Marinko Čulić 31.07.2014.

Kako razoružati "Oluju"

Marinko Čulić Ovo mučenje s obljetnicom "Oluje" koje se ponavlja iz godine u godinu trebalo bi prekinuti jednostavno tako da se proslava u Kninu - ukine. Ponajviše radi elementarnog duhovnog zdravlja Hrvatske i Srbije, proslave njezine obljetnice trebalo bi preseliti u Vukovar.

Što nas čeka

Safety Net

Trg Burze

Deutsche welle

Pjesnik domovinske zahvalnosti

Fotografija članka
Središnje mjesto u kulturnom programu u čast 15-godišnjice Oluje pripalo je ognjištarsko-religioznom pjesniku Petru Miliću Periši, koji na službeno obilježavanje glavnog nacionalnog praznika dolazi po inerciji sudjelovanja u obilježavanjima dana osnutka NDH. A što bi se dogodilo da se u Kninu pojavi Predrag Matvejević?
„Poštovani gospodine Književniče!

Pozivamo Vas da svojom nazočnošću uveličate naš Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti. Vaše književno djelo, i još više Vaš javni rad, u potpunosti predstavljaju izraz naših ideala koji su nas nosili u olujnim vremenima i na krilima kojih smo oslobodili Lijepu Našu Domovinu.  Molimo Vas, gospodine Književniče, da pridonesete kulturnom programu proslave 15-godišnjice naše zajedničke Pobjede, pročitate nam odabrane dijelove Vašega novoga kapitalnoga ostvarenja i izreknete povijesnu istinu o Domovinskom ratu, braniteljima i našem Vrhovniku, doktoru Franji Tuđmanu. Itd, itd, itd."

Zabavno bi bilo kad poziv ovakvoga ili sličnog sadržaja, nekom nezamislivom chaplinovskom zabunom Hrvatske pošte, ne bi završio u rukama onoga kome je bio adresiran, a to je hercegovački književnik Petar Milić Periša, već kad bi ga poštar isporučio drugom jednom, hajmo reći hercegovačkom književniku, tojest Predragu Zapazismo da PMP voli svečano promovirati svoje knjige na 10. travnja, dan kada je bila proglašena NDH.  Učinio je to, recimo, 2002. Godine u Mostaru i 1996. u Zagrebu. Da ne bi bilo zabune, zagrebačkoj publici knjigu mu je prestavljao prvi ustašofil među dominikancima, pater Vjekoslav Lasić Matvejeviću. I da se ovaj doista odazove, i osvane ovih dana u Kninu.

Radi objašnjenja onoga što je zabavno u takvom zapletu, potrebno je iznijeti nekoliko najvažnijih podataka o Petru Miliću Periši. Pjesnik religiozno-ognjištarske poezije iz Mostara, politički aktivist optužen prije nekoliko godina za ugrožavanje teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, branio se pred istražiteljima da ne razumije optužnicu jer da nije napisana na hrvatskom jeziku (perisa_saslusanje.docx). Čelnik stranke Hrvatsko zajedništvo Herceg Bosne koja se zalaže za konfederaciju i pravo Hrvata na samoopredjeljenje do odcjepljenja „u slučaju da se politička zbilja u BiH glede ustavnog pitanja i dalje bude zaoštravala na štetu rješenja hrvatskog nacionalnog pitanja". Petar Milić Periša najzastupljeniji je sudionik kulturno-sportskog programa koji se održava u okviru službene proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti.  Sedmodnevne kninske bakanalije započele su još prošloga tjedna, a kulminiraju, kao što znamo, ovoga četvrtka, kada se u „kraljevskom gradu" pojavljuju politički uglednici na čelu sa Ivom Josipovićem.  Nastup predsjednika Republike uglavljen je između dviju promocija opsežne i raskošno opremljene Perišine knjige  poezije koja se zove Otajstva slobode, objavljene u izdanju udruge Ivan Pavao Veliki, čiji je Petar Milić ujedno predsjednik; prva se promocija odvila jučer, a druga je na rasporedu dva dana nakon prigodnog govora predsjednika Republike.  Kulturno-sportski program nafilan je inače sadržajima poput izložbe portreta predsjednika Republike, dakako ne Josipovića nego Tuđmana;  recitiranja poezije sročene u čast hrvatskim braniteljima; nogometne utakmice između Knina i Benkovca; utrke magaraca.

Petar Milić Periša pjesnik je slobodna stiha, apstrakcija i aluzija na zlatno doba i blut und boden

Usprkos: Usprkos/ mirotvorcima / usprkos / krivotvorcima / i onima / podatnima / i onima / prodanima / usprkos / svima / opstadosmo / ostadosmo / na / vječnim / ognjištima

Uzavrela krv: Davnine su iznjedrile / materinsko mlijeko / sinova hrvatskih / dok hraniteljica naša / uspavljujući djecu svoju / obuzeta majčinstvom / zaboravlja / uzavrelu krv / junaka stoljetnih / što će znati / u svim vremenima / i pokriti / i otkriti/ i bljesak bljesnuti / i vijek vječiti

Točno je napisao stanoviti Stjepan Galić u jednom od dvadesetak osvrta na Milićevu vu poeziju koje možemo pročitati u drugom dijelu Otajstava slobode. „Pjesnik PMP šalje nam veoma jasnu kodiranu poruku. Na nama je da pronađemo spasonosni ključ."

„Spasonosni ključ" nalazi se na samom kraju knjige, među priloženim fotografijama sa promocije prethodnih Milićevih zbirki poezije. Zapazismo da PMP voli svečano promovirati svoje knjige na 10. travnja, dan kada je bila proglašena NDH.  Učinio je to, recimo, 2002. Godine u Mostaru i 1996. u Zagrebu. Da ne bi bilo zabune, zagrebačkoj publici knjigu mu je prestavljao prvi ustašofil među dominikancima, pater Vjekoslav Lasić. Isti onaj koji se proslavio održavanjem misa zadušnica za poglavnika, Antu Pavelića. Na takvim promocijama PMP-ove nejasne aluzije dobijale su  vrlo konkretno značenje:  hoće nas / uništiti / našom krivnjom / kako bi imali / čiste ruke / oprane / u prljavštini

I tako, glavna zvijezda kulturnog programa službene proslave pobjede nad Srbima,

plakat_oluja.jpg

jedina osoba koja u Kninu nastupa dvaput u tjedan dana, pjesnik je s kojim se rado identificiraju ustaški krugovi, a koji isto tako ne bježi od druženja s njima. I to je normalno i očekivano stanje stvari.

E sad, možemo li zamisliti što bi se dogodilo da je poziv nekakvom sumanutom zabunom dopao u ruke drugom književniku, kojega, pored kozmopolitskog opredjeljenja, također na neki način možemo smatrati hercegovačkim, ali međunarodno uglednom profesoru i istaknutom političkom disidentu, tojest Predragu Matvejeviću - i da se ovaj na njega kojim slučajem odazvao?

Kao što prethodno napisasmo, među ovogodišnjim je kninskim atrakcijama i izložba portreta Franje Tuđmana. Matvejević bi mogao donekle ravnopravno sudjelovati u toj diciplini. Kvalificira ga, recimo, esej  koji je objavio daleke 1999. godine, Nacrt za portret Franje Tuđmana (biblioteka Feral Tribune).  Ima tamo pregršt zgodnih opservacija o tadašnjem predsjedniku, a  neke se konkretno tiču vojno-redarstvene akcije i hrvatske Pobjede, koju se dovodi u vezu s njom.  „Uspio je (Tuđman, naime) otcijepiti hrvatsku državu tek nakon što ju je miloševićevska soldateska već odgurnula iz Jugoslavije.  Ostavlja je lišenu dostojanstva i poštovanja, bez onog što je imala prije njega... Premda mu je najuža obitelj nacionalno izmiješana, uspio je 'etnički očistiti' lijepu našu domovinu, kao nitko prije njega, više i temeljitije nego oni koji su urlikali: 'bjež'te psine preko Drine'. U analima će ostati zabilježeno: prihvatio je na kraju razloge onih protiv kojih se borio na početku. Porekao je sebe sama. To je najgore što se može dogoditi ličnosti koja želi biti povijesnom."

Odgovor na pitanje što bi se dogodilo da u Kninu dođe do slučajne zamjene gostujućih hercegovačkih književnika prost je, dakako, k'o pasulj: bila bi to šaka u glavu nacionalnom ponosu, neoprostiva uvreda svim braniteljima, poziv na ustanak svim udrugama za zaštitu digniteta domovinskog rata. Nebo bi se srušilo na Hrvatsku. Jaca bi prolila suzu, Luka bi trljao naočale ne vjerujući vlastitim očima, Ivo bi demonstrativno ustao, pa bi sjeo, pa bi ustao, pa bi opet sjeo... Bio bi to skandal prvog reda. U zadnjih petnaestak godina stvari su u ovim krajevima napredovale, ali Odgovor na pitanje što bi se dogodilo da u Kninu dođe do slučajne zamjene gostujućih hercegovačkih književnika prost je, dakako, k'o pasulj: bila bi to šaka u glavu nacionalnom ponosu tek toliko da se kritičare Tuđmana i  tuđmanizma raspoređuje na  mjesta počasnih ambasadora za frankofoniju, da svijet vidi kako smo se civilizirali,  a istodobno da im se zbog metafore prijeti zatvorskom kaznom - što je tim lakše sprovedivo dok sudsku vlast obnašaju suci koji su u prethodnom desetljeću prošli sito i rešeto Pašalić-Potrebica-Vukovićeve kadrovske politike. A prava i obaveze službenih kreatora i tumača  nacionalne mitologije i dalje pripadaju provincijalnim pjesnicima / političarima koji na proslavu  središnjeg nacionalnog praznika dolaze po inerciji sudjelovanja u obilježavanjima dana proglašenja NDH.

Kninsku pobjedu u njezinoj službenoj interpretaciji doista i jest zacementirala poezija poput Petar Milić Perišine.  Poezija koja nam govori „Zna se", i nakon čijega se recitiranja značajno namigne.  Nekoliko aktualnih događaja pokazuje da je i dalje upravo tako, i da se malo što dubinski promijenilo, premda je dekoracija postala „europska". Pokazuje to, na primjer, opće zgražanje u hrvatskim mediijima zbog zahtjeva haaškog tužiteljstva da se Anti Gotovini odreže 27 godina zatvora zbog ratnih zločina uslijed vojno-redarstvene akcije kojom je zapovijedao. Ostavimo tužiteljstvu da dokazuje, i tribunalu da procjenjuje, je li baš Gotovina kriv za tisuće orobljenih i spaljenih kuća i stotine bezrazložno ubijenih civila; spomenimo ipak da javno zgražanje zbog toga što se hrvatska policija i pravosuđe nikad nisu potrudili da pronađu prave krivce za te zločine, za koje je vrlo očito da su se zbili, u pravilu izostaje.  A upravo je H-alter nedavno pisao o tome da su u pljačkanju dalmatinskog zaleđa prisilno sudjelovali čak i srpski zarobljenici zatočeni u splitskoj Lori. Nije na odmet još jednom pripomenuti niti da je oslobodilačka vlast stotinama tisuća izbjeglih civila po završetku akcije onemogućavala povratak, konfiscirala njihove privatne nekretnine i promijenila zakon o obveznim odnosima kako ne bi bila dužna isplatiti odštetu onima čije su kuće, njezinom blagonaklonošću, spaljene. I da bi stvari na Kninsku pobjedu u njezinoj službenoj interpretaciji doista i jest zacementirala poezija poput Petar Milić Perišine.  Poezija koja nam govori „Zna se", i nakon čijega se recitiranja značajno namigne tome i ostale, da nije bilo vrlo uvjerljive intervencije međunarodne zajednice. Treba to ponavljati upravo zato što u Kninu o tome govora biti neće.

Predsjednik Josipović sve to je nedavno, prilikom ugrijavanja za istrčavanje pred kninsku publiku, svrstao pod nazivnik „malenog dijela događaja koji nisu bili dobrodošli".  Političar je, izgleda, u njemu pobijedio krivičara, broj događaja koji nisu dobrodošli počeo se minorizirati i prebacivati u sferu slučajnosti. Čini se i da postoji stanovita diskrepancija između onoga što o tim minornim događajima misli predsjednik Republike, i onoga što o njima misli njegov ataše za frankofoniju. No dobro, demokracija je, zašto bismo svi mislili isto...  Blagonaklonom  Josipoviću, koji se trudi ekspresno izliječiti sve hrvatske povijesne traume, pa se s pomirljivim izrazom na licu pojavljuje i gdje treba i gdje ne treba, od Beliburga i Jasenovca do Srba i Knina, na kraju bi se moglo dogoditi da mu sve kosti nahrupe iz ormara i međusobno se pomiješaju. Odnosno da bez puno bučnog povijesnofilozofskog teoretiziranja ostvari znani Tuđmanov koncept. A to bi tek bili „događaji koji nisu dobrodošli".

Tagovi: suočavanje s prošlošću, ustaštvo, Predrag Matvejević
Objavi članak na: Twitter Facebook
Dodaj komentar 105 komentara
  1. Milan03.08.2010. 17:27
    "Središnje mjesto u kulturnom programu u čast 15-godišnjice Oluje pripalo je ognjištarsko-religioznom pjesniku Petru Miliću Periši, koji na službeno obilježavanje glavnog nacionalnog praznika dolazi po inerciji sudjelovanja u obilježavanjima dana osnutka NDH..."

    Pa što? Država nam financira restauraciju spomenika četnicima i četničkim klanjima, čime su, eto, i ustaše postali samo legitiman dio domaćeg balkanskog folklora. Milić, Matvejević, Pavelić, Mihailović... who cares. Sve se vraća, sve se plaća.
  2. 3.8.2010.03.08.2010. 21:25
    "Pa što? Država nam financira restauraciju spomenika četnicima i četničkim klanjima..."

    A gdje to i kad to? Misliš na Srb ili uopće ne misliš - mozak ti je na doživotnom dopustu?
  3. Milan03.08.2010. 22:00
    Pa naravno da mislim na Srb. Nije bilo teško pogoditi, zar ne?
  4. slash03.08.2010. 23:58
    kakvi cetnicki spomenici, obicne desnicarske splacine. a ustase su mi cak veci neprijatelji hrvatske od cetnika.
  5. Milan04.08.2010. 07:32
    "Desničarske splačine"? Da događaji 27. srpnja 1941. i kasnije, u Srbu i okolici, nisu imali nikakve veze s antifašizmom, znalo se još za vrijeme Jugoslavije.
  6. Milan04.08.2010. 07:45
    Eh, da, ispričavam se, autoru ovog članka zaboravio sam čestitati sutrašnji Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti. Prema sadržaju teksta, siguran sam da ga sretno i zahvalno proslavlja :-)

    http://www.index.hr/vijesti/clanak/oluja-15-godina-od-hrvatskog-rusenja-velike-srbije/505183.aspx
  7. Vesna Proljeće04.08.2010. 07:53
    samo mogu jedno reći SRAMOTA:( za sve branitelje koji su pali za lijepu našu silovanu i za onie koji moraju živijeti u njoj
  8. Milan04.08.2010. 09:53
    Evo još malo "desničarskih splačina" o "antifašističkom" ustanku u Srbu:

    http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/2010/08/03/ivo-goldstein-ozivljava-komunisticke-mitove-koji-raspiruju-mrznju-i-podjele/

    Sjećanja iz knjiga Đoke Jovanića, Gojka Polovine... a ima toga još. Recimo, knjiga partizana Steve Babića.
  9. Milan04.08.2010. 10:08
    Zvonimir Despot je ispod kože boljševik koji se prodaje za kršćanskog demokrata: http://peratovic.blog.hr/2005/06/1610833908/kako-je-zvonimir-despot-objavljivao-medicinske-tajne.html
  10. Milan Knežević04.08.2010. 10:55
    Kao prvo, krađa tuđeg imena je infantilan postupak, a kao drugo, da si pročitao članak na koji sam dao poveznicu, vidio bi da o "antifašizmu" u Srbu ne piše Despot, nego povjesničar Mario Jareb.
  11. Milan04.08.2010. 11:30
    Evo što je u Srbu rekao Mile Pupovac:

    "Moramo znati da su ovdje, u Srbu i Lici, partizani Hrvati i Srbi 1941. godine pobijedili i četničke elemente koji su nepobitno bili prisutni. ...Četnici jesu ovdje ubijali hrvatski narod, ali su vrlo brzo, i to zajedničkom akcijom Hrvata i Srba, bili kažnjeni i poraženi za svega nekoliko dana..."

    http://www.novossti.com/2010/07/pobijedili-ste-vi-dragi-partizani/

    Dakle, slično kao i Goldstein, nevoljko kroza zube i uz dodatak neistine "za par dana", čak i Pupovac priznaje da su događaji u Srbu bili, da se poslužim eufemizmom, sve samo ne jednoznačni. A koliko je četničko divljanje u tim krajevima Hrvatske i Bosne trajalo, govori i slučaj Marka Oreškovića Krntije, notornog partizanskog narodnog heroja, kojega su Jospovićevi i Pupovčevi srpski "antifašisti" ubili iz zasjede čitavih nekoliko mjeseci kasnije:

    http://en.wikipedia.org/wiki/Marko_Orešković
  12. jura04.08.2010. 14:05
    ...zapis Savke Dabčević Kučar iz 1971. godine: "Bio je vedar, sunčan dan. Kad smo se pojavili na improviziranoj pozornici, na otvorenom, pred golemim mnoštvom ljudi (dovezenih), osjetili smo prema sebi zid otpora i mržnje. To je bio miting velikosrpske bodlje mržnje prema hrvatstvu i Hrvatskoj. Nikako ga drukčije ne mogu shvatiti! Ovacijama su dočekali srbijanske predstavnike, posebice Dražu Markovića za kojeg se znalo da je protiv naše politike. Ovacije su priredili i Đoki Jovaniću, svojemu ratnom zapovjedniku. Hrvatskim predstavnicima (i govornicima) nisu pljeskali, jedva uljudno, čak ni Vladimiru Bakariću ni Jakovu Blaževiću. Ta manifestacija bila je dobro organizirana sa željom da nam se pokaže njihova snaga, a poruka je bila: Velikosrpstvo je tu, iza nas! (...) U Zagreb smo letjeli velikim vojnim helikopterom, i samo se sjećam da smo u njemu – na povratku – svi šutjeli. Na tom sam mitingu najodređenije, odnosno najizravnije osjetila samu suštinu politike te skupine. Na povratku u Zagreb zapisala sam u svoj notes: Miting uzbuđenja. Mrze nas, i ne će se libiti za četništvo proliti krv. Strašno? Smiješno? Opasno? Prijeteće? Sve to. Stvari se kreću prema raspletu! Mnogo godina poslije događaji su potvrdili moje slutnje i sumnje.“
  13. Milan05.08.2010. 10:08
  14. Milanov đava05.08.2010. 11:33
    Milane, gusle ti se probušile :)
  15. Milan05.08.2010. 14:25
    Beep-beep, dvaput krivo - gusle se ne mogu probušiti, a ja, zapravo, najviše volim ovo:

    http://www.youtube.com/watch?v=9e5cqe_JE0Q

    Ali kad su u pitanju srce i duša, kao na današnji dan, e onda ovo:

    http://www.youtube.com/watch?v=7kpy7mLe1CY

    Uživajte :-)
  16. 3.8.2010.05.08.2010. 22:58
    Nisi još odgovorio glede mozga. Je li na godišnjem ili doživotnom dopustu? Ili ga uopće nemaš?
  17. Milan06.08.2010. 11:14
    Jel' to sve što si uspio smisliti, moj bradati "antifašistu"? Ostao si bez ideja? :-)

    Nema frke, ideju ću ti dati ja. Evo kako to tvoji rade:

    http://www.index.hr/vijesti/clanak/zbog-emisije-o-oluji-u-srbiji-prekinuli-emitiranje-hrta/505519.aspx

    "UPRAVO u trenutku kada je na prvom programu HRT-a trebalo krenuti emitiranje emisije od 15-godišnjici vojno-redarstvene akcije Oluja, najveći kabelski operater u Srbiji KDS, bez obrazloženja prekinuo je emitiranje programa.

