Tko je sve sjedio u komisiji koja je ocijenila da golf teren na Vranskom jezeru ne šteti okolišu, koji ornitolog je sudjelovao u takvoj odluci, koja se to osoba jedina protivila prihvaćanju studije utjecaja na okoliš - ministarstvo krije podatke o tome kao zmija noge. Hoće li mu sudstvo udariti packe kao što se dogodilo u primjeru SAD-a?
... ne svjetska povijest ilustrirana iskustvima pojedinca, nego svjetska povijest što oblikuje to iskustvo ili, točnije, što nudi promjenljiv, ali uvijek ograničen broj opcija iz kojih, da prilagodim izričaj Karla Marxa, 'ljudi stvaraju [svoje živote], ali ne stvaraju [ih] po svojoj volji, ne stvaraju [ih] pod okolnostima koje su sami izabrali, nego pod izravno zatečenim okolnostima, koje su dane i naslijeđene iz prošlosti'...
Navedeni citat sažima bit sjajne autobiografske knjige Erica Hobsbawma pod naslovom Zanimljiva vremena, nedavno objavljene na našem jeziku u izdanju Disputa. Prije svega, riječ je o vješto i pitko, zanimljivo i znalački napisanoj
pripovijesti o jednom fascinantnom životu tijekom dvadesetog stoljeća, priča o događajima koji su obilježili to turbulentno stoljeće, ispričana onako kako ih je vidio očevidac. Naime, Hobsbawm jest jedan od najvećih živućih povjesničara, autor klasika kao što su Doba ekstrema: kratko dvadeseto stoljeće 1914-1991, ili Doba revolucije: Europa 1789-1848. U isto vrijeme, ovaj višedesetljetni član britanske KP koji je čitavog života ostao vjeran marksizmu, daleko je više od običnog povjesničara: on je povijest gledao i u njoj sudjelovao. Koliko danas živih povjesničara može reći da je ranih tridesetih svojim očima vidjelo sukobe crnih i crvenih u posljednjim danima Weimarske republike, štoviše, da su im prisustvovali kao članovi socijalističke mladeži, da su aktivno sudjelovali u političkom radu, tiskali i bacali letke, sakrivali strojeve za tiskanje po malim sobicama? Koliko akademika se može pohvaliti da su posjetili katalonsko selo pod anarhističkom upravom tijekom građanskog rata? Vjerojatno je to razlog tome što je Tony Judt, direktor Instuta Erich Maria Remarque, napisao je kako Hobsbawm jednostavno zna više od ostalih povjesničara.
Eric Hobsbawm rođen je 1917. u egipatskoj Aleksandriji, što je činjenica, kako sam kaže, uglavnom nebitna za njegov život. Dijete židovskog, britansko-austrijskog braka, rano djetinjstvo proveo je u Beču, tada jednom od najvećih gradova Europe koji je kasnije postao tek „tematski park slavne prošlosti". Roditelji mu rano umiru te uskoro seli u Berlin, a od 1933. živi u Engleskoj. Kasnih tridesetih zatičemo ga kako studira povijest na konzervativnom, aristokratskom, ali u isto vrijeme i „crvenom" Cambridgu. U to vrijeme definitivno postaje (i ostaje) uvjereni komunist, mada je s vremenom postao i te kako svjestan da je prošlostoljetna inkarnacija komunizma težak, počesto i zločinački promašaj. Današnjem čitatelju nerealno zvuče opisi rada u ćeliji britanske partije - bilo je to doba u kojem su ljudi vjerovali u politiku, i borili se za ideje, nešto na čemu im danas možemo tek pozavidjeti. U tom vremenu Sovjetski Savez bio je majka svih komunista, i mladi Hobsbawm zajedno s drugovima vjerovao je u istočno carstvo slobode - pa i onda kada telefon iz Moskve naređuje da se slijedi linija s kojom se intelektualni britanski partijci nisu slagali. A takvih događaja bilo je puno, poput pakta Molotov - Ribbentrop, raskida Tita i Staljina, ili sovjetskog slamanja mađarske revolucije iz '56. „U ono vrijeme, nikog od nas ne bi iznenadilo da su posljednje riječi umirućeg člana Partije bile upućene Partiji, Staljinu i drugovima... Činili smo ono što nam je Partija zapovijedala da činimo", ili „Imati ozbiljnu vezu s nekim tko nije bio u Partiji ili joj se nije kanio priključiti (ili se u nju vratiti) bilo je nezamislivo" - riječi su koje je mogao napisati samo netko tko je imao iskustvo iskrenog „bivanja komunistom", te je jedno poglavlje prikladno i naslovljeno - „Biti komunist" (još jedno se zove „Staljin i nakon njega"). Mada je riječ o autobiografiji vrhunskog intelektualca, tekst nipošto nije suhoparan ili ograničen na „visoku" sferu.
