Plagijat u hrvatskoj akademskoj zajednici

31.05.2010. Sven Marcelić Kultura Komentiraj Print

Plagijat je jedan od najizrazitijih pojavnih oblika nekorektnog ponašanja u akademskom kontekstu. On ne samo da ugrožava zakonske odredbe o autorstvu, nego čini i drugu, veću štetu akademskoj zajednici - potkopava same temelje znanosti. Kao takav predstavlja oblik akademskog nepoštenja koje treba oštro sankcionirati.

Recentna rasprava koja se razvila na portalu Connect[i] vezano uz tribinu o plagijatu održanu 24. svibnja 2010. u Zagrebu, ukazala je na to da je pitanje akademskog nepoštenja i potreba za njegovim rješavanjem jedno od važnijih pitanja hrvatske znanosti i visokog obrazovanja.

Ovaj se članak bavi aspektom javnih politika ovog problema, a ne kvalitativnim uvidima u iskustva pojedinaca koji su pokušali djelovati protiv plagijata u hrvatskoj akademskoj zajednici. Time sam hendikepiran u namjeri da obradim zaista najzanimljiviji dio problematike vezane uz plagijat, onaj koji donosi stvarne reakcije osoba u sustavu. Naime, bilo kakvo ukazivanje na primjer osobe A ili B u kontekstu plagijata može biti utuživo. Stoga uvjeravam čitatelje da su zakinuti za zabavno štivo, prvenstveno crnohumornog žanra kafkijanskog porijekla. O dimenziji osobnih pritisaka kroz koju prolaze osobe koje prijavljuju plagijate da i ne govorim. Razgovori koje sam vodio s njima otkrivaju mnogo karakterističnih problema vezanih uz etiku u našoj znanosti, ali ovdje ću se koncentrirati na druge aspekte.

Umjesto spomenutoga, ovaj članak donosi prilog raspravi o ovom problemu kroz uvod u ključne pojmove i definicije plagijata, te kroz prijedloge za njegovo rješavanje kroz adekvatne javne politike visokog obrazovanja.

Rasprava o plagijatu: pitanje konteksta

Plagijat je jedan od najizrazitijih pojavnih oblika nekorektnog ponašanja u akademskom kontekstu. On ne samo da ugrožava zakonske odredbe o autorstvu, nego čini i drugu, veću štetu akademskoj zajednici - potkopava same temelje znanosti: izvorne uvide u neku tematiku i izvorna istraživanja na temelju originalnih ideja. Kao takav predstavlja oblik akademskog nepoštenja koje treba oštro Dok se pretraga hrvatskih internetskih stranica vrti oko nekoliko „spektakularnih" medijskih slučajeva u kojima glavne uloge imaju osobe iz znanstvenog ili političkog života, primjeri s engleskog govornog područja se pak najčešće vrte oko problematike studentskih eseja i završnih radova sankcionirati, a odnos prema njemu dobar je test pojedine akademske zajednice.

Vjerojatno temeljna razlika koju opazite kada u tražilicu ukucate pojmove „plagijat" i "plagiarism" je kontekst u kojem se pojavljuju. Dok se pretraga hrvatskih internetskih stranica vrti oko nekoliko „spektakularnih" medijskih slučajeva u kojima glavne uloge imaju osobe iz znanstvenog ili političkog života, primjeri s engleskog govornog područja se pak najčešće vrte oko problematike studentskih eseja i završnih radova. Dakako, ni u Americi ne nedostaje spektakla pa je tako otkriveno da je američki dopredsjednik Joe Biden kao student uhvaćen u plagijatu[ii], ali to su marginalne pojave. Preciznije, domaća priča dominantno je vezana je uz problematiku uspješnosti ili neuspješnosti procesuiranja nakon što je plagijat otkriven, a engleska uz otkrivanje prekršaja i to prije svega kod studenata. U tom smislu i akademski prijepori oko same problematike plagijata odražavaju stanje u akademskoj zajednici.

Priroda plagijata za početnike

Ako izuzmemo problematiku sankcioniranja i detektiranja plagijata u studentskim radovima, najveći dio stranih autora koji se bave plagijatom usredotočeni su na finese: je li namjera dio definicije plagijata[iii], je li samo citiranje bilo dovoljno precizno, kakva je situacija s opće poznatim činjenicama i tome slično[iv]. Primjerice, neke su rečenice ili činjenice toliko često citirane da se smatraju opće poznatima. Ukoliko navedete da se hrvatska nogometna reprezentacija nije uspjela plasirati na svjetsko prvenstvo, to je nešto što svaki dan možemo pročitati u novinama i čuti na televiziji. Ukoliko se, pak, poslužite riječima ili idejama koje je kao objašnjenje te činjenice izrazio, recimo, nogometni trener Miroslav Ćiro Blažević, onda ste ga dužni citirati.[v] Ili, ukoliko kao komentar za nekakvu promjenu političke situacije upotrijebite rečenicu „tko bi gori, sad je doli", nije nužno navesti da se radi o stihu iz prvog pjevanja Gundulićeva Osmana. Iako ćete, ako isti stih u znanstvenom tekstu koji se bavi poezijom navedete kao primjer antimetabole, izvor ipak navesti kako bi drugi autori mogli vidjeti kontekst u kojem se rečena stilska figura nalazi, ali to već izlazi iz problematike plagijata.

Zadržat ću se na Gunduliću, jer uz tog pisca vezan je i jedan od često citiranih slučajeva u radovima koji se bave plagijatom - Newman vs. Burgin[vi] iz 1983. gdje je jedna američka profesorica izgubila spor oko optužbe za plagijat, a koji je ujedno osnažio akademsku legislativu. Ono što je u tom slučaju važno je da je plagijat sankcioniran unutar akademske zajednice (a sankcija onda sudski potvrđena nakon žalbe sankcionirane osobe), ali i to da se raspravljalo o samoj prirodi plagijata. Ta je tematika posebno važna jer za pravilno i efikasno sankcioniranje moramo dobro definirati problem. Plagijat je sam po sebi prekršaj, ali ulazi u domenu „akademskog nepoštenja" (eng. academic dishonesty)[vii] koje je širi pojam i uključuje i krivotvorenje i fabriciranje podataka i druge prijestupe.

Slučaj Newman vs. Burgin ukazuje na dva važna momenta: postojanje adekvatne procedure i adekvatne definicije prekršaja. U nastavku teksta pozabavit ću se s ta dva pitanja, kojima ću dodati i treće, pravilnu edukaciju studenata.