    Ovaj kabelski operater inače je u vlasništvu države, a za prekid programa HRT-a nisu dali ni jedno obrazloženje za svoje korisnike. Do sada je ovaj kabelski operater imao praksu prekidanja programa HRT-a i to uvijek u trenutku kada je na repertoaru bila neka emisija sa sadržajem iz Domovinskog rata.

    Nakon posebne emisije o Oluji išao je i prijenos svečanosti obilježavanje Oluje iz Knina, no ni to u Srbiji nisu vidjeli."

    Ne, nemojte misliti da sanjate - ne radi se o Sjevernoj Koreji ili Kini, nego o Srbiji, državi u jugoistočnoj Europi, u XXI. stoljeću.
  18. Milanov đava06.08.2010. 11:36
    Milane, ajde priznaj da ti je rođo sredio lažni invaliditet :)
  19. Milan06.08.2010. 12:25
    Tja. Iako sam se odavno predstavio imenom i prezimenom i rekao gdje živim, obožavatelji moga lika i djela na ovome forumu uporno žele doznati što je više moguće o mojoj malenkosti. Od krvi sam i mesa, pa mi to laska, priznajem - čak mi pada na pamet i da, kao Halter, počnem prodavati majice, bedževe, olovke, upaljače s otisnutom svojom slikom itd. Jebiga, kriza, recesija... svaka kuna dobro dođe :-)
  20. Kenjo06.08.2010. 12:35
    Milane, kao i svaka druga laz, i ti nakon dovoljnog broja ponavljanja prijetis da se pretovris u istinu. Ajde odmori malo, pokenjacu se od muke.
  21. Milan06.08.2010. 12:47
    Kenjo, i trebaš. Eno u Čavoglave došlo >60k ljudi, "novinari" u toj masi uspjeli pronaći 5-6 budala s "U" na kapama, i sad od toga prave "ustašku proslavu". A u Srbu se slavi pokolj civila *uz potporu države*, eej, i nikome ništa. Za defekaciju? Definitivno.
  22. Milanov anđeo07.08.2010. 13:10
    Milane, znaš dobro da je u Čavoglavama bio ustaški dernek, kao i da su kamenovani novinari. Budimo iskreni.
  23. Milan07.08.2010. 14:38
    "Budimo iskreni"? Usporedi:

    http://www.jutarnji.hr/sajam-ustaskih-rekvizita-u-organizaciji-ndh-fanova/875430/

    S ovim:

    http://hakave.org/index.php?option=com_content&view=article&id=6573:reportaa-avoglave-4-i-5-kolovoza-2010&catid=164:branko-brali&Itemid=146

    Tko je tu "iskren"? Zar oni koji u nepreglednoj masi ljudi i događaja traže par pijanih Balada s "U" na kapama, a zatim *cijeli skup* takvim prikazuju?

    Istovremeno, 27. srpnja u Srbu *uz državnu potporu* proslavljen je četnički pokolj nad civilima, ali je prozvan - "antifašističkim" :-(

    I onda se "novinari" i ini čude kad ih ljudi pljuju, vrijeđaju, pa čak i fizički napadaju? Oprosti, ali tko slavi četnike, nema kredibiliteta kritizirati ustaše.
  24. Balad07.08.2010. 19:05
    @Milan

    - U Srbu je bio početak oružanog ustanka u Hrvatskoj - tadašnjem dijelu Jugoslavije. Čak i da nije bio "početak" - a sasvim je svejedno gdje je i jel' bio početak - bio je antifašistički orjentiran. Tadašnji fašisti u NDH bile su USTAŠE. To bi "AUTORITET" tvojeg tipa trebao znati.

    - Kako je NDH bila antisrpski (antižidovski, antiromski, anti"nižerasno") orjentirana, nije ni čudo da su se Srbi pobunili. Kako su ustaše bile po nacionalnosti Hrvati, jelte, onda je to za vas "ANTIHRVATSKI ČIN". Bio je antizločinački!

    - razliku između ustaša, četnika i partizana znaju već i najgluplji magarci iz Budžakistana. Osim Milana.

    - do kraja 1942. godine, oko 2/3 boraca u hrvatskim partizanskim jedinicima činili su Srbi. Nije čudno, kad se zna kako je NDH postupala spram njih. O tome postoji niz dokumenata. Savladaj svoju lijenost pak ih potraži!

    - četnici i ustaše su tijekom NOB-a međusobno surađivali kontra NOP-a (partizana). I o tome postoji opsežna dokumentacija. Savladaj svoju lijenost pak je potraži!

    - sada je 2010. a ne 1941. godina. U ustavu RH je jasno određena njena antifašistička orjentacija. U zakonima RH jasno je određeno postupanje policije u slučaju nošenja neprimjerenih obilježja (samo što im je u praksi neprimjerena - petokraka!) Veća sramota za RH od ustašonostalgičara (koje možeš braniti senilnošću, nostalgijom ili iidiotizmom milanoidnog tipa) je postupanje službenih organa reda RH:

    NI VIDJELI, NI ČULI - NI DJELOVALI!

    U kombinaciji sa evropski "poznatim" pravnim sustavom ove države - pravi melem na ranu poštenih ljudi!
  25. Milan07.08.2010. 19:12
    Balad, ofucanu velikosrpsku propagandu možeš drobiti svojima kod kuće, onako prije spavanja, za utjehu. Ovdje ne prolazi :-)
  26. Balad07.08.2010. 20:10
    Kod tebe istina ne prolazi. Zbog začepljenja moždanih puteva!
  27. Milan07.08.2010. 22:05
    Istina? Gle kako izgleda ta vaša "istina":

    http://www.index.hr/vijesti/clanak/u-gornjem-selistu-kod-gline-odrzan-parastos-za-srpske-zrtve-oluje/505782.aspx

    "..."Ako djela nekih naših sunarodnjaka početkom 90-ih nisu bila dobra, u svjetlu onoga što se dogodilo 1995. godine i tada počinjenih zločina, naš strah je opravdan", dodao je Milošević..."

    Ili drugim riječima, ako su Srbi malo, kao, ono, klali 1991. do 1995, ako su potukli, porušili, popalili, poplačkali i raselili sve redom ne-srpsko u "krajini", to nije važno, jer su im, eto, Hrvati vratili u "Oluji".

    Blade, ona vaša legendarna kaže: "Do istrage vaše ili naše", zar ne? Stoljeće je prošlo, pa i više, ali ni milimetra se odatle niste pomakli.
  28. Balad07.08.2010. 23:07
    Dakle, Milanče zna:

    - da sam analfabet
    - da imam ženu
    - da sam Srbin

    Polako ali sigurno, slaže moj ljudski profil u svojoj maštovitoj glavi. Nije čudo kad je tako pametan.

    Neka pitanja/konstatacije:

    - zašto Srbi ne bi imali parastos za poginule sunarodnjake u "Oluji" ako na primjer Hrvati imaju svakogodišnje "katoličke parastose" za bleiburgere?

    - "Ili DRUGIM RIJEČIMA, ako su Srbi malo, kao, ono, klali 1991. do 1995, ako su potukli, porušili, popalili, poplačkali i raselili sve redom ne-srpsko u "krajini", to nije važno, jer su im, eto, Hrvati vratili u "Oluji"." (Milan)

    da, zaista DRUGIM RIJEČIMA - RIJEČIMA PSIHIČKI BOLESNE OSOBE.

    Naime Saša Milošević nešto takvoga nije rekao. On je samo izrazio svoj strah u svjetlu neprocesuiranja te nepriznavanja sramotnih postupak od strane Hrvata, te antisrpskih događanja - u što ja ubrajam i Milanove šizofrene postove - i nedjelotvornosti hrvatske policije.

    - kao i u svjetlu "da mnogi inzistiraju na svojoj verziji povijesti te da nemaju namjeru u nju uključiti srpski narod"

    što Milan i kompanija EKSPLICITNO SVAKODNEVNO POTVRĐUJU.

    I to je to, mali mišu! Dojadilo mi već pričati sa idiotima koji se zaletavaju na svako drvo, nikako ne shvačajući da se nalaze u šumi. Da ti ponovim, mišek, istinu koju sam ti već govorio:

    POVIJEST JE TERMODINAMIKA LJUDSKOG RODA

    Da si bistar koliko nisi, shvatio bi. A dotle, pazi da te od toliko udaraca o stabla - ne zaboli glava. Doduše, tvrda je ta tvoja piksa!




  29. Milan09.08.2010. 07:49
    Balad, ti si posve skrenuo. Da si analfabet to je sigurno, a što se tiče tvoje etničke pripadnosti, ona je ovdje posve nebitna - bitna su mitomanska politička stajališta koja upravo vrište iz tvojih pisanija.

    Usput rečeno, vrlo često se događa da se takvi krenu "vaditi" tvrdnjom da su etnički Hrvati, uvjereni, valjda, da im to automatski daje nekakav legitimitet ili pojačava "argumentaciju". Pobogu, pa bio je etnički Hrvat i u glavnom štabu draže Mihailovića, jedan od najvećih i najbližih Miloševićevih zlotvora Frenki Simatović je etnički Hrvat, Miljenko Jergović koji "razumije Dražu" isto tako... i što onda? Koga je briga? Ne definira te krv, nego ono što govoriš, pišeš i radiš.

    A povijest, ona se jednostavno - dogodila, i to nije moguće promijeniti. Međutim, kako vidimo, tebi ni knjige partizanskih sjećanja, objavljene u Jugoslaviji, nisu dovoljan dokaz, nego poput noja s glavom u pijesku ponavljaš tragikomično velikosrpsko "povijesno gradivo" kako su ga štrebali tadašnji Titovi pioniri.
  30. Milan09.08.2010. 13:20
    Još o pisanja događajima u Čavoglavama, koje sada prerasta u čistu patologiju:

    http://www.jutarnji.hr/razotkrivanje-u-cavoglavama/876123/

    Citiram: "izložba ustaškog znakovlja", "masovno izlaganje ustaškog znakovlja", "očita proustaška intonacija", "svi oni koji su uključeni u Thompsonov projekt na sebe preuzimaju krivnju za jačanje filoustaštva"....

    U Čavoglavma nisam bio, ali na slikama dostupnim na Index.hr, Jutarnjem.hr i Večernjem.hr nisam uspio izbrojiti ukupno *ni deset* osoba s kapama ili majicama s nekom od inačica utaškog znakovlja i ikonografije, uključujući i dvije ženske. "Masovno"?

    U tekstu Juatrnjeg na koji sam dao poveznicu u postu od 07.08.2010. 14:38, iznosi se podatak o "ne manje od 200-300" takvih osoba, ali naravno, ničim potkrijepljeno. Dvije-tri stotine ljudi s ustaškim znakovljem na jednome mjestu!? Jebote, pa to je *cijela crnokošuljaška postrojba*. Kako je moguće da to nitko nije snimio, barem mobitelom!?

    I sada Jutarnji otvoreno *cijeli skup* etiketira "filoustaškim". Kako je to moguće? Pobogu, prema podacima policije događaju je nazočilo oko 60 tisuća ljudi, organizatori tvrde i više, a osim poveznice na portalu HKV-a koju sam isto tako dao, nema *niti jednog jedinog* izviješća što se tamo događalo. Očito, bilo je nekih sportskih događaja, predstavljanja knjiga, kazališnih predstava, mimohoda, koncerata... ali od svega toga, između 60 tisuća ljudi, Jutarnji vidi samo Pavelićevu rakiju i "masovnih" 7-8 ustaša. Novinarstvo? :-)

    Ali nije ni to najgore. Butković se dotiče i skupa 27. srpnja:

    "...Crkva je, naime, u aktualnom broju Glasa Koncila, s ponešto dobrih argumenata, kritizirala proslavu 27. srpnja u Srbu, kojom se, uistinu, obilježio jedan više nego sporni događaj. Taj se događaj, međutim, tiče manjinske zajednice, prema kojoj svaka demokratska država mora biti maksimalno tolerantna..."

    Molim!?

    Nema zabune, pročitajte još jednom: "...proslavu 27. srpnja u Srbu, kojom se, uistinu, obilježio jedan više nego sporni događaj. Taj se događaj, međutim, tiče manjinske zajednice, prema kojoj svaka demokratska država mora biti maksimalno tolerantna..."!?

    Znači, kad "manjinska zajednica", čitaj Srbi, slavi "jedan više nego sporni događaj", čitaj četnički pokolj civila, prema tome "svaka demokratska država mora biti maksimalno tolerantna"!? :-)

    Recite, vjerujete li svojim očima!? Prema slavljenju pokolja civila "moramo" biti maksimalno tolerantni, ali istovremeno na temelju slika par pijanih balada, pardon budala, izbrojivih na prste, skup od 60 tisuća ljudi i svi koji su na njemu sudjelovali, automatski se proglašuju "filoustašama"!? :-)

    Davore Butkoviću, ono, 'ajde priznaj, jesi se ti najeo ludih gljiva!? Ili si bio kod šamana Hodaka drndati u tam-tam i lokati čaja od bunike!? :-)
  31. milane09.08.2010. 14:09
    ustasko znakovlje je zakonom zabranjeno u RH. ipak si ti legalist.
    derneci u cast zlocinaca nisu zabranjeni. ne tako davno i u splitu je bio organiziran jedan. mogao si se bas i toga sjetiti, a ne samo onoga u srbu.

    malo je cudno da se od 60k ljudi u cavoglavama nitko nije sjetio upozoriti svoje kolege u crnom ... uostalom ako vidis nekog ko radi nesto protivu zakona, a ne reagiras na to, to je isto kao da i ti radis to isto. dakle nosilo tamo 6 ljudi nepropinu odjecu to je isto ko i 60 tisuca.

    sluzbena proslava je u kninu. sta sad ovi u cavoglavama u vako teskim trunucima organiziraju svoju proslavu i dodatno razjedinjuju ionako podijeljen narod?
  32. Milan09.08.2010. 14:36
    Netko: "ustasko znakovlje je zakonom zabranjeno u RH. ipak si ti legalist. derneci u cast zlocinaca nisu zabranjeni."

    Znači, i ti si s Butkovićem bio kod Hodaka na tulumu.

    "ne tako davno i u splitu je bio organiziran jedan. mogao si se bas i toga sjetiti, a ne samo onoga u srbu."

    Pojma nemam o čemu govoriš. Btw, u Srbu je 27. srpnja ove godine bio ni manje ni više nego predsjednik države, dakle, i on se pridružo slavljenju četničkih zločina. Nakon toga, pričati protiv ustaških kapa djeluje kao vic.

    "malo je cudno da se od 60k ljudi u cavoglavama nitko nije sjetio upozoriti svoje kolege u crnom ... uostalom ako vidis nekog ko radi nesto protivu zakona, a ne reagiras na to, to je isto kao da i ti radis to isto. dakle nosilo tamo 6 ljudi nepropinu odjecu to je isto ko i 60 tisuca."

    Ma, bogati. Nacisti tebi i Butkoviću nisu ni do koljena, oni su za jednog svog ubijenog vojnika strijeljali 100 civila, a vi zbog par budala, potezom pera, "pobijete" 60 tisuća ljudi. Jesu ti strašni ustaše nekog tukli? Nisu. (Ekipu HTV-a napali su drugi ljudi, bez oznaka.) Jesu razbijali, pljačkali, palili? Nisu. Gdje su bili? Pod nekim šatorom, na štandu bogu za leđima? Tko ih je uopće vidio, osim onih koji su ih očito *tražili*, po zadatku? Vašem licemjerju nema kraja.

    "sluzbena proslava je u kninu. sta sad ovi u cavoglavama u vako teskim trunucima organiziraju svoju proslavu i dodatno razjedinjuju ionako podijeljen narod?

    A tko ga je podijelio? Zar estradnjak Thompson? Ili možda oni koji se zaklinju u Europu i "antifašizam", ali ignoriraju europske rezolucije o totalitarizmima i slave - četnike?
  33. milane09.08.2010. 15:15
    ne izmotavaj se.
    protuzakonito je napast novinarsku ekipu, kao sto je protuzakonito nositi ustasko znakovlje.
    duznost svakog gradjana je sprecavanje takvih stvari.

    ostatak tvog odgovora je mlacenje prazne slame i bacanje prasine u oci.

    dasta da i mpt doprinosi podjelama. svatko tko se bavi 41-45-om mimo znanstvenog istrazivanja doprinosi.
  34. Milan09.08.2010. 15:36
    *Ja* se izmotavam? Rugala se sova sjenici... :-)
  35. Sisata gospođa09.08.2010. 16:20
    Ja ne bi nikada nosala te ružne majice i kape.
  36. Balad09.08.2010. 17:25
    Nije tolika sramota za RH nošenje ustaških kapa i napad na ekipu HRT-a u Čavoglavama, kolika je sramota "postupanje" hrvatske policije:

    - ni čuli
    - ni vidjeli
    - ni djelovali

    dok ih pošteniji Hrvati nisu piknuli u oko. U kombinaciji sa ponašanjem hrvatskog pravosuđa, upravo prava slika kandidatkinje za EU. Nije ni čudo da su pregovori oko pravosuđa bili vrlo dugo blokirani. Inače, u Ustavu RH ona je definirana kao antifašistička i nastala na tim tekovinama. Zakoni pak RH jasno propisuju kaznenu odgovornost osoba koja nose neprimjerena obilježja. Samo, u praksi, policija više pazi na crvenu petokraku - pod kojim simbolom su se borili hrvatski antifašisti (ako među njih ne računate samo one koji su u podrumu skrivečki slušali radio London odnosno BBC).

