Točno 4. svibnja 2010. godine puni se 30 godina od smrti Maršala. Eh, šta smo sve doživjeli i proživjeli u međuvremenu. Milku Planinc, štrajk rudara na Kosovu, Memorandum SANU, Osmu sjednicu, "događanje naroda", događanje rata, izbjeglištva, peti, ali ne i šesti oktobar, smrt prvog hrvatskog i bh. predsjednika, a zatim i grob pod lipom, proglašenje nezavisnosti Kosova, Borisa Tadića i Vuka Jeremića, Mileta Dodika...Dakle, kada sve sublimiramo dobijemo 30 godina pakla. Ne, nije nikako preteška reč iako bi se dao izdvojiti i poneki pozitivan događaj, ali potrebno je malo dublje kopanje po ladicama sjećanja

Život, onakav kakav smo poznavali je definitivno stao tog 4. svibnja zajedno sa srcem Maršala čija je slika i sama tokom tih 30 godina gubila sjaj, pa je tako od božanstva kojem se klanjalo i staro i mlado, postao glavni krivac za nacionalne, odnosno nacionalističke frustracije koji su desetak godina poslije raskinuli sve "okove" SFRJ i krenuli krvavim putevima ka nezavisnosti. I svima je bio kriv, svima osim napaćenim Bosancima, tko god se krio iza ovog atributa.

Posljednjih godina svjedoci smo naglog revivala Tita u naše živote. Ova parodija od kapitalizma koju smo uveli na velika vrata od Tita je napravila brend, a zatim su ljudi počeli da shvataju u kakvim usranim vremenima žive. Slobodni i nezavisni da jedemo sopstvena govna, koja gle čuda imaju čak i gori ukus od onih pod okovima SFRJ.

Tito se počeo vraćati u naše živote i konačno, dočekasmo i tu 30-godišnjicu. Kako ne bi sve ostalo samo na našim pomućenim sjećanjima pobrinula se rediteljska trojka Antun Vrdoljak, Lordan Zafranović i Janko Baljak. Prva dvojica finiširali su, ili su pri kraju, dokumentarce o Maršalu, dok je Baljak pri kraju snimanja igranog filma "Blue Train", film čija radnja je uslovljena smrću Josipa Broza Tita.

U ovom dijelu pozabavićemo se prvo dvojcem Vrdoljak - Zafranović, dva stara havera koji vole da se gledaju samo preko cipela, po mogućnosti na stražnjicama onog drugoga.

TONĆIJEV OBRAČUN: Film koji HTV mjesecima reklamira, a koji je pretplatnike javnog servisa koštao milijun eura. Toliko je naime Vrdoljak dobio za snimanje dokudrame o Titu. Novac za film Vrdoljaku je odobren još 2006. godine, a prvi dio od 12 dijelova HTV će prema posljednjim najavama prikazati 19. ožujka.

Vrdoljak je za potrebe oživljavanja određenih povijesnih likova angažirao čak 40 glumaca, uz obimnu dokumentarnu arhivu HTV-a, a za potrebe filma razgovarao je sa 40-ak povijesničara, političara i ostalih sudionika tog vremena poput Andrije Hebranga, Ive Banca, Dušana Bilandžića... Razgovarali su i sa Ivanom Miškovićem, šefom Titova osiguranja, u Rijeci s kapetanom njegova broda Galeb, a snimalo se i u Beogradu, u Kući cvijeća, gdje su osim groba, snimili i uniforme, štafete, poklone... Također, u Beogradu je Vrdoljakova ekipa presnimila filmske arhivske materijale Titovih susreta s Churchillom, putovanja u zemlje nesvrstanih, susreta s Indirom Gandhi, Nehruom...

Sam Vrdoljak je ovaj megalomanski film shvatio kao sopstveni obračun sa Maršalom i tu je zapravo najveći problem, ako zanemarimo onu "sitnicu" od milijun eura.

Treba li uopće više pričati o Vrdoljakovom angažmanu od 90-ih godina pa na dalje? Čovjek za kojeg mnogi i danas govore da je napravio, ako ne najbolje ono barem ponajbolje partizanske filmove, se od pojave partizanskog generala krivih usta iskompleksiranog činjenicom da mu nikako nije polazilo za rukom postati Tito poslije Tita, u potpunosti posvetio propagandi jedne destruktivne politike na čelu iste televizije koja mu je dala novac za film zbog čega je nagrađen mjestom na čelu Hrvatskog olimpijskog odbora.

Tonči se zapravo od filma davno oprostio, a da je bio talenat bio je. Pa čak i vizionar, moglo bi se reći. Odlično je razumio mentalitet naroda a upravo to mu je i pomoglo u manipulaciji.

Danas kad se već povukao iz javnog života, iako mu to teško pada Vrdoljak se vraća na scenu i to filmom o Titu. "Ja nemam pravo nekoga voljeti ili ne, pa tako ni Tita", rekao je jednom prilikom odgovarajući na optužbe da će film biti neobjektivan.

A sumnja li uopće netko u to? Možda samo Tonči.

TITO I LORDAN: Za Lordana Zafranovića bi mogli reći slobodno da je Titov zvanični biograf. Samo godinu dana po smrti Maršala Zafranović je snimio dokumentarac "Zagreb živi s Titom". Riječ je zapravo o omažu Titu koji se sastoji od arhivskih snimaka Titovih susreta, govora, dolaska Plavog vlaka s Titovim lijesom.

Zafranović je bio poznat kao socijalistički esteta, umjetnik a kao takav naravno devedesete želi zaboraviti.

I o Zafranovićevom filmu se malo zna. Sigurno je da je svojim ranijim djelima i samim odnosom prema Titu imao bolju prohodnost arhivima i pojedinim sagovornicima, a u tome mu je pomogla i novinarka Mira Šuvar, supruga pokojnog Stipe Šuvara.

Ona je navodno snimila 140 sati razgovora sa 70-ak ključnih protagonista Titove epohe, i vjeruje se da je riječ o ekskluzivnim informacijama što je potvrdio i sam Zafranović za Novi list: "Priču o Titu donose svjedoci vremena, odnosno njegovi najbliži suradnici. Pretpostavljam daće gledateljima biti iznimno zanimljivo čuti sjćanja sugovornika koji po prvi put govore o Titu i jednoj epohi koja je trajala 60-tak godina. Dokumentarac je bez teksta u offu, jer nisam želio ništa sugerirati gledateljima, već im je omogućeno da sami prosuđuju o događajima na osnovi svjedočanstava".

Kao ekskluziva spominje se Jovanka Broz, čiji je lik u Vrdoljakovoj verziji oživjela glumica Mirjana Rogina.

Ukratko, Zafranović se vratio kući, ovo je njegov teren bio i ostao 30 godina poslije. Znajući kakvu tradiciju međusobnih odnosa baštine obojica treba biti siguran da su učinili sve ne bi li nadmašili jedan drugoga. Baš kao što ni sami ne vole da ih trpaju u isti koš, teško je da će se to moći uraditi i sa filmovima. Jedan u lijevu, a drugi u desnu košaricu, jedan na crveno, a drugi na crno.