H-Alter
Nesnosnost demokracije
Za nekoga tko raspolaže Istinom, demokracija je naprosto nesnosna. Jer onaj tko zna za Istinu, obično zna i za način kako je raširiti među druge. A demokracija je upravo tom širenju uvijek na putu. Uvijek, naime, postavlja neka pravila o širenju Istine, drugim riječima, demokracija Istinu ne potiče, već sprječava i koči. Umjesto da omogući da stvar odmah zgrabimo u korijenu, radikalno, demokracija nas zaustavlja formom, formom koja blokira Istinu, sadržaj o kojem je riječ.
Još je odvratnije, zapravo neprihvatljivo, da demokracija omogućuje i širenje ne-istina, da ih ne iskorjenjuje prije nego izbiju na vidjelo i razmašu se. Pogledamo li pomnije, demokracija kao formalna demokracija relativizira i na taj način degradira Istinu. Demokracija zapadnjačkog tipa, od prosvjetiteljstva nadalje, slijedeći Kantov kategorički imperativ, formalni Zakon autonomne moralnosti kao uvjet svih moralnih sadržaja, jest demokracija za različite sadržaje. Dajući različitim stajalištima isto pravo, jednako ishodišno pravo na nastupanje, naizgled ih jednako vrednuje. Jer jednakovrijednost svih stajališta uistinu označava obezvrjeđenje Istine, odnosno jedino prave istine. Zato demokracija u osnovi nije ništa drugo nego močvara u koju smo bačeni kad se dokopamo Istine i kada nastupi trenutak njena promicanja.
Demokracija dakle ukida Istinu, istinu s velikim početnim slovom. Jedini put koji vodi iz tog neizdrživog stanja je zato ukidanje demokracije, ukidanje stanja u kojem su sve istine jednakopravne. Sa aspekta Istine, jednakopravnost istina znači - laž. A valja se boriti protiv laži. Valja nastupiti protiv laži, protiv pluralizma istina i aktivirati sve snage da demokraciju u njenom formalizmu ne samo razotkrijemo, nego i zamijenimo. Ako već treba biti neke demokracije, tada je dopuštena samo sadržajna (supstancijalna), na Istinu kao dogmu oslonjena demokracija. Ne demokracija uopće, nego jasno određena demokracija, npr. narodna demokracija, demokracija koja nije narodna samo po obliku, nego i po sadržaju.
Drugo, moderno ime za radikalnog mislioca jeste revolucionar. Kao najveći revolucionar na području moderne, svagda već i političke misli, slovi Karl Marx. Proleterska revolucija per definitionem znači ukidanje formalne demokracije i uvođenje sadržajne, odnosno neposredne i opće demokracije, ukratko - komunizma. A kad je riječ o Istini, svagda nastupaju empirijske teškoće, personificirane u neprijateljima Istine, pa je zato potrebno prethodno razdoblje. Iza Marxa zato uvijek, konkretna imena mogu biti različita, dolazi Lenjin. Da bi se zaštitila i odbranila Istina, treba prethodno uvesti diktaturu. Po Lenjinu, diktaturu proletarijata, odnosno narodnu demokraciju. Ali nije išlo.
Kao što znamo, ta operacija nije uspjela. Realni socijalizam kao prva faza komunizma je implodirao. Na gotovo cijelom svijetu pobijedila je liberalna demokracija, drugo ime za formalnu demokraciju kao grobara Istine. No ostala je nostalgija za pravom, sadržajnom demokracijom. Uskoro, nekoliko godina nakon implozije realnog socijalizma, ponovno je zaživjela i iznova dobila svoje glasnike. Na primjer u nekadašnjem lenjinistu Alainu Badiouu, učeniku Luisa Althussera, no samo se sada umjesto Lenjina kao odlikovana figura pojavio Sveti Pavao.
Otkuda to obraćanje od Lenjina prema Svetom Pavlu? Je li uopće riječ o obratu? O bratu u mišljenju i viđenju, temeljnoj promjeni u načinu razmišljanja?