    Ovakvo - uobičajeno - ponašanje službenih organa RH, koje treba piknuti u oko da bolje vide (a to uglavnom rade hrvatski humanisti i svjetska javnost) je ono što ukazuje na stvarni karakter hrvatske demoNkracije.
  37. Milan Knežević12.08.2010. 09:10
    Bilo je ovdje riječi o hrvatskom projugoslavenskom, filosrpskom, filočetničkom ludilu. Da se radi o fenomenu koji zapravo nije ni politički, ni sociološki, nego obična smradna patologija, potvrđuje najnoviji primjer, kako reklamera, tako i reklamiranog autora:

    http://www.jutarnji.hr/-otac---teska--mracna-i-briljantna-knjiga-o-identitetima-i-osjecajima/876955/

    "...Prema Jergoviću, i prema njegovim tekstovima, unaprijed osjećam respekt, čak i kada se s njime ni u čemu ne slažem i kada mislim da je njegovo ogorčenje prema svijetu koji ga neposredno okružuje manje, više ili posve neutemeljeno. “Otac” je, pak, knjiga koje me posve razoružala, iako se i s njom politički ne slažem: osobito ne s tezom o kolektivnoj odgovornosti hrvatskog naroda, i o osobnoj odgovornosti svakog Hrvata za ustaštvo..."

    Dakle, da rezimiramo - slave pokolje civila, ili ih toleriraju i brane, "razumiju Dražu", pišu i hvale knjige s tezama o *kolektivnoj odgovornosti cijelih naroda*. Što još trebaju reći ili uraditi, da ih se javno nazove pravim imenima?

    Evo, ja ću: nacisti. A vi uživajte u "najboljoj prozi".
  38. Balad12.08.2010. 18:05
    Dragi Milane Kneževiću - ništa ti ne razumiješ, jer prvo ne razumiješ samoga sebe, a odatle sve polazi. Objektivan čovjek koji nastoji imati objektivni, kritički, skeptički i humanistički odnos spram drugih ljudi, polazi prvo od samoga sebe - od samokritike. Sposobnost samokritike je ishodišna točka objektivnog pogleda na svijet.

    Što vrijedi za pojedinca, vrijedi i za narode. Ako narod nije sposoban samokritčno procijeniti samoga sebe, svoju povijest, svoja djelovanja - kako pozitivna i još prije ona negativna, onda su mu uvijek za sve krivi drugi.

    Oni koji zauzimaju kritički stav spram hrvatske povijesti i njezine nekritičke interpretacije, nemaju ništa protiv Hrvatske i njenih stanovnika, kako Hrvata tako i drugih. Oni samo ukazuju na ono što drugi ne vide, ili tek ofrlje vide pak odmah prelaze na opanjkavanje "susjeda".

    Ako si moralan i humanistički intoniran čovjek, onda ćeš dobro razmisliti i jasno odgovoriti na pitanje koje sam postavio Milanu (možda si to upravo ti) ili - ne sjećam se više - nekom drugom milanoidu, a na koje se nisu udostojili odgovoriti:

    Možeš li ti, Milane, mirno i mirne savjesti spavati pokraj neprocesuiranih HRVATSKIH RATNIH ZLOČINACA? Ili se osjećaš izuzetno sigurno, jer su "tvoji" - "branili" su te i "branit" će te ubuduće, samo ako ih pustiš da mirno uživaju? Osjećaš li ponos rad njihove rabote?

    I, nemoj u odgovoru opet umiješati Srbe - govorim tebi, o TEBI i ostalim Hrvatima sa sindromom milanoidnog ponašanja (a to je upravo ona prava "smradna patologija"). U trokutu humanizma, istine i hrvatstva - ne računamo li i druge ljudske karakteristike - hrvatstvo je, kod pravog čovjeka uvijek na poslijednjem mjestu. Ako pak si ti tip Dunje Ujević, ratnohuškačke novinarke i svojedobne podpredsjednice HDZ-a - "Za domovinu treba i lagati" - onda ne sumnjam da od vlastitog smrada nisi sposoban raspoznati što je zaista "smradna patologija".

    Glede kolektivne i osobne ODGOVORNOSTI naroda (bilo kojega) i pojedinca treba prvo razlučiti i razumjeti termin. Govori se o ODGOVORNOSTI a NE o KRIVICI. Svatko od suvremenika ustaštva je odgovoran za njegovu pojavu, kao što je svatko od suvremenika neoustaštva odgovoran za njegovu pojavu, AKO ga nisu prepoznali i jasno, po mogućnost i javno, se izjasnili protiv njega. Svatko, pa i ti i ja. Ako pak narod kao cjelina ne osudi jasno i/ili tolerira takve pojave, onda je i on odgovoran - što onda ne uključuje odgovornost baš svakog pojedinca, napose onoga koji se sasvim jasno osobno izjasnio.

    Ako, ti udžbenici, recimo, vrve falsificiranim podacima i/ili prikrivrenom (neo)ustaškom propagandom a ti - odnosno narod (preko za to zaduženih organa) ne reagirate - onda ste ODGOVORNI i tu se ne možete vaditi kojekakvim smicalicama. Prije par godina je jedan američki povjesničar objavio knjigu o Trećem Reichu, koja je izazvala velike kontroverze, kao - OKRIVIO je cijeli njemački narod za tadašnje događaje. NIJE OKRIVIO, ali ga je proglasio ODGOVORNIM (jasno da se na mladež koja tada nije ni luk jela - ni luk mirisala, ta odogovornost ne može i ne smije prenijeti, ali ona ima ODGOVORNOST spram suvremenih događaja, ODGOVORNOST od koje se ne može oprati). Kaže - taj povjesničar - otprilike ovako:

    "Nije istina da (tadašnji) Nijemci, nisu vidjeli postupke vlasti prema Židovima; nije istina da tadašnji željezničari nisu vidjeli u kakvim uvjetima kreću transporti spram koncentracionih logora; nije istina da proizvođači ciklona-B nisu znali za koje svrhe se upotrebljava taj plin; nije istina da njemački vojnici nisu znali za postupke SS-ovaca prema ratnim zarobljenicima - posebno onima "nižih rasa"; nije istina..."

    A ako je to istina - a jeste - a oni nisu digli glas protiv svega toga, nego su mirno obavljajli svoj posao kao da ih se to ništa ne tiče - a tako je i bilo (uz minorne izuzetke) - onda su ODGOVORNI za te događaje. SS-ovci i osoblje u logorima je KRIVO - njemački narod je ODOGOVORAN.

    E, da ne bi snosili krimen OSOBNE ODGOVORNOSTI za pojave kojih se svaki narod (pa i hrvatski) mora stidjeti, pojedinci (velika manjina u odnosu na ćuteću ili obranašku većinu) DIŽE SVOJ GLAS PROTIV SVEGA NELJUDSKOG što se činilo u ime nekog krivitvorenog hrvatstva, u ime vlastita naroda, u ime sredine u kojoj živi. Jer, ako to ne učine, time implicitno priznaju da se to činilo i u njihovo ime!

    A hrvatstvo - bilo pravo ili krivotvoreno - može biti samo IZA LJUDSKOSTI!
  39. Milan13.08.2010. 07:56
    Znači, balvani i naoružani četnici na cestama i okupacija četvrtine teritorija uz urlike: "Ovo je Srbija" nisu rat, a teze o kolektivnoj odgovornosti naroda nisu nacizam? Aha, da, sve je jasno - nisu, jedino kad su u pitanju Srbi. I njihove jugo-ulizice :-)

    "I, nemoj u odgovoru opet umiješati Srbe..."

    Nego koga? Balvane su postavili Marsovci? Napali su nas alieni? Mali zeleni napisali su knjige u kojima "razumiju Dražu" i kolektivno optužuju cijele narode? :-)

    "Glede kolektivne i osobne ODGOVORNOSTI naroda (bilo kojega) i pojedinca treba prvo razlučiti i razumjeti termin. Govori se o ODGOVORNOSTI a NE o KRIVICI..."

    Pliz, pliz, nemoj nikad otvoriti odvjetnički ured. Rugat će ti se cela čaršija, bre :-)

    Na kraju, za one koji su u stanju razumjeti napisano: ja, naravno - a kladim se ni Balad - nisam pročitao tu Jergovićevu knjigu, nisam ni imao kad, tek je izašla. Reagirao sam isključivo na Butkovićev prikaz na koji sam dolje dao poveznicu. Povjerovao sam Butkovićevoj ocjeni da je knjiga politički neprihvatljiva, i, naravno, odmah osudio njegovu upravo nevjerojatnu, krajnje ljigavu toleranciju jedne notorno nacističke teze.

    Moguće je - dopuštam - da je Butković bio toliko bedast pa je pogrešno razumio knjigu, odnosno, da Jergović tamo ne smatra da je hrvatski narod kolektivno odgovoran za ustaštvo. No, u tome slučaju, trebao bi uslijediti ogorčeni Jergovićev demantij, zar ne? Pa on je zakleti progresivni humanist, borac za ljudska prava i slobode, smrtni neprijatelj nacističkih generalizacija, zar ne?

    Kh-khm. Nešto mi govori da ćemo se načekati :-)
  40. Max13.08.2010. 08:28
    Spavam odlično. Ali mi nije jasna jedna stvar
    Svi koji su tuženi za ratni zločin, za isti su i procesuirani, sa različitim efektima. Bilo je osuđujućih, oslobađajućih presuda, a neke se očekuju.

    Balade, svojom izjavom impliciraš da su svi hrvatski generali (uključujući i one koji su pravomoćno oslobođeni, ili protiv kojih nije donesena presuda, kao i oni protiv kojih nije vođen nikakav postupak) ratni zločinci. Tko gubi, ima se pravo ljutiti. Ali nema pravo krivotvoriti povijesnu istinu. I nema pravo tražiti progon za nevine.

    Osim ako se ne nada da će sa par presuda vitlati i tražiti da se u školske udžbenike, zbog sudjelovanja procesuiranih unese sintagma da je "Domovinski rat bio zločinački, a svi njegovi sudionici ratni zločinci".

    Ne bu išlo, ma koliko se trudio.

  41. Grof13.08.2010. 11:22
    Milane, izvorno ti si staljinist...oni lako postanu nacionalisti
  42. Milan13.08.2010. 12:13
    Grofe, a tebe su abducirali Baladovi bradati alieni i zatim te podvrgli ekstenzivnim rektalnim probama. Što? Nemam nikakvih dokaza? E, to je sad tvoj problem :-)
  43. Balad13.08.2010. 17:23
    - "Spavam odlično" (Max)

    Znam. Pitanje je za tebe ionako bilo samo RETORIČKO.

    - Da ne miješaš Srbe u odgovor, također je samo "RETORIČKA NAPOMENA", s predznanjem da velikohrvati nikako ne mogu bez njih, u ANALIZAMA SEBE SAMIH. Daklem, gdje sam te očekivao tu sam te i dočekao.

    - Svaki hrvatski general i svaki hrvatski čovjek, BIO ON RATNI ZLOČINAC ILI NE, BIO OSUĐEN ILI OSLOBOĐEN, JE ODGOVORAN ZA ZLOČINE SVOJE STRANE - AKO JE ZNAO ZA NJIH I NIŠTA NIJE PODUZEO, UKLJUČUJUĆI

    - POKUŠAJ SPREČAVANJA ZLOČINA
    - PRIJAVU POČINITELJA
    - OBAVJEŠTAVANJE DOMAĆE I MEĐUNARODNE JAVNOSTI O NJIMA
    - JAVNO PROTESTIRANJE PROTIV NJIH

    ===================================================================
    Ratni zločin je KRIVICA, a ratni zločinci su KRIVCI

    Nepoduzimanje bilo čega gore spomenutoga je ODGOVORNOST, a oni koji nisu ništa poduzeli su ODGOVORNI
    ===================================================================

    Je li Max ratni zločinac, pa prema tome KRIV - ne znam. Nemam informacija. Temeljem Maxovih postova pak, jasno je da snosi - ODGOVORNOST.

    A ja nisam nimalo kriv niti odgovoran, što tutlek Max ne razlikuje KRIVICU i ODGOVORNOST, mada su mu ponuđena objašnjenja. Nacionalistički "gen" je u njega jači od pameti!
  44. Milan13.08.2010. 19:10
    Ajme, Balad... ako primijenimo ovu tvoju bisernu "doktrinu odgovornosti" na ljude i događaje u bivšoj SFRJ 1990 - 1999, onda bi, ehm, ahm, trebalo bacit' tri-četiri atomske bombe na Srbiju odmah sad. I još par malo kasnije. I još toliko sutradan, za svaki slučaj, da se koji "odgovoran" ne izvuče. Jel' može? :-)
  45. Balad13.08.2010. 21:44
    Svakim postom sve više dokazuješ svoj idiotizam.
  46. Milan13.08.2010. 22:23
    U par rečenica napravio si od Srbije radioaktivnu pustinju, i sad sam ti *ja* kriv? :-)
  47. Balad13.08.2010. 22:31
    Pa, nisi ti meni kriv što si idiot. Sam si si kriv.
  48. Balad14.08.2010. 10:32
    "...ako primijenimo ovu tvoju bisernu "doktrinu odgovornosti" na ljude i događaje u bivšoj SFRJ 1990 - 1999, onda bi, ehm, ahm, trebalo bacit' tri-četiri atomske bombe na Srbiju odmah sad. I još par malo kasnije. I još toliko sutradan, za svaki slučaj, da se koji "odgovoran" ne izvuče..." (Milan)

    "U par rečenica napravio si od Srbije radioaktivnu pustinju, i sad sam ti *ja* kriv?" (Milan)

    Nisam ja ništa opustošio, razorio ili od bilo čega napravio "radioaktivnu pustinju" (niti namjeravam bilo što od toga). To ste učinili "TI" i tvoji EKSTREMISTIČKI HRVATSKI I SRPSKI KOMPANJONI (pa sad nastavljaju sa uništavanjem vlastitih država, drugim sredstvima). Izgleda da u podsvijesti nosiš taj nagon za razaranjem, pak ti u diskusiji i nehotice izlazi na vidjelo.

    Ti si, dete, kao i Max ( pretpostavimo da niste ista osoba) psihički bolestan i treba ti liječenje.
  49. Milan16.08.2010. 11:51
    Balad, ne tjeram ja ni tebe, ni Jergovića, ni Butkovića, ni ine slične mulce i bedake, da pišete i govorite. Kolektivna odgovornost naroda, svjedno na što se konkretno odnosila, notorno je ugrađena u temelje svih inačica fašizma. To je jednostavna, elementarna činjenica koju razumiju i mala djeca, i zato je neću dalje objašnjavati.
  50. Kenjo16.08.2010. 12:19
    Milane daj si pricitaj sta su Jaspers ili Arendt pisali o odgovornosti. Uzmi si za to mjesec-dva predaha. Ne valja gubiti nadu, mozda ipak nesto i shvatis.
  51. Milan16.08.2010. 12:30
    Dakle, i Jaspers i Arendt su fašisti? Uštedio si mi čitanje :-)
  52. Balad16.08.2010. 18:39
    @Kenjo

    Evo, vidiš kako Milan koji NE SHVAĆA RAZLIKU IZMEĐU KRIVNJE I ODGOVORNOSTI, Milan koji se očito ne osjeća za bilo što ODGOVORAN (a jeli KRIV, ne mogu tvrditi - to samo on zna), jaši na svojoj ideji pa ti u usta stavlja čak i vlastite konkluzije.

    ŠTO JE ODGOVORNOST, TKO JE ODGOVORAN, PRENOSI LI SE ONA NA IDUĆE GENERACIJE, RADI LI SE O KOLEKTIVNOJ ODGOVORNOSTI ILI SU IZUZETE OSOBE KOJE SU REAGIRALE, RAZLIKU IZMEĐU ODGOVORNOSTI I KRIVNJE

    detaljno sam objasnio.

    Milanu, očito, sasvim bezuspješno! On ne može dalje od nadresirane tvrdnje koju nije ni sposoban analizirati

    "Kolektivna odgovornost naroda, svjedno na što se konkretno odnosila, notorno je ugrađena u temelje svih inačica fašizma." (Milan)

    Mislim da je ova tvrdnja više i čvršće ugrađena u tvoju glavu, no u bilo što drugo. Posebno implicitno shvaćanje da je narod NEDJELJIVI JEDNAKOMISLEĆI I JEDNAKODJELUJUĆI ENTITET KOJI OBUHVAĆA SVE - BEZ IZUZETAKA! A ja sam jasno rekao:

    "Ako pak narod kao cjelina ne osudi jasno i/ili tolerira takve pojave, onda je i on odgovoran - ŠTO ONDA NE UKLJUČUJE ODGOVORNOST BAŠ SVAKOG POJEDINCA, NAPOSE ONOGA KOJI SE SASVIM JASNO OSOBNO IZJASNIO" (Balad)

    Tako je Milanova teza o KOLEKTIVNOJ ODGOVORNOSTI - samo još jedna tlapnja koju nam nastoji pod svaku cijenu uvaliti, jer nije sposoban shvatiti napisano. Njega ionako ne vode istina i logika, već - PREDRASUDE!
  53. Milan Knežević18.08.2010. 16:45
    Opa, Butkovićev prikaz je uklonjen s Jutarnjeg. Zaletio se mali od kužine, a? Ćut' bre, nije još vreme... :-)
  54. Milan Knežević28.08.2010. 08:01
    Evo još jednog osvrta na Jergovićev knjižuljak:

    http://www.vecernji.hr/kolumne/pateticni-raznosac-ustaskih-racuna-kolumna-183619

    "...Nije rekao da je svaki Hrvat kriv za ustaštvo i da su Hrvati kao narod skloni istrebljenju drugih naroda, premda je baš tako njegova teza protumačena u krugovima koji su mu bliski, a i ja je tako shvaćam. Rekao je: “Ustaštvo je konstitutivni, istina krajnje negativni i sotonski, element našeg (hrvatskog, op. J. P.) nacionalnog identiteta, kojeg ne možemo prekrižiti, ni poništiti, jer onaj tko to poništi, taj više nije Hrvat. Ne može se Nijemcem biti po Goetheu i Fassbinderu, a ne biti, još više od toga, po Adolfu Hitleru...”

    Doduše, ne piše eksplicite o kome se autoru i knjizi radi, ali rekao bih da nema ni trunka sumnje.
  55. Milan Knežević28.08.2010. 08:16
    Neki ovdje odbijali su suočiti se s težinom i notornim posljedicama generalizacija i nametanja kolektivne odgovornosti. Još par riječi o tome:

    "...Iako ono što bih nazvala profesionalnim medijima i demokratskom javnošću koji su protiv izjednačavanja terorista pod maskom islama sa svih milijardu i pol muslimana na Zemlji, gubi se pred glasnijima koji smatraju da je cilj svih muslimana supremacija u svijetu od koje se Amerika mora zaštiti. Oni su svi zli, mi smo svi dobri. Svi Srbi su četnici. Svi Hrvati su ustaše. Svi Bošnjaci su handžarlije. Mi smo partizani, oni su Nijemci..."

    http://www.jutarnji.hr/amerika-pokazala-da-se-jos-uvijek-tesko-nosi-s-tolerancijom/881057/
  56. Balad29.08.2010. 16:52
    - "jednostavne činjenice", u smislu blentave jednostavnosti, jednostavne su samo onima koji nastoje na sve načine, sasvim nekritično i bez ikave objektivne analize, opravdati učešće svog naroda (Hrvati-Hrvata, Srbi-Srba) u ratu, u kojem je s njihove strane - "SVE BEZ IKAKVE MRLJE" - a nepobitni i jedini krivci identificirani su u DRUGIMA.