„Plagijat-terminator": primjer Sveučilišta u Zürichu

Pregledom dokumenata raznih svjetskih sveučilišta, osobito mi se instruktivnim učinio pravilnik Sveučilišta u Zürichu, koji je u kratkim crtama u jednom članku predstavio predsjednik disciplinske komisije tog sveučilišta (inače prezimena Schwarzenegger, kao pravi plagijat-terminator).[viii] Tu se detaljno opisuju pojavni oblici plagijata i vjerujem da mogu dobro poslužiti kao ishodišna točka za izradu adekvatnih dokumenata u Hrvatskoj. Konkretno, to su:

Ghostwriter - ukoliko osoba nije autor teksta, nego je tekst napisao netko drugi u ime te osobe
Potpuni plagijat - ukoliko osoba potpisuje cijelo tuđe djelo svojim imenom
Autoplagijat - predstavljanje vlastitog prethodno objavljenog rada kao izvornog
Plagijat prijevodom - osoba objavljuje prijevod tuđeg teksta bez navođenja izvora
Copy&Paste plagijat - osoba preuzima dijelove tuđeg teksta bez navođenja izvora (uključujući Internet)
Parafraziranje bez reference - preuzimanje tuđeg teksta ili ideja, ali ne doslovno
Citiranje izvan konteksta - osoba prepisuje ili parafrazira tekst, a onda ne citira precizno[ix][x]

Očito je da ove kategorije nisu međusobno isključujuće, odnosno da možete autoplagirati prenošenjem samo dijela vlastitog prethodno objavljenog teksta ili da možete parafrazirati tekst objavljen na drugom jeziku što uključuje i plagijat prijevodom itd.

U Hrvatskoj većina zakona i pravilnika, ali i materijala namijenjenih studentima, ne U Hrvatskoj većina zakona i pravilnika, ali i materijala namijenjenih studentima, ne precizira problematiku plagijata, što otežava i samu svijest o prekršaju. Recimo, student ili studentica može u dobroj vjeri počiniti prijestup citiranja izvan konteksta misleći da je izvor citiran, ukoliko nije upućen upućena u problematiku precizira ovu problematiku, što otežava i samu svijest o prekršaju. Recimo, student ili studentica može u dobroj vjeri počiniti prijestup citiranja izvan konteksta misleći da je izvor citiran, ukoliko nije upućen upućena u problematiku. Zbog toga nije dovoljno iznositi opće principijelne osude akademskog nepoštenja, nego se mora precizirati na što se sve takvo ponašanje odnosi - plagijat, izmišljanje podataka, kupovinu već gotovih eseja ili završnih radova itd. - te koje su sankcije za takve prijestupe.

Dokument Sveučilišta u Zürichu koji sam citirao namijenjen je studentima i studenticama, a za akademsko osoblje kriteriji bi trebali biti još stroži, jer od njih se očekuje izvornost u znanstvenom radu i prezentiranju spoznaja, a pritom svojim pisanjem napreduju u zvanjima i ostvaruju konkretnu materijalnu korist, tj. veće plaće uz koje se vežu više titule te honorari za objavljena djela. Osoba uhvaćena u plagijatu morala bi snositi posljedice vezane i uz te aspekte, kao što je i predviđeno Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Ukoliko je na temelju plagiranih radova ostvareno napredovanje, to također mora biti preispitano u sklopu istog postupka.

Fabriciranje i krivotvorenje podataka

Sam plagijat, dakako, nije jedini oblik akademskog nepoštenja, iako je medijski najprisutniji. Jednak problem predstavlja i fabriciranje i krivotvorenje podataka. U Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ovaj je prekršaj još nepreciznije obrađen, jer se prilikom dva spominjanja koriste dva različita termina („krivotvorena istraživanja" i „krivotvorine"), iako se radi o prekršaju koji krši jedno od temeljnih načela znanosti - spoznaje dobivene na temelju izvornih istraživanja.

Najpoznatiji slučaj ovog tipa posljednjeg desetljeća je vjerojatno onaj njemačkog fizičara Jana Hendrika Schöna, koji je u kratkom periodu objavio seriju članaka u najprestižnijim časopisima, postavši ubrzo jedan od najplodnijih autora u svom polju. Kad je otkriveno da se u njegovim radovima može naći mnoštvo nepodudarnosti, čudnih podataka, a na koncu i krivotvorina, ne samo da je doživio niz sankcija vezanih uz samo objavljivanje i povlačenje radova te dobio otkaz, nego mu je Sveučilište u Konstanzu, na kojem je stekao po svim procedurama obranjen i na izvornom radu utemeljen doktorat, taj isti doktorat i oduzelo zbog iznimne štete koju je nanio znanosti, a na temelju zakona pokrajine Baden-Württenberg koji to omogućuju.[xi]

Trenutno stanje u Hrvatskoj: netransparentnost i nemoć sustava

Sve to nas dovodi do pitanja procedure. Moderno društvo, kako nas uči još klasična sociologija, počiva na pravu. Njemački sociolog Niklas Luhmann[xii] djelovanje prava utemeljuje na proceduri, ustvrdivši pritom da pravni proces nije proces utvrđivanja istine nego provođenje problema kroz proceduru. U tom smislu, činjenica da je akademsko nepoštenje realno loše, neprihvatljivo i etički neodrživo nije dovoljna da bismo mogli adekvatno rješavati slučajeve, moramo imati i proceduralni put do rješenja. S druge strane, pravni dokumenti odraz su etičkih standarda nekog društva i njegovih pojedinih segmenata te je kroz njih moguće proceduralno provesti samo ono što smo osvijestili kao problem do razine donošenja legislative. Zbog toga je sama praksa nešto na što se treba posebno osvrnuti.

U Hrvatskoj, nekoliko osoba s kojima sam razgovarao vezano uz ovu tematiku, a koje Nekoliko osoba s kojima sam razgovarao, a koje su zaista prijavile ili su imale namjeru prijaviti slučajeve plagijata, žalile su se da je procedura prijave ono što odbija i obeshrabruje. Dobar dio tih osoba žalio se na netransparentan sustav prijavljivanja su zaista prijavile ili imale namjeru prijaviti slučajeve plagijata, žalile su mi se da je upravo procedura prijave ono što odbija i obeshrabruje. Dobar dio tih osoba žalio se na netransparentan sustav prijavljivanja - unatoč postojanju određenih postupovnika, nisu znali kojem se tijelu obratiti, tko o tomu svemu odlučuje i koji su rokovi rješavanja, što je uglavnom posljedica nedorečene legislative. Također su se žalili na cijeli sustav tijela, komisija i povjerenstava koja su ovisna jedna o drugima i u tim meandrima birokracije dovoljno je da jedna instanca zakaže pa da se cijela stvar praktički blokira.

