Goluža kaže da su ton i način na koji su članovi Vijeća, odnosno Sanja Erceg Vrekalo, Sanja Quien, Branka Papak, Joško Čelan i Marko Pecotić, o njima dvjema govorili "ispod ljudskog dostojanstva". Tko je u ponedjeljak u popodnevnim satima ozvučio glumački salon na prvom katu zgrade, nije poznato.

"Snimku sam pronašla u ponedjeljak navečer, u svom poštanskom sandučiću. U šoku sam i voljela bih da je nikada nisam čula. Jasno je iz nje da Vijeće nije pročitalo ni retka natječajne dokumentacije, a njihovo izjašnjavanje je na razini pazara. Jasno je da je natječaj namješten. Imala sam jak poriv da povučem kandidaturu prije nekoliko dana i sada mi je žao što to nisam učinila. Ti ljudi su se s nama sprdali. O dr. Peričić su rekli da je psihijatrijski slučaj, a ja da sam potpuno luda jer sam u jednom intervjuu spominjala kruzere i njihove goste kao potencijalnu publiku. Rekli su i da nemam pojma o teatru u kojemu radim 30 godina. Mucala su, pak, pitali kad će ih odvest na obid", kaže potresena Majda Goluža.

Zapitali smo je što misli o podrijetlu snimke i motivima za njezino nastajanje. Naime, činjenica je da nikome u Kazališnom vijeću, a ni Dušku Mucalu, ne bi koristilo njezino objavljivanje. Goluža ističe da ne zna tko je autor snimke, ali isključuje i svako nagađanje da sama ima neke veze s tim. I ostale kandidate zapitali smo o ovome skandalu.

Duško Mucalo kratko je izjavio da je neovlašteno snimanje kazneno djelo i staljinistička metoda.

"I Vi, i ja, i cijela Hrvatska znali smo da je ovaj natječaj farsa; od samoga početka znalo se kakav će ishod natječaja biti. Osobno nisam protagonist te farse, nego su to članovi Vijeća koje je odlučivalo o izboru kandidata. Dakle, ja ovdje nemam ulogu glavnoga lica farse, nego moguće glavnoga lica savjesti članova Vijeća", rekla nam je Helena Peričić.

"Želim napomenuti kako je jedino bitno što je u ovom natječaju valjalo ocijeniti bio kazališni program pojedinog kandidata. Osobno i dalje stojim iza svoga programa te bih voljela da oni koji su za nj zainteresirani imaju u nj uvid. Ponavljam: raspravljati se može jedino o programima kandidata u natječaju! Split je kao drugi po veličini grad u Hrvatskoj, kao grad s velikom kazališnom tradicijom, kao jedan od umjetnički najkreativnijih prostora u zemlji zaslužio da se nakon skoro dvije godine biranja intendanta njegovi građani i kazališna publika suoče sa sva tri ponuđena kazališna programa.

U tom smislu predlažem da se sva tri programa objave - moguće u skraćenoj verziji - odnosno ponude javnosti na uvid tako da Split i ostali zainteresirani u Hrvatskoj dođu do zaključka o tomu tko je izabran za intendanta ustanove u kulturi od najveće nacionalne važnosti i što mogu od toga intendanta očekivati.

Prijavila sam se na natječaj u najboljoj namjeri prema gradu Splitu i onim njegovim građanima kojima je do kazališta ali i demokratskog duha grada - stalo. Ponudila sam vlastito znanje, profesionalno iskustvo i integritet te vjerovala u kriterij stručnosti, pravičnosti i demokratičnosti.

Sva daljnja moguća događanja, nagađanja, "ćakule" kao i potencijalne ili aktualne novinarske i ine kombinacije, moguća diskreditiranja i blaćenja pojedinih kandidata koja nemaju profesionalne pa ni logične osnove, prijetvornost i niska civilizacijska razina nekih sudionika u provođenju natječaja ili "inspicijenata" koji su utjecali na odabir - za mene su završena priča. Iskreno, žao mi je Splita, sadašnjeg i budućeg!", ističe Peričić.

Maja Munivrana, splitska pročelnica za kulturu, kaže: "Služba za kulturu i umjetnost radi sukladno zakonima Republike Hrvatske i brine da ustanove u kulturi Grada Splita također tako rade, što je i napravljeno prilikom raspisivanja i provođenja natječaja za intendanta Hrvatskoga narodnog kazališta Split.Očekujemo da se izbor intendanta uspješno privede kraju odlukom Gradskog vijeća i potvrdom ministra kulture RH". Sanja Erceg Vrekalo, predsjednica Kazališnog vijeća, rekla nam je: "Čula sam za slučaj, ali ga za sada ne bih komentirala. Mogu samo reći da smo sve obavili korektno, a u povodu ove priče Kazališno vijeće održat će poseban sastanak i donijeti svoj stav".

Razgovorljiviji je bio član Kazališnog vijeća Joško Čelan. "Ne znam točno ni što je snimljeno na CD-u, ali kada se čovjeka snima, mora mu se to kazati. To je najbolji dokaz o onima koji su to radili, a ne o nama koji smo snimani. To su stvari koje se rješavaju sudski i vjerojatno ćemo nešto u tom smislu i napraviti", kazao je Čelan.

Predsjednik Radničkoga vijeća Vjeko Santrić potvrdio je da su oni imali sastanak prije Kazališnog vijeća, ali da nisu ništa snimali.

"Ako se s toga razgovora Kazališnog vijeća vodio zapisnik, ne vidim zašto se to ne bi moglo snimati. Mislim da je snimanje benigan čin prema onome što je, ako je točno preneseno, govorilo Kazališno vijeće. Volio bih da se objavi stenogram, pa bih imao štošta reći o tim formulacijama. Kad sam kao predsjednik Radničkoga vijeća išao na sastanak kod dogradonačelnice Anđelke Visković i Maje Munivrane, bio sam u dilemi da ponesem opremu za snimanje, a sada mi je žao što to nisam napravio", kazao je Santrić dodavši da se i na Gradskom vijeću sve snima, i to na TV-u.

Ne govoreći sada o pravosudnim posljedicama cijelog slučaja neovlaštenog snimanja, nema sumnje da će ovaj splitski kazališni "Watergate" imati svoj nastavak. Kako onaj o legalitetu i samoj proceduri izbora intendanta, ali i članova Kazališnog vijeća, tako i profila samih kandidata. Pitanje je samo tko će na koncu biti splitski kulturni Richard Nixon.

Zanimljivo je kako zakon predviđa istu kaznu za oba kaznena djela: neovlaštenog snimanja i klevete, a to je novčana kazna ili do godine dana zatvora. Isti zakon propisuje kako novčana kazna ne može biti viša od 300 prosječnih dnevnih dohodaka u RH, koji iznosi oko 120 kuna.

Odvjetnik Željko Lubina pojasnio nam je kako je bitno utvrditi je li se radilo o slučajnom ostavljanju uključene naprave za snimanje ili je diktafon ostavljen namjerno. Ako je vlasnik zaboravio ponijeti diktafon, nikako se ne može raditi o kaznenom djelu. U suprotnom, kada je diktafon ostavljen namjerno, neupitno se radi o neovlaštenom snimanju. Također je bitno istaknuti kako se materijal snimljen na takav način ne može koristiti kao dokaz.

"Što se tiče obilježja kaznenog djela klevete, ona su ostvarena ako netko za drugoga iznese nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, preko medija, pred više osoba, na javnom skupu ili na drugi način, zbog čega je kleveta postala pristupačnom većem broju osoba", objasnio nam je odvjetnik Lubina.