    Carla del Ponte, transkripti i ini "bakrači" su realnost (na neke od njih ukazivao sam i citirao na drugim mjestima), a to što ti nemaš intelektualne snage da ih prihvatiš kao takve, je druga strana medalje. DRESURA, dečko, DRESURA. DRESURA MOZGA!

    Kolektiv i njegove kvazi-jedinke (toliko inkorporirane u njegov mentalni sklop da ih je tek fizički moguće razlikovati od njega) je uvijek podložan dresuri, a kad mu kasnije ukažeš
    na odgovornost, onda osupnut cvili:

    "Kolektivna odgovornost naroda, svjedno na što se konkretno odnosila, notorno je ugrađena u temelje svih inačica fašizma." (Milan Knežević)

    ŠTO JE ODGOVORNOST, TKO JE ODGOVORAN, PRENOSI LI SE ONA NA IDUĆE GENERACIJE, RADI LI SE O KOLEKTIVNOJ ODGOVORNOSTI ILI SU IZUZETE OSOBE KOJE SU REAGIRALE, RAZLIKU IZMEĐU ODGOVORNOSTI I KRIVNJE

    detaljno sam Milanu objasnio, pa o tome ne bih više, jer on to očito ne shvaća. On ne može dalje od nadresirane tvrdnje koju nije ni sposoban analizirati

    Jasno, kad je on - kao i narod mu - čist kao suza. Po nadresiranom nacionalističkom stavu.

    Kada sa takvima raspravljate o kolektivnim pravima i pravima kolektiviteta, onda oni spominju Borga ("Zvjezdane staze"), uopće ne shvaćajući da su sami - po odbijanju analize vlastita stada i bespogovornom poistovjećivanju sa njime, upravo oni najbliži Borgu.
  57. Milan Knežević29.08.2010. 21:11
    Balad, opet se svađaš sam sa sobom i svojim duhovima i vjetrenjačama. Gdje sam ja to i kada rekao da smo mi, kao narod, "čisti kao suza"? Naravno da nismo. Nikad u povijesti nije bilo, nema i neće ni biti nikad, da je tko sudjelovao u ratu, a da je iz njega izašao bez mrlje, bez grešaka i zločina. Međutim, za posljednje ratove u bivšoj Jugoslaviji, za stradanja u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu, krivi su Srbi, *kriva je Srbija* - to je jednostavna, neporeciva povijesna činjenica.
  58. Milan Knežević29.08.2010. 21:20
    Da ne bude zabune, u prethodnom postu riječi Hrvati/Hrvatska i Srbi/Srbija korištene su kao sinonimi.
  59. Balad29.08.2010. 22:28
    Kad bi se povijesne činjenice utvrđivale prema argumentima tebi sličnih, to bi zaista bila neporeciva činjenica. Na sreću, povijest sve stavlja na svoje mjesto, pa i takve kao ti.
  60. Milan Knežević29.08.2010. 22:59
    Eto. A ljutiš se kad ti ljudi kažu da zastupaš filosrpske i velikosrpske stavove :-)
  61. Balad30.08.2010. 23:50
    U glavnom pod terminom "ljudi", podrazumijevaš sebe u mnogim inačicama nickova. Na idiote se ne mogu ljutiti. Samo ih mogu žaliti - što zbog idiotizma, što zbog toga što ga nisu u stanju uvidjeti.

    Svi moji stavovi su samo filoveritativni (veritas - istina). Nijedan prosrpski ili prohrvatski stav me apsolutno ne zanima! Posebno kad znam tko i kakvi ih iznose. Među njih ubrajam i tebe.

    Što se tiče Jergovićeva citata:

    “Ustaštvo je konstitutivni, istina krajnje negativni i sotonski, element našeg (hrvatskog, op. J. P.) nacionalnog identiteta, kojeg ne možemo prekrižiti, ni poništiti, jer onaj tko to poništi, taj više nije Hrvat. Ne može se Nijemcem biti po Goetheu i Fassbinderu, a ne biti, još više od toga, po Adolfu Hitleru...”

    ako je ispravno prenesen, njegov komentator je idiot iste vrste kao i ti. Zato ću vam prosvijetliti vaš zamućeni duh. Jergović je u bit rekao ovo:

    Svaki narod ima u sebi božanske i đavolje karakteristike, koje zastupaju "zastupnici" boga (Goethe i Fasbinder) i đavola (Hitler). Umjesto da se karakteristike naroda shvate i prihvate u totalitetu, njegovi pripadnici (a posebno nacionalisti) sebe deklariraju kao nositelje onog najboljeg u duši naroda, dok ono zlo u istoj toj narodnoj duši zanemaruju, odbacuju - kao da joj ne pripada podjednako kao i ono dobro. Dakle, na taj način falsificiraju - prvenstveno pred samim sobom - svoju stvarnu bit. A stvarnost je takva da moraju - ako imaju i zrnca intelektualnog poštenja i samopoštovanja - prihvatiti da su bastardi. Isovremeni nositelji i onih najboljih, ali i onih najgorih karakteristika svoga naroda. Samo po tome su oni istinski Nijemci, Hrvati, Srbi,... U protivnom, oni su falsifikat koji se trudi po svaku cijenu prodati se pod original.

    A to mogu samo nepoznavateljima umjetnosti. Umjetnosti zdravog razuma! Što tebi, svakako, fali u neizmjernim količinama.
  62. Milan Knežević31.08.2010. 09:33
    Balad, nikada ja nisam koristio niti jedan drugi nick ovdje, doli Milan i svoje puno ime i prezime. I to nikad nije ni bio problem, sve dok upravo *ti* nisi uhvaćen kako se potpisuješ različito, da bi potom druge krenuo optuživati za svoju rabotu.

    Što se tiče tvog tumačenja Jergovićevih riječi, uzalud ti trud sviraču. Naime, Jergović mrtav hladan tvrdi da se *ne može* biti Hrvat (Nijemac), a da se ne bude i ustaša (nacist). Crno na bijelo, vjerovali ili ne.

    Toliku količinu bolesne šovinističke generalizacije baš ništa ne može opravdati, najmanje tvoje plitko "filozofiranje", i nikakva kontraargumentacija tu uopće nije niti potrebna. Jergović za takvu umobolnu, luđačku tvrdnju nema baš nikakvog drugog uporišta niti razloga, doli onoga kako ga je shvatio Butković, kako ga shvaća Pavičić, a i ja, kao i svatko drugi tko ima oči i želi vidjeti ono što mu je pred njima.
  63. Milan Knežević31.08.2010. 11:08
    Ajme, kao naručeno:

    http://www.jutarnji.hr/boris-dezulovic--sovinizam-drugih-osudujemo--vlastiti-ne-prepoznajemo--/882066/

    "...Komentatori tekstova na novinskim sajtovima nisu, naravno, vjerodostojni sociološki uzorak, niti je cilj ovog malog eksperimenta u istraživanju ksenofobne psihologije na takvom uzorku raditi antropološke studije cijelih nacija. To ipak prepuštam šovenskim ekspertima s Facebookova sveučilišta: najzad, to je i bio cilj eksperimenta. A po njima – po onima koje puka geografska slučajnost definira kao nasilnike, a ne kao žrtve, i koji samo zahvaljujući toj slučajnosti nisu i sami ubojice Slađane Vidović, nego tek psovači sa sajta Jutarnjeg – ispada naime da su Hrvati u velikoj većini retardi, retardirani narod, nacija degenerika, seljačine retardirane, najveća govna koja su ikada postojala, gori od nacista, gomila drogiranih degenerika bez porijekla, apsolutno najružniji ljudi na svijetu, mentalni degenerici i rugobe, najveća stoka i govna neviđena.

    A to o Hrvatima čak ni ja ne mislim."

    Nek' vas ne zavara dotjerana oprema i naslov teksta, original je ovdje:

    http://www.pescanik.net/content/view/5542/165/

    Neka vas ne zavara ni ovo tanko zamatanje cijele stvari u "eksperiment" i kao, ograđivanje, bla bla. Važno je samo ono što je napisano na kraju - onako s guštom, sočno, mljackavo, joj miline, ma konačno smijem, okuražio sam se mama, ko mi, bre, š'a može? :-)

    Vrlo slično kao sin počasnog četničkog vojvode Miljenko, i naš Boro Fekal je konačno olakšao dušu. Nadam se da mu je sada lakše.
  64. Balad31.08.2010. 17:44
    @Milan Knežević

    - nigdje ti, idiote, nikoga nisi uhvatio - osim sebe sama. Prvi si počeo s optužbama za krađu nickova, a lično si priznao korišćenje 2 nicka. To svatko može provjeriti. Kao i da sam te upozorio i podučio što je nick i kako se koristi. No, nemoralnoj gnjidi tvoje vrste sve je to badava. Lažeš dok zineš.

    - što je Jergović rekao, objasnio sam ti - kad već nisi shvatio original, Jergovića. Kako su svakome nedegenerirane pameti dostupni njegovi tekstovi, kao i moje objašnjenje za malo debilnije (Milana Kneževića) - lako se uvjeri u tvoju defektnost.

    - defektnost, koju dokazuješ i Dežulovićevim tekstom. Kud sam spao mili bože, kad moram podučavati debila koji je tvrdo odlučio to i ostati:

    ""...Komentatori tekstova na novinskim sajtovima nisu, naravno, vjerodostojni sociološki uzorak, niti je cilj ovog malog eksperimenta u istraživanju ksenofobne psihologije na takvom uzorku raditi antropološke studije cijelih nacija. TO IPAK PREPUŠTAM ŠOVENSKIM EKSPERTIMA S FACEBOOKOVA SVEUČILIŠTA: najzad, to je i bio cilj eksperimenta. A PO NJIMA – po onima koje puka geografska slučajnost definira kao nasilnike, a ne kao žrtve, i koji samo zahvaljujući toj slučajnosti nisu i sami ubojice Slađane Vidović, nego tek psovači sa sajta Jutarnjeg – ISPADA NAIME DA SU HRVATI u velikoj većini retardi, retardirani narod, nacija degenerika, seljačine retardirane, najveća govna koja su ikada postojala, gori od nacista, gomila drogiranih degenerika bez porijekla, apsolutno najružniji ljudi na svijetu, mentalni degenerici i rugobe, najveća stoka i govna neviđena. A to o Hrvatima čak ni ja ne mislim." (B.Dežulović)

    ====================================================================
    Daklem, TO ISPADA ("da su Hrvati u velikoj većini....") PO ŠOVENSKIM EKSPERTIMA S FACEBOOKOVA SVEUČILIŠTA - A NE PO DEŽULOVIĆU!

    Koji taj stav podvrgava kritici, što je zadnjom rečenicom i dao do znanja.
    ====================================================================

    No, tebi je izgleda dovoljno što je Dežulović bivši feralovac - usađena mržnja ti ne dopušta shvatiti ni najjednostavniji tekst. Ustvari, dečko - TEBE BOLI ŠTO U CJELOVITOM ČLANKU DEŽULOVIĆ GOVORI UPRAVO O TEBI, ŠTO POKAZUJE I NJEGOV (internetski) NASLOV: "sovinizam-drugih-osudujemo--vlastiti-ne-prepoznajemo".

    To se vidi iz odlomka koji si "zaboravio" citirati:

    ====================================================================
    "To sad sve objašnjava. Istoj čitateljskoj javnosti koja zbog strašne sudbine jedne zlostavljane Hrvatice u SAD-u Amerikance vidi kao “retardirani narod”, “naciju degenerika”, “mentalne degenerike i rugobe”, “najveću stoku na svijetu”, “govna neviđena” i - moj omiljeni - “apsolutno najružnije ljude na svijetu, uz to teške rasiste i šoviniste”, u obrnutom slučaju, kad se priča iz Clevelanda izmjesti u Zagreb - i kad mala Amerikanka trpi uvrede Hrvata - odjednom je sve izmišljotina jedne patološke lažljive kurve koja manipulira svojim djetetom. S jedinim ciljem, jasno, da diskreditira dobru katoličku Hrvatsku, a dobre katolike Hrvate prikaže valjda kao “teške rasiste i šoviniste”"
    ====================================================================

    Jadan li si, moj Milane - jopico sa grane!
  65. Milan Knežević31.08.2010. 18:24
    Balad, znaš što, lako je ovako vrijeđati, lupetati i pljuvati anonimno. Kakvi god bili, Jergović i Dežulović bar imaju muda potpisati se. Nego 'ajde *ti* konačno budi frajer, pa napiši svoje ime i prezime. (Ne mora adresa, ni ja je nisam dao.) 'Ajde da te vidim, hrabriću.
  66. Balad31.08.2010. 20:08
    Bolje ti sebe pogledaj u ogledalu i vidi se - konačno - tko si i što si. Jasno sam ti pokazao da glede Jergovića i Dežulovića lažeš, proizvoljno interpretirajući njihove tekstove. To neka ti bude dovoljno. Sasvim je svejedno TKO govori ISTINU.

    ISTINA GOVORI SAMA ZA SEBE!

    Ja je samo prenosim.
  67. Milan Knežević31.08.2010. 21:16
    Znači, nemaš mu... pardon, testisa? :-)
  68. Balad31.08.2010. 21:33
    Istina se ne dokazuje testisima nego mozgom. Za razliku od tebe, ovoga imam. Ako sam žena, nemam testisa - zar ti to nije poznato? Ah, da - zaboravih. Nemaš mozga!
  69. Milan Knežević31.08.2010. 21:51
    Žena? S nadimkom "Balad"? Koja cijelo vrijeme piše koristeći za sebe muški rod? 'Ajde to prodavaj nekom drugom :-)
  70. Balad31.08.2010. 22:06
    Ti stvarno NE SHVAĆAŠ NI NAJJEDNOSTAVNIJI TEKST! Nigdje nisam rekao da sam žena (ali sam rekao da ti nemaš mozga!). Samo sam upotrijebio pogodbeni veznik AKO.

    Zar da takvom nešto prodajem? A za testise ne brini. Ti ih imaš i za mene - cijeli si jedan veliki testis!
  71. zoidberg31.08.2010. 22:12
    "Znači, nemaš mu... pardon, testisa? :-)"

    Bez testisa se itekako moze zivjet, ali kako ti pobogu funkcioniras bez mozga? Pa ti ti ne kuzis ni objasnjenja objasnjenja, a kamo li da shvacas tekstove u originalu.
  72. Milan Knežević31.08.2010. 22:24
    Bla, bla, truć... hoće li to ime i prezime već jednom, ili ćeš i dalje ostati hrabri anonimus s mnoštvom nickova? :-)
  73. Balad31.08.2010. 22:40
    - opet si počeo srati o svemu samo ne o temi (ja te samo pratim jer si mi, ovako jadan - smiješan). Valjda si se na suštini stvari "zaštopao".

    - dobro si naučio onu Goebbelsovu (valjda ti je ustaša Šušak bio uzor i učitelj) "sto puta ponovljena laž postaje istina", pa neprestano tepeš o nickovima

    - ne znam što bi ti trebao imati više sa mojom hrabrošću no sa svojom glupošću. A ti, znaš li?
  74. zoidberg31.08.2010. 22:41
    Zar bi ti bilo toliko lakše prihvatiti činjenicu da si glup, da znaš ime osobe, koja ti to kaže? Jadničak. Evo, ja se zovem Josip Đolangić i slažem se sa zadnjih par postova koje je Balad napisao. Ali tebi ionako ime treba samo za ad personam napade, bez uvazavanja argumenata doticne osobe, zar ne?

    Over & out
  75. Milan Knežević31.08.2010. 23:00
    O, baš mi je drago da sam te upoznao, Josipe Đolangiću. Sad još preostaje tvoj istomišljenik Balad, pa možete skupa čitati Jergovića dok vam brade ne otpadnu :-)
  76. Balad31.08.2010. 23:26
    Oh, čudno - a ja baš pomislio kako ćeš mi i Josipa pripisati pod novi nick. Zar o tvojoj bolesti ne govori dovoljno, što čitatelje Jergovićeve - međunarodno priznatog bosanskog književnika

    (laureata nagrade za mir Ericha-Marije Remarque i nagrade Ksaver Šandor Gjalski, Goranove nagrade i nagrade Mak Dizdar itd... - vara li me sjećanje, ili su neke od njih hrvatske nagrade?)

    proglašavaš četnicima?

    Tvoj liječnički dosije budućeg pacijenta, sve je deblji, moj Milane - znaš već tko sa grane!
  77. Milan Knežević31.08.2010. 23:35
    Pa i Peter Handke je međunarodno priznati književnik. A Jergović je četnikom proglasio sam sebe, pišući. Nisam mu ja držao ruku, znaš.
  78. Balad31.08.2010. 23:56
    - da, i Tolstoj, i Rushdi, i Marquez, i Baudelaire, i ... su međunarodno priznati književnici. I što sad? Hoćeš reći da je Handke, zato što se zauzeo za Srbe - četnik?

    - pa tebi je, dečec, cijeli svijet prepun četnika. To su valjda i članovi hrvatskih žirija koji su Jergoviću izglasali Goranovu i Gjalskijevu nagradu? I članovi hrvatskih izdavačkih poduzeća koji - sram ih bilo - štampaju "notornog" četnika? O čitateljima si već rekao.

    O tempora, o mores! Kuda idu ti Hrvati? Ravno u četnike! Još je samo Milan Knežević poslijednja, postojana brana na braniku Lijepe naše! On je naime uvjeren kako je to Slijepa naša, pa je želi natjerati da progleda. Njegovim očima!

    - ti koji uopće ne razumiješ što Jergović piše, njemu imuptiraš da se sam proglasio četnikom svojim pisanjem? Pa, jel' tebi jasno da se ustvari ti - svojim ovakvim komentarima - neprekidno proglašavaš budalom?
  79. Milan Knežević01.09.2010. 12:18
    Balad, pa nije Jergović dobio nagradu za "Oca", a što se tiče tiskanja knjiga, ha čuj, ovo je slobodna zemlja - svatko ima pravo biti idiot, pa i četnikoljubac. Tiskali smo mi i još uvijek tiskamo i gore stvari, pogledaj samo Feral i Srpske Novosti.

    Meni je žao što se tebi stvarnost ne sviđa i što je Jergović u svojoj zadnjoj knjizi napisao to što jest. Isto tako mi je žao što se Handke otvoreno stavio na Miloševićevu i četničku stranu, ali eto - to su činjenice. Možeš se ti izmotavati koliko god hoćeš i izmišljati "objašnjenja" što je tko čime mislio, ali činjenice ne možeš promijeniti.

    Btw jedna od činjenica jest i da je među prvim pravilima elementarne pristojnosti na netu - potpisati se. Ni ta ti se ne sviđa, i nju uporno izbjegavaš, a konstantno vrijeđaš sugovornike. Ne samo mene, nego sve s kojima se ne slažeš. Za razliku od drugih sličnih slučajeva, admin te apsolutno tolerira, čak i kad napišeš, kako ono, da je veliki dio hrvatskog naroda niže od majmuna.