Nadalje, drugi problem na koji mi je bilo ukazano je da upravo zbog tih nedorečenosti vrlo često i sama procedura sankcioniranja može biti otežana, pogotovo ako u sustavu postoje osobe koje će se „kolegijalno" za to založiti. A upravo to je i razlog zbog kojeg je teško pisati o ovoj temi - bilo kakvo ukazivanje na ulogu osobe A ili B u usporavanju procesa može biti utuživo, a s druge strane sustav koji leži na proizvoljnim kategorijama omogućuje usporavanje ili blokiranje rješenja.

Slučaj Newman vs. Burgin ukazuje na moguća rješenja. Borba protiv akademskog nepoštenja trebala bi biti od posebnog interesa za znanstvenu zajednicu i vjerujem kako bi stvaranje sustava koji bi isključivao takve proizvoljne interpretacije bio od ključne važnosti. Najgora stvar koja se može dogoditi je da se slučajevi vuku mjesecima ili godinama zbog nepreciznih pravilnika i/ili „dobrohotnih" kolega u odborima. Politika rješavanja akademskog nepoštenja morala bi uključivati tri elementa:

konkretne rokove
neovisne stručnjake
sankcije za nedjelovanje relevantnih tijela.

Sada je stanje takvo da se većina hrvatskih visokih učilišta zadovoljava etičkim kodeksima u kojima je plagijat opisan vrlo kratko i samo načelno osuđen, a to nije dovoljno.[xiii]

Uloga visokih učilišta u podizanju svijesti o plagijatu

A visoka učilišta me dovode i do zadnje točke - važan element u sprečavanju navedenih pojava vezan je za obrazovanje budućih znanstvenih kadrova, tj. današnjih studenata i studentica. Strana visoka učilišta dio problema rješavaju korištenjem računalnog programa kao što je Turnitin, koji služi otkrivanju plagijata, ali njihovo razvijanje isplativo je samo visokim učilištima koja su spremna platiti desetke tisuća eura za njihovo korištenje. U Hrvatskoj su takve mogućnosti puno manje, ali baš zato bi trebalo podizati razinu svijesti i vidljivost problema.

Tijekom svog studiranja (diplomirao sam 2005.) niti na jednom predmetu nisam bio Etika znanstvenog rada mora se usađivati na svim razinama visokog obrazovanja, jer ukoliko je tako ni nepoznavanje pravila citiranja i navođenja izvora više ne može biti opravdanje za počinjenje plagijata i drugih oblika akademskog nepoštenja upoznat s razlozima štetnosti plagijata. Citiranje i navođenje izvora obrađivali smo marginalno, a sjećam se i učestalog predavanja seminara složenih copy/paste metodom koji je među kolegama i kolegicama bio normalan i uobičajen. Jedan slučaj prijave zbog predavanja identičnih seminara prepričavao se gotovo kao kuriozitet. Iako ne treba podcjenjivati eventualne sklonosti studenata da lakšim putem dođu do ocjena, ostaje i činjenica da neinformiranost o razinama i oblicima akademskog nepoštenja može biti zapreka za shvaćanje ozbiljnosti problema. Ako istovremeno iz definicije plagijata izbacimo namjeru kao konstitutivan element (što postaje standard), a s druge nedovoljno dobro informiramo studente, nije li to riskantno ponašanje i neka vrsta zanemarivanja?

K tome, etika znanstvenog rada mora se usađivati na svim razinama visokog obrazovanja, jer ukoliko je tako ni nepoznavanje pravila citiranja i navođenja izvora više ne može biti opravdanje za počinjenje plagijata i drugih oblika akademskog nepoštenja.

Zaključak: odgovornost hrvatske akademske zajednice

Kao zaključak, iz svega iznesenog vidljivo je da je problematika identificiranja i sankcioniranja akademskog nepoštenja u Hrvatskoj nedovoljno razvijena. Za njeno adekvatno rješavanje potrebno je poboljšati tri aspekta: definiranje akademskog nepoštenja, procedure njegovog sankcioniranja i edukaciju na svim razinama visokog obrazovanja. Takve bi mjere, u krajnjoj liniji, pomogle u zaštiti integriteta hrvatske znanosti i pokazale da sama akademska zajednica ima snage boriti se s vlastitim problemima.

^{[i] http://portal.connect.znanost.org/content/view/3197/}

^{[ii] http://www.nytimes.com/1987/09/18/us/biden-admits-plagiarism-in-school-but-says-it-was-not-malevolent.html?pagewanted=1}

^{[iii] Ovo je osobito važno zbog pojave citiranja izvan konteksta, koju predstavljam među tipovima plagijata, pri čemu je činjenica da izvor JE naveden, ali na način koji zavarava čitatelje i ne daje uvid u to koliki dio teksta je uistinu autorov.}

^{[iv] Članak Ralpha Mawdsleya osobito je instruktivan u tom smislu i daje mnoštvo referenci na druge slučajeve. Ralph D. Mawdsley, The Tangled Web of Plagiarism Litigation: Sorting out the Legal Issues, 2009 BYU Educ. & L J.}

^{[v] Mawdsley, 2009: 248-250, objašnjava principe i kriterije kako nešto postaje opće poznatom činjenicom.}

^{[vi] http://openjurist.org/930/f2d/955/newman-v-burgin}

^{[vii] Dobra definicija raznih oblika akademskog nepoštenja može se pronaći na http://www.nsf.gov/oig/resmisreg.pdf}

^{[viii] Članak se može pronaći na adresi http://www.rose.uzh.ch/download/Plagiat_unijournal_2006_4.pdf}

^{[ix] Podjela je preuzeta iz istog članka.}

^{[x] Recimo, ukoliko osoba doslovno preuzima nečiji integralni tekst, ali ne stavi navodnike, nego se referira fusnotom ili jedinicom literature, pri čemu ne znamo koliko je točno citirano.}

^{[xi] http://www.uni-konstanz.de/struktur/service/presse/mittshow.php?nr=85&jj=2004}

^{[xii] Luhmann, Niklas (1992) Legitimacija kroz proceduru. Zagreb : Naprijed}

^{[xiii] Kao primjer razrađene procedure istaknuo bih ovaj link Sveučilišta u Cambridgeu: http://www.admin.cam.ac.uk/offices/hr/policy/misconduct.html#heading5 uz prateće statute na koje se dokument referira.}

O autoru:

Sven Marcelić, prof., asistent je na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru.

