Pravo studenata i pravo menadžera

10.06.2010. Andrea Milat Kultura Komentiraj Print

Trenutno nas zanima je li jače pravo nekolicine članova akademske zajednice na neometan rad za vlastitu korist, ili pravo većine na besplatno i dostupno obrazovanje. Je li jače pravo menadžera na visoke honorare, ili pravo tisuća studenata da nakon diplomiranja ne izađu s fakulteta s kreditom?

Uputa koju je rektor Aleksa Bjeliš trebao dati članovima Senata zagrebačkog sveučilišta nakon upada studenata je „šutite, ne govorite ništa, ne sramotite se". To je prvo što pada na pamet kad se čuju reakcije članova senata na studentski upad. Od dekana FOI-ja smo čuli da ćemo „svi završiti kao konobari", a ponovno se moglo čuti i kako smo upisali „krivi fakultet". Tobože progresivnim, a zapravo profiterskim, članovima akademske zajednice, to je postala svojevrsna mantra. Nažalost, nisu to jedine optužbe koje su prekjučer padale na račun studenata na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu. Neidentificirani dekan ustvrdio je da „ima ovdje i zgodnih studentica", dok je jedna članica Senata s prijezirom ustvrdila kako ovi studenti nikad neće „biti članovi akademske zajednice". S druge strane nevidljive sveprisutne barikade stajali su studenti dobitnici Rektorove nagrade, članovi i predsjednici strukovnih udruga, stipendisti raznih stipendija, te članovi novoizabranog Neidentificirani dekan ustvrdio je da „ima ovdje i zgodnih studentica", dok je jedna članica Senata s prijezirom ustvrdila kako ovi studenti nikad neće „biti članovi akademske zajednice" studentskog zbora Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Sukob dviju politički različitih struja na različitim razinama strukture moći postaje još zanimljiviji ako se istakne da odluke protiv kojih se bore studenti u najvećoj mjeri ne pogađaju njih same, već će za dvije godine pogoditi studente koji ove godine upisuju preddiplomski studij, kao i one studente koji sljedeće akademske godine upisuju diplomski. Solidarnost ove skupine studenata s budućim kolegama je kvaliteta i osnova s kojom ovi studenti uskoro stupaju u društvo kao njegovi punopravni članovi. Budući porezni obveznici koji prihvaćaju načelo solidarnosti kao osnovni uvjet za boljitak cijelog društva također su i osnovni preduvjet nastavka borbe za javno financiranje socijalnih prava svih vrsta.

Reakcije struktura moći na prekjučerašnji upad pozivaju se na nasilje i nepoštivanje sveučilišta. Uz pretpostavku da se pod nepoštivanjem sveučilišta misli na sveučilište kao javnu ustanovu i živu zajednicu kojoj je cilj služiti društvu na opću korist, možda je zanimljivo ispitati iz koje perspektive stižu te optužbe. Menadžerske strukture na

Foto: Jelena Svirčić

sveučilištu (rektor, prorektori, dekani, prodekani) svaki čin neposluha smatraju nasiljem i jasno je da im se ne sviđa ono što im onemogućuje da provode politiku od koje jedinu korist imaju oni osobno. No pritom su zaboravili da je sveučilište javna ustanova i da studenti, čak i prema osnovnim bolonjskim načelima, imaju pravo sudjelovati u donošenju politike sveučilišta, ali kako neoliberalnim strukturama to nije u interesu, ovo je bio jedini način da studenti sudjeluju i da se javno još jednom upozori na štetnu politiku u javnom visokom obrazovanju u Hrvatskoj. O nasilju nema ni govora s obzirom na to da nitko niti u jednom trenutku nije bio ugrožen. Nažalost isto se ne može reći za politiku komercijalizacije koja se provodi u visokom obrazovanju kojom konstantno progresivno i sigurno stradava srednja i niža klasa društva.