Tako Hobsbawm na tragu Wilhelma Reicha uzbudljivo piše: „Uz iznimku seksa sudjelovanje u masovnim demonstracijama u vrijeme velike javne egzaltacije donosi ponajveću isprepletenost tjelesnog iskustva i intenzivnih osjećaja. Za razliku od seksa, koji je u biti individualan, ono je po prirodi kolektivno i, za razliku od seksualnog vrhunca (bar za muškarce), može se produljivati satima".
Jazz je još jedna velika ljubav ovog autora, glazba koju je i slušao i proučavao „na terenu", pa je 1960. objavio i knjigu Džez scena. Karl Marx ili Norbert Elias su Hobsbawmu strasti jednako kao i Billy Holiday ili Bessie Smith. Uostalom, osim makrohistorije pisao je vrlo zanimljive studije, na primjer, knjiga Primitive Rebels: Studies in Archaic Forms of Social Movement in the 19th and 20th Centuries, („Primitivni pobunjenici: studije o arhaičnim formama socijalnih pokreta u 19. i 20. stoljeću") koja se bavi genezom mafije, andaluzijskih anarhista, gradske rulje i ruskih nihilista. Hobsbawm je i sociolog oštrih zapažanja, pa je pravi gušt čitati njegove opise južnoameričkih indijanskih seljaka, s kojima je stekao iskustva iz prve ruke.
Naime, od početka pedesetih intenzivno je putovao čitavim svijetom: Kubu je Današnjem čitatelju nerealno zvuče opisi rada u ćeliji britanske partije - bilo je to doba u kojem su ljudi vjerovali u politiku, i borili se za ideje, nešto na čemu im danas možemo tek pozavidjeti posjetio dovoljno rano da vidi revoluciju u početnim fazama, prije no što je postala živi fosil; ranih sedamdesetih družio se s bračnim parom Allende, a zahvaljujući vezama iz komunističke internacionale te britanskih akademskih krugova bio je upoznat s krugovima oko Indire Nehru. Našem čitatelju zanimljivo će biti spominjanje predratnih veza britanskih partijaca s Ivom Lolom Ribarom. U knjizi su opisani i Kolumbija te neizostavni gerilci F. A. R. C. - a, a naročita pozornost dana je nizu zemalja, kao što su Francuska, Italija, Španjolska, te naravno, SAD. Jednostavno, čovjek se uglavnom nalazio na pravom mjestu u pravo vrijeme - tamo gdje se događalo prošlo stoljeće. Jedno poglavlje posvećeno je kulturnim (kontra)revolucijama šezdesetih: prestar da bi u njima aktivno sudjelovao, igrom slučaja sredovječni britanski povjesničar početkom svibnja '68. ipak se zatekao na pariškim ulicama, a „stari instinkt" bio je na strani ustanika.
Mada je relativno rano završio s aktivnim partijskim radom - upravo je 1956. napustio „povjesničarsku grupu komunističke partije", nikada nije skrivao svoje uvjerenje, pa su u knjizi opisani animoziteti i hendikepi koje mu je to uvjerenje donosilo u antikomunističkoj, hladnoratovskoj atmosferi. Unatoč tome, ili baš zbog dodatnog izazova, predavao je na nizu uglednih sveučilišta sa svih kontinenata. Ponešto suzdržanije i s nešto manje strasti prikazana je privatna sfera, ali nikako nije ostala skrivena. Hobsbawm je intelektualan i životan, u isto vrijeme intiman i čvrsto „bjelosvjetski", kirurški precizno pozicionirajući svaki događaj ili osobu u društveno-povijesni kontekst. Senzibilni detaljist koji će opisati sitne navike svojih profesora, spomenuti erotske afere indijskih političara, a u opisu susreta s Hansom Magnusom Enzensbergerom neće izostaviti njegovu ženu, „zanosnu Ruskinju Mašu".