    Tja. Jergović da smo ustaše, Dežulović da smo govna, ti da smo majmuni... samo još fali da se ufatite u Žikino kolo i ošajdari, bre. Prava slika i prilika Halterove "alternative" i "humanizma" :-)
  80. roflmao maomao01.09.2010. 13:25
    "Jergović da smo ustaše, Dežulović da smo govna, ti da smo majmuni..."

    Ove izjave su samo tako izvucene iz konteksta u svakom slucaju i ti to dobro znas Bobo. 1000 puta ponovljena laz postaje istina, kazu... Well, to mozda prolazi kod ljudi tvojeg kalibra, kod nas koji se jos znamo sluziti svojom glavom - to ti nece proci.
  81. Milan Knežević01.09.2010. 13:50
    Aha, znači, anonimnost i mnoštvo nickova osnovni su pokazatelji "služenja svojom glavom"? :-)

    Ili možda hoćeš reći da Jerga Brada nije napisao da smo svi ustaše, jer inače nismo Hrvati? Ili možda Boro Fekal nije s upravo sladostrasnim, orgazmičkim, ejakulativnim užitkom napisao da smo svi govna itd, zamatajući to u tanki celofančić "eksperimenta" i usputnih ograda?

    Znate što, zapravo se valja složiti s vama, drugovi Mnoštvo Nickova. Naime, golem dio nas Rvata, uključujući i mene samog, odista smo zadnji majmuni. Jer vas toleriramo :-)
  82. roflmao maomao01.09.2010. 14:15
    "Aha, znači, anonimnost i mnoštvo nickova osnovni su pokazatelji "služenja svojom glavom"? :-)"

    I opet krivo shvaceno. Ali, sto smo drugo i mogli ocekivati.


    " Naime, golem dio nas Rvata, uključujući i mene samog, odista smo zadnji majmuni. Jer vas toleriramo :-)"

    Tolerirate tako dugo dok ste prisiljeni tolerirati. Kada vas se pusti s uzda, onda plivate u krvi. Tako da ti teza po kojoj ste "zadnji majmuni" poradi toga, ne prolazi. Razlozi vaseg "majmunluka" sasvim su druge naravi.
  83. Inter01.09.2010. 14:43
    Jergović je napisao da svi "imamo odgovornost prema ustaštvu", a to nije ni slično izjavi da smo svi ustaše. No, zašto nešto čitati, to je bezveze, lakše je ovako, površno i tipično huškački. Uostalom, ako su svi Hrvati ustaše, onda je i Jergović također - ustaša. A "Boro Fekal", kako ga intimno naziva Milan, povukao je paralelu između komentiranja slučajeva u kojima je u jednom Hrvatica žrtva, u drugoj Hrvati tlačitelji.

    A i ja se džaba trudim...
  84. Milan Knežević01.09.2010. 14:47
    Maomao: "Tolerirate tako dugo dok ste prisiljeni tolerirati. Kada vas se pusti s uzda, onda plivate u krvi."

    Jao-joj, siroče moje, nejači goloruka, ugrožena, ma jel' te to strah? Čega? Dal' "krvi", ili možda prije da će ti država i narod po kojima redovito defeciraš ukinuti financiranje & plaćicu? Da će te jednom netko javno upitati, kako to da se teze koje zastupaš zapravo ne razlikuju od Miloševićevih? Da će ti netko ispostaviti račun za sve izmišljotine, bljuvotine i silno "antifašističko","humanističko" četnikoljublje? :-)

    Naa, nemaj frke. Majmuni Rvati trpe sve, pa čak i ono što životari pod kamenjem.

    "Tako da ti teza po kojoj ste "zadnji majmuni" poradi toga, ne prolazi. Razlozi vaseg "majmunluka" sasvim su druge naravi."

    Ma daj, pa to smo već apsolvirali, na slučaju Jerge Brade.
  85. roflmao maomao01.09.2010. 15:34
    "Ma daj, pa to smo već apsolvirali, na slučaju Jerge Brade."

    Po tom pitanju te je Balad, vec odavno diskvalivicirao. Inter se ponovo trudi da ti ukaze na smisao recenoga, ali avaj - nes' ti to shvatiti pa da zivis vjecno.

    "Izmisljotinama, bljuvotinama i Milosevicevskim tezama" nas cijelo vrijeme filas upravo ti, koji "redovito defeciraš" po zdravom razumu. Tvoja parola je: "Hrvatsvo prije svega... pa i razuma, ako treba."
    U nadi da nitko nije izgubljen slucaj, preporucam ti da barem na kratko probas zivjet sa ovom parolom: "Ljudskost prije svega pa tek onda razum pa tek onda Hrvatstvo."
  86. Milan Knežević01.09.2010. 16:07
    Inter: "Jergović je napisao da svi "imamo odgovornost prema ustaštvu", a to nije ni slično izjavi da smo svi ustaše."

    Repetitio est mater..? Evo: "Ustaštvo je konstitutivni, istina krajnje negativni i sotonski, element našeg nacionalnog identiteta, kojeg ne možemo prekrižiti, ni poništiti, jer onaj tko to poništi, taj više nije Hrvat."

    Crno na bijelo. Dakle, po Jergi Bradi, ako odbijam biti ustaša, ako negiram da je to "konstitutivni element hrvatskog nacionalnog identiteta", onda više nisam Hrvat. I obrnuto, ako jesam Hrvat, onda moram prihvatiti da sam ustaša, tj. da je ustaštvo osnovni element mog nacionalnog identiteta.

    Jeste dobro pročitali? Pa još par puta, da se uvjerite da ne sanjate? A-a, ne vrijedi vam se štipati, to je to. Molim lijepo, štovana i ostala gospodo, oprostite mi, ali ovdje moram sa žaljenjem utvrditi da je naš gospodin književnik i novinar Miljenko Jergović, eto - lud. Prokuvao čovek. Popizdeo, bre. Puk'o načisto. Otišao, ono, u tri p***e mile materine, i još se sunča tamo.

    "Uostalom, ako su svi Hrvati ustaše, onda je i Jergović također - ustaša."

    Pročitati opet prethodni odlomak, molim.

    "A "Boro Fekal", kako ga intimno naziva Milan, povukao je paralelu između komentiranja slučajeva u kojima je u jednom Hrvatica žrtva, u drugoj Hrvati tlačitelji."

    Naravno, superiška. A zatim je svršio nad vlastitom hrabrošću i konačno javno štrcnuo sav silni teret koji mu odavno na fekalnom srčeku leži. Ahhhhh... di mi je cigara? :-)

    Maomao: "Tvoja parola je: "Hrvatsvo prije svega... pa i razuma, ako treba." U nadi da nitko nije izgubljen slucaj, preporucam ti da barem na kratko probas zivjet sa ovom parolom: "Ljudskost prije svega pa tek onda razum pa tek onda Hrvatstvo.""

    Na divnu sreću, svatko ima priliku pročitati što i kako tko piše i govori, i tako zaključiti pod kojom "parolom" tko živi. Ja, ti, Jerga, Boro, Balad... svi. Milina.
  87. Balad01.09.2010. 16:56
    "Btw jedna od činjenica jest i da je među prvim pravilima elementarne pristojnosti na netu - potpisati se." (Milan Knežević)

    Ti si malo lud! Pogledaj tko je sve "potpisan" nečim drugim doli nickom - znači, svi mi, izuzev tebe, smo krajnje nepristojni. Mogao sam izmisliti bilo koje ime i prezime - pa ni potpis "Milan Knežević" ništa živo ne garantira. Prije bih rek'o da ti je pravo ime i prezime Ante Pavelić.

    Ako već lupetaš, sada i o pravilima elementarne pristojnosti na netu (tko li će me sve učiti elementarnoj pristojnosti), onda su ona slijedeća:

    - registracija na forumima
    - što podrazumijeva davanje svoje e-mail adrese
    - korištenje jednog jedinog nicka
    - podvrgavanje odlukama administratora

    Kako mjesto na kojem se oboje javljamo NIJE FORUM - a postoji i H-alter forum, ako nisi vidio, pa se javljaj tamo ako ovdje imaš teškoća - već se radi o komentiranju članaka, u čemu mogu učestvovati i neregistrirani komentatori, niti gornja pravila ne vrijede.

    Glede tvojih lupetanja o Jergoviću, Dežuloviću i - uostalom o gotovo svemu čega se takneš - osim mene, i većina ostalih komentatora je rekla svoje.

    Pravi imaš Inter:

    SVI SE MI BADAVA TRUDIMO!

    P.S.

    Tjednik Novosti, bivši Feral, e-novine, H-alter, ZaMirZine i srodne tiskane ili elektronske publikacije, rijetka su mjesta objektivnog izvještavanja. Uostalom, ja ti ne gledam je li publikacija srpska, hrvatska ili eskimska. Interesira me ISTINA a ne tko tu istinu izriče.

    TI, SVAKAKO NE!
  88. Milan (Vujadina) Knežević01.09.2010. 18:24
    I ja se potpisujem svojim pravim imenom pa svejedno mislim da bi moj raspisani imenjak pod bilo kojim imenom bio jednaka budala, bez obzira na elefantijazu skrotuma (testisa) kojom se hvali.
  89. Milan Knežević02.09.2010. 14:10
    Nema baš nikakve zapreke, a vjerujem da nije ni osobito teško tehnički izvedivo, uvesti registraciju i za komentare članaka. Koliko znam, to imaju svi veći portali i novine. Zašto ne i ovdje?

    Sjećam se da je netko negdje Halter bio hvalio kao mrežnu stranicu gdje su "rasprave ozbiljnije i kvalitetnije", za razliku od notornog bezveznog pljuvanja, vrijeđanja i lupetanja kakvo već godinama na Indexu, Monitoru itd. prakticiraju bulumente balada i inih višestrukih identiteta. Zato sam amo i došao... da bi me dočekalo isto.
  90. Milan Knežević02.09.2010. 14:25
    Uh, huh... Balad, 'aj' pliz budi dobar tatin mazohist pa reci, na kojem si članku nadrobio onu zadnju hrpicu velikosrpskih bljuvotina o Bosni & HVO? Ne mogu naći, a baš sam raspoložen za malo zabave prije ručka. Hvala unaprijed :-)
  91. Balad02.09.2010. 19:46
    @Milan Knežević

    - odjednom, dijete bježi od "činjenice...da je među prvim pravilima elementarne pristojnosti na netu - potpisati se." (M.K.), na registraciju.

    OVE DVIJE STVARI NEMAJU NIKAKVE VEZE!

    Razumljivo da bježi - od vlastite gluposti koju je izvalio. Što se tiče "kvalitetnih diskusija" zbog kojih je - ne znam odakle - prebjegao na H-alter (jadna li nam majka), on valjda pod kvalitetnim diskusijama smatra povlađivanje njegovim desničarskim, šovinističkim stavovima.

    - ono što sam "nadrobio" o Bosni i HVO su ČINJENICE. Ostavi se budalaština i vlastitih stavova, te serviraj ČINJENICE KOJE POBIJAJU IZNESENO.

    Barem za to ti H-alter pruža prilika koliko želiš - bio ti registriran ili ne.
  92. Milan Knežević02.09.2010. 20:07
    "Bježim"? Jes' i ti s Butkovićem kod šamana pio čaja od bunike? :-)

    I zašto ne daš poveznicu na taj članak gdje si srbovao o Bosni i HVO, pa da te vidim s "činjenicama"? 'Ajde, 'ajde, izađi iz mišje rupe. Naći ću te ja prije ili kasnije :-)
  93. Balad02.09.2010. 20:26
    - bježiš. I sada se izvlačiš idiotarijama umjesto da pobijaš moje tvrdnje ČINJENICAMA.

    - pa što ti ja imam davati linkove na moje postove. Valjda su na H-alteru i svakome su dostupni. Ili sam ih sakrio u grmlje?

    - a s kojim me to razlogom tražiš? Prestani se mučiti - evo me, tu sam. I kažem ti da si bolesnik.
  94. Milan (Vujadina) Knežević02.09.2010. 20:47
    "... Zato sam amo i došao... da bi me dočekalo isto. "

    Nije nego. Ti si amoder došao da bi srao. Svejedno je kako ti glasi ime kad ostavljaš uvijek isti vonj.

    Identitet za jednokratnu uporabu se u cyber svijetu podrazumijeva, ali zato ti u njemu trebaju neka druga čula i znanja; manjak ganglija je nenadoknadiv deficit. Registracija bi valjda trebala pomoći onima koji ne raspoznaju diskutante pa u svakom vide Balada (kod tebe već graniči s PTSP-om uzrokovanim Baladovim eksplikacijama). Ja sam protiv registracije sve dok su nam realni registri poput onog braniteljskog sramotno hipertrofirani.

    Bolje ti je imenjače da se maneš polinikemije i skoncentrišeš se što bolje na svoje opće ime.
  95. Milan Knežević02.09.2010. 20:58
    Vujadinov sine, jes' ti kad čuo za Indexov forum Politika? (Ne ono smeće današnje, nego od prije, recimo, desetak godina.)
  96. Milan (Vujadina) Knežević02.09.2010. 21:04
    Prije deset godina? Ne. A ti?
  97. Milan Knežević02.09.2010. 21:17
    Onda nemaš pojma o čemu govoriš.
  98. Milan (Vujadina) Knežević02.09.2010. 21:49
    Nije li ti Balad pokušao približiti silogizme i njihovu istinitost? Jeste, al ti je bilo preteško gradivo pa prtljaš po svome, s ondak i dakle, majmune bezdlaki.
  99. Milan Knežević02.09.2010. 22:02
    Vidi ga, intelektualca Vujadinovog. Jesi rekao da sam ja ovdje došao "srati"? Da znaš što je bila Indexova "Politika" početkom desetljeća (u to vrijeme vlast.net), znao bi i što su to kvalitetne i ozbiljne rasprave. Ovako, ne zaslužuješ drugo doli da te kažem tati, da ti izvuče uha zbog bezobrazluka :-)
  100. Procitajte da znate od koga poticete27.09.2010. 00:44
    POKATOLIČAVANjE PRAVOSLAVNIH LIČANA


    1. Starčevići

    Lika je posebno interesantna kad su u pitanju oni istknuti hrvati koji su postali od Srba. Tu ćemo dotaći oca domovine Ante Starčevića, Mile Budaka, Pavelićevog ministra i hrvatskog pisca, zatim porodicu Rukavina i donekle Jurišić. Otac domovine Ante Starčević je i po majci i po ocu Srbin. Majčino srpsko porijeklo niko mu nije krio, ali očevo jest. Činio je to na lukav način i istaknuti frankofurtumaš i kasnije ustaša don Kerubin Šegvić. U svom prilogu za knjigu Jovana Skerlića Pisci i knjige Šegvić o Starčeviću piše: Porodica Starčević, prema tradiciji izgleda da je porijeklom iz Hercegovine, ali se poodavno doselila u Liku. U zaseoku Žitniku, kod Gospića, od oca seljaka Jakova i matere Milice, po rodu Bogdanove i pravoslavne Srpkinje, rodio se 23 maja 1823. godine Ante Starčević. Svom bogu Molohu, s likom oca domovine, Ante Starčevića, u ratu 1991-95. Hrvati su u Žitniku prineli žrtvu od četrdeset i četiri Srbina bez imena i prezimena. Lukavi Šegvić navodi zaseok god Gospića gdje se rodio Ante Starčević, ali ne navodi selo. Čini to očito iz opreza da ne bi neko saznao da se to selo zove Pazarište, u kome ne živi niko osim Srba katoličke vjere. To znaju, ali čuvaju kao strogu tajnu sami Pazarištani, to je znala i austrijska administracija koja je u svojoj statistici iz 1712 istakla istu činjenicu. (Aus der Beilage Specificatio locorum et incolarum 1712. bei der Instr. F.d. grafen Attems. Nr. 183/VII, J. O Krigsmiscellen, Fasc. 95 im Archiv des Reichs-Krigs-Ministeriums.) U preciznom popisu vojnika za Liku i Krbavu vidi se da Pazarište naseljavaju katolički Srbi, označeni u zagradi i kao Bunjevci, da imaju jednog porkulaba, jednog kneza, jdnog fenriha. 43 konjanika, 230 pješaka, ukupno 323 vojnika. Uzgred ćemo istaći još nekoliko podataka iz pomenute statistike. Selo Brušane naseljavaju katolički Hrvati, katolički Kranjci i katolički Srbi; Perušić samo rimokatolički Turci; Budak katolički Srbi i Hrvati; Ostrovicu, Bilaj, Barlete, Vrebac, Pavlovac, Mogorić, Gračac, Znonigrad, Medak, Bruvno, Mazin, Srednja Gora, Visuć, Mekinjar, Bunić i Korenicu naseljavaju samo grko-orijentisani Srbi; Komić naseljavaju samo katolički Hrvati iz Ledenice; Udbinu samo katolički Hrvati, aus Brundl; u ostalim pomenutim naseljima u Lici i Krbavi žive katolici i pravoslavni pomješani. Selo Brušane bilo je i 1712. i 1796, posjed knezova Rukavina. Posljednje godine knez Jerko Rukavina je naselio iz Kranjske u Brušane porodice; Sudar, Čop, Lisac, Abramović, Naglić, Pavičić, Ivančević, Pleša, Janković i Šneburger. Starčevićevo rodno selo Pazarište imalo je još plemena Jovanovića, Milinkovića, Dragičevića, Dujića, Samardžija... Za njih je Ivan Murgić u svojim Uspomenama na gornju Krajinu, objavljenim u Vijencu 1882 zapisao: Svi se ovi još i sada sami zovu Bunjevci i kažu: mi smo vridna braća Bunivci. U Lici ima još mnogo bunjevačkih prezimena kao što su Babići, Došeni, Vojnovići... Svi oni imaju svoje prezimenjake među pravoslavnim Srbima. Srbima su ih, vidjeli smo, nazivali i atustrijske vojne vlasti. Pisac podliska u Srbobranu od 11.februara 1889. godine koji se bavio ovom temom citirao je jednog hrvatskog autora: Uobće imade skoro u svakom selu u Lici uz Bunjevce i ljudi koji kažu da su kranjskog ili ti hrvatskoga pokoljenja. Otkuda to potiče, to ne zna danas nitko (zna, zna vridni brate!) samo se mogu ti ljudi razlučiti po nekoj osebujnostih, jer kod ivih, koji kažu da proizilaze od Bunjevaca, imade u mnogih starih običaj, drugih govor, baš u nekijih mestih i drugačija nošnja... (...) bilo kako mu drago, toliko je istina da su mnoga imena i pridjevci kod pravoslavnih i katolikah Bunjevacah istoglasni, kao napriliku kod Babića i Došena... pa za to mislim da ne ima dvojbe da su ovi ne samo jednoga naroda, nego i jednoga porekla. Pokatoličene Srbe i u Dalmaciji, kao i u Lici i Vojvodini, pravoslavni Srbi i danas zovu Bunjevci. (Ajmo u Bunjevce tražiti Sv. Vranu, tj. Hajde da kod katolika idemo na slavu Sv. Frane; Majko moja Bunjevac mi lole pitaću ga kao boga mole. Sve molitve naučiav lako vjerovanje ne mogu nikako. Ovako govore i pjevaju Srbi u Dalmaciji. Mađari i danas zovu Bunjevce Srbima katolicima. Kerubin Šegvić kaže da su Starčevići izgleda poreklom iz Hercegovin. Mi bismo dodali da su do sada bili svi Starčevići iz hercegovine, iz Kninske Krajine i južne Like pravoslavni Srbi. Možda su ipak sljedbenici njihovog prezimenjaka Ante Starčevića, Srbina, pokojeg od njih preveli u Hrvate i katolike.

