07.02.2012.
Lijepa naša bez pisanog traga
Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja priznalo da je bivši MZOPUG godinama dodjeljivao udrugama milijune kuna proračunskog novca, a da ne postoje apsolutno nikakvi pisani tragovi o ocjenama predloženih projekata i projektnih izvještaja. Najveći dobitnik bio je HDZ-ovac Ante Kutle. Hoće li na scenu stupiti DORH?
Što nas čeka
- Potpisom protiv Keruma
- Prosvjed protiv ACTA-e
- Eko zona
- Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja/ Okrugli stol
- Peta otvorena radionica o direktnoj demokraciji
- Splitu je dosta
- ACTA - cenzura interneta - Diskusija, projekcija, druženje @ Hacklab01
- Lokalne aktivnosti za uštedu energije i energetsku učinkovitost
- → Više
- Buffy anarhosindikalistkinja u epizodi "Kapitalizam ubija!"
- Subota u Reciklaonici u Heinzelovoj 66
- Tjedan iranske kulture u Zagrebu
- Peticija: Zahtjev za postavljanje dvije nove klupe u pješačkoj zoni ulice Ljudevita Gaja
- Novi film Milča Mančevskog u kinu Europa
- Maja Marković: Oslanjanje/ Izložba u Dubrovniku
- Večeri planinarskog filma
- Film o hrani i "Slava kurvi" u Dokukinu
- → Više
Trg Burze
- Natječaj za projekte organizacija civilnoga društva u okviru programa Europa za građane
- Natječaji za projekte suradnje gradova i općina u okviru programa Europa za građane
- Natječaj Američkog veleposlanstva
- "RTL pomaže djeci"
- 2012 Tourism Cares Worldwide Grants
- Natječaj u sklopu Europske inicijative za demokraciju i ljudska prava - EIDHR
- Natječaj za rezidenciju Akademie Schloss Solitude 2012
- Natječaj za udruge iz područja psihosocijalne i zdravstvene zaštite Grada Splita
- → Više
- Natječaj za kratki video u sklopu projekta "Pronađi svoj identitet": Identitet i europska integracija
- Triple Canopy - natječaj
- Nagrada Coal – umjetnost i ekologija
- Radionica kiparstva
- Alternative Processes – International Call for Entries
- International Computer Music Conference - natječaj
- Mislim kritički!/ Eduakcija studenata
- Javni poziv za priključenje Organizacijskom odboru Povorke ponosa 2012.
- → Više
Deutsche welle
- Politika Srbija - razočaran pogled unatrag
- Panorama Ima li u Bosni i Hercegovini beskućnika?
- Gospodarstvo Grčka ipak mora progutati gorku pilulu
- Kultura Utrka može početi!
- Priča dana I u Njemačkoj se umire od hladnoće
Socijalizam u Jugoslaviji, socijalizam danas: što je dovelo do raspada Jugoslavije?
Večeras je okruglim stolom na temu „Socijalizam u Jugoslaviji, socijalizam danas: što je dovelo do raspada Jugoslavije?" otvorena međunarodna konferencija „Kolaps neoliberalizma i ideja socijalizma danas". Konferencija će trajati do 7.5., a održava se u sklopu trećeg Subversive Film Festivala koji će trajati do 25.5. Okruglim stolom moderirao je povjesničar Tvrtko Jakovina, a sudjelovali su Rastko Močnik, Stipe Mesić, Predrag Matvejević i Budimir Lončar.
Okrugli stol bio je zamišljen tako da se sastoji od tri diskusijska kruga. Prvi krug polemizirao je Jugoslaviju kao oblik vladavine koji se nastavio na „slične oblike vladanja karakteristične za ove prostore, koji je zaostajao za Zapadom" čime je moderator pokušao uspostaviti odnos ekvivalencije između monarhija i Jugoslavije, no Rastko Močnik odgovorio je da je Jugoslavija radikalni prekid tradicije i da je nastala na temeljima antifašizma i socijalne revolucije, te da je socijalizam s obzirom na gospodarske indikatore izvukao Jugoslaviju s periferije. Rast BDP-a u pedesetima iznosio je oko 10 posto da bi u šezdesetima opao na 6-7 posto. Ako danas više nalikujemo Europi, to je zbog toga što Europa zaostaje.