Riječ je o autobiografiji posebnog kova, od čijeg se autora svakako može mnogo naučiti. Makar toliko da s užitkom doznamo gdje danas svijet stoji, i kako je tamo došao iz vizure pojedinca. A budućnost je rijetko kada bilo tako neizvjesna. Hobsbawm je spreman kladiti se kako među njegovim čitateljima ima i onih koji će vidjeti propast velike zemlje Amerike. Mada ne vjeruje u kapitalizam, ali više ni u alternativu, knjigu zaključuje riječima: „Svijet neće postati bolji sam od sebe". Teško da je itko drugi mogao napisati ovakvu knjigu, jer ipak je riječ o cjeloživotnom „pripadniku atipčnih manjina, pomalo nakošenom u odnosu na kozmos". Dodajmo: i dobro je da je tako.
Predsjednik Republike ocijenio je potrebnim da bizarno osuđenog intelektualca smjesti pod svoje skute
Čari Makedonije: Galičnik čine posebnim trospratne kamene kuće, pogled koji dopire čak do Debarskog jezera, beli ovčji sir i tradicionalna Galičnička svadba
Među programskim novostima Motovun Film Festivala ove godine nalazi se selekcija angažiranih i aktivističkih filmova obuhvaćena u programu Angažirani Motovun
U sklopu Motovun Film Festivala, film Xaviera Giannolija "U početku" dobit će Nepotkupljivu nagradu za promoviranje antikorupcijskog senzibiliteta
NEK NAM JE VEČNO Ohridsko ljeto. Sigurno zvuči patetično, ali u datom kontekstu je zaista bilo moćno
Završ¡lo svjetsko prvenstvo najzgodnijih nogometaša - odabran najzgodniji nogometaš prema sudu hrvatske gay zajednice
Festival će prikazati barlinski pobjednički film Med i Soderberghove filmove o Che Guevari
dodaj komentar 23 komentara
Prvo novinare nazoves "frustrirani mutanti lešinara i smetlara", a onda ti silno zasmeta "što se zbog njih *komentatori* ovdje (i drugdje) u većini slučajeva samo vrijeđaju"."
Grumpy, slabo prikrivena ekavico moja, nema tu ničeg nelogičnog, ti samo ne razumiješ što sam napisao. Čitaj opet, pa ćeš možda skužiti da lešinari-smetlari nisu vrijedni da se "obični" ljudi zbog njih vrijeđaju međusobno.
Osim, naravno, ako "obični" ljudi nemaju svoje mozgove, pa idu po novine ili na net portale pročitati što im je danas misliti.
postovani Antibarbadus, imate jako zanimljive komentare. Svidjaju mi se :)
Sto mislite kako se jedan poluciviliziran covjek ponasa kada ga se 'dobije' u debati, kada mu se argumentirano suprotstavlja druga osoba?
Naravno, pocmu uvredem jer ti ljudi, ne znam na koju foru, misle kako su SVI kao oni, mila je mislila kako ce Antibarbadus kada vidi sve ove uvrede, zazmiriti na jedno oko i zanemariti njeno velebno znanje koje je nalupala u toliko redaka, da joj se ne bi reklo da nije elokventna ili nesto slicno, te se spustiti na njenu zaista bijednu razinu komunikacije. Mila to sto si ti akademski građanin, ne jamci tvoj zavidan kulturni nivo!
Antibarbadus, da, na to sam se htjela nadovezati, Hrvati, 4,5 mil ljudi u nesto vise od 50 000 km kvadratnih smo uglavnom misljenja kako smo mi nekakav Eldorado, koji su otkrili svi postojeci urotnici ovog bijelog svijeta koji nas zele pokoriti, pritom navise milsleci na Slovence, Srbe i EU. Da, nas vreba vrag proslosti sa granice sa susjedima. Krivo, vrag proslosti MI jos nismo pospremili u ladice proslog stoljeca. U RH je obicaj, kako u visokoj politici (ili da kazem ''visokoj''?), tako i u svakodnevnom razgovoru na kavi ljude koji su lijevo nazivati 'komunjarama, cetnicima i sl', a ljude koji su desno 'ustasma'. Zaloisna je i bijedna cinjenica da je politika u HR toliko losa, toliko bijedna, jadna i da kazem, antisocijalna, necu puno pogrijesiti, a o njoj svi pricaju i sve znaju.