    2. Rukavine
    Kneževska porodica ličkih Rukavina dala je mnogo čuvenih visokih oficira, javnih ličnosti raznih profila, ali i mnogo zločinaca koji su svoje zločine izvodili na srpskom narodu. I u ovom najnovijem ratu pojedinci iz roda Rukavina zatirali su Srbe po Lici. U Drugom svjetskom ratu to isto su činili Pavelićev ustaški general Juco Rukavina i titov general Ivan Rukavina. Rukavine su, međutim, etnički Srbi. Ima više izvora koji zkazuju na to, mi ćemo navesti samo neke. Već citirani Ivan Murgić u zagrebačkom Vijencu iz 1882. godine navodi da je austrijski general baron Juco Rukavina naveo u molbi za baronat, upravljenoj na cara Ferdinanda, da su njegovi pređi bili srodnici Nemanjića, kraljeva od Bosne ponosne, Da su Rukavine nosile kneževsku titulu prije svoja dolaska u Liku svjedoči nam i jedna terminacija generalnog providura Đerolama Kornara od 18. novembra 1681. godine. Koja se čuva u porodici Ive Mataka iz sela Krneza kod Ražanca u Dalmaciji. Tu piše da je knez Ivan Rukavina priveo iz trnavca u Podvršje kod Ražanca 12 porodica. Na njihovom čelu su bili : Knez Ivan Rukavina, Šimun Rukavina, Andrija Rukavina, Marko Kovač, Marko Trošelj, Nikola Rusin, Martin Katić, Rade Frleta, Toma Frleta, Ivan Erak, Ante Kožulović, Dmitar Uljarković. Zemlja im je dodijeljena između sela Ljubač i Radovin. Još tada je Ljubač bilo selo srpsko i pravoslavno. Petnaest godina kasnije ninski biskup Parčiš će ga kompletna prevesti na katoličku vjeru. Pisac podliska u Srbobranu iz 1889, 4. februara, kaže za sebe: I ja znam jednog člana porodice Rukavina, koji ima isprave toga srodstva i takog (sa Nemanjićima, prim. S.B.) i to je jedini od rukavina koji osjeća srpski, ma zbog toga osjećaja kao da je popio dosta čemera gorka u svojijem mladijem godinama. Aleksandar – Leso Budisavljević, iz Pećana u Lici, sin Bude Budisavljevića, austrijskog generala i komandanta Jelačićeve avangarde u ratu sa Mađarima 1848. pišući o porodičnoj lozi Budisavljevića spominje i Rukavine. Moj, još od mlađijeh nama godina dobri drug i prijatelj obrstar Joko Rukavina pripovijedaše mi jednom da je njihov praotac prebjegao iz Bosne, zvao se Mamutović i bio je vjere pravoslavne. Bježeći prenio je u rukavu od dolame svoje 'plemenite liste', š čega su se oni kašnje prozvali Rukavine. Iz Dalmacije dođoše u Podgorje, pa u Liku. S vremenom su se pokatoličili kao i mnoge druge familije. A kud nema sad Rukavine? Pri kraju prošlog vijeka kad je ovo pisao, Budisavljević najvjerovatnije nije mogao da zaviri u venecijanske akte, poštu su ga putevi, kao austrijskog oficira, vodili na druge strane, pa nije iz toga izvora saznao da su Rukavine najprije došle iz Bosne u Dalmaciju. Usmena kazivanja koja je on slušao podudaraju se sa zvaničnim dokumentima iz arhivskih izvora. Već smo spomenuli jedan, a evo i drugoga, koji je hronološki nastao šest godina prije. Pomenuti Ivan Rukavina, koji se prethodno doselio na područje Ražanca s drugim uskocima, 1675. tuži se generalnom providuru da su drugi već zauzeli zemlju i pašu pa njegovi uskoci nemaju od čega da žive. Vidimo da mu je molba usišena tek 1681. Ovaj dokumenat se nalazi u Arhivu mletačkih dragomana u Zadru, a može se naći i u Istoriji kotarskih uskoka, knj 1, Boška Desnice. Budisavljević priča dalje da je u 1875. u mjestu Bijala u Baliciji, naišao na jednog Rukavinu. Upoznam toga Rukavinu, piše on, Oca mu nekad kao furira – šta li – premjestiše k poljskoj regementi u Galiciju, đe se oženio i umro. Njegov sin, pomenuti trgovac, rodio se i odrastao u Galiciji. Poljak od glave do pete, ne zna ni riječi srpski ili ti hrvacki, zna samo da mu je otac bio rodom iz Hrvacke, činilo mu se da ne zna ni đe je ta Hrvacka, kao što ni Košut za nju nije znao. Poznam još jednog Rukavinu ponijemčena od malena, ne zna ni riječi hrvacki. Vidimo dakle, Rukavine svi znaju za svoje korjene, makar u drugom stepenu, a svi ih se odriču. Jedan je tako tajni Srbin, jedan javni hrvat, drugi Poljak, treći, opet, Nijemac. Pleme koje je jednom iščupano iz svojih tvrdih korijena prima se na svakom tlu, ali nikad više nije svoje. I na primjeru sudbine plemena Rukavina mogu se ugledati tragični puti srpske pojedinačne i kolektivne sudbine.

    3. Budisavljevići
    U već pominjanoj knjizi o geneologiji Budisavljevića u Lici, njen autor Aleksandar – Leso Budisavljević piše o tome kako su lički Budisavljevići, Budaci, Jurišići i Pilipovići iz istog korijena, pravoslavnog i srpskog. Služeći se porodičnim predanjem, ali i istorijskim radovima Lopašića i Frasa, Budisavljević u poslednjoj deceniji prošloga vijeka dosta uvjerljivo ptkrepljuje svoju tezu. On polazi od svjedočenja svoga oca Bude, koje je ovaj ostavio u deseteračkim stihovima. Budo je prikupio ta saznanja iz pripovijedanja svoga djeda Jovana i, iz zapisa protopopa Tome Budisavljevića. Jovan je prema tome, rođen još u 17. vijeku, pošto je imao 96 godina kad je umro. U prilično nevještim stihovima stari Budisavljević kaže:

    Stari naši i stari Budaci Vavijek su se među sobom srađali; (...) Ovo kažem samo što sam sluša' Od mog djeda staroga Jovana, Devedeset još i šest godina Koj' je živio, tako kazivao; I od starog protopopa Tome, Koji je mnogog bio zapisao.

    Hroničar navodi i razlog zašto nije moguće kazati nešto pobliže o tom srodstvu, navodeći pri tom vjeru, koja ih je razdvojila, pošto su Budaci prešli u katoličanstvo. Valjda bi se još od tog i više znalo kazat' i propoviđeti, da nas nije zakon rastavio i ondake zlobu uselio. Aleksandar Budisavljević objašnjava psihološke efekte podjele istovjernih i srodnih na različite vjere. On je sigurno, kao austrijski oficir, imao mnogo prilika da neposredno promatra tu situaciju, pošto su brojni srpski oficiri, zbog ženidbe ili karijere, prelazili iz pravoslavlja u rimokatolicizam i od Srba postajali Hrvati. Ne zaboravi da je, prema Franji Vaničeku (Specijalna istorija vojne granice) godine 1770. izdana carska naredba iz Beča da se bračni parovi mješovitih vjera moraju vjenčati samo u rimokatoličkoj crkvi, a njihova djeca moraju biti katolici (alle Kinder in der katolischen Religion erzogen warden mussten) Đe bi god 'zakon'srodnike rastavio, piše on, tu bi se odma i vjerska mržnja ukorijenila, jedna strana bi na drugu krivo pogledala, prestao bi rodbinski saobraćaj. Otpadnici su od koljena na koljeno tendenziozno preparirovani, ne bi li im ase utla svaka uspomena njihove prošlosti. Prvi otpadnici čim da bi se pred svojom savjesti pravdali, tuđili bi se zbog prekora, od stida, savjest iapk grize, oči se obaraju, jaz između bivšijeh srodnika postaje sve dublji. To je jedan uzrok što su nam se toliki tragovi u našu prošlost zabatalili, a u mnogom krivi smo i sami. Uz Lopašića i Frasa, kad istražuje iste korijene Budisavljevića i Budaka, Aleksandar Budisavljević navodi i austrijskog istoričara Majnerta (Istorija Austrije), a polemiše sa Vjekoslavom Klaićem koji je i inače bio sklon istorijskim falsifikatima, ako su ti falsifikati koristili njegovoj hrvatskoj nacionalnoj ideji. On izriče i prekorno slovo srpskoj inteligenciji koja se sa krajnjim nemarom odnosi prema svojoj prošlosti. Naš narod i dan današnji još mnogo pamti. Kad bi se to pažljivo pobiljžilo, otkrila bi nam se mnoga pritrpana, već zaboravljena istorična činjenica, istorična istina, opovrglo bi se mnogo bezočno izvrtanje. Ali naša domaća srpska inteligencija nema vremena za taki posao. Ona je opterećena teškom politikom. Glavna joj je težnja i čežnja da bi dospjela što prije u 'srpski klub' u Zagreb, đe se poznati prvaci savjetuju o narodnom napretku augurskijem osmjehom, a ostali Martini – u Zagrebu, iz Zagreba. Taka nehatosto potpomaže drugo staro zlo, koje ide šnjome upored. Mi se na svakome koraku naše mučne prošlosti možemo uvjeriti: da je intencija mjerodavnih činilaca koji su nam sudbinu krojili, kao i intencija onijeh elemenata, koji su po nagonu svoje niske mržnje priliku upotrebljavali, da utiču štetno na našu sudbinu – uvijek išla i sada ide na to da se naša prošlost zabašuri i zbriše, da naše muke i zasluge ne uđu pod našijem imenom i knjigu domaće povijesti, kako bi na vremenom načinili nezaslužnima bezpravnima. Tako na jednom vidimo se istisnute, zapostavljene a često bogme još i nagrđene, a nekadanje naše vrle predstavnike gledamo sad vješto prerušene i eskamotovane u tuđem kolu. Po piscu rodoslova Budisavljevića, koji se oslanja na Frasa, sinovi obrstara Nikole Budaka, ili Dudačkoj, Aleksa, Baltazar i Janko spominje se oko 1686. Izgleda da je njihov otac prešao na rimokatoličku vjeru 1678. kad je i pravoslavni vladika Zorčić prihvatio uniju u tom kraju. On je učestvovao u 30-godišnjem ratu, pa kako ga pravda njegov daleki rođak Budisavljević, u tuđini sa tuđim dugo drugujući i sam se je morao otuđiti. Budisavljević piše: Ovoga Janka spominju iste godine kao fedriha u gradu Žumberku, Baltazara spominje Fras, bez označene godine, kao obervojvodu u Turnju kod Karlovca. Pomenuta tri brata bijahu dakle takođe savremnici našeg Toše i Maleša, ako i Mate Budak iz Senjske Krajine, pak što ne bi naš pametar, starac Jovan, unuk Tošin, znao kazivati kako su se 'stari naši i stari Budaci vavijek među se srađali', kad je on to mogao slušati baš iz usta svoga djeda Toše. A to srađanje prestalo je još prije Jovana od onoga časa, kad nas je 'zakon rastavio, pa ondak – zlobu uselio'. Po Aleksandru – Lesi Budisavljeviću drugijeh Budaka, osim potomaka Budišinijeh niti ima danas u našem zavičaju, niti ih je kad god bilo, jer i naši pretci za takve druge Budake ne znadoše, inače bi oni govorili: Ti i ti Budaci nijesu od Budiše, a Budake kao bliže plemeštake naši su stari najbolje poznavali. Lički Budaci iznjedrili su Milu Budaka koji će u Drugom svjetskom ratu biti Pavelićev ministar prosvjete i bogoštovlja i jedan od najkrvavijih gonitelja Srba. On je tvorac one ustaške teorije kako se riješiti Srba, po kojoj jednu trećinu pobiti, jednu pokrstiti, jednu protjerati. Godine 1933. u jednom emigrantskom listu u Kanadi on je napisao, govoreći o potrebi granice na Drini, između Srba i Hrvata: Hrvatski je narod dokazao uz teške i krvave žrtve, da je dorastao za stražara na toj europskoj predstraži, jer je uprkos najužasnijim nasrtajima ne samo spriječio poplavu Evrope, nego ujedno sačuvao i rasne i krvne odlike svojih praotaca i prigrljenu vjeru svojih djedova. U Katoličkom listu iz 1941, brj. 25. Budak kaže: Pravoslavci su došli u ove krajeve kao gosti, i oni bi trebali već jednom da napuste te krajeve. Istina, mnogi neće moći otići, ali će zato htjeti preći na našu vjeru. To možda neće biti iz najčišćeg uvjerenja i zato ćete vi djlovati da svojom molitvom i radom to djelo potpomognete. I drugo rodbinsko krilo, Budisavljevići dali su u vrijeme Mile Budaka, i kasnije, ličnost koja će na bizaran način biti povezana sa svojim ustaškim rođakom. To je Jovanka Budisavljević-Broz. Milu Budaka će, na kraju rata, dati izvesti pred streljački stroj Jovankin budući muž, mršal Jugoslovaije, Josip Broz Tito. Isto tako, Budakov zet Josip Broz, znatno je doprinjeo da neke navedene Budakove proročanske riječi godine 1995. pa dalje, budu potvrđene krvavom i kriminalnom praksom.

    4. Jurišići, Filipovići i Harambašići
    Geneološki hroničar Budisavljevića, Aleksandar – Leso, pisao je pored Budaka, o Jurišićima i Pilipovićima (Filipovićima) kao srodnicima njegovih prezimenjaka. Jurišići su prešli, takođe u rimokatolicizam. Filipovići su jednom granom postali katolici a drugom muhamedanci. Svi su oni nosili plemićke titule pod raznim carevima i kraljevima. Kažu da su isprave o svome plemstvu imali i Budisavljevići, još od srpskih vladara, ali su ih smatrali običnom magarećom kožom pa ih zaturili. Istina je, međutim da je Nikoli Jurišiću, austrijskom vojvodi iz 16, vijeka bilo priznato plemstvo i da je on do smrti ostao Srbin. O tome je pisao dr. Oskar Frajker von Mitis 1908. u Biografiji Nikole Jurišića. Baron Filipović je na Blagoveštenskoj skupštini u Sremskim Karlovcima 1861. godine isticao da je i on srpske gore list. Druga grana Filipovića koja je prešla na islam dala je brojne begove i paše. Muhamedbeg Filipović je sjedio, napr u Glamoču i često se žalio mletačkom providuru u Zadru na uskoke koji mu zadavaju nevolje. Nije nemoguće da je zametao kavge i sa svojim rođacima u Lici. Isto tako nije nemoguće da su one bile to surovije što su bile prisutnije rođačke uspomene. O tom psihološkom problemu konertitstva već smo navodili riječi pominjanog Aleksandra – Lese Budisavljevića. Potkrepićemo ga slučajem hrvatskoj pjesnika Autusta Harambašića i izjavom Milana Levara, Hrvata iz Gospića, koji je govorio o najnovijim zločinima nad Srbima u Gospiću 1991. potpomognutim od hrvatskih državnih vlasti. August Harambašić je hrvatski pjesnik i vatreni pristalica Starčevićeve Stranke prava. Rodio se u Donjem Miholjcu 1861. u porodici Đure Harambašića, pravoslavnog Srbina iz Korita kod Pakraca. Majka mu je Julijana bila katoličke vjere pa je svu djecu krstila u katoličkoj crkvi. Umrla je rano pa je August morao da djetinjstvo provodi sa djedom po ocu Pantelijom, u Novoj Gradišci. I djed mu je bio pravoslavni Srbin. August je učio škole u Novoj Gradiški, Osijeku, Požegi, Zagrebu i Beču. Završio je pravo i radio u kancelariji vođe pravaša Jošua Franka (pohrvaćeni Jevrejin. – T.K) Međutim, još ranije kao đaka i studenta izgonili su ga iz učilišta zbog militantnih pravaških nastupa. Kao žestokog hrvatskog nacionalistu i klerikalca preporučivao ga je za upotrebu u Bosni i Hercegovini i Benjamin Kalaj. Kad je jednom prilikom ugledao uglednog političara i građanina Zagreba Bogdana Medakovića kako se ne diže sa stolice za vrijeme izvođenja hrvatske himne skočio je sav izbezumljen prema njemu, namjeran da se fizički obračuna. Njegova mržnja prema Srbima bila je u svakoj prilici na vidiku. Da je bjesnilo konvertita, od svake ruke, jedna konstanta vidljivo je iz bezbroj primjera u raznim vremenima. Evo, međutim, primjera iz ovog našeg vremena. Već spomenuti Milav Levar, govoreći o strašnim zločinima nad Srbima u Gospiću godine 1991. i 1992. sličnim onim koji su se nad istim narodom događali 1941, rekao je da su se oni vršili nad nedužnim civilima samo da bi pojedinci dokazali svoje veliko hrvatstvo. ...ali treba znati, istakao je Levar, da je tu bilo puno ljudi (među ubicama, prim. S.B.) koji su u prošlom sistemu bili i te kako podobni. Sada su se nekako trebali dokazati. Kako, shvatili ste iz svega ovoga. Neki su morali prekrstiti žene, neki su se morali odreći svoga pređašnjeg života zbog uloga koje su onda imali i što im, ruku na srce, baš i ne služi na čast, dok su gotovo svi na opisan način dokazivali veliki hrvatstvo i odanost. Ljudi su promjenom imena, na primjer, ubijali sebe. Zar mislite da im je onda teško nekoga ubiti, i to pod pritiskom? U naše, najnovije vrijeme, bezbroj je primjera konvertitskog entuzijazma u mržnji prema svojim srpskim i pravoslvnim korjenima među Srbima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Sloveniji , pa i u samoj Srbiji. To je vidljivo jednako kod marginalnih ljudi kao i kod javnih ličnosti. U Splitu je, na primjer, prema kazivanju prognanih Srba iz toga grada, Milan Januzović, Srbin, dijete palog partizanskog borca, negdje od Prijedora, javno huškao na Srbe, prokazivajući ih na trgovima i ulicama rulji i oružanim bandama. Sam je bio obučen u policijsku uniformu. Nije imao vidljivih razloga za takve postupke, jer su se u građevinskom preduzeću Radnik iz Benkovca, gde je radio, svi Srbi prema njemu korektno odnosili. Bijes preobraćenog pokazao je u toku proteklog rata i hrvatski košarkaški as Stojan Vranković. On je to činio preko brojnih izjava, ali i stajanjem uz Tuđmana na kninskoj tvrđavi kad je hrvatski predsjednik došao u Knin 1995. nakon što su taj prostor napustili Srbi. Vrankovićev otac je sahranjen u Drnišu kao pravoslavni Srbin; Srbi su mu stric i brat od strica. Već smo spomenuli sličan sluačj sa njegovim kolegom i trenerom Aleksandrom Petrovićem iz Šibenika. Takvih primjera ima mnoštvo ne samo među sportašima, već i drugim strukama i društvenim grupama. Poznato je, na primjer, da su napuštena srpska sela u sjevernoj Dalmaciji, a tako je, kažu svjedoci, bilo i na drugim prostorima, najviše pljačkali upravo Srbi iz primorskih gradova Splita, Šibenika, Zadra, koji su ostali vjerni hrvatskoj vlasti i učestvovali u njenim vojnim i policijskim jedinicama. Oni su učestvovali, naravno pojedinci, i u paljevinama kuća i ubijanju srpskih civila u srpskim selima sjeverne Dalmacije. Takvi Srbi su se već idnetifikovali sa hrvatskom nacijom i katoličkom vjerom. Ima, međutim i onih Srba koji su u strahu za goli život promijenili ime, prezime, naciju i vjeru.
    I OVO :