Ni najokorjeliji provoditelji ove politike ne niječu takve posljedice po srednju i nižu klasu, no različiti su lijekovi koje propisuju različite strane uključene u sukob oko Menadžerske strukture na sveučilištu svaki čin neposluha smatraju nasiljem, i jasno je da im se ne sviđa ono što im onemogućuje da provode politiku od koje jedinu korist imaju oni osobno. No pritom su zaboravili da je sveučilište javna ustanova i da studenti imaju pravo sudjelovati u donošenju politike sveučilišta politike visokog obrazovanja. Dok rektor Bjeliš smatra da se o socijalnoj dimenziji u visokom obrazovanju treba voditi računa na način da se siromašnijim studentima omoguće subvencionirani studentski krediti, studenti smatraju da je društvo u cijelosti ono koje treba voditi računa o širenju pristupa visokom obrazovanju. Baviti se socijalnom dimenzijom visokog obrazovanja unutar sustava ni na koji način ne ispunjava osnovnu funkciju javnog obrazovanja, a to je služenje na opću dobrobit društva. Ispunjavanje te funkcije bilo bi širenje pristupa visokom obrazovanju tako da se dodatno ne oštećuje one kojima taj pristup nije lako dostupan. Politika studentskih kredita je upravo to. Najbolji primjer štetnosti uvođenja studentskih kredita u sustav visokog obrazovanja su SAD i Velika Britanija, no o tome je bilo govora drugdje.

Zanimljiva je i druga argumentacijska linija kojom rektor Bjeliš prekorava studente, a to je pozivanje na nekršenje prava i sloboda drugih. Svi koji se bave ljudskim pravima znaju da se u sukobu dva prava gleda jače pravo. Trenutno nas zanima je li jače pravo nekolicine članova akademske zajednice na miran i neometan rad za vlastitu korist ili je jače pravo većine na besplatno i dostupno visoko obrazovanje. Je li jače pravo menadžera na visoke honorare ili pravo nekoliko tisuća studenata da nakon diplomiranja ne izađu s fakulteta s kreditom? Doista znamo da se u ovom sukobu radi upravo o ovako suprotstavljenim stranama.

Rektorova izjava o mogućoj tužbi protiv studenata isprazna je iz mnoštva razloga. Osim činjenice da pravne osnove za tužbu nema, ostaje i faktor kolektiviteta. Upad u Senat, usprkos suprotnim vjerovanjima, nisu proveli samo studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, nego studenti nekoliko fakulteta čiji su svi dekani bili prisutni na sjednici. Također, ako je o tužbama riječ, sigurno je da se više tužbi može podignuti protiv nadležnih institucija nego protiv studenata. Zanimljiva je bila izjava rektora Bjeliša na pregovorima sa studentima u svibnju 2008. nakon prvih studentskih prosvjeda pri suočavanju s popisom neučinjenih ili pogrešno učinjenih stvari. Glasila je „smijenite me". Razlog zbog kojeg se nije ušlo u tu proceduru bila je svijest o tome da nema dobrog izbora, nema dobrog predstavnika. Sasvim je svejedno tko je u sjedalici. Ono što se pritiskom odozdo želi promijeniti je politika, a ne njeni provoditelji.

Tagovi: sveučilište, pravo na visoko obrazovanje

prethodno1

Vezane vijesti

dodaj komentar 17 komentara

p.10.06.2010. 10:29#1

svejedno, ne znas kako mi je danas krivo sto onda nismo pokrenuli postupak za smjenu
ivek10.06.2010. 15:15#2

To sa kreditima je relativno dobro funkcioniralo u SAD dok je ekonomija opcenito rasla i bila sposobna apsorbirati novo-diplomirane na radna mjesta s odgovarajucim placama. No, kako je ekonomija posustala, stopa nezaposlenosti porasla, a ekonomskog rasta pala, nastali su problemi. Skoro je nemoguce ocekivati danas da ces dobit posao u struci odmah nakon faksa i da ces moc otplatit studentski kredit od place. Na srecu, otplacivanje studenstkog kredita je moguce odlagati dok se ne dobije adekvatan posao - nadam se da ce hrvatski neoliberali uociti neophodnost te mjere, jer u suprotnom bi naime barem 1/3 mladih ljudi u Americi morala proglasiti bankrotstvo nakon svrsenog faksa. Nasla se ovdje grupica ekonomista sugerirati da bi siromasnijim obiteljima bilo najbolje uopce ne tjerati djecu na faks, koji i tako ne mogu platiti. Nek izuce zanat, kazu. Buduci da statistike do sada pokazuju da ljudi koji zavrse skupe privatne fakultete imaju bolje sanse za zaposlenje i vecu placu, roditelji uglavnom guraju djecu na takve fakultete i spremni su hipotekirati kucu i zaduziti se do nosa da bi im djeca zavrsila takvu skolu, ako su djeca na takvu skolu prihvacena zbog svojih sposobnosti. Skole uglavnom besramno tjeraju roditelje i studente u dug (da bi sebi isplacivali visoke place - nesto kao ova situacija). I sad su se neoliberali nasli savjetovat da skupa skola nije za sirotinju - dapace da bi ljude vec u srednjoj skoli trebalo pripremat ne za faks, nego za svjet rada, time da ih se uci SLUSATI. Jer je i tako puno vise onih koji slusaju zapovjedi neophodno svakoj ekonomiji, nego onih koji ih daju. Samo tako se iluzija meritokracije rusi kao kula od karata - jer je to savjet da zapravo samo djeca onih koji su gore, imaju pravo biti gore, a ovi drugi imaju ostati dolje. New Yorker, New York Times i drugi predstavnici liberalnih (ne neoliberalnih) i pogresivnijih medija su graknuli na taj prijedlog, argumentima da obrazovanje ima i drugih vrijednosti osim da stvori produktivnog clana proizvodnje, dobro oblikovan kotacic u fino podmazanom mehanizmu ekonomskog rasta, kao npr. da stvori informirane gradjane koji ce moci doprinijeti demokraciji i civilnom drustvu (eh, ali takvi neoliberalnim menadzerima ne trebaju, dapace, samo im smetaju...).
http://opinionator.blogs.nytimes.com/2010/06/07/a-classical-education-back-to-the-future/
http://www.nytimes.com/2010/06/08/opinion/08brooks.html
Levi10.06.2010. 18:51#3