Foto: Goran Dimić, Subversive Film Festival
U drugom krugu, na pitanje moderatora je li hladni rat, odnosno željezna zavjesa, bilo ono što je držalo Jugoslaviju na okupu, Budimir Lončar odgovorio je da su antikomunisti tvrdili da je hladni rat nastao kao posljedica komunističkih ideja, no da je zapravo hladni rat onemogućio širenje socijalističkih ideja. Istaknuo je tri elementa politike Sovjetskog Saveza: antifašizam, pokušaji da se svjetski revolucionarni potencijali podvedu pod sovjetsku politiku i pod Staljinom izmanipulirani ruski nacionalizam koji je trebao biti kvasac za prva dva elementa. Također je ustvrdio da su hladnoratovske borbe za prevlast dodatno limitirale proces demokratizacije. Po završetku hladnog rata trebalo je početi provoditi multipolarni sistem: da svaka država sama bira sistem u kojem će živjeti i da se treba prakticirati demokracija među državama, te kad bi to profunkcioniralo, profunkcionirala bi i demokracija na unutardržavnoj razini. Također je citirao Willija Brandta koji je rekao da je sad kad je propala Jugoslavija, vrijeme za socijalizam.
Močnik je ustvrdio da raspad Jugoslavije treba promatrati u širem kontekstu - raspadom socijalne države na Zapadu koji je započeo s Reaganom i M. Thatcher, te je problematizirao činjenicu da su realsocijalistički sustavi dulje opstali nego socijaldemokratski, te da je do raspada socijalne države došlo upravo u centru, na Zapadu, prije nego na periferiji. To je vrijeme stagnacije stope profita i zamrzavanja realnih plaća, te rastućeg pritiska na radnike. Pad profitne stope doveo je do opadanja kupovne moći te je odgovor na problem plasmana proizvoda pronađeno u globalizaciji i širenju i otvaranju novih tržišta kao i životu na kredit.
U trećem krugu koji je tematizirao socijalizam danas, iznenađujuća je bila izjava Predraga Matvejevića koji je rekao da "nitko nije mogao predvidjeti propast financijskog kapitala i banaka". Močnik je zaključio kako kapitalizam ne smije opstati jer će uništiti planet te da socijalizam ostaje kao ideja koju treba postaviti drugačije - s obzirom na historijski socijalizam - i na globalnim temeljima. Ostaje i ideja solidarnosti u društvu nasuprot ideji rata svih protiv svih.
Vezane vijesti
Na tridesetu godišnjicu smrti
Za Kardelja, najmarksističkijeg od svih jugoslavenskih komunista, uspjeh socijalizma mjerio se stupnjem u kojem mu uspijeva državu…
Objavljeno: 10.02.2009.
ŽIVOT U ISTOM ČAMCU
Rastko Močnik u intervjuu za H-alter: Moguće je pokrenuti svjetsku akciju pod vodstvom Europske Unije. Treba stvoriti platforme i…
Objavljeno: 21.05.2008.
Mladi Amerikanci za socijalizam
50 posto Amerikanaca ima pozitivno mišljenje o socijalizmu nasuprot 46 posto koji još uvijek smatraju da je kapitalizam bolji sustav
Objavljeno: 05.01.2012.
"Kolibri" su nas došli glave
Vjeran Katunarić: Demokraciju ruši jednopartijski režim u ekonomiji - kapitalizam pod kontrolom velikih korporacija i njihovih ljudi u vladama.
Objavljeno: 29.12.2011.
Šunjajući socijalizam
Mario Kopić: Zadatak savremene države jeste da štiti inovativnost kao novi oblik "privatnog vlasništva" od konzervativnih socijalnih grupacija.
Objavljeno: 26.12.2011.
POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE
"Stop ACTA!" u 10 gradova + FOTOGALERIJA!
Hrvatska ne želi nadziranje interneta, poručila je danas "Građanska akcija" u više gradova
Je li netko vidio spomenik?
Ljeti među suncobranima, zimi među štandovima, Razlistala forma, a i javni prostor trpi jednaku vrstu devastacije kao i u slučaju rušenja.