    O ulozi Srba u očuvanju hrvatskog naroda u srednjem veku napisano je dosta, ali je za vreme dve Jugoslavije to zataškivano, da se nebi remetilo "bratstvo i jedinstvo troimenog naroda", Srba, Hrvata i Slovenaca. Naime, Hrvati su pred Turcima mahom napustili svoja ognjišta od Drave do mora, tako da nije imao ko više da brani prilaz Beču i ostatku Evrope na Zapadnom Balkanu. Srbi su delom bili pokoreni od Turaka, delom su hajdukovali na svom tlu, a delom su krenuli put Mađarske, pa čak i Ukrajine i Rusije. Jedina srbska zemlja koja je neprestano pružala otpor bila je Crna Gora, koja nikada do kraja nije pokorena. Srbski janičari koji su nastali kao otpor ugarskom dvoličnjaštvu, postali su pretnja za Zapad, pošto su se pokazali daleko opasnijim od samih Turaka. Naime, mnoštvo Srba nikada nije zaboravilo kako je dve trećine muških glava Srbadije palo na Kosovu za Hrista, čime je sprečena provala Turaka u ostatak Balkana za čitav jedan vek, a kako su Ugari umesto da pomognu u borbi (Lazar je pozvao čitavu Evropu tada na Kosovo), napali nebranjenu Mačvu i pripojili je sebi. Potom njihova pljačkanja od IX veka sve do Jadrana, te na prevaru oduzetu Bosnu, Srbi im nikada nisu oprostili. Masa Srba prešla je na Islam, što su današnji Bošnjaci. Da bi Austrija iskoristila vojničku tradiciju Srba, koju su počeli koristiti Turci, pozvala ih je "u ime Hrista" da pređu u Austriju, jer kako je pisao vojni zapovednik prve Krajine, Hans Ungand 1540. o Hrvatima, domicilno stanovništvo nije bilo doraslo za borbu s Turcima "pa neko i njih mora da brani (...) oni su navikli samo da služe oko stolova svojih gospodara i pune podrume i koševe njihove".

    Uz Srbe (Rasciane), Ungand je pozvao i Nemce za vaspostavljanje Krajine. Odatle danas mnoštvo "Hrvata" s nemačkim prezimenima upravo u severozapadnoj Hrvatskoj, gde je ustanovljena prva Vojna Krajina. Napominjem da su Srbi već od 1434. godine bili vojnički prisutni u Hrvatskoj, kada se srbska despotica Katarina Branković udala za vladara (bana) Hrvatske i Slavonije, Urliha grofa Celjskog. Tada su s njom iz Smedereva došli srbski oklopnici, koje je ona postavila u dobijene gradove – Medvedgrad nad Zagrebom, Rakovac kod Vrbovca, Veliki i Mali Kalnik kod Križevaca. Deo posade postavljen je i oko Koprivnice (postoji selo-opština Rasinja koju su osnovali upravo ti Rašani). Grof Ulrih ubijen je 1456. godine u Beogradu, tako da je njegova žena ostala da vlada, ali su im sva deca umrla, tako da nisu ostavili naslednika. Župan Zagrebačkog polja postao je Srbin iz Despotovine, vlastelin Bogavac Milaković. U oba Kalnika zapovednik je bio Srbin, Pavle Mikšić, sve dok grofica nije te gradove ustupila drugima. Prvi vojnici iz Srbije su se pokatoličili u pomenutim mestima od Koprivnice do Zagreba, a njihovi potomci su svi oni katolici koji se prezivaju na tom području: Borić, Vučić, Dobrenić, Nedeljković, Milićević, Obradović, Poznanović, Radinović, Stančić, Radić, Milošević, Mikšić, Milaković, Pavlović, Marković, Petrović, Kovačić, Kovačević, Srbinović, Srbljan, Gačić, Gvozdenović, itd. itd. itd. (uglavnom svi koji imaju slovenski sufiks i nastavak "ić" ili grčki sufiks i nastavak "ić").

    To su bili prvi srbski vojnici koji su došli u severnu Hrvatsku nakon IX veka. U južnoj su ostali uvek prisutni u određenom broju, mada ih se tamo najveći broj pokatoličio, pre svega da bi mogli postati punopravni građani primorskih gradova. O njima u posebnom odeljku, pošto su ovi Srbi na severu manje poznati, a ipak su dopirali sve do Zagreba, pa čak i vladali hrvatskim gradovima. Od tada (dakle od XV veka) u Slavoniju i Hrvatsku počinju na pusta polja i naselja (40-80 godina su bila pusta) dolaziti na desetine hiljada Srba upravo iz Srbije i Bosne. Došlo ih je toliko da su osnovali novu Rašku u Slavoniji, koja je ušla na tadašnje geografske karte Mađara i Nemaca, a moldavski i ruski vladaoci su u razdoblju 1609-1704. godine čitavu Gornju i Donju Slavoniju (dakle od Vukovara do Sutle) nazivali "srbskom zemljom". Zadnji srbski despoti iz porodice Berislavića dobili su znatne vlasteoske posede s centrom u Slavonskom Brodu. Od Požege do Pakraca, Turci su taj kraj zvali "mala Vlaška" ili "mala Raška". Veći broj Srba u Slavoniju i Hrvatsku stiže pod vojvodom Vladislavom Hercegovićem, sinom osnivača Hercegovine, Stjepana Vukčića Kosače, te je on upravo nasledio gradove Veliki i Mali Kalnik kod Križevaca.

    U to vreme Srbi uveliko ratuju u Senjskom primorju, pa sve do Žumberka i Kranjske, gde i danas ima potomaka Srba i srbskih sela (manastir Gomirje). Tamo je bilo toliko Srba da su ih odseljavali na sever u Vretaniju (tako su Srbi nazvali zemlju od Marče do Varaždina). Glavna srbska gospoda behu Marko Tomašević, Petar Besedić-Pribeg, Pavle Bakić, Ivan Margetić-Rascianus i stric mu Plavša (dao ime selu Plavšinci kod Koprivnice), vojvode Aleksa, Dojčin i Vukmir, vojvoda Ratko Pribeg (Topolovac kod Križevaca), a okolinu manastira Lepavina naseliše Senjski uskoci. Iz Dalmacije su u taj kraj došli i Srbi-Morlaci (Morovlasi) koji su naselili Glogovnicu. Najveći priliv Srba u Gornju Slavoniju bio je od 1597-1600. godine. Pojačanju tih četa doprinela je tzv. "Bručka libela" iz 1578. godine, kojom je određeno da se plaćenička vojska na "Slovinskoj krajini" znatno uveća.

    Jedan od najvećih junaka Varaždinskog generalata bio je srbski vojvoda Petar Hasanović, koji se svojim junaštvomistakako u bici kod Ivanić Kloštra protiv Alibega 1586. godine, a onda je sa svojom posadom naselio grad Đurđevac. Sledeća grupa Srba došla je nakon upada barona Mihajla Sekelja i kapetana Globicera u turski deo Slavonije, odakle su doveli kao roba turskog Srbina i plaćenika, kneza Ivana Pejašinovića, koji se nagodio s Austrijancima i upao sa voskom u taj kraj odakle je izveo mnoštvo zadružnih srbskih porodica i naselio ih s jednim popom negde oko Koprivnice. Pod komandom Gregorija Lajbahera, križevačkog kapetana, krajiška vojska upala je u "Malu Vlašku" i popalila Cepidlake, Drežnik i Kusonje, te dovela još jednog srbskog harambašu u Austriju, dičnog odličnika Miliju. Njegovi podanici naseljeni su po mestima – Cirkvena, Sv. Ivan Žabno, Glogovnica, Topolovac, Gradec, Dubrava i Sv. Petar Čvrstec. Baron Herberštajn udariće na Podravsku Slatinu, spaliti je i iz nje izvesti 1100 Srba sa 400 grla stoke, i sve njih je doveo u Rovište kod Koprivnice i okolna sela. U okolinu Ivanića 1598. godine sprovedeno je više stotina Srba, kao i u Sv. Križ. Potom su iz Pakraca i Požege dovedene srbske starešine Dragul-aga i Vučić-aga sa svojim stanovništvom. Koprivnički kapetan Alban Grasvajn je sa svojim četama iz Ludbrega i Križevaca 27. januara 1600. godine, preko Virovitice i Brezovice opet napao na Podravsku Slatinu koju su Turci brzo obnovili, pa iz nje Turcima oteo Srbe, kao i iz okolnih mesta – Vukičica, Miholjac, Miljeno, Bistrica, Medinci, Rečica. Njihovo stanovništvo pod starešinom Radosavom Cvetinovićem s mnogo blaga stoke preselili su Austrijanci takođe u koprivničku okolinu. Kapetan iz Križevaca, baron Glajspah, udario je s vojskom na Jugovo polje i Orahovičku nahiju, te odande izveo preko 100 srbskih porodica, iz kojih je 309 mladića bilo sposobno za oružje. Preseljenje Srba trajalo je sve do kraja XVII veka, čime je u potpunosti obrazovana Slovinska krajina. Na opustošena područja Turci su dovodili ponovo Srbe iz Srbije i Bosne, te njih slala u pohode protiv "prebegle raje", tako da je mnogo Srba stradalo u međusobnom satiranju. Početak smirivanja bitaka počeo se nazirati mirom u Sremskim Karlovcima 1699. godine, kada je cela Slavonija potpala pod Austriju.

    Najveća seoba Srba iz Srbije u Slavoniju zabeležena je oktobra 1688. posle osvajanja Užica, kada je iz tog kraja naseljeno 6000 porodica i naseljeno po pustim predelima Slavonije. 1702. godine Slavonija je od strane Austrijanaca naseljena Srbima iz Banije, Like, Krbave i delova Bosne, pošto je tamo bilo zgusnuto srbsko stanovništvo. Od tada se rečica Ilova počinje smatrati granicom između Hrvatske (nekada Gornje Slavonije) i Slavonije (nekada Donje Slavonije). Pošto je za te krajeve nastupio mir, otpočelo je masovno pokatoličavanje Srba, donošenjem zakona koji su bili zapečaćeni od XVI veka, po kojima se u Austriji ne može trpeti druga vera sem rimokatoličke (Zakonski član 5. od 1545. godine). Srbi su se tokom tih 200 godina snažno opirali, a centri pravoslavlja postali su manastir Marča i manastir Lepavina (osnovan od monaha-pustinjaka iz Hercegovine, Vukodabovića, 1550. godine). Najznačajniji srbski sveštenik oko kojeg se Srbi organizuju bio je Simeon Vretanijski, episkop, koji je u lancima odveden u Varaždin. Na pokatoličavanju Srba najviše je radio ljubljanski biskup Tomislav Hren. Još od 1525. godine radili su jezuiti na tome kako da iz Žumberka uklone pravoslavne sveštenike i prevedu Srbe u katoličanstvo, ali se baron Paradajzer austrijski zapovednik odupro tim nastojanjima, bojeći se ustanka Srba u Žumberku, Slavoniji i Primorju, "kojih ima više od 9000 naoružanih" i predlaže da se pokatoličavanje sprovede postupno i neosetno. Mađarsko-hrvatska vlastela, posebno Zrinski i Frankopani, takođe su veoma nastojali da prevedu Srbe u katolike, jer im je trebalo još više kmetova sa njihovom zemljom, a pravoslavci su bili oslobođeni daća zbog vojničke službe. Austrijski dvor je tim povodom poslao i komisiju koja je trebala da sprovede unijaćenje Srba, ali su Srbi 26. jula 1623. godine došli na zbor u Rovište, gde se sav narod s podignuta tri prsta k nebu jednodušno se zakleo, da će svi do jednog poginuti, nego što će pristati da postanu bečki kmetovi. Uz to na polju su bili naoružani srbski konajnici i više hiljada pešaka do zuba naoružanih. Austrijska komisija se uplašila i odustala da sprovede dvorsku odluku. Da bi umirio Srbe, Ferdinand II je izdao 15. novembra 1627. godine Srbima Varaždinskog generalata "Patent Buch", u kojima priznaje velike zasluge srbskih krajišnika za celo hrišćanstvo, a naročito za ugarsku krunu. Pomenuti originalni spis nestao je iz Severina 1884. godine i smatra se da je ukraden od strane novohrvatskih nacionalista, pošto je to jedan od najvećih dokaza o ulozi baš srbskih krajišnika za Hrvatsku. Još jedan od primera kulturnog genocida koji se sprovodi vekovima, a posebno od kraja XIX veka do danas.

    Jedan od najpoznatijih junaka Austrije bio je Srbin, podmaršal baron Mihailo baron Mikašinović, vitez od Šlagenfelda, koji je 1750. godine dao da se izrade dve slike za crkvu u Plavšincu, upravo kao sećanje na srbske junake. Na jednoj slici prikazan je dolazak Srba i Hrvata za vreme cara "Vasilija Makedonjanina" i primanje povlastica od njega, a na drugoj je prikazan trenutak primanja privilegija koje je Srbima dao car Rudolf II 1612. godine. Dakle, i tada su Srbi radili na privlačenju Hrvata u slovenstvo, ali kao što se vidi, nikada to do kraja nije uspelo. Hrvati su ostali odani kmetovi Austriji.

    Pomenuti episkop Simeon Vretanijski je svojom energičnom politikom uspeo da za svoj srbski narod dobije od cara samoupravu u građanskim, sudskim i policijskim poslovima, na čelu s knezovima i velikim sudijama koje je birao sam narod Vretanije. To su takozvana "Statuta Valachorum" (Vlaški statut), kojeg je u Regensburgu 5. oktobra 1630. godine potpisao car Ferdinand II i u svečanoj audijenciji predao narodnoj deputaciji od 12 lica crkvenih predstavnika i vojvoda, na čijem je čelu bio marčanski iguman Maksim Predojević, naslednik netom umrloga Simeona. Maksim je bio vrlo mudar čovek, koji je uspeo cara da ubedi, kako "vretanijski" znači isto što i "krajiški", iako se radilo o pokušaju da se zasnuje nova mala srbska država Vretanija (od Bretanija), u okrilju Austrije. Bio je to jedan od prvih pokušaja obnove srbske državnosti, više stotina kilometara daleko od Srbije. Car je Maksima uputio papi Urbanu VIII u Rim, da od njega primi posvećenje (što je bio pokušaj unijaćenja, odnosno postupnog prevođenja u katoličanstvo), ali je mudri Maksim otišao na drugi kraj Evrope, u Peć, gde je posvećenje za episkopa Vretanije dobio od patrijarha Pajsija Janjevca, koji mu je izdao i sinđeliju za Vretanijsku eparhiju. Osam godina je trebalo katolicima da shvate šta je Maksim uradio, tako da je pokrenuta velika hajka na Srbe preko zagrebačkog biskupa Benedikta Vinkovića, pošto je u Vretaniju nahrupilo katoličko stanovništvo iz današnjeg Zagorja, da bi živelo po "vlaškim pravicama", po najslobodnijem, najdemokratskijem zakonu u Evropi toga vremena. Hrvati su bežali sa imanja svojih mađarsko-nemačkih tlačitelja i naseljavali se po Vretaniji, gde ih je dočekao sloveno-serbski narod kao svoju braću i davao im zemlju i vinogradske kućice za život, pošto su Srbi dobili velika ali pusta imanja koja su bila tolika da ih nisu ni mogli obrađivati.

    Danas se s pravom pitamo, da li je takav postupak srbskih vojvoda bio pametan. Bio je hrišćanski, ali da li je bio pametan? Danas u Slavoniji ne živi više ni 3% Srba, a nekada su činili ogromnu većinu. Imali su čak na njenom tlu dve državice – Rasciju (od Vukovara do Ilove) i Vretaniju (od Ilove do Zagorja). Danas se ti Srbi nazivaju Hrvatima, a velik broj onih koji se nisu pohrvatili pobijen je u Drugom sv. ratu, te proteran u Građanskom ratu, upravo od svojih komšija, potomaka onih koje su njhovi dedovi zdušno primili da žive s njima, na njihovim imanjima, kada su pobegli od mađarske gospode, kao i od potomaka samih Srba koji su davno prešli u katoličanstvo.

    Bilo kako bilo, dejstvovanje zagrebačke biskupije, koja je nekoliko puta pokušala da manastire Marču pounijati, kao i Lepavinu (zadnji puta u Drugom sv. ratu), uspelo je na dva načina. Prvo – grubom silom kada su Srbi polako od vojničkog naroda postajali seoski paori i ostavili oružje. Tada su zbog "izdaje cara" pogubljeni mnogi kaluđeri, a neki odvedeni čak u robstvo kao galioti. Optužen je i vladika Gavrilo Mijakić za saučesništvo u zaveri Zrinski-Frankopani, kojeg su živog zazidali u jednoj tamnici u Gladskom (Šleska). Vladika koji je pomagao hrvatskom plemstvu, preživeo je u potpunoj tmini punih 16 godina, gde su mu neka lica kroz otvor na zidinama doturala hleba i vode. On je još jedan od srbskih mučenika i boraca za slovensku samobitnost.

