava i to je to.
Dakle, sami ste izabrali izvođenje živih predstava i izvolite - oslobodite nas daveži samonapuhavanja, ah, toliko duge daveži toga.
Blaženi Internet: „toliko duge daveži toga”!
napiši bar nešto osim hračkanja i samonadimanja ("Ne znaju čitati Šnajdera")
i budi prva/i iz tih sfera i stratosfera nakon 4 neostaljinistička itd. desetljeća ekstremne izvrsnosti, gaženja nad svim ostalim ah pojavama i bilo kakvim ometanjima i iritiranjima bilo čim
ili ...
I da, kazalište je jedina živa pojava u kojem funkcionira pravilo - predstava počinje, teče i završava. Publika i sudionici su iz ovoga živog svijeta uvedeni u to drugo živo, provedeni i opet vraćeni ovdje. Kao začudna putovanja i slično. Za razliku od drugog, gdje je samonapuhivanje, gađenje itd. neizbježni dio, kazalište je oslobođeno te nužnosti nužnosti koja nije nužna. U tom smislu Kugla glumište je bilo kazalište u kojem je svakom tko sudjelovao i pogledao bilo nedvojbeno, i tome se nije raspravljalo, da je to kazalište i predstave koje tako idu. A šta je ovo i beskrajna industrija samonupuhivanja, gađenja, forsanja ....!?
Albert Einstein
odličan izbor
formula Zlatko Vitez + Šac + Ljuština + Zvečka + samonapuhivanje = hrvatska i šira kultura nakon 40 godina nešto kao da je malo ... (ovo drugo)
Yeah, u Hrvatskoj se oprašta sve osim talenta."
Misliš činjenično, sve se oprašta osim ako se uopće pomisli bilo šta oko neupitnosti i diktata te neupitnosti Šaca, Đonija Štulića i Zvečke, Zrinke Vrabec-Mojzeš, Miljenka Jergovića i Severine.
Šta je forseri i napuhanci!? Najednom ste zbunjeni!?
Talent i sve drugo je nešto što je i u Hrvatskoj i bilo gdje beskrajno puta i kroz beskrajne žive i mrtve procese, djela i pojave iskazivalo i iskazuje milijune ljudi milijarde puta.
....."Zato teško prolaze Sofoklo, Krleža i Šnajder......"
da li je gdja stupid cow or what?
Ipak je bitna razlika da je ona kao djevojka morala i pušiti (Sama je skladala "mala je dala") i šta sve i ne stalno se tako doživljava i mora i dalje i mora se hrvati
dok su Šac, Kuljiš, Pavić pa i mladi Krleža pa i Sartre i Emir Kusturica i Ljubiša Ristić i razni iz te matrice odmah instalirani od strane režima i moćnih aparata kao mlade i stalne zvijezde unutar stalno totalno napadačkih pojava uz podršku moćne industrije stvarno i osobno sudjeluju i eliminaciji svega živog i mrtvog, uključujući sve bolje, to naročito
pod izlikom ovi i oni su radili sranja ili rade ili su musavi što znači da smo mi sve pozvaniji da zgazimo one treće ili damo jaku artiljerijsku podršku kao bolji zanatlije.
Ad hrvatskih i ex sfj relacija, za tu matricu je baš ključno da baš na ostalim pojavama koje su iz ovih krajeva i vodeće tu i stavrna evropska pa i svjetska vrijednost pokažu kako ih se lako i tek tako koristi kao sirovinu, razvlači po blatu, eliminira .... Tako je i "zadnjem dobu" sedamdesetih i osamdesetih i dalje stalno i untrag bilo ključno da su ovi sve iako su druga liga i u Zagrebu i Bogradu i Ljubljani dok je sve ostalo gol kurac pa tako čak i to tim bitnije i ključnije Danilo Kiš, Tom Gotovac, Kugla glumište, razno po Sloveniji .... jer kada je to gol kurac ostalih 99,999999999999 % po ex SFRJ i Balkanu te šire i nije ništa drugo nego rubna pomoćna sirovina za razmatranje i samonapuhavanje značaja koji su sami sebi odredili pijanci smjese Heideggera i Marxa Zuppa i Šnajder i drugi u tijesnoj koordinaciji sa režimom ili koristeći taj isti malo modificirani režim za to isto još jače, a što je bitno tom režimu da iste sirovine mjesi, mitraljira itd. teka tako i kako se kome i kada digne, kao učenik Gadafi svoje.