Što nam poručuje Badiou? Vojni despotizam, karakterističan za rimski imperij, ne odnosi se na komunistički Sovjetski Savez, nego na postojeći globalni kapitalizam u okviru parlamentarne, liberalne demokracije. Francuzi, među koje se u ovom slučaju, unatoč svom univerzalizmu i kozmopolitizmu, uvrštava i Badiou, ne vole tuđe riječi, imperijalizam tuđica, pa ne žele govoriti o globalizaciji, nego o mondijalizaciji. Neovisno o razlici u terminima, u oba slučaja imamo posla sa svjetskim širenjem demokracije, koju Badiou zbog njene formalnosti, zbog njezine formalističke nesadržajnosti, smatra kvazi-demokracijom, smatra je nepravom, neistinskom, nesadržajnom demokracijom. Po njemu, demokraciju kao formu Istine može osigurati samo pristup kakvog je imao Sveti Pavao.
U čemu je sad Pavao uzor? Kao bivši dijalektički materijalist Badiou naravno ne vjeruje u realnost Kristova ustajanja od mrtvih, zato je tim više fasciniran činjenicom da je Pavlu uspjelo svijetu utisnuti vjeru u taj Događaj, i to samo na podlozi Događaja koji se dogodio njemu samome, kad je na putu u Damask, s ovlaštenjem da rasprši malu kršćansku zajednicu u tom gradu, čuo Glas i doživio prosvjetljenje u Isukrstu. Taj je drugi, lični Pavlov događaj, bio jedini jamac Kristova događaja, pa je Pavlovom zaslugom svejedno zaživio kao Istina, štoviše, kao dvostruko posvjedočena i potvrđena Istina.
Alain Badiou neće dugo vremena ostati neshvaćen. Aktualizirat će ga Slavoj Žižek. Prvo će krajem XX stoljeća, na tragu Derride i Rortyja, rehabilitirati Karla Marxa, da bi zatim ubrzo na red došao i Lenjin. Tako je u časopisu Die Zeit izišao njegov članak „Učiti se od Lenjina", sa sljedećom tezom: Liberalno društvo ne poznaje radikalan izbor. O fundamentalnim promjenama tu nije moguće razmišljati. Zato je Lenjin aktualan. Alternative su izvan sistema.
Koje to alternative možemo tražiti izvan sistema formalne demokracije? Što je to što omogućuje radikalan izbor što ga liberalno društvo ne dopušta? U ime čega možemo zahtijevati fundamentalne promjene? Samo u ime Istine, pa premda je to Istina o rascijepljenom subjektu, njegovim željama, užicima i pulzijama. U ime Istine, odnosno u ime prave, zbiljske slobode, koju navodno formalna sloboda liberalne demokracije ne omogućuje, a time ni radikalno slobodne odluke.
Ali što konkretno znači u demokraciji stupiti izvan zakona, napustiti područje pravila i granica postojećeg poretka?
Da se, na primjer, počnemo zločinački ponašati, ubijati nasumice? To ne bi značilo napustiti postojeći poredak. Naprotiv. Okončanjem u zatvoru postojećem bismo se poretku hotimično ili nehotimično prepustili i tako ga iznova učvrstili. Ili ako bismo, recimo, pobjegli iz jednog nacionalnog sistema u drugi? To ne bi značilo ništa drugo nego preseliti se iz jednoga postojećeg poretka u drugi. Ili ako bismo ustanovili komune komunističkog ili nekog drugog tipa, to opet ne bi značilo oprostiti se od postojećeg poretka, jer ih taj već unaprijed predviđa, ujedno raspolažući i zakonitostima prijelaza ili ulaska u njih. Preostaje još samoubojstvo, no to ne znači izlazak iz postojećeg poretka, nego iz svakog poretka. Ukratko: slijepa je ulica pozamašna, a mogućnosti za radikalan prijelom jedva da su moguće, ako već ne nemoguće.