Kolumna Javne politike visokog obrazovanja:

Ovaj tekst je objavljen u sklopu kolumne „Javne politike visokog obrazovanja". Kolumna je glavna aktivnost projekta „Kampanja Pravo na obrazovanje" koji provodi Institut za razvoj obrazovanja. H-Alter je partner na projektu, a projekt podupire Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Popis ostalih tekstova objavljenih u sklopu kolumne možete pronaći na internetskoj stranici www.iro.hr u rubrici „Kolumna".

Tagovi: autorska prava, plagijat

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

21.05.

dodaj komentar 23 komentara

Riječanin31.05.2010. 16:19#1

Članak je informativan, ali mu nedostaje suštinska dubina razloga zbog čega netko poseže za plagijatom. Nadalje, autor je u svojima stavovima pristran i ne poseže za zaleđem autorskog prava i njegove prvotne namjene koja je usmjerena na nagrađivanje originalnog autora, ali i funkciji stvaralačkog impulsa za ostale, koje je, po osobnom mišljenju, predugim ekskluzivnim autorskim pravom, nedostupno. Turnitin je software koji samo uspoređuje podudarnost pojedinih tekstova i u postotnom obliku daje podatak o sličnosti te kao takav nemože biti ključan faktor u identifikaciji stvarnog plagijata. Radi se naime, o čistom marketing sa financijskim interesom. Zanimljivo bi bilo postaviti problematiku plagijata u kontekst autoriteta i preispitati dvostruke kriterije u akademskom svijetu.
lizarazu31.05.2010. 22:39#2

Nepoštenje u akademskoj zajednici? Plagijati?
Zar i toga ima?

Bilo bi jako dobro očistiti akademsku zajednicu od različitih oblika nepoštenja, ali nekako mi se čini da je previše toga.
Splitsko veleučilište, Indeks, pa dopisni fakulteti gdje god hoćeš, novi studiji, poslijediplomskih na ekonomiji koliko i profesora, pa dva pravopisa, pa udžbenika za osnovne i srednje škole desetak za jedan predmet. Ima toga još puno, ali mi se ne da ni pisati...

Glavno da se digne postotak "visokoobrazovanih" pa ćemo biti društvo znanja... :))

Čini mi se da ćemo s vremenom doći do toga da fakultet ima težinu nekadašnje gimnazije, a doktorat nekadašnje diplome fakulteta.

U pogledu softvera :
za pregledavanje vrlo velikog broja studentskih radova, osobito ako se slične teme vuku iz godine u godinu postoje i besplatni izvrsni detektori. Softver nikad i nije ključan za detekciju plagijata, nego se upotrebljava kao ulazni filter radova, koje dakako recenziraju ljudi.

@Riječanin
U pogledu Turnitina - koriste ga i znanstvene baze podataka - emerald, ebsco, uz recenzente, valjda znaju zašto.
Problematika plagijata u kontekstu autoriteta i preispitivanje dvostrukih kriterija?
Jednostavnije bi bilo kazniti plagiranje, bez puno filozofije. I pravednije...
flying dutchman01.06.2010. 11:37#3

"... and now, for real fire, we need some strings..." , da citiram Amdeusa/Formana.

Clanak je doista dubok i teoretican, ali ocevidno mu nedostaje "pravi" sadrzaj.
Nadam se da ce slijedeci tekst, preuzet sa PubMeda, free text omoguciti svima malo zabave.
Sto i kako je dr.Kurjak poslije prosao, odgovorio i reagirao, is to je dr.Marusic imao sa svim ovim, ne znam. Nisam vise pratio.
Mozda netko moze dopuniti info ?

I naravno, ako imate neke slicne clancice, bilo bi zabavno procitati kako ovaj teoretdki model funkcionira u stvarnosti

BMJ. 2007 May 26; 334(7603): 1077.

Croatian academic is found guilty of plagiarism
Geoff Watts
London

See "Role of systematic reviews in detecting plagiarism: case of Asim Kurjak" in volume 333 on page 594.

A Croatian government committee that is investigating a senior academic and obstetrician has ruled unanimously that allegations of plagiarism in his published work are well founded.
In an opinion issued on 15 May the Committee for Ethics in Science and Higher Education declared that Asim Kurjak of Zagreb University Medical School was guilty of “violations of the [committee's] ethics code . . . and of common norms in biomedical publishing.”
The allegations were originally made in the BMJ by Iain Chalmers of the James Lind Library in Oxford (BMJ 2006;333:594-7 doi: 10.1136/bmj.38968.611296.F7).
The saga began in the late 1980s when Dr Chalmers was preparing a systematic review of epidural anaesthesia. He noticed that much of the text and data in a 1974 paper co-authored by Professor Kurjak were identical to those in a paper from a different group of authors published three years previously.
He reported his observations to the editor concerned and to Professor Kurjak's university. Both requested that the matter be handled discreetly.
In 2006 Dr Chalmers discovered that Professor Kurjak continued plagiarising. A report in 2002 showed that he had taken material from a Norwegian doctoral thesis and published it under his own name as a chapter in a book on fetal neurology.
The Zagreb University committee that investigated Professor Kurjak has only an advisory function. Its president, Vedran Katavic, is an assistant professor at the medical school. “Hopefully the school by itself will find the strength to decide what to do,” he says, “rather than just sweep it under the rug as they have done for a long time. If the school does not manage to do that by itself we hope the ministry (of science) will enforce some action.”
The Croatian Medical Journal has also become embroiled in the affair. Its insistence on appointing someone to oversee research integrity had already aroused local opposition. The journal found itself in disputes over integrity issues with what its co-editor Matko Marusic calls “influential members of the academic community” in Croatia.
Demands have been made for Dr Marusic and his co-editor (and wife) Ana Marusic to be sacked. More recently, Dr Marusic adds, it has been suggested that he and his wife had been “behind the article in the BMJ—even that we wrote the article together with Sir I Chalmers while he was in our house on the Adriatic coast.”
Dr Chalmers says this is nonsense. He has not been to Croatia since the 1960s. But why did he write the 2006 piece in the BMJ? “When I found out after 14 years that he (Professor Kurjak) was still at it, I felt stupid for having acquiesced in the [original] request to be discreet.”
What next? “The University of Zagreb now has to decide how it's going to protect its reputation,” said Dr Chalmers.
As at the beginning of this week the dean of the medical school, Nada Cikes, said that she had still not received a copy of the committee's opinion. However, she confirmed that she was aware of its content, she said. All she could say was that it would be considered by the university's “court of honour.”
She added: “This has to analyse all relevant facts, including [holding] a hearing with Professor Kurjak, and then it will reach a final decision.”
When asked to comment on the committee's decision, Professor Kurjak said (on 21 May) that he had not received a copy of the decision and had been informed by the medical school that no decision had been made. He added that the medical school's internal investigation into the allegations against him of plagiarism was “not finished.”
flying dutchman01.06.2010. 11:42#4

