Postjugoslavenski nacionalizami nikada ne funkcioniraju kao nešto odvojeno, singularno, nego kao zbir akcija i reakcija na širem ex-yu prostoru. Nikolićev izbor za srbijanskog predsjednika sigurno će izazvati povećano izlučivanje antisrpskih žlijezda u Hrvatskoj.
Masovnijih radničkih prvomajskih povorki, prosvjeda i proslava nije bilo. Vođa sindikata kaže da su radnici danas svima - očito i njemu - nezahvalna tema, čak ni umjetnici ih više ne uzimaju u ruke. U zemlji u kojoj je broj nezaposlenih nezaustavljivo raste - ma što udruženi HZZO i vlada pričali o tome, u kojoj ni oni koji rade ne dobivaju plaću, a poneki režu vene zbog neplaćenih dugova - jedino umjesno se čini veličanje novih proizvodnih pogona i otvaranje novih radnih mjesta. Pa je tako jedina misao hrvatskog građanina: što više raditi i što više zaraditi, po mogućnosti u stalnom radnom odnosu. Oni koji to ne mogu osjećaju se uglavnom depresivno i

Fotografije: Prizori iz Malmöa
izbačeno iz društvenih tokova, a bogme i iz vlastitog života.
Jer stvar je razmjerno jasna - radi se i zarađuje da bi se uopće moglo živjeti, pa malo odmara, malo zabavlja, a sve u cilju obnavljanja energije za rad i tako u nezaustavljivom ritmu ponovo radi sve do kraja radne i životne dobi. Uobičajena ekonomska ucjena u vrijeme krize postaje posebno efikasna. Poslodavci dolaze na svoje - nitko više ne pita o radnom vremenu, godišnjim odmorima i uvjetima rada. Svi samo žele raditi. Tako kriza postaje najučinkovitije sredstvo ekonomske i duhovne obnove propadajućeg sistema.
Dok sindikati hiberniraju i prostituiraju i ono malo što je ostalo od radničkih prava, suvremeni radnik se teško priključuje prosvjedima za svoja prava. Ili bilo kakvim prosvjedima. Radnik ne samo da najčešće radi protiv svojih kolega (u situaciji štrajka Dok se mogućnosti službenog tržišta rada i zapošljavanja kao i sve posljedice koje ono nosi po vlastiti život ne čine nimalo optimističnima, preostalo nam je jedino još ispitati i u praksi isprobati suprotnu etiku i svjetonazor - mogućnost radikalnog neradništva ali i svakodnevne radne dinamike prepostavljenih i podređenih), radnik radi i protiv sebe samoga. Tako radnici često optužuju one koji prosvjeduju ili štrajkaju u njihovo ime kao besposličare koji ometaju radni i potrošački ritam. Radnik je već odavna kontrarevolucionarna klasa. Tu su i bijeli ovratnici koji rijetko sebe uopće smatraju radnicima i vjerojatno misle da su visinom plaće i sitnim beneficijama već ušli u carstvo slobode. Pridodavši ovim proturječjima u samorazumijevanju radničke klase i realno stanje hrvatskog radnika danas, možemo slobodno parafrazirati - radnik je već sada samo loš vic. Ipak, neupitnost proizvodnje ostaje jednaka neupitnosti potrošnje, a sve poduprto našom energijom, vremenom, zdravljem i radom. "Produkcionistički diskurs vlada svuda. Bez obzira da li ta produktivnost ima objektivne ciljeve ili se razvija zbog sebe same, sam taj diskurs se nameće kao oblik vrednosti. To je lajtmotiv kako sistema, tako i njegove radikalne opozicije-samo što takav konsenzus mora biti sumnjiv." , kaže rani Baudrillard u nedavno prevedenom Ogledalu proizvodnje (Anarhija-blok 45, Porodična biblioteka, 2011). Mantra socijalističke proizvodnje tako susreće svoga dvojnika u mantri kapitalističke potrošnje. Naš rad biva svakodnevno prodavan u ime nižih - preživljavanje, ili pak viših ciljeva - samorealizacija i idetitet kroz posao, a sve začinjeno i radom poslije posla u vidu rada na sebi ili pak rada na vezi. Uglavnom - kuda god pogledate - samo i neprestano rad.