Kada je u drustvu normalna pojava da se turiste prebija po rivama, da se navijacke skupine sukobljavaju po stadionima, ulicama i cestama, da se strancima unistavaju automobili jer su tablice iz susjedne drzave, da se kuce i drugi stambeni objekti grade kako kome i gdje padne na pamet, itd. itd.( ima toga mnogo), kako ocekivati da nam je politika pro-socijalna, kako iz ovog svega izvuci poucak da ovaj narod zeli razvoj i napredak?
U drustvu koje je stoljecima bilo po zastavom ili jurisdikcijom trece sile, najzalosnija je cinjenica da danas kada mozemo sami, NE ZELIMO. Hrvati su skloni povijest promatrat samo iz jednog ugla, onomu koji njima odgovara, kako kome, od osobe do osobe i to je osnova sukoba koji god portal ukljucis i pogledas komentare. Tuzno.
4,5 mil ljudi je toliko malen broj u odnosu na 6,5 mlrd, da je zapravo smijesno kako to da toliko ljudi misli kako se vec stoljecima vodi 'urota' protiv Hrvatske. Da, svi vi koji se osjecate uvrijeđeno nemojte biti, ali shvatite da ste MALI i da je jedna Hrvatska nekoj europskoj drzavi, SAD-u ili Mexicu nista vise ni manje nego sto je nama Azerbedjan, trinidad i Tobago, Darfur i slicno. Nemojte si misliti kako smo na ovom svijetu da upravljamo s njim niti da objelodanjujemo velike povijesne cinjenice.
U zemlji u kojoj je mizeran proracunski postotak izdvaja za obrazovanje, nije cudno da jedna 'mila' sebe ovako uzvisuje nad jednim Antibarbadusom ili Z. Ostricem, vrijedja i pljuje po misljenju koje je jednostavno, drugacije od njenog. Mila je u HR nazalost manjina, ona je jedna od 8% visoko-obrazovanih. Isto tako, Mila je dokaz da papir svasta trpi, jer jedna moralna i eticna osoba, osobito ako je potkovana odredjenom kolicinom teoretskog i prakticnog, kvalitetnog znanja, ne moze sebe spuistati na razinu jedne ulicarke, prostakuse i razmazenog djeteta kojemu se reklo da nije u pravu.
Another day, another dollar.
Mozda se jos nisi ni pravo razbudio kad uspijevas u samo dve recenice da sam sebi skocis pravo u usta.
Prvo novinare nazoves "frustrirani mutanti lešinara i smetlara", a onda ti silno zasmeta "što se zbog njih *komentatori* ovdje (i drugdje) u većini slučajeva samo vrijeđaju".
Daj covjece, nadji si neki pristojniji posao.
Nije stvar u osobnom vrijedjanju,sugovornika,vec o nicim argumnetiranim napadima na osobu o kojoj je u clanku rijec.
Ajmo malo popljuvati Dostojevskog,Bacha,Shakespeara,Michelangela i to pod izlikom,kako "svaciji stavovi jednako vrijede".
Ovdje se ne radi o stavovima,ovdje se radi o tome zelimo li se dogovoriti da smo civilizacija ili svepljuvacko barbarstvo....
Neka mi osoba koja pljuje pokaze svoju "bolju alternativu".
najlakse je nabacati sablonu;salonski ljevicar,propala marksisticko-proleterska sranja....itd....
To nije kritika,to nije argument;to je barbarstvo i arogancija,pokvarenost i kompleks manje vrijednosti...
Uopce se ne radi o politici,"politickim frustracijama",politika je samo jedan od izraza opceg stanja duha....
politika je samo manifestacija.jedna od mnogih.
Mene osobno politika ne zanima,zanima me ono sto donosi.
Da je donijela ista dobro,ne bi se pljuvale sve opcepriznate vrijednosti uzduz i poprijeko.
Nikakvo pozivanje na jednaka prava i jednake vrijednosti tu ne pomazu.
Pavelic je bio krvnik,zlocinac i fasist,ali je priznao da je "komunjara" Krleza najveci hrvatski pisac u povijesti.Ne "njegov" Budak,vec "neprijateljski" Krleza
Cak i takav covjek,je imao minimum civilizacijskog postenja.
Neke stvari su naprosto objektivne cinjenice,a ne kako se kome prohtje,u stilu svi su stavovi jednakovrijedni.
Svi imamo pravo i slobodu na svoj stav, ali ne i na posljedice toga...
Pa dajmo vec jednom slusajmo sto neko govori.....zar nam nije dosta te malogradjanske svijesti,meni se cini da se radi o nacionalnom kompleksu manje vrijednosti....