Ma kakvi mrtvi krediti!
Prva stvar: malo tko bi to uopće vraćao. Ljudi bi se sjeli na avion i bye-bye. Nisu ludi da cijeli život žive s omčom oko vrata ako već ne moraju.
Druga stvar: činjenica je da porezno opterećenje kontinuirano raste, a da se popis besplatnih, tj. javno financiranih usluga smanjuje ili se sužava broj korisnika. Možda se netko neće složiti s ovim, ali sjetite se samo da je porez i plaćanje parkiranja, plaćanje školarina, nedovoljnost broja mjesta u javnim vrtićima (prisila na odlazak u privatne), tramvajska karta od 10 kn, a o zdravstvu i s njim povezanim novouvedenim plaćanjima da i ne govorimo. Postavlja se pitanje: gdje je lova? Gdje odlazi razlika između onog što plaćamo sada u odnosu na ono prije te gdje odlazi novac od smanjenja izdanih javnih usluga? Odgovor je jednostavan: na korupciju. Onu klasičnu poput preplaćivanja javnih poslova te onu političku poput kupovanja glasova braniteljskim penzijama, lošim poljoprivrednim poticajima, davanja mandata stranim bankama da deru duplo veće kamate nego u matičnim zemljama i sl.
Treća stvar: sve i da je ekonomija u uzletu, a nije, ovaj društveno-ekonomski sustav je tako skrojen da jedina stvar koju uspješno proizvodi su frustracije i živčani slomovi. Zašto bi netko za gurkanje papira po stolu (trgovanje tuđim dionicama i nije ništa drugo) zarađivao 500 nečijih plaća? Zašto bi netko morao cijeli život otplaćivati u znoju lica svoga mali stan od 45 m2 zato da bi ovaj iz rečenice prije mogao imati privilegije koje ima?

U svjetlu svega navedenog nameće se zaključak da ovaj društveno-ekonomski sustav treba rušiti bez milosti. Umjesto da se zajebavaju s obranom kolektivnih ugovora i pripadnim referendumom, sindikatima bi bilo bolje da organiziraju referendum o promjeni ovog društveno-ekonomskog sustava. Tako je, da, referendum o novoj ustavotvornoj skupštini baziranoj na suvislom alternativnom programu. Netko će možda reći da bulaznim, ali odbijam vjerovati da je ovo sranje najbolje što uopće može postojati.

