I iz aviona se vidi da jedino na ovakvom skupu izmirenih bivših ratnih protivnika, kakav će 20. ožujka biti održan na Brdu kod Kranja, može biti proglašen kraj Jugoslavije i početak nove suradnje na drukčijim regionalnim osnovama. Ne vide to, doduše, ni mnogi koji će se tada naći za zajedničkim stolom, jer su se proteklih godina junačili u međusobnim svađama.
Znanstvena fantastika općenito, a posebice ona korijenska, koju je na svjetlo dana iz korica istresla literatura, žanr je koji zna posredovati filozofsko i psihoanalitičko umovanje i rado to čini u posljednjih 60-ak godina, recimo, od "Zabranjenog planeta" s konca 50-ih pa sve do danas. Nije iznimka ni debitantski film Duncana Jonesa "Mjesec", neka vrsta niskoprofilne "Odiseje u svemiru". S time da Mjesec ovdje nije domicilni planet za neobjašnjivi monolit, nego je bitan izvor energije za Zemlju.
Prema Jonesovoj priči i scenariju Nathana Parkera, energetska korporacija Lunar u tu svrhu na Mjesecu zapošljava jednog astronauta, Sama Bella (sjajni Sam Rockwell), koji taj posao obavlja uz pomoć kompjutora Gertyja (s monotonim glasom Kevina Spaceyja) i tri ogromne drobilice.
Posao koji odrađuje Lunarov astronaut vezan je trogodišnjim ugovorom, a pustinjaštvu pridonosi i nemogućnost izravne komunikacije sa zemljom. Tako se Samova razonoda svodi na preslušavanje poruka sa Zemlje, dijaloge s Gertyjem, modeliranje u drvu i vježbanje u gimnastičkoj dvorani.
Dva tjedna od isteka ugovora, Sam je već dobrano na psihičkoj kušnji, a pogotovo kad se zbog nezgode s drobilicom suoči sam sa sobom na posve drukčiji način. Naime, doslovno.
Ako definicija kult-filma još uvijek ima ikakva smisla u suvremnoj kinematografiji, onda "Mjesec" s uspjehom redefinira povlastice termina.
Prvijenac Duncana Jonesa, inače sina iz prvog braka Davida Bowiea, ima taj prirodni atribut koji neki filmovi nose u kolektivnom imaginariju.
Njegov film je fino pisan, jednostavne i hipnotičke mizanscene lunarnog prostora. Jones nije zalutao u labirint moralnog stava o korporacijskoj eksploataciji ili o depersonalizaciji osobe, nego njegov moralni stav proizlazi iz tihe spoznaje lika o sebi. Opčinjavajuće.
Novi album iz serijala ‘American Recordings’. Cash je snimio album dok je čekao smrt, shrvan gubitkom supruge June
Janko Baljak snimo je film "Blue Train" čija se radnja odvija uoči Titove smrti i sedamnaest godina nakon
Ovogodišnji proračun Grada Zagreba dovodi na rub propasti udruge nezavisne kulture što će rezultirati opadanjem kvalitete kulturnih sadržaja
U Sarajevu je u prepunoj Zetri prije neki dan, održana svečana premijera novog filma Jasmile Žbanić "Na putu". Film nisam gledao, nisam imao prilike.Živim u Banjaluci. I film mi se baš gleda ovdje.
Ova parodija od kapitalizma koju smo uveli na velika vrata od Tita je napravila brend, a da on nakon trideset godina pakla ne ostane samo u našim pomućenim sjećanjima, pobrinula se i redateljska trojka
Normalnom čovjeku žao je kad netko umre. Meni je žao što je umro Momo Kapor. Sjećat ću ga se kao sjajnog duhovitog pisca i slikara. Sjećat ću ga se najviše po tome što mu se nije gadio paljanski pogled na ranjeno Sarajevo i ljude koji su, baš kao i on, rođeni u tom gradu.
Sinoć je projekcijom gorko-duhovitog slovačko-českog dokumentarca ''Osadne'' započeo šesti festival dokumentarnog filma
Dodaj komentar