Dok se mogućnosti službenog tržišta rada i zapošljavanja kao i sve posljedice koje ono nosi po vlastiti život ne čine nimalo optimističnima, preostalo nam je jedino još ispitati i u praksi isprobati suprotnu etiku i svjetonazor - mogućnost radikalnog
neradništva. Tema je to koja je tokom povijesti imala rijetke promicatelje uglavnom anarhističke i artističke provijencije; nikada nije uspjela okupiti masovniju sljedbu, a njeni individualni praktičari su uglavnom bili žestoko kritizirani.
Tko su onda istinski džabalebaroši, hoštapleri, neradnici? Tko su oni koji su se uspjeli sakriti i usudili biti - neradnici na rubovima kapitalizma? I to po svom najunutarnjijem izboru, a ne po nužnosti dodijeljene im društvene uloge - nezaposlenog, "mentalno oboljelog" ili jednostavno not fit to work? S prelaskom na novo društveno uređenje, kao i svježim dahom Zapada, upravo lijenost i neradništvo su postali novi društveni tabu. Nema goreg danas u puritanskoj energiji rada i kapitalističkom snu rada na sebi. Novi istočni grijeh je ni manje ni više nego lijenost. Mladen Stilinović je jasno razložio da je jedna od pretpostavki umjetnika i umjetnosti upravo lijenost (Stilinović, Pohvala lijenosti). Ali današnji umjetnici naporno rade - na PR-u, aplikacijama i hiperprodukciji radova - zato ćemo ih ovdje izostaviti. Da razjasnimo, ovdje ne spadaju ni skvoteri sa roditeljskim American Express karticama niti oni koji žive od nekog oblika obiteljske rente. Ne spadaju ni svi oni koji bi možda željeli raditi ali im je
to - zbog dodijeljene društvene uloge - onemogućeno. Ovdje je riječ o onima koji su svojevoljno izabrali ne raditi ništa ili raditi vrlo malo. Gdje su oni koji kradu bogu dane?
U potrazi za neradnicima koji zadovoljavaju navedene uvjete, tražili smo dugo i ustrajno i našli ih samo troje. Ovo su njihovi neradnički stavovi i priče. Marko, 37-godišnjak iz Zagreba, studirao je, magistrirao te vrijeme provodio od jedne europske metropole do druge koristeći brojne prilike za džabalebarenje koje pružaju obrazovni sustavi europskih zemalja. Stalno mjesto boravka nema, a najčešće je u vlakovima i low cost avionskim kompanijama. O svom neradničkom izboru kaže: "Ne radim zato što sam u jednom trenutku skužio da omjer mojih osobnih sloboda, neostvarenih vizija, želja, potreba i rada, napora, odricanja, te nagrada, ugleda i zarade ovisi o tomu radim li ili ne, a ne više o tomu šta i kako radim. Dakle nije opcija bila naći drugi posao ili raditi ga bolje, već samo prestati sa zaposlenjem kao primarnom kategorijom za identificiranje. Skužio sam i da ne postoji jedan lifestyle za koji želim potpuni fit-in, već da ispadam van lokalno ponuđenih kategorija i njihovih kombinacija.
Za ovu životnu fazu mi je intrigantnije i zanimljivije ispitivati postojeće i stvarati nove opcije sebi i drugima. Manje zarađujem, imam i trošim, no više stvari vidim, iskušam, doživim i uživam, obzirom na relativnu slobodu oko raspolaganja vremenom i mogućnost kretanja..."
Nerad automatski uzrokuje radikalno smanjenu potrošnju, a najčešće vodi i drugačijem stilu života i shvaćanja osnovnih kategorija - poput stanovanja, prehrane, izlazaka, o čemu nam može posvjedočiti Anja iz Pule, trenutačno u Zagrebu. Anja živi u skvotiranom prostoru jedne tvornice na rubu grada na koju razni horvatinčići još nisu pokrenuli svoje mašine, gdje je unutar 100 kvadratnih metara uredila svoj Jasno nam je da neradništvo ne mogu prakticirati svi, i podržavamo radnike, odlučne u ponovnom prisvajanju svojih prava. Ipak, neka ni radosno neradništvo i Stilinovićeva lijenost ne izgube svoje čari stambeni prostor. Taj stambeni prostor nema onaj komfor na koji smo navikli, a njegovo uređenje je zahtijevalo zavidnu količinu majstoriranja i domišljatosti. Anja sa smjehom kaže: "100 kvadrata bi trebali imati svi, to je taman po mjeri čovjeka". Anja radi rijetko, i to uglavnom sezonske poslove u Hrvatskoj ili inozemstvu. Vrijeme provodi u prirodi umjesto u kafićima i klubovima, hranu priprema sama, a namirnice u nekoj vrsti razmjene dobiva sa sela. Svoj neradnički status ne misli uskoro mijenjati: "Lijepo mi je ovako, imam svo vrijeme ovog svijeta za isprobavanje i učenje različitih stvari. Pokušala sam raditi u 8-satnom ritmu, u jednoj firmi i nije bilo nimalo zabavno."