Kad neko nema argumenta,kad nema sto reci,ili kad bi ga eventualno slusanje sto drugi govori moglo nagnati da promjeni i presispita svoje zivotne stavove ,kao iluzije ,a to boli,kao sto boli odvikavanje od pusenja ili droge,e onda se ljude dezavuira gramatikom,ortografijom,sintaksom.
Btw,da zivite u sredini koja govori finougarski jezik i gdje ne cujete hrvatski ni jednom u pet godina,mislim da ni vama hrvatski ne bi isao glatko,bez obzira bio materinji ili ne.Jezici su zatvoreni sistemi.
Razlicite logike misljenja.
Btw,sa serverom na ovoj udaljenosti ima problema.cesto prenosi tekstove s felerima.
A covjece,bile su nekad neke 60-te i 70-te kad su postojali nekakvi Ginsberzi,Kerouacki,Corsoi,Burroughsi,koji su pisali bez interpunkcije,bez pravopisa,bez .gramatike....
Zar je takav grijeh?Ne cini li se ljudima da je cijela pizdarija u svijetu,bas zato sto se ljudi sve vise spore oko nebitnog,a pustaju da im promakne ono bitno....?
Iziritiralo me nisko,neargumentirano i autoritarno pljuvanje po covjeku,koji je gotovo klasik.
Ja ne shavacm zasto u Hrvatskoj ima toliko ljudi koji vole uvijek nesto vrijedno popljuvati,i to uvijek iz niskih pobuda?
Cijeli vrijednosni sustav je skroz uvrnut.Ocigledno je edukacija u zadnjih 20 godina katastrofa.....
Komunizam je bio diktatura,ali su ljudi bili puno bolji..opca kultura i opce obrazovanje takodjer.....
Bio sam prije mjesec dana u Hrvatskoj i nisam izdrzao duze od dva tjedna......
Kao da sam negdje u Juznoj Americi ili Aziji....Nenormalno i neprirodno za Europu...
Karl Marx ponovno postaje aktualan,i toga se povrsni apologeti kapitalizma boje......boje se duboke,razorne,argumentirane kritike njihovih idola i fetisa.
1. sveopćeg egotripa na kojem je su od samostalnosti pripadnici ove drevne nacije?
2. sveopćeg pomanjkanja općeg znanja pa se diskutira uglavnom na razini "osobnog" znanja?
3. sveopćeg pomanjkanja kulture, pa se umjesto konstrukcijom nameće destrukcijom?
4. sveopćeg pomanjkanja svega?
5. dokolica?
Zbog te povrsne zatucanosti i ultrakonzervativne bijede na svakom polju,hrvatski narod i hrvatska kultura je aspolutna nula i apsolutna crna mrlja na karti Europe., a svi pozitivni bjelosvjetski dometi,padaju u sivu zonu mediokritetstva iako se kod nas,lazno predstavljaju kao vrlo znacajni.
Ti si primjer jada, bijede ,arogancije i nistavnosti,i sve ono sto projiciras na druge u stvari je tvoja vlastita slika i prilika.
Nadji si ti za razliku od posla nesto(nekog?) drugo.....
Ned zelim biti macist,ali tvoja histerija me tjera,da ti jednostavno,,zdravo seljacki kazem;fali ti ono....
Ali nazalost ja sam od tebe 2000 km...udaljen.
Neven Sesardic je sve samo ne marksist.On je tipicni izdanak anglosaksonske filozofije,koja se inace samo zbog mira i ravnopravnosti izmedju naroda naziva filozofijom,a radi se samo o istrazivanju znanstvene metodike,anglosaskonskog commonsensa,jer oni(tu moram za ljubav istine,kulture i civilizacije biti rasist)vjerojatno nemaju ni fizioloskih,ni kulturnih predispozicija za sintetsko,spekulativno i umsko razmisljanje.
Sprdnja koju su Hegel i ostali njemacki klasicari,pravili u svojim digresijama o tzv "engleskoj filozofiji",vrijedna je jedne knjige poucnog i zabavnog stiva(vicevi).
Neven Sesardic je zapravo eksponent neoliberalistickih snaga,kojima i je zadatak da ljudski intelekt,odnosno "kriticku nadgradnju" bazdare po njihovom konceptu i interesima.