Npr. kada Šnajder i ovi konačno vade i igraju predstavu po tekstu Ive Jakovljevića o konci logoru na Savi ni u rubnim osvetima im ne pada na pamet nipta od sudbini autora, koji je iznimno prošao puno toga i iznimno nestao bez traga među nestalim u sluačju ubojstva Andrije Hebrnga starije
isto kao što sada Ljubiša Ristić (na You Tube-u) na pitanje o režiji predstave po djelu "Grobnica za Borisa Davidoviča", a čemu se je autor Danilo Kiš uzalud protivio i nije davao da se igra, tek tako turbonadmoćno rubno odgovara kao "znate Kiša, to sam je s njim rješio u Parizu", tj. još važnije je na tim priomjerima demonstrirati da su takvi likovi i u vezi svojih takvih djela beznačajni sitniš koji ovi turbo esktra mega napuhanci i siledžije tek tako rubno otpuhnu.
Severina ih razne može pokopati pomoču nekoliko razgovora dok je ....
totalna ofanziva "mladih" Šaca, djevojaka Đonija Šuljića, Pusića, Todorića, Čačića, Milanovića, Josipovića, Tadića, mladog Marxa, mladog Krleže, mladog Jeffry Sachsa, mladog Ljubiše Ristića .... i svega što "samo" oko 100 godina tubonapadački uklanja mlade, stare, i svo živo i mrtvo.
Kako to kada su baš sada kao nikad stvarno raznovrsni mladi na sceni i "igraju" kao nikad.
Da li je tolika nužnost nužnosti koja nije nužna oko kakvih malko slabije realiziranih čitanja, fporsanja i eventučanih nerealiziranih Zvećka porno zbivanja!!!????
Da li je tko ili šta u stanju servisirati beskrajne industrije tih tako dramatično neutaženih strasti i da li to uopće hoće!!!???
Kako to da je tada dramatično važna točnost i ispravnost čitanja Šacovih djela!!!???
- ap, strpljivo i sućutno će Banovićka - Je li ti se još koji put desilo da sanjaš vlažne snove o sendviču sa Šnajderom i Severinom?
Zvečka, Šac i razno su neka od bezbroj rubnih zagrebačkih zbivanja
nešto posve sporedno i u odnosu na razna živa zbivanja u tramvaju
Vidiš kako je to najednom neka sasvim drugi priča. Zadovoljno se javljaš. Nema nikakvih a još manje dramatičnih ofanziva. Malo šetnjice, malo forsanja itd.
http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/118636/Njemacka-vanjska-politika-je-farsa.html
Dok je Banovićka bila u tip top Zvečka formi a Šac cladar centra u Mihanovićevoj, ne samo da se nismo trgali otići tamo nego nikada nismo bili, obzirom da smo ordinirali po bitno življoj osnovi po kojoj i sada odriniraju mladi i malo manje mladi
i dok su se Šac i ona afirmirali i reafirmirali i .... mi smo već kreirali i u živo odigrali više raznog po još više beskrajnih destinacija sa više iznimnih posoba nego što će oni i razni ukupno vidjeti.
Naša preintenzivna bliska i najbliža općenja i suradnje su već tada bili sa beskrajnim rakošom ljudi sa svih kontinenata, zemalja, naroda, škola ... i pazi sve baza Zagreb, da se nije ni stiglo do Zvečke i Šaca i da se je htjelo, osim jednom preko puta Zvečke u Blatu kada smo prvu kinesku delegaciju doveli na sastanak sa jedinim kakvim takvim hrvatskim sinologom pjesnikom Josipom Severom (tu hašiš se ne puši, tu krv se puši ...)
Dakle, nitko nikada nije navaljivao na njih a još manje za njima nego je moja mala intervencija u smislu smanjivanja zagađenja okoliša bila radi mlađih. Toliko dugo i tako beskrajno i svaki put traje ofanziva tih pojava koje nitko nikada nije napadao, dirao, tražio ....