Procitavsi ponovno clanak ne mogu a da ne postavim slijedece pitanje autoru, kolegi Marcelicu: citirate u clanku Luhmanna (vidi dolje)

Njemački sociolog Niklas Luhmann[xii] djelovanje prava utemeljuje na proceduri, ustvrdivši pritom da pravni proces nije proces utvrđivanja istine nego provođenje problema kroz proceduru.

Ne mogu ovo shvatiti: zar nije esencijalni cilj pravnog proces USTANOVLJAVANJE ISTINE ???
Da li sam ja definitivno poludio, ili je svijet naopacke ili ja izvlacim rijeci is konteksta ???

hvala unaprijed.
Sven M.01.06.2010. 14:33#5

#4
Hvala na komentaru. Možda je stvar bila ponešto neprecizno izrečena, ali stvar je o ovome: ukoliko procedura nije provedena pravilno, onda je istina irelevantna.
Kao kardinalan primjer možemo uzeti čestu situaciju da slučaj u kojem su stvari potpuno jasne u smislu počinitelja padne jer se krunski dokaz nabavio mimo procedure, recimo bez sudskog naloga, i kao takav je pravno irelevantan jer se ne uzima u obzir, a ključan je za otkrivanje istine. (Što je čest motiv u, recimo, serijama pravne tematike gdje krivac na kraju odšeće zbog "legal technicalities".)
marko03.06.2010. 11:14#6

a sto reci o nepoznavanju pravila navodjenja literature u ovom clanku koji se bavi plagiranjem i korektnim citiranjem?!
Sven M.03.06.2010. 13:08#7

Ovo nije znanstveni rad, nego kolumna, pa je prema tome i navođenje izvora informativne naravi, dok sama kolumna nema pravila citiranja niti upute suradnicima u smislu u kojem to imaju znanstveni časopisi. Radi se o drugom formatu teksta koji ima drugačije zahtjeve.
A sve izvore možete naći u fusnotama.
ContraTurn03.06.2010. 15:08#8

Issues Raised by Use of Turnitin Plagiarism Detection Software
cel4145 | Thu, 09/07/2006 - 07:21
keywords:

* gvsu
* kplanet
* plagiarism
* turnitin

This past week, I worked with a couple of other members of the Writing Department at GVSU to prepare a position statement on plagiarism detection software. GVSU only recently acquired a subscription to Turnitin, and myself and the other teachers were concerned that teachers in other disciplines would be unware of the issues surrounding plagiarism detection services. The following is the full text of the statement which has been distributed on our campus.

Note: CCCC-IP has begun a resource page on plagiarism detection services.
Issues Raised by Use of Turnitin Plagiarism Detection Software
Overview

Recently, Grand Valley State University purchased a site license to plagiarism detection service Turnitin.com. Faculty members who use this service can require students to submit writing assignments electronically to Turnitin, which compares student texts against Turnitin’s database of Internet sites, academic journals index, and previously student submitted papers and prepares a report indicating where in the text plagiarism has been detected. Writing submitted to Turnitin is maintained in the database for comparison against future submissions by other students.

Scholars and teachers in the field of Rhetoric and Composition, as well as other academics, have discouraged the use of plagiarism detection services. We recommend that before using this service, faculty members consider several important issues raised by the use of Turnitin.
Turnitin Discourages Good Pedagogical Practices Concerning Writing

Because Turnitin compares student writing against a database of articles, previously submitted student writing, and web pages, it’s most easily used as a plagiarism detection service. Such use emphasizes the policing of student behavior and texts over good-faith assumptions about students’ integrity, and can shift attention away from teaching students how to avoid plagiarism in the first place. In “Defining and Avoiding Plagiarism: The WPA Statement on Best Practices,” the Council of Writing Program Administrators urges teachers to “use plagiarism detection services cautiously,” for they should “never be used to justify the avoidance of responsible teaching methods.” We recommend that teachers work toward implementing the WPA’s best practices as a long-term solution to eliminating plagiarism and building a culture of responsible participation in the creation and circulation of academic knowledge. The Writing Department and the Fred Meijer Center for Writing will be happy to host a workshop on sound pedagogical practices for eliminating plagiarism.
Turnitin Can Be Ineffective for Detecting Plagiarism

Experimentation by researchers and instructors has indicated that Turnitin can be ineffective in catching student plagiarism of Internet sources or can produce otherwise inaccurate results (e.g. Carbone, Royce). Teachers may have better luck using a mainstream search engine such as Google or Yahoo to find evidence of plagiarized text.
Turnitin Makes Questionable Use of Student Intellectual Property

Students have intellectual property rights to their writing that make problematic Turnitin’s compilation of student texts.

*

Claims of fair use by Turnitin put aside, teachers may want to consider their own opinions about requiring students to give away their work to be used by a third party, for-profit vendor.
*

Faculty should consider the legal implications of using a service like Turnitin. A McGill University student sued the university and won his right not to submit assignments to Turnitin.

For these reasons, we recommend that the university consider having Turnitin globally configured at GVSU so that students’ papers are not stored in the database.

Because the issues outlined in this document are of great importance to faculty, we hope that ECS and other faculty groups at GVSU will discuss the implications of the various features and uses of Turnitin.

September 6, 2006
Charlie Lowe, Assistant Professor of Writing
Ellen Schendel, Associate Professor of Writing
Julie White, Affiliate Faculty, Writing Department
Resources

Carbone, Nick. “Plagiarism.” Strategies for Teaching with Online Tools. http://bedfordstmartins.com/technotes/workshops/plagiarism.htm (5 September 2006).