Pozdrav svima!
neću prestat10.06.2010. 20:17#4

lajkam Levija
Damir B.10.06.2010. 21:57#5

Bravo, Andreitse! :D
shanti11.06.2010. 10:41#6

Možda mladost uspije pokrenuti stvari kada smo mi stariji pristali na status ovce koje neprestano šišaju, a ovce zato i postoje. Pa nije samo školarina problem, ona je možda trećina stvarnih problema. Žao mi je da nitko o studenata ne priča o katastrofalnom stanju na fakultetima. O profesorima koji godinama nisu u stanju napisati literaturu za na silu izmišljene "bolonjske" predmete, o aroganciji i bahatosti struktura koje se jednom uhljebe na fakultetu (uz časne iznimke) te status grade na neprolaznosti ispita i imidža nesavladive znanosti na vlastitoj katedri, o neodržavanju predavanja i vježbi, a potom ispitima sa pitanjima iz neznane literature, o nemogućnosti normalne ljudske komunikacije profesor-student, o profesorima čiji psihički profil više odgovara kandidatima za promatranje jedne druge institucije, o nepostojanju tehničkih uvjeta, instrumenata, prostora, o situacijama kada je rad na fakultetu samo za "socijalno", a prava se lova mlati sa strane, dok nastavu vode vječno iskompleksirani asistenti koji na studentima liječe svoje frustracije, o tome kako nastava završava u petak, a prvi ispitni rok je u ponedjeljak, a ljetni i jeseni ispitni rok traje do 12.07., jer zaboga, zašto bi se profesori maltretirali u rujnu...... Stvari su jednostavne, ako već prepisujemo gradivo, zašto ne prepišemo i transparentni američki sustav po kojem na svakom predmetu imaš pravo izbora između npr. 10 profesora, a samo pet sa najvećim brojem glasova studenata ostaje na katedri... Uskoro bi smo imali najkvalitetnije profesore, spremne na akademsku komunikaciju sa studentima, ljude koji nemaju samo znanstvene nego i ljudske kvalitete kojih kronično manjka na našim učmalim, samodostatnim, samoljubivim akademskim institucijama..... Pa gospodo, ako plaćam, hoću i birati, jer ni uvaženi profesori neće pristati u trgovini kupiti po unaprijed utvrđenoj cijeni kilogram pokvarenog kruha već će tražiti onaj svježi, integralni, s hruskavom koricom..... Ako je sve trgovina neka bude onda na pravi način..... I nitko ne priča o ogromnim troškovima studija za studente koji ne žive u Zagrebu, nikog ne zanima što jedna radnička plaća odlazi za troškove smještaja i života, a domove jedva da smo dotakli u zadnjih tridesetak godina.....A puna na usta demografske politike. Eto, baš sam ovo izrigala kao majka studentice koja se na fakultetu susreće sa stvarima o kojima je ružno pisati, a kamoli proživljavati....i sada sa preko 50 godina proklinjem što nisam, iako fakultetski obrazovana, otišla prati tuđe restorane i hodnike, kada sam za to imala priliku.... Ovo što se sada događa postavlja pred mene pitanje za koga je to poginuo jedan divan dvadesetčetverogodišnjak i još mnogo divnih dječaka i osim gađenja trenutno ne osjećam ništa. Ovoj zemlji su od lijepog ostale još samo prirodne ljepote, a to je stvorio Bog, ovo ostalo stvorili smo sami....
Vlays11.06.2010. 11:48#7

Ma kakvo besplatno studiranje???? O čemu vi pričate? Ja sam student i već sam ogromne pare dao na studiranje. A znate zašto? Zato što uz te sve novce moj fakultet je i dalje državni, i dalje ima tisuće i tisuće studenata koji nemaju adekvatnu uslugu od strane fakulteta. Jer nas je previše a profesore i osoblje nitko ne može kontrolirati.

Da sam barem upisao privatni fakultet. Da sam bio pametniji. Platio bih lijepo godinu 30 000 kuna ali bi me svaki profesor znao po imenu i prezimenu i ne bi me prepustili samom sebi nego bi me vodili i učili onako kako to mentor i treba raditi. Lijepo bih završio za 4 godine i za godinu dana rada već otplatio cijelu školarinu.

Jer naime, to se tako radi u razvijenim zemljama. Ljudi štede cijeli svoj radni vijek kako bi mogli poslati djecu na fakultet. I onda još moraju kredit dići. U Americi pristojan fakultet košta 50 000 dolara godišnje!!!! A ovi zgubidani kod nas bi besplatno studiranje. Ma nemoj, na kojoj osnovi? Da bi onda kad završiš faks mogao otići raditi negdje van i priodonositi nekoj drugoj državi. Da bi mogao povećati statistiku odljeva mozgova. Koji idioti.

