Već na prošlogodišnjem predstavljanju u Puli "Neka ostane među nama" činio se kao jako dobar film. Teško je, naravno, bilo zaključiti kakav će film biti na osnovu jednog foršpana, tek nekoliko minuta efektno montiranog materijala koji je tada još bio u postprodukciji. No bilo je očito da se Rajko Grlić pun energije vratio na teren Zagreba, njegovih urbanih priča, i njegove više, boemske klase.

Jednostavno, pulski foršpan "Neka ostane među nama" izgledao je poput dugo odgađanog autorskog nastavka "U raljama života". Taj pozitivan halo-efekt filma opet se vratio dok su se, neposredno prije početka novinarske projekcije, provokativni erotski kadrovi s Darijom Lorenci i Natašom Dorčić vrtjeli na LCD ekranima u predvorju multipleksa. "Neka ostane među nama" ponovno se učinio kao potencijalna bomba hrvatskog filma.

Nezahvalna pozicija
Uglavnom, već od prvih viđenih kadrova pa do foršpana iz predvorja kina očekivanja od novog filma Rajka Grlića bila su vrlo visoka, i nisu prestala rasti. Takva pozicija obično je jako nezahvalna. I najbolji filmovi imaju tendenciju mrvljenja i smanjivanja ako ih se promatra s pozicije velikih očekivanja. No to nije bio slučaj i s Grlićevom pričom o dvojici braće, njihovim sadašnjim i bivšim ženama, njihovim ljubavnicama i usputnim vezama, i njihovoj djeci; onoj postojećoj, i onoj koja će se tek roditi.

"Neka ostane među" upravo je tako dobar kao što je to sugerirao pulski promo materijal; i upravo toliko živahan koliko i njegov pulsirajući kino foršpan. Scenarij za "U raljama života" Grlić je napisao s Dubravkom Ugrešić prema njenoj knjizi "Štefica Cvek u raljama života". Scenarij za "Neka ostane među nama" Grlić je pisao s Antom Tomićem koji je u par navrata putovao Grliću na sveučilište u Ohio, gdje je većina scenarija i napisana.

Središnja tema
Tomić se u svojim tekstovima obično ne bavi urbanim, zagrebačkim višeklasnim plemenom, no u zagrebački mikrokozmos Rajka Grlića (i još dalje, Dubravke Ugrešić) s lakoćom je ušao.

Kroz svoje toponime - Dolac, Hercegovačku, Jarun, Mirogoj - "Neka ostane među nama" je film s jakim tzv. zagrebačkim štihom.

Ipak, srž filma nije u miljeu (koji možemo prepoznati i u ljudima koji u Bogovićevoj ispijaju kavu) već u motivima bračne nevjere, usputnog seksa, bonvivanstva, hedonizma, i univerzalnoj temi preljuba.

Posrijedi je jedna od središnjih tema zapadnog društva u posljednjih 150 godina: od "Madame Bovary" nadalje. Institucija braka, nelagoda u suvremenom braku, i sam preljub, tema je i velikog broja suvremenih filmova i romana: od Johna Updikea, preko čitavog jednog hollywoodskog žanra, pa do raznih ispovjednih ženskih romana.

Zanimljivo je kod "Neka ostane među nama" da temi preljuba ne prilazi niti kao "antidepresivu za malograđansku svakodnevicu", "produžetku konzumerizma", niti kao "posljednjem utočištu avanture suvremenog čovjeka". S velikih ideja Grlić vraća preljub na razinu trača, uobičajene životne tragikomedije, onoga što "ostaje među nama" - kako među generacijom naših roditelja, tako i nas samih.

Kako se to na kraju, dok junaci šeću Mirogojem, efektno poentira s mrtvacima i grobovima: sve je to samo život, sve je to za ljude - "ove su kosti varale svoju ženu s onim kostima, a one su kosti tamo..."