O životu s onu strana rada govori nam i Dragan, inače specijaliziran za najbolju zabavu i najbolje dodatno obrazovanje u besplatnim varijantama : "Dakle, to što ne radim ima niz komparativnih prednosti pred radom, ali pod tim ne mislim nikako na činjenje nečeg što spada u polje interesa - već otuđeni rad. Iako sam eksperimentirao s povremenim otuđenim radom, uglavnom ne radim. Za novac sam
obavljao i nemali broj aktivnosti ali zajedničko im je svima da je vremenski rok bio vrlo ograničen. Iako se na rubovima kapitalizma može lijepo preživljavati, čak i bez da čovjek posjeduje ikakvu imovinu - ponavljam - nisam protiv rada. Protiv toga sam da rad nadomješta ili popunjava identitet, čovječnost i vrijeme koje čovjek ima ovdje na zemlji. Barem u ovom krugu. Dakle prednosti su da se mogu bavit drugim "projektima" - da si vrijeme prilagođavam zalasku sunca, e da bi ga gledao, mogu ić trčat u Maksimir, šetat se po Sljemenu, ić na zbor, čitat, visit na ulici, bavit se sobom - supstancijalno. Otputovat na kraće ili duže bez razmišljanja i najave."
Jasno nam je da neradništvo ne mogu prakticirati svi, i podržavamo radnike, odlučne u ponovnom prisvajanju svojih prava. Ipak, neka ni radosno neradništvo i Stilinovićeva lijenost ne izgube svoje čari. Nema boljeg vremena za razmišljanja o neradu ili barem o drugačijem radu, od vremena krize. Nema boljeg vremena za masovni nedolazak na posao ili za ponovno prisvajanje vlastitog života. Radnička klasa odlazi u raj.
Siniša Labrović: Bizarno je da se štedi na onima čija se potpora izražava u tisućama, a ne na onima koji dobivaju milijune.
Kakve veze ima "Prvi hrvatski festival knjiga - Što čitaš" s profiliranom izdavačkom kućom "Što čitaš?". Nikakve.
Večeras će na Subversive Festivalu Christian Marazzi govoriti o historijskoj krizi kapitalizma, a Gayatri Spivak predavat će na temu "Budućnosti, prošlosti, jezici, Balkan"
Danas na Subversive Forumu u ZKM-u počinje panel "Prema Balkanskom socijalnom forumu" koji će trajati dva dana
Treću godinu zaredom fotografija H-Alter-ove novinarke Marine Kelava uvrštena je na izložbu najbolje novinske fotografije iz regije, koja se večeras otvara u Beogradu, u organizaciji srpske novinske agencije Beta
Marko Pogačar, "Bog neće pomoći": Naslov ukazuje na nepobitnu činjenicu - na neko apstraktno, metafizičko utočište nije nam se osloniti.
Od 20. do 26. svibnja, u sklopu festivalskoga filmskog programa domaćoj će publici biti prikazana 54 filma koji na različite načine progovaraju o toleranciji
dodaj komentar 69 komentara
I još povrh svega oni retardirani "team bildinzi "....
Taj sam! Mogle ste mene interviewirati. :)))
JUČERAŠNJA SUTRAŠNJICA
( ILI TKO NAM JE UKRAO SUTRA )
BOLAN JE TO OSJEĆAJ
"S KONJA NA MAGARCA "
POSLIJE SLUŠAT PRIČU
DVA MATORA JARCA
DA JE SADA BOLJE
NEGO ŠTO JE PRIJE
AL' SVAK' TKO JE POŠTEN
REĆI ĆE DA NIJE
NEKADA JE RADNIK IMAO
I NOVAC I PRAVA
A OVO DANAS JE
ČIST' HOROR I STRAVA
BIJELOSVJETSKE PROTUHE
POSTADOŠE GAZDE
LUKSUZNO SE ŽIVI
I VOZE SE MAZDE
S RADNIKOM SE POSTUPA
KAO DA JE SMEĆE
ALI TO IZ VLADE
NITKO PRIZNAT NEĆE
KRATKOROČNI UGOVORI
NA TRIDESET DANA
PA TI SADA DOĐI
DO KUĆE IL' STANA
PA TI SADA STECI
KAPITAL , IMANJE ...