Ja ću počet raditi za koju godinu. I bit ću porezni obveznik. Ne pada mi napamet da se neko obrazuje u visokom školstvu na osnovi mojih novaca. Obrazovanje je roba. Skupa roba jer se s tom robom onda zarađuje cijeli život. Probajte se tako i odnositi prema znanju.
Elendil11.06.2010. 19:30#8

"U svjetlu svega navedenog nameće se zaključak da ovaj društveno-ekonomski sustav treba rušiti bez milosti. Umjesto da se zajebavaju s obranom kolektivnih ugovora i pripadnim referendumom, sindikatima bi bilo bolje da organiziraju referendum o promjeni ovog društveno-ekonomskog sustava. Tako je, da, referendum o novoj ustavotvornoj skupštini baziranoj na suvislom alternativnom programu. Netko će možda reći da bulaznim, ali odbijam vjerovati da je ovo sranje najbolje što uopće može postojati."

I ja lajkam Levija, Levi - care! Levi - kralju! Levi - Strauss! :)

@Vlays:

Sasvim moguce da grijesim, ali iz tvog posta mi nekako ispada da se tvoje studiranje i trosenje love produzilo preko cetiri godine i da su tu nestale ogromne pare. Moram se malo igrati i opicit koji wild guess oko par stvari ovdje:

- iz prvog posta ("uz sve te novce") izgleda da si faksu dao te pare sto upucuje da ocigledno nisi bio medju onom populacijom koja je upala uz potporu Ministarstva. Kolko znam, rang lista za upis se do sada formirala na slijedeci nacin: uspjeh na prijemnom + uspjeh/prosjek u srednjoj skoli. Mozda je razlog tvog pada ispod crte cinjenica da se nisi bas ubio od ucenja u srednjoj i da se, isto tako, nisi previse razvalio od spremanja za prijemni.

- iz tvojih uzdaha za privatnim faklutetom, ispada da ceznes za vodstvom mentora kroz cijelo skolovanje i da je nedostatak toga jedan od razloga koji je produzio tvoj put do diplome. Inace, na drzavnom faksu svi su prepusteni sami sebi. Formula je opet jednostavna: ides na predavanja i onda prolazis literaturu ili, ako mozes, stojis doma i ucis, medjutim - u svakom slucaju - ulazes izvjestan trud i polazes ispite.
Kolko znam, ispitni rokovi se svugdje odrzavaju tako da mi nije jasno kakva te to neadekvatna usluga fakulteta sprijecila od toga da prolazis isti rezim ko i drugi pa onda
rijesis ispite u roku od cetiri godine, vidio sam masu ljudi koji su upravo tako prosli svoje studiranje. Mozda se ni na faksu nisi bas ubio od ucenja, koliko god se ti vadio na neadekvatne usluge...

- kazes da ces poceti raditi za koju godinu - to otvara mogucnost da mozda ipak nisi studirao preko cetiri godine, ali po svojim rijecima ocigledno hoces, ili si pak presisao cetiri godine i jos si daleko od kraja. Obje pretpostavke mi neodoljivo ukazuju da je sasvim moguce da bas i nisi neki jebeno predan student koji se ubija protestantskom radnom etikom i, kad nadodamo prve dvije pretpostavke, tesko da te to stavlja u poziciju da imas pravo druge proglasavati zgubidanima, tj. da bi se to od tebe moglo tolerirati, zgubidane...

Kazes da bi ti se isplatilo placati 30 000 kn po godini i da bi to mogao vratiti u godinu dana rada. Izgleda da ovdje mislis na nekakav kredit. Kako bi ti se u tom slucaju ostvario san o privatnom studiranju u roku od cetiri godine, ubitacno visom matematikom dolazimo do cifre od 120 000 kn (potencijalnu kamatu cemo zanemariti). Stvarno pikiras na neku jebenu placu i radno mjesto ako bi, uz sve druge zivotne troskove, imao para da kao pocetnik bez staza mozes otplacivati ratu od 10 000 kn.
Cak i da pretpostavimo da si pola kredita otplatio tjekom skolovanja, ostaje 5 000 kn mjesecno za tvoj jednogodisnji plan. Realan si ko Skegro na izboru za mistera, nadam se da ne studiras ekonomiju, iako one tisuce i tisuce studenata + tvoj zal za privatnim obrazovanjem taj faks stavljaju na mjesto najizglednijeg mjesta gdje su se dodatno njegovale tvoje iluzije. Cudno mi je da se netko sa takvim rezoniranjem uopce usudjuje nekog drugog nazvati idiotom...

