Festival mediteranskog filma koji je u utorak počeo u Splitu iznenadio je brojnošću publike koja je prisustvovala projekcijama. Prvi dan otvaranja koji je počeo prikazivanjem filma Fatiha Akina 'Na rubu raja', nagrađenog za najbolji scenarij na prošlogodišnjem Canneskom festivalu, u ljetnom kinu 'Bačvice' zatekao je organizatore, koji su morali donositi dodatne stolice za šestotinjak posjetitelja. Ni drugi dan nije izostajalo posjetitelja, posebice na projekciji novog Brešanovog filma 'Nije kraj', tragikomične ljubavne priča između hrvatskog ratnog veterana i srpske prostitutke.

O velikoj zainteresiranosti, samom konceptu festivala i budućim planovima razgovarali smo s Alenom Munitićem, direktorom festivala. Ovaj mladić, inače biolog po zanimanju, u 'priču s filmovima' ušao je sasvim slučajno. Kao zarebački student tražio je honorarni posao i zaposlio se na blagajni u 'Cinestaru', nakon čega je počeo volontirati po filmskim festivalima, pa kasnije i raditi. Prošavši kroz sve sektore organizacije filmskih festivala odlučio je pokrenuti jedan u rodnom gradu. O svojoj festivalskoj priči kaže da se dogodila slučajno i da je na neki način 'filmska'.

Za početak, čestitke na uspješnom otvaranju festivala. Kako komentirate broj od 600 posjetitelja koji su u utorak došli u kino Bačvice? Za Split se često kaže da nema filmske publike. I sami ste izgledali porilično iznenađeni...

Nevjerojatno. Uopće ne znam što bih rekao. Očekivali smo da će doći dosta ljudi, ali ovoliko ne... Jako nam je drago, jer to već na početku pokazuje da Festival ima smisla. Mi smo ovo napravili zbog publike i zato jer mislimo da Splitu ovako nešto treba.
U ovom se gradu ljudi često podcjenjuju, i prevladava taj neki stav da se po pitanju kulture ništa ne dešava. Ako ljudi tijekom ovih dana nastave dolaziti na filmove, to će pokazati da imaju potrebu za takvim sadržajima. S obzirom na kvalitetan program koji smo pripremili vjerujem i nadam se da će nastaviti dolaziti.



Kakav je bio odaziv volontera? U Splitu ipak ne postoji, kao u Zagrebu, kultura volontiranja ni manifestacijae ovog karaktera na kojima ljudi besplatno rade na nekom projektu.

Iznenadilo nas je što je broj prijavljenih volontera jednak broju volontera na zagrebačkim festivalima. U Zagrebu su se ljudi navukli na to. Postoji ekipa koja je ustaljena. Međutim, naše je osoblje iz Splita i mi smo povukli ljude da se uključe. Mislim da je to bitno za grad koji se često etiketira riječima ovdje je svakome najlakše pit kavu. E, pa nije. Ne piju svi samo kavu.
Prijavilo se sedamdesetak ljudi, kojima smo beskrajno zahvalni. Ja jesam direktor festvala, ali ovaj festival je produkt kolektiva, svih onih koji su uložili svoje slobodno vrijeme.

Za kakvu ste publiku radili festival? Filmske festivale u najvećem broju posjećuje studentska populacija. Na Bačvicama se u ova dva dana moglo vidjeti i studenata, ali i jako mnogo ljudi starije dobi i različitih profila.

Filmovi koje prikazujemo nisu komercijalni, već kvalitetni festivalski filmovi i kao takvi oni imaju svoju publiku. Uz projekcije filmova imamo i popratni program, tulume. Oni nisu bit festivala, ali je lipo da ljudi imaju misto di se mogu poslije družiti. Takav modalitet festivala je rađen za mlađu, kako se danas popularno kaže, urbanu populaciju.
Ipak, u ovih smo godinu dana, koliko smo slagali program, nastojali naći za svakog ponešto. Od horrora, drame do komedija...Osim filmova za djecu, imamo sve.

Zašto Festival mediteranskog filma? Je li riječ samo o geografskom određenju?

To je festival filmova mediteranskih zemalja. Ove godine imamo najviše francuskih filmova. Od 11 filmova u glavnom programu četiri ih je iz Francuske. To je dijelom i zbog toga što je francuska kinematografija užasno jaka. Ipak, trudili smo se biti raznoliki pa tako imamo Libanon, Tursku, Italiju, Španjolsku...


_{Foto: Alen Munitić, začinjavac spli'skog filmskog festvalskog života}

Zbog čega koncept Mediterana?

Činilo mi se da u današnjoj situaciji još jedan međunarodni festival nema smisla. Svi veći festivali u Hrvatskoj danas su međunarodnog karaktera i imaju pretenzije na iste filmove.
Ja sam dijete Motovuna, Zagreb film festivala i Doxa, pa kad sam odlučio raditi nešto novo, želio sam da to bude različito od tih festivala.
Split je grad na Mediteranu, i to jedan od najljepših, za mene je najljepši, i on se uklapa u priču o Mediteranu koji je često zapostavljen. U Zagrebu ta priča ne bi imala smisla.

Osim tuluma kao popratnog programa, organizirat će se i okrugli stolovi na temu Mediterana. O čemu je riječ?

Na okruglom će stolu govoriti različiti stručnjaci, a vodit će ga Jurica Pavičić. Na njemu će se pokušati dati odgovor na pitanje što je to Mediteran danas i koji su njegovi problemi. Odnos Evropske Unije s jedne i Afrike s druge strane, demografske promjene, religijski sukobi, betonizacija obale, turizam, raznolikosti koje postoje unutar regije i sl. samo su neke od tema.

Na kakve ste probleme nailazili prilikom organizacije? Grad vam je također pružio podršku....

Grad je najviše stao iza nas. Gradski su čelnici prihvatili naš projekt od početka. Mogu reći da nije bilo Gradskog ureda za kulturu, da ovog festivala ne bi ni bilo.
Nemamo nekih velikih sponzora, i festival smo napravili s ograničenim sredstvima....Godinu dana ovaj festival nastaje iz pet različitih stanova ljudi koji su sudjelovali u organizaciji. Radio se na najnevjerojatnijim mjestima. Ipak, neprestano smo bili pozitivni i stalno smo dobivali podršku od prijatelja i kolega s drugih festivala. Mediji su nas također podržali u velikoj mjeri.
Mislim da ću ja razmjere ovoga svega shvatiti tek kad to sve prođe.