MOŽEŠ STEĆI SAMO
NOVO DUGOVANJE
ZA RADNIKA OVO JE
KURVA OD SISTEMA
DA JE TAKO STO POSTO JE
TU NEMA DILEMA
CIJELA TRULA JUGA
IMALA JE DVADESET MILIJARDI DUGA
MAJKO MILA CRNO NAM SE PIŠE
SAD HRVATSKA SAMA IMA PET PUT VIŠE
BOLAN JE TO OSJEĆAJ
" S KONJA NA MAGARCA "
POSLIJE SLUŠAT PRIČU
DVA MATORA JARCA
DA JE SADA BOLJE
NEGO ŠTO JE PRIJE
AL' SVAK' TKO JE POŠTEN
REĆI ĆE DA NIJE
vatrenekritike.blog.hr
Nedavno sam pročitala intervju sa glumicom Liv Tyler koja kaže: 'Volim raditi, pa duge periode ne raditi ništa. Dovoljna mi je jedna reklama i dva alternativna filma godišnje da se pokrijem - što će mi više?'
Zapravo, živeći na ovaj način (radno u sezoni za poslodavce koje prvenstveno zanima dobro odrađen posao, a ne imam li diplomu (nemam), ne upliću se u ono što radim (osim najosnovnijeg), ne postavljaju pitanja i daju odriješene ruke, cijene širinu pogleda i lakoću bivanja), ostaje mi onoliko kuna mjesečno za život koliko mi je ostajalo dok sam bila u normalnom radnom odnosu (i trošila više u pauzama za ručak, na prijevoz i odjeću).
Prednost je sedam mjeseci godišnje vremena za sebe - putovanja, školu, druženja.
Jedina bitna razlika je penzija koju djelomično rješavam kroz životno osiguranje.
Labor omnia vincit
Naivno je mislit da ovi ljudi žive od zraka. Misli da su ugodno potkoženi ili kao što kaže Anja, žive tako da "...radi rijetko, i to uglavnom sezonske poslove u Hrvatskoj ili inozemstvu. Vrijeme provodi u prirodi umjesto u kafićima i klubovima, hranu priprema sama, a namirnice u nekoj vrsti razmjene dobiva sa sela."
Jjasno da ne žive neradeći nego rade donekle ili pak proizvode nešto da bi mijenjali, a time, htjeli to ili ne, spadaju u ekstremniji oblik kapitalista jer država ne oporezuje njihovu robnu razmjenu.
Labor omnia facit
Labor omnia vincit
Sve je lako dok ti ne zatreba lječnik ili pravnik, tu te "čeka" moderni kapitalizam.
Ajde, pravnike se još i da zaoibiči ali zdravlje .....
Za novinarku: možda bi ipak temu o 2 skupine ljudi koje ste spomenuli u tekstu - skvoteri s karticama i ekipa s roditeljskim rentama - bila potrebna za razradu, istraživanje i prezentaciju. Ima ih dosta , studiraju 10 i više godina, pregazili već 30 ljeta, nikad radili, slabo djelovali , sve pristutni u internetskim društvenim mrežama, 3-5 hobi aktivnosti, neodgovorni sebi , neodgovorni društvu u kojem žive. ..itd..itd..
Sistem je mašina,a svi mi ,u najboljem slučaju,njeni lako zamjenjivi dijelovi .Boriti se protiv nje na istim organizacijskim osnovama , dovoditi u pitanje njen monopol pozivanjem na dužnost i žrtvovanje, znači svrstati se u njenu vojsku.Mi ćemo se boriti protiv nje na isti način na koji i živimo: razigrano,kreativno , nepredvidljivo"
Sa svojih trideset i nešto sitno godina već mi je pun kufer kapitalizma. Na poslu me izmrcvare 'manageri' koji su uvijek u pravu, dođem doma i sljedeća 2 sata pokušavam razbistriti glavu, a uz sve to još nisam skupio novce za tenisice. Zašto sve to je najbolje objašnjeno u dokumentarnim filmovima Zeitgeist:
http://www.zeitgeistmovie.com/
.