Sjecam ga se na jednom seminaru,kad je na samo spominjanje Hegela,odmahnuo rukom;necu necu Hegela.Podsjetio me na njega kasnije siroti Halid Beslic,ni kriv ni duzan;"Necu,necu dijamante".
To sto su danas anglosaksonci toliko in u filozofiji,govori samo o dekadenciji drugih.
Njemce je unistio americki kolonijalni duh,nakon 1945.
Indijci bi rekli-Karma.
Inace ostatak tvog posta ti preporucam da uzmes mixer i da dobro izmiksas jer ti juha nesuvislosti nije dovoljno kompaktna......
Obrati se Stevi Karapandzi.
A sto se tice tvojeg "hrabrog podviga",on samo govori o mizeriji i kukavicluku tvoje okoline.
Ima jedan u Poljskoj jos hrabriji.On je za vrijeme komunistickog mraka,po opskurnim,provincijskim, stanicnim WC-ima pisao;"Dolje boljsevizam!General Franco ce vam pokazati:"
Cestitam i ti i on zasluzujete nagradu za ljudska prava.
Inace covjek kojeg si napala Zoran Ostric je zavrsio u bolnici,napadnut od ustasenjara,na skupu za vracanje Trga Fasizma.
Bio je to pravi ulicni fight,kao u Berlinu prije 1933?
Da ne kazem kako svoje domoljublje vec 20 i vise godina dokazuje na jedini pravi nacin dostojan covjeka 21,stoljeca.
Borbom za ekolosko ocuvanje Lijepe nase.
Koju oni koji masu zastavama i puna su im usta Hrvatstva,sasvim hladnokrvno,posto zive u mentalnom boxu,19 stoljeca,zele predati GMO predatorima,i raznim drugom otpadu sa Zapada sa svojim prljavim tehnologijama.
Jednom kad pocne prava ekoloska katastrofa,sve svoje zastave i himne,i sva svoja naklapanja o hrvatstvu,komunjarama,lijevim desnim,moci cete si zabiti u guzicu.
A sve vise najkompetentnijih ljudi na to upozorava.
i savjet: s obzirom da hobsbawm glasi za najveceg zivuceg povjesnicarapredlazem kratki clanakza neki renomirani francuski ili britanski casopis...kad si ga eto ti vec prokuzila
Pa o tome se i radi.Nase vjecno namrgodjene domoljubne funjare misle kako cijeli svijet treba prozivljavati "nasu Golgotu",vidjeti sve te cudesne distinkcije koje nas odvajaju od Srba i drugih,a mi sami isto se ponasamo prema "tamo nekima u Africi i Aziji",kao da mi nismo,nekima, isto tako "tamo neki".Ma nemoj,kojeg li ekskluzivnog prava na bjelosvjetsku pozornost!
Ovjde se slavi "posteni i cisti heroj Miro Baresic",a taj Baresic je bio tjelesni cuvar Adolfu Stroessneru,dugogodisnjem paragvajskom diktatoru,koji je politicke protivnike,njihove simpatizere i osumjnicenike topio po septickim jamama,da ne govorim o pruzanju azila Mengeleu.
Da li neki od velikih Hrvatina,koji pozorno biljeze svaki komunisticki zlocin u povijesti,uopce nekad pomisli na paragvajski narod i njegove patnje pod ovim krvnikom ? Kojeg je kao i tolike druge (Peron u Argentini),zdusno opsluzivala,zahvalna hrvatska "domoljubna" emigracija ?
Ma ne mi uzivamo u vlastitoj patnji,nasoj neupitnoj nevinosti,i bezdusnosti Bijelog svijeta,koji je tako nepravedan prema nama.
Zamisli,ako se nekom ne svidjamo,odmah taj nista ne vrijedi,njegova reputacija je lazna,on nije covjek,on je Zidov,mason,komunjara....
A niko se ne pita,da li ta nasa vjecna nafurenost i vjecno drzanje poput uvrijedjene frajle,vjecno povlacenje za rukav cijelog svijeta da vidi tu nasu nepravedno zapostavljenu(a u stvari mitoloski izmisljenu) velicinu,mozda ne stvara,s pravom,sliku antipaticnih Hrvata,u ocima svijeta....?Niko se ne pita,nismo li mi mozda ucinili puno,puno gresaka u zadnjih 20 godina,pocevsi od izbora najgoreg.
Najveci hrvatski um,i najbeskrupulozniji kriticar hrvatskog nacionalizma,Miroslav Krleza je mnogo pisao o nasim nacionalnim zabludama.