Carbone, Nick. “Re: a Rebuttal of Turninin.com.” Strategies for Teaching with Online Tools 1 February 2002. http://www.bedfordstmartins.com/technotes/hccworkshop/missedplagiarism.htm (5 September 2006).

Castner, Joanna, Michael Donnelly, Rebecca Ingalls, Tracy Ann Morse, Anne Stockdell-Giesler. “(Mis)Trusting Technology That Polices Integrity: A Critical Assessment of Turnitin.com.” Inventio (Fall 2006). http://www.doit.gmu.edu/inventio/. Forthcoming.

The Council of Writing Program Administrators. “Defining and Avoiding Plagiarism: The WPA Statement on Best Practices.” http://wpacouncil.org/files/WPAplagiarism.pdf (5 September 2006).

Denhart, Andy. “The Web's Plagiarism Police.” Salon 14 January 1999. http://www.salon.com/tech/feature/1999/06/14/plagiarism/ (5 September 2006).

Foster, Andrea. “Plagiarism-Detection Tool Creates Legal Quandary.” Chronicle of Higher Education 17 May 2002. http://chronicle.com/free/v48/i36/36a03701.htm (5 September 2006).

Herrington, Anne, and Charles Moran. “What Happens When Machines Read Our Students' Writing?” College English 63.4 (March 2001): 480-499.

The Intellectual Property Caucus of the Conference On College Composition and Communication. “CCCC-IP Caucus Recommendations Regarding Academic Integrity and the Use of Plagiarism Detection Services.” (Fall 2006). Forthcoming.

Marcua, Lisa. “The Plagiarism Panic: Digital Policing in the New Intellectual Property Regime.” New Directions in Copyright Law. Vol. 2. Ed. Fiona Macmillan. London: Edward Elgar Publishing, 2006.

Marcua, Lisa. “Plagiarism and Copyright: Connections in the Turnitin Culture.” Sweetland Writing Center Newsletter (Winter 2006). http://141.211.177.75/UofM/Content/swc/document/SWC_W06.pdf (5 September 2006).

Marsh, Bill. “Turnitin.com and the Scriptural Enterprise of Plagiarism Detection.” Computers and Composition 21 (2004): 427-438.

Martin, Brian. "Plagiarism: A Misplaced Emphasis." Journal of Information Ethics 3.2 (1994): 36-47.

Masur, Kate. “Papers, Profits, and Pedagogy: Plagiarism in the Age of the Internet.” Perspectives (May 2001). http://www.historians.org/perspectives/issues/2001/0105/0105new3.cfm (5 September 2006).

“McGill Student Continues Fight Against Anti-Plagiarism Website.” CBC News 27 December 2003) http://www.cbc.ca/story/news/national/2003/12/27/plagiarism031227.html (5 September 2006).

“McGill Student Wins Fight Over Anti-Cheating Website.” CBC News 16 January 2004. http://www.cbc.ca/story/news/national/2004/01/16/mcgill_turnitin030116.html (5 September 2006).

Purdy, James P. “Calling Off the Hounds: Technology and the Visibility of Plagiarism.” Pedagogy: Critical Approaches to Teaching Literature, Language, Composition, and Culture 5.2 (Spring 2005): 275-295.

Royce, John. “Trust or Trussed? Has Turnitin.com Got It All Wrapped Up?” Teacher Librarian 30.4 (April 2003). http://www.teacherlibrarian.com/tlmag/v_30/v_30_4_feature.html (5 September 2006).
T.R.03.06.2010. 18:07#9

zanima me sto autor clanka misli o tome da se u opremi njegovog teksta nalaze slike koje su preuzete bez dopustenja i navodjenja autorstva ili izvora i sve to objavljeno pod copyrightom H-altera, nije da se moze reci kako se to nije moglo znati jer je dovoljno pogledati druge clanke na ovom portalu i svakom kome je stalo do zastite tih prava ce to smatrati neprilicnim (portal cak nije ni pod creative commons licencom pa da se moze reci kako je casopisu cilj dijeljenje spoznaja, vec je jednostavno krađa tudjeg vlasnistva na koju se onda polaze vlastito pravo intelektualnog vlasnistva, a onda jos k tome se sve to radi u clanku koji govori kako je nepostivanje intelektualnog vlasnistva zlocesta aktivnost, da nije smijesno bilo bi utuzivo)
svašta03.06.2010. 21:11#10

@T.R

mislim da nisi dobro pročitao tekst, i mislim da ne razlikuješ neke osnovne pojmove koji se ovdje iznose. naime, nigdje ni autor teksta, ni ovaj portal ne tvrde kako su slike u opremi teksta njihova kreacija ili nešto tome slično (za razliku od plagijatora koji tuđe ideje potpisuju svojim imenom).
T.R.04.06.2010. 10:38#11

@svasta sva autorska djela ukljucijuci i slike ili fotografije su zasticena i najcesce materijalna prava imaju galerije ili muzeji, rjedje autori, a moralna autori. Ukoliko se ne navede autor i izvor podrazumijeva se da su slike vlasnistvo ovog portala ili ovog autora, no pretpostavljam da nisu i da su preuzete od negdje cime su prekrsena i materijalna i moralna prava. u suprotnom bi svi mogli objavljivati sve bez da ikoga pitamo i ikome platimo trud koji je ulozen u neku kreaciju. meni je samo zanimljivo kako se to dogadja cak i u djelima kojima je cilj osvjestavanje ljudi o intelektualnim pravima i etickim normama.
svašta04.06.2010. 18:43#12

:duboko uzdah:

da, očito se radi o istim stvarima koje ti govoriš i o kojima autor govori. no mislim da nisi precizan u svojim traženjima i nastojanjima. autoru treba međuostalim prigovoriti što nije naveo i program u kojem je pisao tekst, kao i operativni sustav koji mu je omogućio pokretanje tog programa. Ako ćemo stvar voditi dalje, trebao je navesti i u kojem je fontu tekst napisan te navesti osobu koja ga je kreirala. Ista stvar vrijedi i za uredništvo i grafičku sekciju portala.

