Kao što vam je vjerojatno poznato, nedavno je raspisan Natječaj HTVa za nabavu dokumentarnog filma od neovisnih producenata. Iskreno sam se ponadao da su napokon došla vremena normalne komunikacije između te kuće i neovisnih producenata te da postoji stvarna potreba da se gledateljima prikažu i filmovi drugačiji od onih koje su u stanju napraviti zaposlenici te kuće ili strani autori.

Jer, tek kao primjer, Factum, kao kuća koja je do sada proizvela šezdesetak dokumentaraca i za njih, uz niz ostalih, dobila i četiri nagrade DHF za najboljeg producenta, do sada nije uspjela sa HTV-om ostvariti niti jedan zajednički projekt.

No, na žalost, moje su nade bile nerealne. HTVov je natječaj sastavljen na način koji svaku buduću suradnju, umjesto da ju potiče, naprosto - onemogućuje.

Tek nekoliko primjera:

-  Za gotovi film, HTV plaća maksimalno 1.000 KN po minuti, što za film od 30 minuta iznosi najviše 30.000 Kn, i to plativo tek po isporuci filma. Nitko drugi - HAVC, Gradski Ured za kulturu i dr., ne daje tako malu svotu. Naime, minimalna realna cijena dokumentarca od 30 minuta je 150.000 - 200.000 Kn. No, nije sama svota problem. Problem je što HTV traži za taj novac.

- A traži, ni više ni manje, nego : "isključivo i neograničeno (vremenski i po broju) pravo emitiranja djela i doprinosa u cjelini i dijelovima zemaljskim, satelitskim, kabelskim i drugim sadašnjim ili budućim načinima rasprostiranja radiodifuzijskog signala, uključujući sustav zatvorenog kruga, slobodno ili kodirano, u zemlji i inozemstvu, za javno i privatno korištenje, emitiranje putem Interneta, mobitela i dr., te pravo korištenja u drugim emisijama odnosno programima. Isključivo i neograničeno pravo korištenja djela nelinearnim sustavom on-demand... bilo kojim sadašnjim ili budućim tehničkim sustavom... za prijem i emitiranje na bilo kojoj vrsti uređaja i na bilo kojem tehničkom standardu.."

- Dakle - za svotu koja je, objektivno, 1/5 potrebnog budžeta, HTV traži apsolutno sva prava, za sva vremena i sve tehnologije.

No, ne traži samo to - traži i:

- Pravo na kasapljene filma i prikazivanje "u dijelovima"

- Pravo na 70% (!) prihoda od eventualne kino ili DVD distribucije

- Pravo da za cijelo vrijeme produkcije nadzire proizvodnju i procjenjuje kakvoću te traži izmjene

- Pravo traženja odštete od producenta ukoliko ne udovolji tim traženjima, bez obzira što u taj film nije uložio ni kune!

Mnogo je još takovih "bisera" - traženje punomoći za podizanje natječajne dokumentacije, traženje bjanko mjenice u visini od 10% od cijene filma,  traženje sedam različitih izjava opunomoćenih kod javnog bilježnika, zabrana (!) "nuđenja varijanti i alternativnih ponude", pa do onih humornih poput traženja suglasnosti glumaca u filmu (dokumentarcu!!!), traženja da ponuda bude pisana "strojem ili neizbrisivom tintom" i sl...

Na kraju, da ne bismo bili u zabludi, HTV, traži i da film "zadovolji profesionalne kriterije emitiranja na Hrvatskoj televiziji".

Treba napomenuti da, u vrijeme kad su svima usta puna suradnje sa Evropom, HTV na ovaj način de facto onemogućuje bilo kakvu međunarodnu suradnju jer ne postoji strani partner koji bi se uključio u ovakav deal.

Raspisujući ovakav natječaj, HTV još jednom pokazuje da svoje obaveze prema javnosti shvaća isključivo kao obavezu javnosti da plaća pretplatu a, kad je dokumentarni film u pitanju, informiranje te javnosti želi svesti isključivo na ono što je „odabrao Đelo Hađiselimović".

Zbog svega rečenoga, morao sam, na žalost, donijeti odluku da Factum sa svojim projektima neće sudjelovati na ovom natječaju.

Nenad Puhovski, direktor, Factum