Odlično si poentirao sa zadnjom rečenicom, Slična je to situacija za nekoga koji živi u EU ili SAD-u
"A mi mislil da smo mi centar svijeta i civilizacije, Malo morgen
Uostalom ne znam sto je to velikog i zrelog,u svojoj povijesti pokazao hrvatski narod da ga se treba narocito postivati.
Karl Marx je 1848,vidio Jelaciceve Hrvate u Becu kako ubijaju,siluju,pale i pljackaju.
To je bio jedini kontakt intelektualne Europe s Hrvatima.Nismo dali nikakve genije i stupove europske kulture da takav dojam ublazimo.
Sto si je on mogao na osnovu vidjenog,o nama misliti.
Valjda je Hobsbawn bio informiran o Hrvatima od Marxa i od Wiesenthala i Zuroffa,o ustasama.
Cuo je i da je Tudjman prije rata hvalio NDH,kao "izraz teznje hrvatskog naroda za svojom drzavom",da se hvalio kako mu "zena nije ni Srpkinja ni Zidovka",i da je narod takve izjave ignorirao,(ili mozda neki cak i prihvatili s odobravanjem),i glasovao za njega na prvim izborima.
Sto si na osnovu toga moze misliti covjek na Zapadu o Hrvatima?
Sto si mislis ti o Hutuima i Tutsiima na osnovu ono malo infromacija koje dobijas....?
Marx ni u ludilu nije mislio da bi se komunizam mogao dogoditi u primitivnim ruralnim,plemenskim,i klerikalnim despocijama poput Rusije,Jugoslavije,Kambodije,Kine.
Za njegovog zivota dogodila se Pariska komuna,kao socijalisticka revolucija,apsolutno demokratska;odmah su raspisani slobodni izbori,i prvi puta glasovale su i zene.
Nakon dva mjeseca komuna je ugusena u krvi,reakcionari su po klali i zene i djecu radnika.
Iz ovog,kao i kasnijih klanja mirnih demonstranata,od strane cara u Rusiji,Lenjin je usvojio za sebe i za svoje boljsevike "povijesno iskustvo","da burzuje treba klati jer ce inace oni poklati nas."
Ostalo je povijest.Kad neko kolje tesko mu je stati,u zlocin se ogreza....a kategorija burzuja i neprijatelja socijalizma se prosiruje...
Nista ne treba opravdavati,ali sve treba gledati u povijesnom kontekstu.
Prvo su burzuji i vladajuca klasa bili ti koji su klali bez milosti...
Ruski car je na mirne, gladne prosvjednike koji cak nisu bili ni komunisti(nosili su ikone),poslao Kozake sa sabljama....
U SAD-u u to vrijeme vojska(nacionalna garda) pucala je na radnike strajkase iz mitraljeza...
Ocigledno je da takav komunizam nije rjesenje.Ali nije ni kapitalizam.
Jer lose rjesenje,ne dokazuje da problem ne postoji.Problem i dalje postoji,i treba naci rjesenje.A ne da se sam problem proglasava rjesenjem,kao sto to danas cini neoliberalisticki ljudski sljam,laznom slikom,"kapitalistickih" uspjeha.
Treba nam novi covjek,novo drustvo,bazirano na principu BITI,a ne IMATI.
Danasnji covjek koliko god se smatrao prirodnim,ipak je produkt propagande,demagogije,manipulacije odgojem, obrazovanjem i medijima.
Taj sustav covjek metabolizira u fiziologiji,pa tvrdi da su njegove zelje, potrebe i iluzije identifikacije,nesto prirodno,njemu svojstveno.
Nas organizam isti tako moze metabolizirati i drogu,alkohol,i cigarete.za dugogodisnije pusace potreba za nikotinom,je sasvim prirodna,od vitalne potrebe iako vodi u unistenje.
Covjek kapitalizma je upravo to,drogirani ovisnik,i samo povrsne budale,japijevske provenijencije,koje se,bahato nalaze pozvanima da turaju nos u sve i sva(ekspanzionisticki nagon,kapitalistickog predatora)to ne vide,dok je dovoljno budala oko njih,da se osjecaju sigurno u svom smrdljivom,"demokratskom" coporu.
Kapitalizam sigurno umire,bilo kao novo i bolje drustvo,bilo kao kraj ljudske vrste na planeti...
Dodaj komentar