još jednom čestitam na naporima da pokraj šumetine problema treba inzistirati na prašini trivijalnosti, pogotovo kada je ovakva tema (akademska zajednica - plagijat) u pitanju.
T.R.04.06.2010. 19:59#13

slazem se da su to trivijalnosti samo sto je za mene trivijalost i cijela prica oko IPR-a (pogotovo imajuci u vidu koje agencije su glavni zagovornici te zastite i historijat nastanka, kao i tko na tome zaradjuje, a plagijati su po meni ipak samo jedan vid te price). suma problema za mene nije neki plagijat jer su tu ipak odnosi unutar znanstvene zajednice, sumu cine netransparentne financije pojedinih fakulteta od odredjenih tvrtki, lomljenje nogu psima na veterini, sumnjivo knjizene vlasnistva Zg sveucilista nad Iuc u dubrovniku, nelegalnost hrvatskih studija, utjecaj katolicke crkve na Zd sveucilistu, izlazenje u susret nakladnickom lobiju po pitanju besplatnih udzbenika, prodaja ispita i diploma na fakultetima, placenistvo znanstvenika da se u javnim nastupima pod krinkom znanosti zalazu za odredjene politicke stranke ili kompanije; to mi se ipak cini vecom stetom za znanost a primjera koliko hoces...
ime07.06.2010. 15:06#14

povraca mi se kad netko napise dobar clanak pa mu se pocne prigovarat da zasto se bavio time, a ne nekom drugom temom. zasto se nije bavio razlozima zbog kojih netko poseze za plagijatom ili zasto je izostavio cijelu sumu problema i odabrao pisat samo o plagiranju u sveucilisnoj zajednici. problem plagiranja je ,kao sto je to lijepo naglaseno u tekstu, jedna od glavnih kocnica razvoja znanosti. koliko ja pratim medije koji drze do informiranja, za razliku od onih koji drze do infotainmenta, problem plagiranja ipak nije tako cesto bio tematiziran kao npr kupovanje ispita, preskupih stolica i ostslih prebitnih i nadasve intrigantnijih tema. plagiranje je zaista problem puno uze vezan za samu akademsku zajednicu i vjerojatno je stoga medijima (osobito ovim drugim) neinteresantan. dakle, lijepo je da je netko odlucio otvoriti i ovu temu i pritom napisao korektan clanak. sjajne su mi opaske o neupucenosti studenata i o copy/paste seminarima.
Sven M.07.06.2010. 16:12#15

@TR
Moram priznati da ne znam kakve H-alter ima licence i ugovore po pitanju autorskih prava niti sam o tome vodio računa pišući tekst, jer je on pisan za kolumnu Instituta za razvoj obrazovanja, a koju H-alter prenosi. Iskreno, dok niste spomenuli te slike nisam ih ni primijetio. Ukoliko se tu radi o nekom kršenju autorskih prava, koristim ovu priliku da zamolim uredništvo da ih ukloni. Inače, izvornik se nalazi na stranici http://www.iro.hr/hr/javne-politike-visokog-obrazovanja/kolumna/plagijat-u-hrvatskoj-akademskoj-zajednici/ i možete vidjeti da u njemu nema nikakvih ilustracija, a to je integralna i izvorna verzija teksta. Utoliko uvažavam primjedbu o autorskim pravima, ali za nju nisam instanca kojoj je treba uputiti.
Što se ostaloga tiče, slažem se s komentarom broj 14 u smislu da nabrajanje sume problema ne moće biti kritika za bavljenje pojedinim aspektima problema unutar akademske zajednice. Upravo je takvo relativiziranje kontraproduktivno, jer ispada da niti jedan problem nema smisla rješavati - svaki je sam za sebe uvijek beznačajan u odnosu na sve druge. Ali tako nikad ništa nećemo riješiti.
ajoj07.06.2010. 21:25#16

Sven M.

Komentari nabrojani kod imenjaka slabog želuca nemogu se podvesti pod kritiku već kao poticaj u za širenjem spektra same problematike. Ne razumijem kako jedan prof. može smatrati da otvaranje novih pitanja i širenje obzora može biti kontraproduktivno, a naročito u tematici plariranja koja zahvaća socio-kulturnu, psihološku, pravnu dimenziju??!!

imenjak

Glavni razlog iliti kočnica u razvoju znanosti na domaćem terenu sigurno nije problematika plagijata koliko je problem financiranja i ulaganja u visoko obrazovanje. Što se tiče autorskih prava i intelektualnog vlasništva ono je, kao što je već netko naveo limitirano ekskluzivnim pravom koje traje preeeduuugo. Na samom kraju zanimljivo je da je besplatan pristup najnovijim znanstvenim radovima onemoguć čak i obrazovnim institucijama tijekom prve godine njegova izdavanja. Samo me zanima koliki bi vjetar u leđa dali studentima omogućavanjem pristupa takvim radovima sređivanjem i ugovaranjem takva pristupa???
Sven M.07.06.2010. 23:41#17

Ne smatra, nego misli da je prigovor članku koji se bavi plagijatima to što se ne bavi s još pet ili deset drugih problema deplasiran, jer se onda niti o jednome ne bi reklo ništa konkretno. Dakako, nitko ne tvrdi da sve ostalo što je navedeno nisu uistinu relevantni problemi i da se njima ne treba baviti (naravno da treba), ali naslov članka nije "Enciklopedija hrvatskih akademskih dubioza".
A postoje i neki sasvim prozaični razlozi, kao što je dužina teksta, koji također ograničavaju. Recimo, o softwareu za otkrivanje plagijata moglo bi se štošta napisati (kao što to sugerira komentar #9), kao i problematici autorskih prava, što je također sugerirano u raspravi, ali jednostavno sve ne stane u jedan rad ovog formata.
Ramona08.06.2010. 20:22#18

Osobno se bavim pisanjem duži niz godina, tu i tamo mi se nešto objavi, iako uglavnom pišem za sebe - kako to romantično zvuči, zar ne? Htjela sam samo napomenuti to da je kod pisanja kolumni vrlo teško obraditi svaki segment odabrane teme - posebice ako je ona većeg opsega. Autor ima viziju teksta i napiše ga slijedeći istu. Gotovo svaki članak na koji naiđemo mogli bismo s određenog aspekta opisati nedovoljno produbljenim - člankom koji nije uspio odraziti srž problematike/teme o kojoj se piše. Međutim, ukoliko je cilj članka bio izvijestiti o nepoštenju u akademskoj zajednici, utoliko je on uspješan. Razlozi akademskog nepoštenja u vidu plagiranja problematika je koja nam ne dopušta zaključivanje bez prethodnog korektnog istraživanja, pa stoga osobno smatram da je i bolje stvar zadržati na informativnom nivou, ako smo već spoznajno ograničeni na tom području.