Nagradnjača za "Kruh naš svagdašnji"
Premijera filma koji govori o dehumanizirajućem procesu prehrambene proizvodnje i to na europskom tlu, održat će se u utorak, 7. veljače, u zagrebačkom Branimir centru u 20 h. Najbržim prstima dijelimo 2 puta po 2 pozivnice!/ Najbrže su bile Maja Dugi i Tarita Popov
Ugroženo znanstveno izdavaštvo
Ministarstvo kulture podržalo je Apel za obnovu i očuvanje znanstvene infrastrukture u Republici Hrvatskoj koji je uputio Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Ljudski nemar ugrožava zaštićenu svjetsku baštinu
Iz UNESCO-a su od Italije tražili pronalaženje sporednih ruta za morski promet, a uputili su upozorenja i zbog stanja Londonu i Sevilli u kojima neboderi zasjenjuju povijesne građevine
Groteskna drama o izopačenoj ljepoti
Vesna Kosec Torjanac: Mayenburgov "Ružni" bavi se nemogućnosti uspostavljanja identiteta u globalizirajućem kapitalističkom potrošačkom društvu.
150 dokumentaraca u Zagrebu
Osmu godinu zaredom ZagrebDox u osam festivalskih dana domaćoj publici predstavlja više od 150 dokumentarnih priča iz raznih krajeva svijeta, od čega 50 u konkurenciji
dodaj komentar 21 komentara
Tko smo to mi?
Milane, nije me bilo par mjeseci, ali ne sjećam se da si bio baš takvo laprdalo :D
Ti ne izlaziš van ili?
P.S. Moj rat je službeno izgubljen davno prije 2010. i 1990. ali ipak još traje. Za tvoj ne znam...
Žalim, ali ovo je 2010, a ne 1990. Nisi primijetio da ste u međuvremenu izgubili rat? :-)
No definitivno se slažem s ovime što reče danas -> kapitalizam ne smije opstati.
jest i to i ostalo sto si nabrojao, samo sto se stvari trebaju zagrebati dublje od svih pokusaja kojima nas obasipaju tekstovima, okruglim stolovima, pamfletima... nema snage, nema metode, nema neustrasive vizije koja moze pokrenuti iz stanja u koje se utopilo, upravo zbog razloga koje si i sam naveo, dobro poznatih iluzija,..
tema nadilazi komentare, buka je sve nesnosnija, bucilo se i u socijalizmu, smetnje u kanalu i strah od tisine su najucinkovitije oruzje svih sistema koji su svoju egzistenciju i postojanje uspostavljali na ispijanju snage jedinke i kolektiva, nesretnih i uplasenih robova kao sto velis
iz tisine se rađaju neporobljivi svijesni i neustrasivi, jasni i cisti, ciljevi i namjere pred kojima se drobe sve televizijske antene i sva hrpa kanala, nema te ideologije, nema tog intelektualizma, birokracije i organiziranog sustava koji dotice razine duboke tisine, sve je to prasina i pljuvacka, nije vrijedno nase paznje, naseg interesa
otvorimo crnu rupu svake ekonomije, lazi i iluzije, sitnog bijednog ambicioznog crva ega, svake eksplatacije jednog nad drugim, otvorimo neispisanu stranicu, zapalimo je, nema teksta, dim, pepeo, smrt kao jedina neizbjezna cinjenica zivota, taj tabu nase cvilizacije koja skriva zivot od zivota, kuca na zivom blatu, nema temelja, nema smisla, fatamorgana, nocna mora
zdravo
Unatoč svemu, ipak se ne bih složo. *Ustrojstvo* EU je neusporedivo, posve drugačije nego u YU. Za početak, svatko *slobodno može izaći* iz unije kad god želi - a kad postoji ta osnovna sloboda, kad su temelji OK, onda je sve ostalo samo pitanje sposobnosti i pameti neke države, odnosno njezine političke elite.
"Ja govorim o realnom UTJECAJU kojeg je Hrvatska imala (ne o pivanju pisama i cijukanja u krcmetinama), jer su banke, tvornice, brodgradilista, farmaceutska industrija, pivovare, hoteli, zemlja - sve je to bilo nase. Danas imamo, kao nacija, manje nego sto smi imali pre 20 godina. A tek kad udjemo u EU, ostacemo bez igdje icega (Kerum Todoric nisu na ovoj listi, da se razumijemo...Kerumima je dobro u svim rezimima)."
Još jednom, razlika je velika. I ja i ti možemo pogriješiti, zadužiti se do ropstva, rasprodati sve svoje živo i mrtvo u bescijenje i dopustiti drugima da nas vode, jašu, tlače i izrabljuju. Međutim, to nije više problem prisile ili hegemonije, nego naše nesposobnosti, pokvarenosti i gluposti.
