Zvonimir Berković, filmski redatelj, kritičar, glazbeni i politički publicist, te scenarist vjerojatno najboljeg filma kojeg je ovaj narod načinio - "H8" - više nije među živima. Redatelj legendarnog „Ronda", britki esejist i jedna od rijetkih autentičnih ikona demokratske Hrvatske preminuo je danas u 81. godini nakon duže i teške bolesti.

Hrvatska je tako ostala bez unikatnog među svojim umjetničkim klasicima. Berković nikad nije pripadao ni „crvenima" ni „crnima", držao se distancirano od svih vlasti i uvijek govorio što misli. Društvenu marginalnost platio je relativno malim opusom od svega četiri dugometražna filma i šačice kratkih.

Glazba i film

U tom nevelikom opusu našla su se tri djela kojima bi se ponosila svaka kultura. Scenarij „H8" iz 1958. tekst je daleko ispred svog vremena i zacijelo najoriginalniji jugoslavenski film pedesetih. „Moj stan" - Berkovićev kratki film iz 1963. - autoru je donio nagradu u Cannesu, a „Rondo" iz 1965. - Berkovićev dugometražni prvijenac - jedan je od dva najvažnija filma hrvatskog modernizma.

Zvonimir Berković rođen je 1928. u Beogradu, u obitelji podrijetlom iz Bola na Braču. Kao dijete se u Zagrebu počinje baviti glazbom, uči violini kod Stjepana Šuleka, a pamti se i anegdota kad su kao čudo od djeteta doveli da svira Stepincu.

U poslijeratnom Zagrebu afirmirao se kao britak i duhovit glazbeni i kazališni kritičar, da bi sredinom pedesetih ušao u film, najprije kao scenarist. Napisao je trodijelni partizanski triler „Opsada" (B. Marjanović, 1956), a onda i „H8" (Nikola Tanhofer, 1958).

Kratkometražni „Moj stan" (1963) bio je Berkov redateljski debi, a nakon što je film dobio nagradu u Cannesu, Berkoviću više ne mogu ne dati dugi film, pa on snima „Rondo" po svom davno napisanom scenariju.

U kulturi u kojoj se drvlje i kamenje ospe na igrača Ivana Jurića zato što se „drznuo" reći da nije genije, ne treba se čuditi da je i Berković bio neobična ptica. U jednom intervjuu „Vijencu" samog je sebe opisao kao „polutalenta".

"Genijima i antitalentima sve ide lako i mogu sve. Ja sam polutalent i oko svake svoje stvari sam se strašno mučio." Ta rečenica otkriva Berkovića u njegovoj srži - kao ironičara koji ne vjeruje ni u što grandiozno, tašto i vječno. Takvim stavom Berk je za sebe mogao stvoriti enklavu čiste slobode.

Ili - kako je sam kazivao: „Ja se nikad nisam oslobađao... bio sam uvijek slobodan, sa svim negativnim posljedicama koje to ima. Nije se mogla napraviti velika karijera, steći slava ili mnogo novaca, ali barem sam napravio nekoliko stvari kojih se ne moram sramiti."

Nije dočekao promociju zadnje knjige

Zvonimir Berković preminuo je dan prije promocije svoje knjige 'Vladko Maček: Tri razgovora', koju je pisao zadnjih godina tijekom teške bolesti. Promocija njegove, pokazalo se, zadnje knjige, bit će u srijedu, 10. lipnja, u podne, u foajeu zagrebačkog HNK.