Tvoj ogled o razvijenim zemljama i stednji roditelja kako bi djeci omogucili obrazovanje mi upucuju da su sasvim moguce i tebe roditelji financirali, sto bi znacilo da je prva izjava lazna. Nisi ti dao pare nego oni i nije ni cudo da ti nije jasna cijela prica koju studenti guraju.

Izjave o pristojnim americkim fakultetima pokazuju koliko padas na fasade. Osobno bi prije vjerovao Ricku Wolffu koji je prosao Harvard, Stanford i Yale kada kaze da je
kvaliteta obrazovanja tamo uglavnom mediokritetna...bitno da se to naziva Ivy League, svijet ionako pociva na fasadama.

Ako grijesim, i ako si se svojim radom i znojem trebao financirati tijekom skolovanja, zamisli koliko bi humanija bila situacija da je obrazovanje bilo besplatno tako da se
bar nisi trebao brinuti za "sve te novce" i mogao se posvetiti ucenju, pa nakon cetiri godine krenuti u pothvat da zaradis svoj prvi milijun do tridesete. I sve to na principu solidarnosti koji je tebi nepojmljiv, a ciji su dio i oni koji su se dosad upisivali uz potporu Ministarstva - za sto je dobrim djelom zasluzan njihov trud, veliki radnice...
Vlays11.06.2010. 21:20#9

@Elendil

De se ti ostavi detektivskih priča i analiziranja mog psihološkog profila. Nemaš ti pojma ni šta ja studiram ni koliko dugo, a još manje znaš kako je sve moglo drugačije izgledati da je sustav drugačiji jer to ni ja ne mogi znati sa sto postotnom sigurnošću.

Govorim iz iskustva koje ima valjda svaki hrvatski student, samo mnogi to percipiraju na drugačije načine. Poanta svega je da kad bi se svemu tome pristupalo na komercijalni način, onako kapitalistički, stvari bi bile puuuuno drugačije. Da možda si netko ne bi mogao priuštiti da ode na fakultet i to možda ne bi bilo fer, ali rijetko si tko na ovom svijetu može sve priušititi. Možda bi visoko školstvo trebalo biti socijalna kategorija kao osnovna škola, ali po mom mišljenju to ne bi vodilo ničemu.

Na kraju krajeva ono sa godinu dana otplaćivanja kredita je bilo karikiranje. Ali za par godina bi se uspjelo bez problema i bez neke velike štednje. A da li sam ja vrijedan ili nisam bolje da ti ne govorim. Ti pričaš da je usluga u redu i da postoje rokovi. Da postoje oni, ali ako je prolaznost na ispitu 5%, mogu mi stavit ne znam koliko rokova.

Ja sam se zapitao, a nek se i ostali zapitaju: Ako od 100 ljudi na ispitu samo njih 5 prođe...da li je stvarno problem u studentima??? Ne naravno da nije. Da se to dogodi na privatnom fakultetu profesor sa takvim prolazom na svom ispitu leti van sa faksa naglavačke. Pa bi se sljedeći puta potrudio porazgovarati sa svakim studentom ponaosob prije ispita kako bi bio siguran da student izlazi na ispit spreman i da je napravio svoj posao.

Ali da bi takvi profesori radili tako težak i zahtjevan posao, trebaju imati i masnu plaću. A za masnu plaću treba i debela školarina. Sve je to jako jednosavno i i čisto ko suza.
Vlays11.06.2010. 21:28#10

I još jedna stvar. Mislim da većina studenata razmišlja kao ja. A to samo dokazuje mizeran broj šačice studenata koji su organizirali onu famoznu blokadu. Samo u Zagrebu je nekih 60 000 studenata. Po mom mišljenju ako bi se dodali i oni ljudi koji su u bezizlaznoj situaciji zamrznuli status i otišli nešto raditi taj bi se broj popeo na vjerujem tri puta višu razinu.

I onda dođe šačica hipija sa filozofskog (odakle drugdje, jel, jer njima je samo do nekih revolucija, nije bitno koga ni zašto) i u 21 stoljeću zahtjeva besplatno studiranje. Smetaju druge studente koji su došli na ispit. Pa ja bi tamo nekog zadavio da mi dođe pravit sranja na ispitu. Kud je ovako nemoguće položiti nešto ti mi još oni trube revolucionarističkim trubama.