"Cak ce i ti strasni Srbi imati legalno pravo da kupe i posjeduju, recimo, Brione ili dio Istre. I sta ces onda? Pivati slobodno hrvatske junacke pisme? Nevidjena glupost astronomskih proporcija!"
Ja? Ništa, a bojim se da je glupost ovdje tuđi problem, ne moj. Naime, u skladu sa zakonskim odredbama, i Srbi imaju i imat će ista prava kao i bilo tko drugi, Britanci, Nijemci, Albanci, Marsovci, svejedno. Ako je u skladu sa zakonom, neka Srbi pokupuju i Suzanine broševe i lignjinu košulju s leđa, briga me.
Da se mene ikad išta pitalo, ja naravno *ne bih*, ni u ludilu, dopustio rasprodaju banaka, tvornica, medija i svega inog imalo vrijednog, niti bih se zadužio do grla kao zadnji kreten. Većina država koje imalo drže do sebe stvari je postavila posve drugačije, pa, primjerice, uopće ne dopuštaju strancima da budu vlasnici medija, nikako ne ispuštaju kontrolu nad strateškim granama gospodarstva, ograničavaju kupovanje nekretnina itd.
Međutim, pogledaj opet što sam gore napisao, ponavljam još jednom: ignorantia nocet, glupost i nesposobnost se skupo plaćaju. Ali, u ovom slučaju krivce ne treba i neće trebati tražiti u Austriji, Mađarskoj ili Srbiji, nego tu u našem vlastitom dvorištu - imenom i prezimenom.
"Ako su Srbi bili unitarsti i hegemoni, sta tek da ocekujemo od naroda sa kojima smo u zajednici, koji govore drugacijim jezikom, neuporedivo su bogatiji od nas, a kojih ima preko 100 miliona. Pojesce nas, a da i ne primjetimo."
Srbi jesu bili i ostali unitaristi i hegemoni, to su neosporive povijesne činjenice. Namjerno sam spomenuo jezik kao banalan primjer i zato eklatantan dokaz - što, pobogu, briga Srbe i Srbiju kako Hrvati, Bosanci, Crnogorci ili Marsovci zovu svoj jezik? Kojem je Hrvatu, Bosancu, Crnogorcu ili Marsovcu ikada palo na pamet Srbima osporavati njihovo pravo da svoj jezik zovu svojim narodnim, srpskim imenom?
Nažalost, nasuprot tome, Srbi i Srbija *dan danas* maštare i konfabuliraju o "srpsko-hrvatskom" jeziku i roguše se na nas, Bosance i Crnogorce, kao da na jezik drže nekakvo ekskluzivno pravo i kao da se tako nešto više bilo kojem narodu može i smije nametati.
Dakle, ako nas u EU "pojedu, a da i ne primjetimo", to će biti isključivo naš problem. Ako Hrvati na budućem referendumu odluče pridružiti se EU, to će biti isključivo naša odluka, naš izbor i naša odgovornost.
Ostavimo se sporednih stvari, pjevanja Vile Velebita i slicnih budalastina. Pa i jezik smo svi u skoli zvali hrvatskim, crkve su bile pune. Komunisti nisu isli u crkve (iz politickog oprtunizma), bas kao sto HDZ-ovci puzu po crkvama vodjeni istim porivom (vlast i novac). Ja govorim o realnom UTJECAJU kojeg je Hrvatska imala (ne o pivanju pisama i cijukanja u krcmetinama), jer su banke, tvornice, brodgradilista, farmaceutska industrija, pivovare, hoteli, zemlja - sve je to bilo nase. Danas imamo, kao nacija, manje nego sto smi imali pre 20 godina. A tek kad udjemo u EU, ostacemo bez igdje icega (Kerum Todoric nisu na ovoj listi, da se razumijemo...Kerumima je dobro u svim rezimima). Cak ce i ti strasni Srbi imati legalno pravo da kupe i posjeduju, recimo, Brione ili dio Istre. I sta ces onda? Pivati slobodno hrvatske junacke pisme? Nevidjena glupost astronomskih proporcija! Ako su Srbi bili unitarsti i hegemoni, sta tek da ocekujemo od naroda sa kojima smo u zajednici, koji govore drugacijim jezikom, neuporedivo su bogatiji od nas, a kojih ima preko 100 miliona. Pojesce nas, a da i ne primjetimo.