Treba li dakle sve to o čemu govore radikalni filozofi odbaciti? Sasvim i konačno? Ne. Valja razlučiti ravni i prostore u kojima se krećemo. Najprije između civilnog i političkog društva. Na ravni civilnog društva mogu različite kršćanske i ostale zajednice, različiti marksistički i ostali kružoci polaziti od svojih Istina, proglašavati ih neopozivim dogmama i u njihovo ime homogenizirati, totalizirati i disciplinirati svoje članstvo i sljedbeništvo. Ali ako taj model preslikamo na političko društvo, dolazi do - katastrofe. Sadržajna, potpuna, totalna demokracija, organizirana oko Istine kao dogme, nije više demokracija, nego totalitarizam. Radikalan izbor s alternativama koje su izvan sistema u parlamentarnoj demokraciji možemo realizirati samo pomoću revolucije, odnosno radikalnom akcijom izvan parlamenta, napadom na parlament, ukidanjem stranačkog života. Drugim riječima - terorističkim akcijama.
Peščanik.net, 19.02.2010.
© H-Alter - Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
dodaj komentar 37 komentara
(ponovno...)
Naravno, ovo nece jako uznemiriti nase malogradjanske aktiviste kojima je "Bitka na Varsavskoj" znacajnija od militaristickog klanja u kojem sa stotinama vojnika sudjeluje i Hrvatska.
(ponovno...)
Naravno, ovo nece jako uznemiriti nase malogradjanske aktiviste kojima je "Bitka na Varsavskoj" znacajnija od militaristickog klanja u kojem sa stotinama vojnika sudjeluje i Hrvatska.
@ery: ajde ti onda napravi protest protiv svih mogucih problema na zemlji i daj napravi to na jednom mjestu, jer samo picke prosvjeduju na vise mjesta i oko razlicitih problema. znaci svi prosvjednici svijeta na jednom mjestu u isto vrijeme. ili bi mozda trebali imati top listu problema za prosvjed da ne bi netko prosvjedovao oko tzv. "manje bitnih" stvari. ajde napravi to. vrijeme istice... i odi jos na par foruma i iskomentiraj to kako je grozno ubijanje u afganistanu, a kako malogradjani prosvjeduju zbog gluposti. time si dao velik obol "borbi".
naravno da je nato zvijer, ali to ne znači da se ne treba borit za varšavsku, za besplatno obrazovanje, za seljake, radnike i tako dalje...
svi ovi pritisci odozdo su rekacija na militarizam, kapitalizam, izrabljivanje i nedemokratski sustav, ukratko na militaristički kapitalizam.
pa bi bilo korisno i uspješno kad bi se sve te grupe solidarizirale međusobno, a ne pljuvale jednu akciju i istovremeno podržavale drugu. nije produktivno, jel
Sjajan komentar.
Oko 50 godina kasnije, demokracija u Evropi je već bila funkcionalna, i Engels se zalaže isključivo za parlamentarnu borbu, osim u slučaju ako vlastodršci zaista izgube vlast na izborima i odbiju je predati. Bez tvrdnji kako se "sigurno zna" da oni tu vlast neće predati.
Prezir prema demokraciji uopće se javlja kod marksista tek kasnije. Lenjin je otvoreni protivnik demokracije, sakrivajući to iza fraza kako je "revolucija važnija od demokracije", pri čemu je, je li, partija "reprezentira" interese revolucije. Teorijski, socijalizam i komunizam bez demokracije su besmisleni, jer - kakvo je to kolektivno vlasništvo i kolektivno odlučivanje - ako zapravo odlučuju Staljin i Tito. Šta je tu onda - kolektivno? Na žalost, činjenica je da mnogima koji su se smatrali komunistima to nije smetalo, i da su društva koja su se nazivala socijalističkima bila sve prije nego li demokratska - ali mislim da zaista nema smisla Marxa nazivati protivnikom demokracije.
Šteta što tekst nije u papirantom izdanju; mogao bi poslužiti u nuždi...velikoj.