"P. je najuniverzalniji oblik bivstvovanja najvećeg broja ljudi. Kapitalističko tržište je ovu čovjekovu komponentu razotkrilo do kraja. P. je posve funkcionalna i malo tko je može izbjeći. Individua se rađa u već etabliranim društvenim odnosima s hijerarhijom, autoritetima i općim suprotstavljanjem. Preko odgoja i obrazovanja ona je indoktrinirana da poštuje i slijedi takav poredak stvari. Ako u početku misli da to sve tako mora biti, vrlo brzo se otrijezni shvativši da takav način života s naučenim humanističkim moralom nema nikakve veze već da je služenje osnovni uvjet za golu egzistenciju. ..."
Članak se zove MA ŠTO BILO S LIZALICOM i sastoji se od 5 dijelova! Svakako preporučam ako se bude dalo naći..
Samo je pitanje želiš li prihvatit te etablirane društvene odnose i autoritete i kroz njih se ostvarit kao individua ili hoćeš mijenjati vrijednosti, vječno bit u otporu i sanjat o idealnom svijetu gdje nema "onih" što te tlače i tjeraju da zaradiš novac. Stvar je pragmacije.
pravi primjer za to su naše škole gdje se besmisleno gomilanje nepotrebnog sadržaja naziva znanjem. 90% učenika i to odlikaša zaborave većinu toga odmah nakon ispita. Klinci su još iskreni pa i sami priznaju, ali se naše institucije time ne zamaraju , jer nisu one usmjerene na one kojima bi trebale služiti ,već na same sebe i u skladu s time na očuvanju društvene hijerarhije .
katastrofalni rezultati (pogotovo u segmentu kritičnog razmišljanja)objavljeni prošle godine od strane svjetske organizacije za obrazovanje nikoga nisu previše pogodili, naprotiv potvrda prave uloga institucije time je neosporno dokazana.
"Djeca ne sjede u školi da bi nešto naučila,već da bi se istrenirala za svoju ulogu u društvenom sistemu -ulogu potrošača i sljedbenika hijerarhije." (Prostitucija)
To je osnovna uloga skolskog sustava. Nije nista bolje niti u Americi. Ali sam ja vec istrenirao ucitelje i direktore skola da je uloga moga sina u njihovom skolskom sustavu da preispituje neprestano hijerahiju i ulogu sebe u takvom sustavu. Par, kako moja supruga kaze, dovoljno bezobraznih elokventnih emaila, i vrlo brzo se licemjerni nositelji sustava pocnu osjecati nelagodno i rade sto im kazes, samo da se ne bi o njima previse pricalo u zajednici, hehehe.
ovaj članak odlično opisuje stanje na stranici h-alter.org, mogu samo dodati da jedini koji POŠTENO zarade svoju plaću su SMETLARI i CESTARI, ostali svi su LJENČINE, NITKOGOVIĆI, ZGUBIDANI, KOKOŠARI i ostali otpad bivše nam države
A ovo o životu na kredit i penzije ... neću niti komentirat ... budale ... ja skoro da i nemam kredita i nemam uopće baš dobru ideju šta bi sa kreditom da mi ga i neko daje.
Ustvari volim takve lijenčine jer da nema njih bilo bi manje posla :)
Zar se misli da mi sami ne znamo ocijeniti tko je bio Pavelić, pa će nam admin to objasniti i to zabranom pisanja bilo kakvog teksta. Ako je zabranjeno napisati Ante Pavelić, kako ćemo znati da je ta osoba postojala?
Čovjeku je trebalo sugerirati da promijeni nadimak i to bi bilo tisuću puta efikasnije od brisanja. Hrvati su kompletno odgojeni na totalitarnim ideologijama i ne mogu se naučiti toleranciji i demokraciji.
Pričala je krenula kao "svoj na svome" i to je bio zajednički nazivnik promjena koje su uslijedile.
Masa je "svoj na svome" vidjela u oslobađanju nacionalnog bića, a vješti pojedinci su "svoj na svome" promišljali u materijalnom smislu.
Ono što se skoro pola stoljeća akumuliralo radom velikog broja ljudi prenijelo se u ruke bržih i agresivnijih.
Ne vidim ništa sporno u tome. Sve je odrađeno u skladu sa pravilima igre u kojoj je gospodarilo pravilo, da pravila nema. Tržišno gospodarstvo ne podrazumijeva lijep život za sve.
Tu se priča završava.
Sve što obrađuje ovaj članak je čista kozmetika.