Od gotovo konfederalne drustvene zajednice gdje su Hrvati cinili skoro 20% populacije i imali isto toliko - ako ne i vise! - drustvenog uticaja, gdje je skoro sve bilo u rukama Hrvatskog naroda doslo se do ulaska u drugu, novu i vecu drustvenu zajednicu, gdje ce Hrvati ciniti oko 1% populacije i gdje ce imati srazmjerno toliko - ako ne i manje! - uticaja... a, sve sto vrijedi u Hrvatskoj je vec u tudjim rukama.
Paradoksalni su ti putevi u samostalnost i nezavisnost.
Kapitalizam i jest jedno beskrajno sverastuce gomilanje buke,stresa,polucija i iluzija,da ce nam sve to ispuniti prazninu u nama samima.nas duhovni jad i bijedu.
Kapitalizam i jest globalna, nesnosna produkcija buke....
Vrlo zanimljiv zakljucak.Slazem se s tobom da je potrebna tisina,i da od nje pocinje sve.
Ali je nazalost manje vidim u kapitalizmu nego cak vise u socijalizmu.Kapitalizam nije sloboda..Kapitalizam je bijeg od slobode,bijeg od covjeka samog.Bijeg od sebe u sumanuti ekonomski razvoj ,potrosnju i gomilanje lose beskonacnosti.
Upravo strah od slobode omogucava kapitalizam i upravo taj surogat lazne slobode koju daje kapitalizam je razlog zasto su ga prihvatili milijuni.
Sloboda je da se prihvati odgovornost za sebe,drustvo i planetu na kojoj zivimo
Najlakse je pretvoriti se u najamno radno roblje i nedoraslu djecu kojoj lazni roditelji-kapitalisti,politicari,eksperti.mediji "rjesavaju probleme,i preuzimaju odgovornost na sebe".
Naravno u stvarnosti niti to oni cine,niti se zbog toga smanjuje odgovornost onih koji su im je povjerili.
Moze se pocet mijenjat svijet,od sebe.Prestanite kupovati milijun stvari koje vam ne trebaju,koje unistavaju zdravlje fizicko i duhovno,koje su produkti umjetno stvorenih potreba,koje same stvaraju i sire nove umjetne potrebe.
Kapital se moze unistiti samo samodisciplinom i samoorganiziranjem njegovih robova konzumenata.
Samo grassroots.Jer kapital trazi potrosacko roblje,bey njega se ne oplodjuje i propada.
Ogranicavajte kapital sto vise mozete pocevsi od sebe.
Samo ga vi hranite i samo ga vi mozete natjerati da skapava i nestane.
Tada ce se neke nove snage razviti i organizirati se kao ekonomija-za covjeka.
Prestanite podrzavati industriju lazi i trikova.
Ali zar te ne boli ona stvar zbog raspada sadašnjosti.
Zar te ne boli ona stvar zbog nekih pokvarenih igrača koji su oteli proizvođačima njihove tvornice, proizvođačima kao jedinima koji su stvorili te društvene vrijednosti a koje su otimali u jeku rata kao lešinari. Oteli otplačene stanove i ponovno ti ih prodali. Oteli fond mirovinskog i mnoge druge fondove. Oteli ti dušu.
Zar te ne boli ona stvar kada gledaš mladost kako se klatari nezaposlena, nezadovoljna. Mladost koja u ovoj zemlji nema šansu.
Zar te zaista ne boli ona stvar kada vidiš na tisuće i tisuće tvornica, mrtvih spomenika onom socijalističkom dobu kada nismo imali puno ali smo imali. Kada uz obalu vidiš uništene hotele, kampove, zatvorene prodavaonice. Ono što je vrijedilo otišlo je za kunu odabranima. Ali ne zato da razvije i popravi, već da zatvori, otpusti radnike, proda zemljište koje je imalo svoju cijenu.
Imali smo zadovoljstvo i sigurnost koje su uništili tamo neki bjelosvjetski hoštapleri, koji su nam došli prodavati slobodu i demokraciju. I prodali su nam.