Oho, prigodni sofizmi za pravdanje "radikalnih akcija"? :-)
Jebeš Istinu koja ne trpi konkurenciju. Kako uopće doći do nje, ako nemamo demokraciju? Nikako, jer se takva Istina odmah pretvori u puko nametanje nečijih želja, represiju, totalitarizam, zlo. Pa čak, dodao bih, i ako bi bila objektivna, pametna, umivena i počešljana. Zašto? Pa zato što zapravo uopće nije važna Istina, nego *sloboda* - Istina bez slobode je najveća od svih laži.
Jadan ti imaš problema s radikalnim rješenjima. Baš mi te je žao. A da se prisjetiš malo kako je tvoja "slobodna" liberalna demokracija stupila na povijesnu scenu: malo francuska revolucija i giljotina, malo amerčki rat za nezavisnost u kombinaciji s genocidom na starosjediocima, u Engleskoj malo Cromwell, pa građanske revolucije u njemačkoj i italiji, itd. To smo, je li, malo zaboravili.
http://www.youtube.com/watch?v=_RWObvMdZj4
Ta američka demokracija stvorila je ovaj kaos u cijelom svijetu. Stvorila je neoliberalni kapitalizam koji je progutao skromna gospodarstva ali ipak gospodarstva svih zemalja koja su polako napredovala, samo da bi povećo svoj kapital. Nije ih bilo briga niti ih je briga što narodi propadaju, demokratski narodi koji su dozvolili ulazak moćnim demokracijama / i njihovim megakorporacija/ da uđu u njihove zemlje i da im uređujupolitike. Naravno da su te politike bazirane na oslabljenju tijela naroda kojeg su načeli kako bi lakše crpili bogatstva tih naroda. Samo se zapitajte što sad imamo? Imamo demokraciju i???? Tko odlučuje o našim političkim potezima? Tko odlučuje o našem pravosuđu? Tko odlučuje o našim brodogradilištima? Tko odlučuje o našoj poljoprivredi, ribarstvu? Tko donosi zakone od nacionalne važnosti za državu? Da li je to Zakon o golfu? Žao mi je što se u posljednjih 20 godina nije pojavila inteligencija koja bi povela narod u neko bolje sutra. No nije. Sada moramo slušati moćnije, moramo se pokoriti. Dokazali smo da u demokraciji ne znamo sami i bez obzira na izabranu vlast po većinskoj ISTINI "najbolju vlast" tu smo gdje smo!!!!
Danas u svijetu, zahvaljujuci "demokraciji", miljarda ljudi gladuje, 10 milijuna djece godisnje umire, a ti pricas o komunizmu? Ponavljajuci stalno iste propagandne fraze, do tupila? Ne bili ti bilo mozda interesantnije da stvarno procucis malo povijesti i sadasnjosti i da malo pocnes misliti svojom glavom?
nema. Ali zato postoji (hipoteticki) neki sistem uzajamne kontrole triju
vlasti: zakonodavne, sudske i izvrsne. Tako je bar zamisljeno.
Magna carta libertatem je pisana 1215 g., znaci u Engleskoj se demo-
kratija postuje blizu 800 g., a ipak nije savrsena. A mi hocemo da u
sto puta kracem roku to ostvarimo. A nismo u stanju da uzgojimo ni
englesku travu!
nema. Ali zato postoji (hipoteticki) neki sistem uzajamne kontrole triju
vlasti: zakonodavne, sudske i izvrsne. Tako je bar zamisljeno.
Magna carta libertatem je pisana 1215 g., znaci u Engleskoj se demo-
kratija postuje blizu 800 g., a ipak nije savrsena. A mi hocemo da u
sto puta kracem roku to ostvarimo. A nismo u stanju da uzgojimo ni
englesku travu!
Pa nije to baš tako teško, samo redovito gnoji, šišaj i zalijevaj. I tako jedno 400 godina :-)
NAPUTAK ZA H-ALTER: ako hoćete biti *lijevi* portal, nemojte objavljivati ovakve liberalne proljeve.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.