Nadam se da će uredništvo posvetiti više pažnje načinu uređivanja komentara, jer je očito da se time sada bavi nekompetentna osoba. Ili, što se nadam da nije, programski radite takve stvari. U tom slučaju mogu samo žaliti za dosad uplaćenim novcem na žiro Udruge za nezavisnu medijsku kulturu i biti ubuduće pametniji.
Iako te Uvažavam, ispričavam se zbog skretanja s adminovog puta (teme). Uvažavam, Internet je medij kojeg stvaraju korisnici. Ti se drži svoje žene, admina i teme, a mi nevjerni ćemo šavrljati okolo. Kako će pošteni znati da su pošteni kad izbrišu sve nepoštene?
Ovaj admin ima ispravan kriterij. Izbrisao hitlera i staljina i upozorio na temu. Pošteno.
Na ovaj način može razmišljati i složiti se s ovim netko tko ne čita kontekste već se obazire samo na znakove i značenje. Pošteno?! Uvažavam, objasni mi gdje se koristi taj pojam pošteno i tko ga najviše koristi (izuzmi nepoštenjake i kurvine sinove)? Jesi li taj pojam izvukao iz fizike, psihologije, ekonomije ili pravnih znanosti? Je li to ono: Hoćemo li pola pola ili bratski? I prije sam pisao pod tim korisničkim imenom pa me nije brisao - poštenje s kasnim paljenjem. Evo ti komentar koji je bio izbrisan zbog korisničkog imena, pa pošteno ocjeni jesam li se držao teme:
„ishmaile i ja imam dvoje radnika u kući, sina i ženu. Ono što oni zarade potroše na marendu, poneko pićence, poneku krpicu i benzin. Ja, koji ne radim već dvije godine, moram ih hraniti i plačati režije. Poserem se ja na svu takvu radničku klasu u ovoj državi. Neću ni ja dugo moći financirati njihov rad i svoj nerad. Ja sam jedan od velikih jebivjetara zemlje ove, sigurno sam pola milijuna eura spičkao na gluposti, hranu i piće i sav taj božanstveni novac pretvorio u govno. Kajem li se? Poslje jebanja nema kajanja. Sve što je lepo ima kraj. Bilo je časno živjeti s Titom!“
Nadalje, na ovom sam se forumu u više navrata izjasnio protiv bilo kakve cenzure i za apsolutnu slobodu govora (pisanja). Ipak, morate znati da je ovaj Adminstrator donekle u pravu. Ovdje su tema neradnici. He, he.
A sad bez ironije, novinarka Vujanić je napisala izvanredan tekst. Tko je pametan ne mora tražiti posao već će ga stvoriti po svojoj mjeri. Isto tako, zarađeni novac neće bjesomučno trošiti na pizdarije. Ima beskonačno mnogo načina za preživjeti samo moraš biti kreativan i imati jaku volju.
PRAVI abc14.05.2011. 12:12#3
Ovaj što se potpisao sa abc nije pravi abc. Zloupotrebljava moj nadimak
Nisam zloupotrijebio nego dobronamjerno upotrijebio. Ako se ljutiš zloupotrijebi ti moj nadimak Tito ili Pavelić, pa ćemo biti izjednačeni. Ja znam da ti imaš muda za to. Hvala ti na pozajmljivanju nadimka. Zlouporaba je i nepravilno korištenje cenzure.
P.S.
Zašto si upotrijebio baš moj nadimak?
Zaposlenik Gradske uprave u Zadru bit će prvi Hrvat koji će odgovarati za krađu identiteta. Naime, 26-godišnji M.K. je otvarao lažne profile na Facebooku i Iskrici pod imenima dvije studentice. M.K. je suspendiran, a protiv njega je podignut optužni prijedlog.“
PRAVI abc, eto ti prilike da me tužiš.
Nažalost, kapitalizam ne postoji nigdje u svijetu. Ono što imamo jest korporativni socijalizam.
Tko se služi mojim neoriginalnim nickom? Osjećam se pokradeno.
Mislim, možemo mi svi filozofirati koliko hoćemo, izgubit koju minutu na čitanje ovog članka, složit se sa većinom napisanog, ali od čega Marko, Anja i Dragan žive? Od kud im novac za putovanja, prijevoz, odjeću, hranu, lijekove, low cost letove?
Mislim da tu ipak mamica i tatica imaju veliku ulogu!
Da, pročitao sam post Caroba Kinga prije nego što ga je admin pobrisao.
Esencija posta je: "Nije bitno ime već kontekst u kojem se ime koristi."
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.