Koliko je javno dostupno, Pavel Gregorić je netko nepostojeći u tome a i sa to malo sve to mu priritantno te izvan vidokruga, jednako kao i ostalim samo upravljačkima samoproglašenim nadelitama. To što je jednom negdje sudjelovao u fiksaciji da sve proizilazi iz plaćanja ili neplaćanja ručka nije vrijedno pažnje, manje od toga da li se netko u nekoj birtiji dvoumi da li ide najprije naručiti novu pivu pa malo isprazniti mjehur ili obrnuto. Ili se čak uklapa toliko da bi mogao biti član moskovskog jezgra (u nastavku).
Nije u tome fora, nego u fiksaciji na proglašene točke ekstaze i slovanju radi fiksirane ekstaze.
Puno bliže ovome je Savao, apostol Pavao, tj. Slavoj Žižek u toj roli, po vlastitom priznaju ex sfrj ratni profiter. Btw, taj je ovladao sitnim trikovima malih dodavanja fora forserima da mu je dovoljno da im da samo malo i već je nedostižan te samo bere profit. Ovom minijaturom napravio nepremostivu prednost kojom će sluditi monty pyton divizije
http://www.vecernji.hr/vijesti/slavoj-zizek-nas-se-socijalizam-sam-urusio-clanak-133711
"Znači Jugoslavija se urušila zbog ekonomskih, a ne toliko nacionalističkih razloga kao što se najčešće može čuti?
– Bit je u tome da je vrh oko Tita, već početkom 70-ih, zapravo znao da predstoji velika kriza, ali je prevladalo mnijenje “Tito je star, neka Tito umre sretan”. I onda smo se užasno zaduživali u 70-im i umjetno produljili opstanak Jugoslavije – sve do Titove smrti. Činjenica je da mi možda malo suviše idealiziramo one posljednje godine socijalizma. Zar se ne sjećamo da je početkom 80-ih već došlo do pobuna oko kruha, u doba inflacije, da je prema službenim podacima realni standard, kupovna moć pala 30-40 posto."
Iako kao produkt i profiter toga koji to jako dobro zna, radi rezerve i taktike opet je izbjegao bitnije činjenice:
- krajem pedesetih i početkom šezdesetih stvar je dovedena do kraha. Radnici i studenti su prosvjedovali od gladi. Moskovsko jezgro je raspravljalo među sobom kako bi "bilo dobro da se maršal konačno odmori". Sa Zagrebom se je čak ušlo u ekperiment NEP-a tako da je Holjevcu dan nalog da se malo olabavi napredak revolucije i izvrnosti osvajanjima i likvidacijama te da se nešto i radi. Pustili su milijun radno najsposobnijih ljudi vani a ostali preživjeli su bježali;
- obzirom da je brzo dovelo do najgoreg, gastarbajteri su počeli donositi novce i ostalo a zagreb se je razvijao do te mjere da je na Zagrebačkom velesajmu 1966. očaranost Titom bila niti 10 % koliko prof.dr.sc. Tvrtko Jakovina i neke žene danas a državnom delegacijom iz Moskve još manje, ekipa je objasnila Titu da je krajnje vrijeme za novi nastavak revolucije, za ovu "zlatnu etapu" sedmadesetih koju spominje Žižek. Najprije je pod krajnje mističnim (btw, od tada do danas mistika je spasonosno rješenje trajne kulturne revolucije) objašnjenjem uklonjen Holjevac i na prvih 5 godina zatvoren Mihajlo Mihajlov, onda pomalo sve živo u zagrebu a potom manje više sve što misli i zna voditi poslove po SFRJ. Krenula je ispcrpljujuća kulturnorevolucionarna trka za svjetskog prvaka i konačnog pobjednika između SFRJ kao vodeće, koja diktira tempo, i Kine, tj. između najvećeg Tita i velikog Mao-a, koja trka i danas diktira svjetska zbivanja i osigurava sfrj prednost;
- od tada, početkom sedamdesetih do danas, se sa potrošenih cca 15.850 mlrd kuna na napredak nije naprvilo ništa što ima glavu i rep, ne iz greške nego upravo obrnuto. Čimm bi nešto bilo nparavaljeno s glavom i repom to bi opasno ugrozilo sve, kao šezdesetih.