U zadnje doba Viktor Ivančić je bitno poboljšao pisanje o takvim pojavama. Npr. Prikaz prikaza domjenka Butković-Zuppa-Jergović u salonu kod Butkovića, nakon domjenka Butković-Čačić-Milanović.
Kakav Šnajder, kakvi "Gospoda Glembajevi".
Ivančić iznosi sve besprijekorno faktografski, bez ikakvog dodavanja i oduzimanja. Potom za nijansu malo raširi kadar. Potom daje minimalnu pažnju na probavni proces, nadimanje i oddimanje, kao u zaštiti od požara. Potom ... Vrh novinarstva i mizanscene.
Ovo tvoje ubacivanje pod "ap" i doprinosi su odlični pokazatelj tog turbo slavnog kraka zagrebačke povijesti - Zvečka, Šac CKD, Polet, samonapuhnuti Zuppa, jednostavnije od jednostavnijeg gađenje i hračkanje po svemu, forsanje do iznemoglosti i onda puzeći rati i slično kao spas i preobražaj u mitologiju i parazitiziranje na ratu, utvaranje svojih uloga kao ex stvarna oko I i II svj. rata, potom velika pobjeda, darovi iz ruku samog Nine Pavića početkom 2000.g., potom opet postrevolucionrana depresija toga i repriza sedmadesetih i osamdesetih ....
u to doba ap je ljubio M., E. i razno. A od opijata uvijek samo određene doze crnog vina, nikad pivo, pivo spušta. I najgore crno vino puno puno bolje od ... A djevojke i žene svuda bolje, življe, začudnije i šta sve nego oko Zvečke i po prostorima komiteta. Npr. i u našoj birtiji "pivnica" ex buffet na pločniku Frankopanske djevojke na turbo dozama crnog vina su bile san snova prema nepomičnim kipovima ispred Zvečke. I vodeća djevojka Zvečke Mira Mance je uvijek preferirala našu stranu. Tako je bilo, tako je nastavljalo, tako je i dalje.
Ap i drugi su to doba odstudirali po 2 fakulteta, radili na oko 400 mijesta, odigrali tisuće predstava na otvorenom pred beskrajno publike, održavali odnose sa beskraj ljudi i zemalja, proputovali beskraj toga, u Zagrebu dnevno izmjenili bar 7 destinacija i obavili jako puno kilometara i šta sve ne.
Koga je zanimala Zvečka osim kao parkiralište od kuda navrati Mira Mance ili još netko!!??
Kakvi diletanti. Kao da sadašnju mladu ekipu zanima ZKM ili ne znam šta. Boli ih kofer za to kada je radijus njihova kretanja puno puno širi i bogatiji.
A kod nas je to bilo ludo i nezaboravno - jednako prijeđeš Zagreb ili linju SC-Frnakopanska kao osvaneš u Krakowu, Beogradu, Njemačkoj ...i to ne kao puki putnik nego u beskraj varijacija na temu.
A lova je bila uvijek u džepu tako da se skokne do Žitnjaka i slično, obavi kakav istovar, grdo čišćenje i slično, što je gore to bolji novci i ono nakon toga.
P.S. Iskreno cijenim dosljednost hračkanja i služenja ideji
Dobrodošle sve predstave! Za sve predstave i knjige, uključujući "Knjigu mrtvih" i "Kriegspiele"!
Konačno su krenule najraznovrsnije žive predstave i zbivanja. Kazalište također više nije zatvorena kutija samonapuhanaca nego i živo čudo ostalih 99,99999999999 % koji ne znaju čitati napuhance ali npr. znaju u sekundu svi kao jedno u čudu gečdati i slušati kada krene kakva stvarna živa predstava. A zadnji od zadnjih Roma i slična "rulja" to i više.
To su sada već prave svečanosti.
Second ap, igraš bitnu ulogu male ritam sekcije koja svojim ejdnim te istim lupkanjima i podmetanjima dragocijeno otvara put za bitno šira zbivanja i čuda, za svečanosti.
Neka živi i automatizirano djeluje second ap! Neka tako otvara put i podržava beskrajne svečanosti! Neka mladi dođu do izražaja a stari neka se malo skinu s kurca i dragocijene oddime, oslobode plinova slabe probave u glavama i drugim dijelovima!
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.