Svaka kritika je dobro došla, ukoliko je osnovana. Ako već postoje kritičari koji tekst smatraju nedostatno razrađenim, što ih priječi da se prime rada i napišu objektivan tekst (Weber bi se doduše pitao je li objektivnost uopće moguća) sa plauzibilnim produbljenim suštinskim (i inim) mislima i idejama, spoznajama i činjenicama. Zašto kritike zastaju na kritikama?
evo opet08.06.2010. 22:57#19

Draga Ramona,

izuzetno cijenim toliko plemenitu gestu romantičnog pisanja iz vlastitog užitka. Pošto se duže vremena baviš pisanjem, potom si zasigurno upoznata s pojmom dobrog i manje dobrog članka i dužnosti recenzenta u kvalitativnom sugeriranju. Ovime se ne smatram niti recenzentom niti sudim da je članak loš. Naprotiv, smatram da određene sugestije ne idu u pravcu kritike već promocije budućih članaka iste tematike s uključenim navedenim aspektima. Što se tiče navedenih znanstvenih ispitivanja, ona postoje i dokumentirana su, a u psihološko-socijalnoj dimenziji motivacijski su usmjerena. U pogledu samostalne inicijative u pisanju članka, on već postoji i u fazi je objavljivanja u stranoj znanstvenoj reviji.
Ramona09.06.2010. 12:55#20

''evo opet?'' Vidim da je nekome već polako dosta.

Ne znam je li to zbog trenutnog raspoloženja ili zbog kojeg drugog razloga, ali baš te mi nekako neugodni. Formu se može odrediti pravilima, može ju se slijedit, ali sadržaj je uvijek odraz nečijeg razmišljanja, promišljanja. Možda su nam zaista u tom pogledu ponekad potrebne sugestije, a kako se smatrate kompetentnim na ovom području, samo tako nastavite, možda nekome zaista pomognete u podizanju kvalitete daljnjeg rada.

Sretno
evo opetx209.06.2010. 17:01#21

Svaka kritika je dobro došla, ukoliko je osnovana.
Ne znam je li to zbog trenutnog raspoloženja ili zbog kojeg drugog razloga, ali baš te mi nekako neugodni.

Draga Ramona, ne dozvoli da ti subjektivni dojam neugodnosti postane primaran u općem kritiziranju navedenog jer spuštanje na osobnu razinu negativnog dojma ujedno postaje i neosnovano.

Već sam pomogao, a znam da si toga svjesna.
Sretno, također
Ramona10.06.2010. 01:24#22

Ovom riječju, 'sretno', kao da smo se pozdravili, međutim, vidim da ste ažurni i gorljivi, pa bih Vam rado uputila još pokoju riječ. Nadam se da imate toliko Strpljenja, barem onoliko koliko bi bilo potrebno da umjesto svog imena ne upišete ''evo opetx3''.

Vi kažete: ''Draga Ramona, ne dozvoli da ti subjektivni dojam neugodnosti postane primaran u općem kritiziranju navedenog jer spuštanje na osobnu razinu negativnog dojma ujedno postaje i neosnovano.''

Izvan konteksta ove situacije, to zaista ovisi na temelju čega je steknut negativan dojam. Osobna razina po mom viđenju stvari ne isključuje mogućnost objektivnog sagledavanja stvari. Svakako, hvala Vam na savjetu, poprilično je općenit pa mogu reći da ću dati sve od sebe da ga se držim u što je većoj mogućoj mjeri.

Ako malo detaljnije analizirate moj komentar gdje Vam otkrivam svoje osjećaje (čemu usput rečeno ovdje nije ni mjesto ni vrijeme, ali okej), možete zaključiti kako svaka rečenica nakon one u kojoj Vam priznajem da ste mi neugodni nije ni na koji način temeljena na dojmu kojeg sam stekla o Vama.

Dakle, rečenice koje slijede su: ''Formu se može odrediti pravilima, može ju se slijedit, ali sadržaj je uvijek odraz nečijeg razmišljanja, promišljanja. Možda su nam zaista u tom pogledu ponekad potrebne sugestije, a kako se smatrate kompetentnim na ovom području, samo tako nastavite, možda nekome zaista pomognete u podizanju kvalitete daljnjeg rada.''

Ili ste mislili da sam ironična pa ste na temelju toga došli do zaključka da je kriterij mog procjenjivanja sadržaja Vaših komentara temeljen na negativnom dojmu kojeg sam stekla o Vama?

Sigurno ste pomogli, da Vas znam kupila bih Vam sladoled za trud. Samo je pitanje koliko će oni kojima su kritike (koje biste vi nazvali sugestijama) upućene prihvatiti kao konstruktivne, a koliko će ih odbaciti kao neutemeljene napade na njihov rad. Sigurna sam da ste svjesni toga da ljudi teško prihvaćaju kritike, koliko god hinili da je suprotno, posebice ako su na temelju vlastite procjene zaključili da je nešto napravljeno onako kako treba. U tom pogledu i u pogledu Vaše neugodnosti (ili bolje rečeno moguće neugodnosti kritičara), možda bi ipak, unatoč anonimnosti i nemogućnosti face-to-face interakcije u ovom slučaju, bilo poželjnije taktizirati. Pristupačna, nenametljiva i malo manje agresivna kritika uglavnom je kod ljudi bolje prihvaćena nego izravna i bešćutna.
Karijeristi19.06.2010. 20:41#23

Vama u životu ništa nije vrijedno osim ako nije "izračunljivo" brojkama.

To i pokreče vaš znanstveni rad...

Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

H-Alter

Marinko Čulić 24.05.2012.

Što nam znači pobjeda Karanikolića

Što nas čeka

Trg Burze

Deutsche welle

Plagijat u hrvatskoj akademskoj zajednici

Vezane vijesti

MUP prekršio zakone RH

Cenzura koja nema kraja

Sindrom sveopće prostitucije

Pirati svih zemalja, ujedinite se!

dodaj komentar 23 komentara

Dodaj komentar

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

Umjetnik koji nikad ne spava

O krađi identiteta

Petak na Subversiveu

Prema Balkanskom socijalnom forumu

Marina opet među najboljim fotoreporterima regije!

Nitko nam ne čuva leđa

Uskoro Jewish Film Festival