Ponovit ću, pričao sam sa popriličnim brojem kolega i kolegica i većina, odnosno da budem točan svi, su se izjašnjavali protiv blokade koja se događala na filozofskom. Ne samo da su bili protiv blokade nego su smatrali cijelu priču o besplatnom studiranju idiotskom i blesavom.
fat cat12.06.2010. 09:54#11

Ja isto jedva čekam da fakulteti postanu prave normalne profitne institucije. Kakva edukacija, kome to danas treba? Najbolje da ljudi odmah s 18 na vlastitom primjeru nauče što je maksimizacija profita, kako dati što manje a naplatiti što više. Ono što ne košta ništa, kao držanje studenta za rukicu, razgovaranje svaki dan s njim kako mu se sviđa na fakultetu, pa onda biranje (već unaprijed određenih) Profesora A ili Profesora B, toga može koliko god hoćete. A znanje vam je roba, dapače skupa roba, i plaća se, kao i ostala skupa roba: 10% stvarna vrijednost, a 90% pakiranje, brand, marketing, prestiž. Hoćete 20% više znanja? Može, cijena je 200% veća. Ali dobijete uz to na poklon novi super-cool iphone 4!!! :-)
toronto12.06.2010. 15:25#12

@fat cat -
Izvrstan komentar! Pravo "u sridu"!
@Vlays12.06.2010. 15:32#13

Glup si ko k....!
Ali dobro, kad se tebi toliko voli placati, sto ne das jos i dobrovoljnog priloga fakultetu, uz ono sto si obavezan placati.

A ostale studente ostavi na miru.

Uzgred budi receno, vise mi licis na provokatora, na nekoga tko je placen da pise komentare protiv besplatnog studiranja, nego na studenta...
kenjac12.06.2010. 18:45#14

hahaha da ˝ko je vidio u 21. st. besplatno studirat¨˝. kad smo već kod t oga,ko je vidio imati besplatno zdravstvo u 21. st? fakat primitivno...
Profesor s PhD12.06.2010. 18:48#15

@Shanti Pogodila/pogodio i u sriiu. Situacija je baš takva. Na jednom sam "ozbiljnom fakultetu" a kako je tek na ostalima mogu zamisliti ? :-(((
AM @ vlajo13.06.2010. 13:13#16

možeš tvrditi da su *svi* protiv blokade ff-a bili jedino ako zabiješ glavu u pijesak i ne čitaš novine, ne gledaš televiziju i zanmeariš sve novinske natpise. pa isto tako i razno razne ankete koje se godina već s vremena na vrijeme pojavljuju i koje često postaljaju pitanje: jeste li za BO' pa tako Gallup - najcjenjenjiji(!) kaže da u hrv. 87% studenata jest za BO - a dokaz da je tome tako, a ne ovako kako ti kažeš je i činjenica da je prošlo ljeto u blkadi bilo 8 gradova i 20 fakulkteta. što znači da je svođenje globalnog (istraži prije nego se osramotiš ponovno) antikapitalističkog pokreta na šačicu s ffzga čisti pokušaj spina. no nažalost svi ovi komnetari odjekuju jedino neupućenošću i idu na sramotu autora.
također su i zanimljive ankete npr u Nu2 ili iz Latinice koje pitaju je li bolji socijalizam ili kapitalizam - i koje budimo pošteni - ne odgovara mahom studentska populacija - koji također u postotcima od 80% govore da je bolji socijalizam, a ne kapitalizam. također se na refenerdumu za osamostalenje nije glasalo o obliku društvenog ustrojstva nego samo o razdruživanju iz jugoslavije.

dakle ostaje samo pitanje jesu li komentatori (oni koji su plaćeni da prate i negativno komentiraju) koji negativno konotiraju društveni pokret plaćeni iz *javnog budžeta*, odnosno jesu li zaposlenici MZOŠA tipa slavno retardirani Duje Bonači ili neke druge institucije, stranke ili sl...
mosh shta osh17.06.2010. 11:16#17

moš pričat šta oćeš, al blokada je održana i to hebeno organizovana!
i ima ekipe jake za to ponovit.
tako da iako ima 60 tisuća ljudi, ko im kriv što se ne aktiviraju, makar u otvorneu bornu protiv borbe za BO.

besplatno obrazovanje!!

Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

H-Alter

Pravo studenata i pravo menadžera

Vezane vijesti

Nova vlast mora "pritisnuti gumb"

Kamatama po glavi studenata

Pa ti vidi oš' studirat

Akademska jesen 2011.

Liderica čileanskih prosvjeda

dodaj komentar 17 komentara

Dodaj komentar