Spomenuti stanovi su osnova, a tako je i sve. Nakon što se je u kratkom roku isfinanciralo razmjerno najviše stanova i sličnog u svjetskoj povijesti, nije dovoljno sve to uzeti i izuzeti nego je za samo samo upravljanje nužno non stop na nivou agonije održavati nužnosti nužnosti daljnjeg financiranja i svega, koje uopće nisu nužne ali su više nego nužne već za samo održanje samo upravne izvrnosti i svjetski vodeće uloge. To je još janije sa rezidencijema, pa svaki novi predsjenika povećava rezidencije, zoološke vrtove ... i tako redom do dna i u beksrajne širine i visine, jer se radi o vodećoj svjetskoj kulturnoj revoluciji, prema kojoj su ostali diletanti.
To bi u tome bila druga svjetovna i svemirska zbilja. U tome nije moguć ni sićušni tračak tako nečega a tako grubo o svoj "sadašnjosti" je nešto što iz tog svijeta nadilazi bilo kakav SF, religije, filozofije i sve drugo zajedno, nešto nepojmljivo i nečuveno.
SFRJ je iznimni svjetski poligon sinteze najširih sastojaka radi proizvodnje i plasmana same izvrsnosti i esktrakta. A razvijeno samo upravljanje te skladna suradnja najraznovrnijih snaga u tome su vodeći svjetski znanstveno-tehnološki procesi.
Pokušaji razvitka tome konkurentnih i nadmoćnih poligona i procesa su se pokazali jalovima i kontraproduktivnima. Zbog toga je na djelu stalni teorijski i zbiljski bijes zbog toga što se uzaludno pokušava i ne uspijeva te istovremeno mora i hoće nastaviti sa tim više nego uspješnim sfrj napretkom.
Npr. sada, kada tzv. kriza sve šire i snažnije mobilizira i homogenizira elite i mase u pokušaju kako sa što više gađenja i lažne nadmoći što brže i jednostavnije rješiti stvar tako da se sebi istovremeno osigura pozicija svjetskog prvaka te, ako se posreći, i trajno, kao konačnu pobjedu.
Gdje je drugdje i približno moguće na navodno ozbiljnom okruglom stolu među navodno elitnim igračima to razmatrati tako da se u istim rečenicama pod normalno i tečno razmatraju istovremeno ekstremne suprotnosti, npr. i što više neke tržišne privrede i neke socijalne privrede, i to kao dio još šireg bućkuriša. U čuvenom Monty Pyton filmu "Brianov život" za tako nešto je potreban cijeli film i nije ni pola toga razmoreno. A u sfrj iskusnoj samo upravnoj maniri to se desetljećiima ne samo tešno razmotri u jednoj rečenici nego još tečnije teoretizira i zbiljski provodi. I što je daleko najveće čudo, kao ono što ide dalje, živi, funkcionira ... to izvodi bez treptaja i bez i tračka slabosti iili viška, prefektnije nego u književnosti Franza Kafke, savršeno automatizirano i ozbiljno, kao da je jedino tako i kao ničeg drugog nema, niti je bilo niti će biti.
U navednom smislu to je činjenično i prošlost i sadašnjost i budućnost i još puno više od toga. Apsolut koji je neuporedivo nadmoćan i iznad svega toga.
Tako da je kontraproduktivno i pomišljati nešto u vezi toga iz neke sadašnjosti i budućnosti. I sam pomisao bi otvorila beskrajne nepremostive točke i ponore. Npr. samo jedna - nakon što su beskrajne elitne snage, ne famoznih 200 nego skoro 2.000.000, sebe namirili stanovima, vikendicama, rezidencijama i sličnim, kako da u tome i pomisle da je moguće i dopustivo i pomisliti da je ta činjenica u nekoj vezi sa sadašnjošću i bućnošću, sada kada te ostale snage pokazuju nek čudne znake da ne mogu i neće to servisirati dalje.
Jer ne radi se ni blizu samo o toj točki, nego sama pomisao na tu činjenično postojeću a praktički nevidljivu točko otvara pitanje i vrata za provjere beskrajne izvrsnosti, koje je kao nadasve estetska kategorija besprijekorna u slikama tečne najveće automatizirane izvrsnosti.
I na najmanju pomisao pokreću se neopisivi procesi, kojima nisu ni blizu dorasli ni Monty Pyton ni Kafka ni išta poznato.
P.S. Bilo kakvih dvoje staraca koji nikada nisu napustili svoje zabito selo bilo gdje po Balkanu su za ovakve pojave stvarnim znanjem i iskustvom nadmoćni profesori, nešto što oni neće nikada dokučiti ni u snu.
Dodaj komentar