    Zagrebačka uniznička biskupija, koja je vekovima držala skute neslovenskom, romansko-germaskom elementu, poslužila se i drugačijom metodom od XVII veka, školujući imućniju srbsku decu, te ih prevaspitavala u katoličkom duhu i od njih pravila unijatske sveštenike koji su prevodili Srbe u katolike, a oni postadoše Hrvatima u XIX veku. Jedan od najpoznatijih prevaspitanika bio je dotični kleti Pavle Zorčić, štićenik biskupa Petretića. Školovan je na visokim školama u Bolonji, pa kada je pomenuti mučenik Gavrilo Mijakić zatočen, postavila ga je biskupija pomoću bečkog dvora za marčanskog episkopa. No, narod nije hteo da ga prihvati, tako da je izbila i buna među Srbima, koja je silom oružja ugušena, a vlasti su da bi zastrašili narod pohvatale 14 kaluđera i osudile ih na večno robijanje. 1672. godine sve su ih okovane poslali na Maltu gde su neki umrli od kuge, a preživelih nekoliko su obrijani i ošišani bačeni u neku galiju kao galioti. No, narod je onda prešao u ilegalni rat protiv unijata. Izdajnik Zorčić je morao da spava u manastirskoj kuli, odakle bi povlačio merdevine, a jedva je izbegao i atentat, kada je neki Srbin pucao na njega. Morao se povući u samu kulu pa je od takvog života vrlo brzo umro. Nasledio ga je brat Marko, ali je i on umro u svojoj 29. godini života. Pritisak je nastavljen u decenijama koje su sledile, tako da je čak ubijen na pragu i lepainski iguman Kondrat, koji nije hteo u uniju. Narod se opet pobunio i onda je Austrija napravila popis, ko želi da bude unijat, a ko pravoslavac, morao je da se potpiše. Komisiju je predvodio križevački komandant, pukovnik Goler, a članovi su bili pravoslavni kostajničko-zrinopoljski episkop Stefan Ljubibratić i unijatski svidničko-platenski episkop Grigorije Vučinić sa pratiocima. Komisija je prošla kroz Ivanić, Križevce, Koprivnicu i Đurđevac gde je popisivala stanovništvo i njihove odluke – muške članove porodica starije od 15 godina. Rezultat je bio katastrofalan za unijate – sve kućne starešine iz 31 parohije izjavile su be ijednog izuzetka da su pravoslavci: "mi uniti svjatija rimskija cerkve nismo bili do sada, niti hoćemo biti ot sada... mi smo svi čada i pitomci svjatija jerusalimskija vostočnija cerkve grečeskago ispovjedanija i zakona i svjatih dogmatov nih..." Ljudi su u selu Plavšinci uzvikivali: "Ne budem unit, niže jesti, ni dnes, ni zautra, ni dovjeka!". To je bio poslednji otpor koji je pružen od strane Srba, pošto je usledilo mirno razdoblje, od kojeg su pravoslavci na miran način prevođeni u katolike – pomoću škole. Svi koji su se školovali, da bi napredovali, morali su preći u katolike, a za njima su prelazili i njihovi rođaci. Tako je ogroman broj Srba postao Hrvatom.

    Poslednji veliki Srbi, o kojima sam već pisao, borili su se za svoje pravoslavlje i u sred Zagreba, gde su osnovali velike banke, prodavnice, podigli Hrvatsko narodno pozorište, prvu hrvatsku štedionicu, doveli Đuru Daničića da sprovede reformu hrvatskog pisma, bivali rame uz rame s banom Jelačićem kao njegovi najodličniji oficiri, komponovali hrvatsku himnu, poklonili boje današnjoj hrvatskoj zastavi (srbska zastava do 60-ih godina XIX veka), itd., itd., itd. Hrvatsko oduženje za borbu Srba protiv Turaka na prvoj vojnoj krajini, koja je očuvala Zagreb, Varaždin, Križevce, Koprivnicu i ostale gradove koji su očuvali hrvatsko ime (za razliku od dalmatinskih gradova u kojima se hrvatstvo pamti jedino u Zadru to vreme) te sve ostale zasluge slavonskih Srba za Hrvatsku behu ove:

    1. Uništavanje srbske imovine u zagrebačkoj "kristalnoj noći" 1902. godine, koja se prenela i na neke druge hrvatske gradove.
    2. Oduševljeno stupanje u austrijsku vojsku koja je krenula na Srbiju 1914. godine.
    3. Otvaranje prvog ustaškog logora upravo u Koprivnici 1941. godine, gde su prvi zatočenici bili Srbi (logor Danica).
    4. Proterivanje Srba iz Zagreba, Karlovca, Zapadne Slavonije i Papuka 1991-95. godine.
  101. Gradiscanski Hrvat27.12.2010. 10:10
    Po ovome, su i Gradiscanski Hrvati, Srbi. Najobicnije gluposti iz propagandne kuhinje Velike Srbije od Grasanina do ( posrbljenog Hrvata) Seselja.
    To je primjer kako se zaglupljuje srpski narod "srboljubljem" i lazima. I tako se stvara netrpeljivost svake vrste: vjerske, nacionalne, rasne i svake druge.
    Sram vas bilo! I vi bi u Europu, u Kurdistan s vama.
  102. prepiska viskovic lovrenovic o jergovicu28.01.2011. 11:11
    "Dragi moj Ivane, žao mi je zbog tvoje ostavke na članstvo u HDP-u. Ja intervju Vijencu nisam izgovorio u svojstvu predsjednika HDP, i u krajnjoj liniji na čelu HDP ću biti još samo dva-tri mjeseca. Stoga ne razumijem kakve veze ima HDP s mojim intervjuom. Jergović je odrasla osoba, može se i sam braniti, ima sve medije na raspolaganju, dok ja - recimo - nisam siguran da bi mi uopće dopustili da mu u Jutarnjem listu odgovorim, kao što nisu dopustili ni Katunariću kojemu je Jergović vrijeđao roditelje i djecu preporučujući mu, nemetaforički da se ubije. A što se tiče neargumentiranosti mojeg stava o Jergovićevoj simpatiji prema čiča Draži, šaljem ti na uvid njegov prošlogodišnji intervju iz Vremena i moj odgovor", prvi je odgovor Viskovića na ostavku Lovrenovića koji mu je potom odgovorio:

    "Sve ja to, dragi Velimire, pratim i znam u tančine. Znam i to da ni Jergoviću nije "maslo za ramazana", kako ovdje kažu, u svemu što javno radi, pa mu to i kažem. Tvrdnja da je Draža višedimenzionalan pa po tomu literarno zahvalniji i "obradiviji" od drugih naših "tehničara zla", stvarno ne mislim da se može podvesti pod onu interpretaciju koju si izveo. No, na stranu to, nego Ti očigledno nisi do kraja svjestan što znači u nacionalno homogenim a još uvijek našpanovanim sredinama, kakva je (i) Hrvatska, nekomu javno nalijepiti da mu nije mrsko četništvo u Srbiji! Ja sam možda na takve stvari preosjetljiv, ali osvjedočio sam se mnogo puta da je takva preosjetljivost primjerenija od neosjetljivosti. A reakcija adresirana na HDP? Pa, nisam imao druge mogućnosti za bilo kakvo efektivno očitovanje. Makar i na vlastitu štetu", napisao je Lovrenović, a potom je uslijedio i posljednji odgovor Velimira Viskovića:

    "Mislim da si se u ovom slučaju naivno dao nasaditi od svojeg jadnog i nezaštićenog mladog prijatelja. „Moćni Visković" ga opako napada, glava mu je u pitanju! A što je prava istina: tvoj mladi prijatelj u ovom trenutku drži u svojim rukama najmoćnije pisane medije u Hrvatskoj i odlučuje što će se, ne samo u kulturnim rubrikama, pisati i tko će pisati. U ovom slučaju naprosto se boji sam odgovoriti jer je već dvaput i u polemikama sa mnom izvukao deblji kraj i sad je lukavo odlučio da tebe upotrijebi kao prvu crtu obrane. To što sam ja ironično i posve uzgredno u jednim niskonakladnim novinama spomenuo epizodu s njegovim udvaranjem četnicima, doista ne ugrožava ni na koji način njegovu egzistenciju, kako se ti zabrinuto pribojavaš. Hrvatska je danas prilično kulturna sredina, u kojoj je jedan Josipović najomiljenija javna osoba, u kojoj i simpatizer četništva može biti udarno pero najveće novinske kuće. A nemoj zaboraviti da je to udarno pero početkom devedesetih napisalo niz amoralnih tekstova zarađujući svoju koricu kruha prokazivanjem „četnika", kad je to doista moglo biti opasno po život tih ljudi. Mislim da ti takve prokazivačke i potkazivačke tekstove ne moram citirati, i sam ćeš ih se sjetiti, samo neke od njih sam donio u svojoj polemici u Vremenu, a imam ih u svojoj dokumentaciji još cijelu hrpu. No, da se razumijemo, ne mislim ja da je sada iznenada Jergović postao nekakav veliki četnik; on je samo lukavo, misleći da Vreme u Hrvatskoj nitko ne čita, pokušao podići srpskoj čaršiji i otvoriti sebi vrata za srbijansko književno tržište. Nema kod njega ni dosljednosti ni čvrstih političkih uvjerenja, svaka ideja moralnosti mu je strana; kod njega je samo jedno postojano: beskrajna egocentričnost i spremnost da sve podredi sebi. A ti si u tu mrežu egocentrika naivno uletio. No, da zaključim, dragi prijatelju, što se mene tiče, vrata HDP-a uvijek su ti otvorena. Razumijem tvoju poziciju čovjeka koji je Jergovića štitio od malena, literarno ga odgojio, na žalost zatajio kad je riječ o etičkom odgoju. Lijepo je od tebe što si mu još uvijek lojalan".
  103. jergovic u vremenu28.01.2011. 11:17
    "...O Draži sam mogao pisati jer sam razumio njegove motive. Naravno, to ne znači da o njemu mislim ni pozitivno ni negativno. Jednostavno, on je trodimenzionalna ličnost, koja je imala i svoju tragiku i motive i biografiju..."
  104. cetnikizacija29.01.2011. 08:23
    Polemika između dva člana Hrvatskog društva pisaca, Miljenka Jergovića i Velimira Viskovića, prerasta u pravi obračun unutar HDP-a. Podsjetimo, predsjednik HDP Velimir Visković je za časopis "Vijenac" rekao da je "nemoguće naći Hrvata, osim možda Miljenka Jergovića, koji bi našao opravdanje za reafirmaciju četništva u Srbiji".

    O prepucavanjima se oglasio i sam HDP koji smatra kako nije njegov posao arbitrirati u polemikama među njegovim članovima, a takvo traženje književnika Ivana Lovrenovića smatraju pritiskom na HDP.

    Pet članova HDP-a: Boris Dežulović, Vlaho Bogišić, Zlatko Gall, Nenad Rizvanović i Ante Tomić zatražili su od predsjednika toga društva Velimira Viskovića da se javno ispriča "za poticanje i sudjelovanje u medijskom linču kojem je očiti cilj simbolička, ali i moguća stvarna eliminacija Miljenka Jergovića iz javnoga života".

    O svemu se očitovao i prozvani Visković koji je svojim kolegama poručio kako se ne namjerava ispričati Jergoviću. Njegov odgovor prenosimo u cijelosti.

    "Svojim uvaženim kolegama poručujem da se ne namjeravam ispričavati Miljenku Jergoviću, jer on moju ispriku ne zaslužuje. Smiješna mi je tvrdnja da ja "proganjam" Miljenka Jergovića jer iza mene ne stoji nitko, ja nemam nijedno novinsko glasilo koje će objaviti moj tekst. Iza mene nije čak ni niskotiražni "Vijenac" u kojem sam dao inkrimirani intervju koji više liči na boks-meč nego na normalni razgovor. Iza Miljenka Jergovića, pak, stoji najmoćniji novinski koncern u Hrvatskoj, stoji njegov gazda koji se osobno angažirao u obrani svojega glavnog autora, a - bogme - stoji i moj neposredni gazda, glavni ravnatelj Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža, Jergovićev šogor Vlaho Bogišić. A kao što je mojim dragim kolegama, uvaženim djelatnicima EPH, zasigurno dobro poznato - samo nerazuman čovjek može ući u sukob sa svojim gazdom.

    Taj moj gazda, Sanaderov reprezentativni kulturnjački kadar, koji je izravno njegovom milošću postavljen za glavnog ravnatelja jedne dugovječne hrvatske kulturne ustanove, godinama proganja moje suradnike i mene, što je više-manje poznato cjelokupnoj hrvatskoj javnosti. Posljednjih godina čini to uz svestranu asistenciju svojega šogora od čijeg dolaska u redakciju "Jutarnjeg lista" nikad nije objavljen nijedan pozitivan redak o bilo čemu vezanom za Velimira Viskovića, a brutalnih napada bilo je bezbroj. Uostalom, posljednjih dana u glasilu kojega ste suradnici, objavljeno je više tekstova u kojima se razapinje Velimir Visković, a svojim pismom tome se pridružujete i vi, dragi moji prijatelji. Nemojte mi samo reći da sam na te napade mogao odgovoriti u vašim novinama jer sam i u ranijim pokušajima odgovora na napade morao danima čekati na odluku kolegija hoće li objaviti moje odgovore i hoće li se oni pojaviti u cjelovitu obliku.

    Miljenko već godinama vrijeđa ne samo mene, moje suradnike, nego i moju obitelj; Miljenko Jergović već godinama brutalno vrijeđa i vaše kolege iz HDP-a od Dražena Katunarića (kojemu je vrijeđao i oca i dijete rođeno u vezi sa Srpkinjom nazvao alienom), pa do nedavnog vrijeđanja Andreje Zlatar, naše kolegice, koju svi znamo i cijenimo po iznimnoj pameti, darovitosti i moralnom integritetu.

    Kako to da nikad niste, kao njegovi prijatelji, opomenuli svojega Miljenka da ne proganja na taj način svoje kolege zlorabeći moć koju mu daje pisanje u tiražnom dnevniku koji onemogućuje protivnike da odgovore?

    Što se tiče mojeg "strašnog" napada na Miljenka, on je izrečen poluronično, bar bi to vama kao vrsnim humoristima trebalo biti prepoznatljivo; Miljenku sam posvetio dvadesetak redaka u tekstu dugom osamnaest kartica, mislim da on ne zaslužuje više moje pažnje. Ja mu nisam kriv što se on udvarao srpskoj čaršiji govoreći kako je Draža Mihailović ""trodimenzionalna ličnost koja je imala i svoju tragiku i motive i biografiju", ja znam da on to nije rekao zato što je postao iznenada četnik, znam da je bio vođen isključivo merkantilno-utilitarnim razlozima osvajanja tržišta, jednako kao što je početkom devedesetih bljuvao najgore pogrde protiv Srba dok je radio u državotvornom tisku, što je vama dragi moji kolege također i te kako poznato. Ne mislite li da je tada netko od tih Srba doista mogao nastradati? Danas se tom "četniku-početniku" sasvim sigurno u Josipovićevoj Hrvatskoj ništa neće dogoditi. Taj strah, ma kolika kukavica Jergović po svojoj prirodi bio, samo je maska. Jadni proganjani pisac kojemu veliki gazda mora organizirati obrambeni kolumnistički zdrug, jer se ne zna sam braniti.

    Da vam dokraja budem iskren, znam da Jergovića osobno više bole moje kritičke primjedbe na račun nezgrapnosti i nedorađenosti njegovih knjiga, jer moje ironične zezalice na račun njegova kvazičetnikoljupstva već će on znati kapitalizirati na srpskom tržištu kao pisac proganjan zbog čiča Draže.", stoji u odgovoru koji je poslao Velimir Visković.
  105. podravac , pravoslavac i Srbin30.01.2011. 16:59
    Kad će Milorad Pupovac zatražiti podizanje spomenika jedanom od najpoznatijih junaka Austrije Srbinu podmaršalu baronu Mihailu Mikašinoviću , vitezu od Šlagenfelda poreklom iz Plavšinca , općima Novigrad Podravski , Koprivničko Križevačka Županija . Mikašinović je puno učinio i za preljepu pravoslavnu crkvu u Plavšincu koja sada propada bez obnove . Očito da Pupovca i gospodina Mitropolita Jovana ne zanima ova velika i u kulturnom smislu vredna crkva . Podmaršal baron Mikašinović je jedan od veličanstvenih Srba i treba mu podići spomenik kraj crkve Sv. Lazara u Plavšincu , Podravina . To je parohijalna crkva za nekad čisto srpska a danas većinski hrvatska sela : Plavšinac , Vlaislav ,Srdinac ,Javorovac, Delovi, Jeduševac ,Borvljani , Glogovac i Bakovljani ( Bakovčice ) . I danas tu živi srpska manjina koja je zapostavljena . Grad Koprivnica pun je bivših Srba iz navedenih sela ali su se većina prekrstili i primili katoličanstvo . Misle da su bolji ljudi ali mislim da se njihovi preci u grobovima okreću od tuge a naša pravoslavna crkva u Koprivnici od sramote zjapi prazna ili sa par vjernika . I na kraju zanimljivost do nedavno je sveštenik bio pokojni Zvonko Pilinger , Zagorac iz Varaždina koji je primio pravoslavlje a iza sebe je ostavio Zagorca iz Koprivničkih Bregi koji je zvonar i pravoslavac. Srbi Koprivnice koji se sramite svojih predaka sad mislim da vas može biti još puno više sram .
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

30.07.

"SuperUho Festival" počinje u nedjelju

Na festivalu u Šibeniku nastupit će niz glazbenika s globalne i regionalne nezavisne glazbene scene: "The National", "Fuck Buttons", "Black lips", "Chelsea Wolfe", "Earth, Howe Gelb triage", "Tuxedomoon", "Jonathan Toubin", "Seven That Spells", "Antenat", "Kandžija i gole žene", ABOP i mnogi drugi

29.07.

Nagradna igra: SuperUho Festival!

Najsretnijem čitatelju/ici darujemo jednu ulaznicu za drugi dan festivala, kada nastupaju pioniri postmetala Earth, legendarni post punk avangardisti Tuxedomoon, kao i neokrunjeni kralj današnje americane Howe Gelb s pratećim bendom

23.07.

Vlahušić bi sve dao za članak 36.

Čitav Zakon o ugroženoj spomeničkoj cjelini Dubrovnika pokrenut je zbog članka 36., a sada je u njemu ostalo sve osim članka 36.

23.07.

Gospić dobio novu knjižnicu

Samostalna narodna knjižnica u Gospiću iz dosadašnjih 200 m2, preselila se u novouređeni Kulturno - informativni centar na više od 1100 m2

22.07.

Neustavan zakon iz radionice HNS-a

Ustavni sud ukinuo je odredbe iz Zakona o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika kojima je upravljanje dubrovačkim zidinama oduzeto "Društvu prijatelja dubrovačke starine" i predano Gradu Dubrovniku

21.07.

Otočka kulturno-informacijska mreža

Mreža kulturnih institucija "kor::net" pokrenula je u 2014. godini niz akcija na Korčuli kojima je cilj promišljati nove modele otočke kulturne politike

18.07.

Sedam mjeseci prije početka mandata

Oliver Frljić preuzet će dužnost intendanta Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci sedam mjeseci prije isteka mandata sadašnje intendantice Nade Matošević Orešković i to zbog njezina zahtjeva za razrješenjem

Info most
Superknjižara
Dokukino
Info most